O podcjenjivanju

Nikada, ni pod kojim okolnostima nije dobro nekoga podcijeniti. Bez obzira o kome se radilo - nepoznatom čovjeku, prijatelju, neprijatelju, kolegi s posla, nekome tko vam recimo pruža svoje srce na dlanu...nebitno je o kome se radi. Nije dobro podcjenjivati ljude; ako im ne možete dati podršku ili svoje dragocjeno vrijeme, nemojte ih ni izlagati gorčini koju će osjetiti zbog toga.

Jedan od najboljih primjera je Susan Boyle. Rođena u malom mjestašcu u Škotskoj, tamo gdje lisica raznosi telegrame a vuk poštu i to kad je dobro vrijeme, u obitelji sa desetero djece. Ona sama kaže da su je kao djevojčicu u školi uvijek vrijeđali i nazivali pogrdnim imenima jer su mislili da je pri rođenju ostala bez kisika i da zato ima poremećaj na mozgu. 2012. Susan je dijagnosticiran Aspergerov sindrom zbog kojeg ima ispodprosječni kvocijent inteligencije, što je i uzrok njenog sporijeg učenja. Oduvijek je pjevala jer je to voljela, i sudjelovala je nekoliko puta u tamošnjem popularnom reality showu, ali ju je žiri uvijek izbacivao uz tvrdnju da nije dovoljno dobra.
A onda se 2009. godine prijavila na "Britain's Got Talent". Na pozornicu je pred žiri i prepunu dvoranu izišla prilično neugledna žena; nažalost živimo u vremenu u kojem je nečija vanjština prečesto na prvom mjestu. Punačka, više bez frizure nego sa frizurom, nepočupanih obrva, nenašminkana. Za sebe je rekla da ima 47 godina, da se želi baviti pjevanjem i biti uspješna poput Elaine Paige. Na njene odgovore dvorana je reagirala podsmijehom i kolutanjem očima. Ni članovi žirija nisu reagirali ništa bolje.Sve dok Susan nije počela pjevati "I dreamed a dream". Podrugljivi smijeh je zamuknuo; zamijenio ga je šok, a onda i ustajanje publike na noge i ovacije kojima su ispratili njeno pjevanje do kraja. Članovi žirija izgovorili su i svoju sramotu i sramotu publike, rekavši da su bili cinični i da su se svi smijali na riječi izgovorene prije negoli je počela pjevati. Novinske kuće su se otimale za njene intervjue, čak je dobila ponudu za večeru sa tadašnjim američkim predsjednikom i prvom damom. Nakon završenog Talenta nastupala je za nevjerojatnih 9000 funti po minuti.

Život se često vrlo okrutno poigra našim sudbinama. Ono što najviše priželjkuješ zna ostati nedostupno i nedohvatljivo, ponekad iz objektivnih a ponekad iz subjektivnih razloga. Upravo zbog toga ne treba nikoga podcjenjivati. Svi mi imamo nedosanjane snove, neispunjene želje i srca koje nečija grubost, podsmijeh ili podcjenjivanje može smrviti u prah.
Budite svjetlost drugim ljudima. To je najljepši dar koji možete dati svijetu.