Visokostropne situacije

Kad se arhitekt zaigra, onda stvori ovak idiličan prostor prepun svjetlosti, gdje kad sjedneš imaš valjda osjećaj da sjediš nasred oblaka.

To je staklena stijena površine manjeg sela, divne štinge koje vode u nigdjezemski prostor, prema malenom balkoniću punom tegli ( mislim da je paprat u teglama, izgleda da ću morat mijenjat dioptriju ). Mebl za iskovrnut se nasred prostorije, nariktalo i flašu neke žere na stolić da se malo opusti atmosfera i gitaru, ako bi nekom palo na pamet malo prebirat po žicama dok odmara moždano tkivo. Stol pokraj prozora, dok jedeš da se pospješuje varenje i lučenje želučane kiseline pogledom na vedra nebesa.
E sad...ono šta mene najviše muči je kako držat to silno staklovinje pod kontrolom. Pa to je trideset kvadrata prozora, od poda do stropa. Kak oprat to? Tu je nužan viličar i vozač osposobljen za vozanje istog vamotamo, zbog podizanja peračice pod strop. Peračica mora bit zavezana ko da će skakat bandži džamping, jer nedajbože da se nagne kud ne treba - eto krvnog stradavanja i težih tjelesnih povreda. Gitara automatski otpada iz interijera, da je ne sjebe viličar dok se manevrira usljed pranja prozora. Pranje vanjske strane je nemoguća misija, osim ako nisi Spajdermen. Znači otpada i volšebni pogled sa visine, jer je vanjska strana zasrana od ptica i ulijepljena kišom naskroz.
Dalje, kako dobavit paučinu koja se malo - malo stvori? Imat onu trklju za skok uvis pa na nju vezat krpe i probavat dosegnut paučinu s poda? Dat paucima imena i pustit ih da žive sretno po ćoškovima sve do svoje smrti? Il koristit opet viličar i za paučinu, šta je zapravo najjednostavnije - prije pranja prozora razmandrljaš ljubimce iz ćoškova i razjebeš im nastambe, pa onda prioneš na riljanje staklovinja.
Zalijevat paprat isto bude jako zanimljivo. Tegliš šprickantu uz štinge, pa dok radiš na hidrataciji zelenila skužiš da je napukla tegla i da je dolje opći potop. Il zeru samo pomakneš teglu koja kad bubne napravi determinirani kaos i pod izgleda ko da si usred šume Striborove, fale samo Domaći da skaču oko vatre.

Za ovo pospremit moraš imat vrlo discipliniran mozak i psihofizičke predispozicije pilota turbomlaznog aviona. Jedan krivi pokret i ode trideset kvadrata stakla ko da ih nikad bilo nije. Onda je bolje u startu tražit da se zazida taj podstropni dio, skinut teglurine sa zelenjavom dolje i arhitektu reć da su ti oči jako osjetljive na svjetlost i da nemreš hodat po rođenoj kući sa crnim očalama, i da nek proba svojoj ženi složit takve prozore ako je frajer.
Da vidiš kako bi se izgled interijera brzinski promijenio. Prozori na minimum, zidovi na maksimum.
Šteta samo šta na ovo visokostropno čudo nikako ne pašu markizet firange. Zamislite samo speglat firange šta dužine, šta širine sedam do osam metara; to mora bit vantjelesno iskustvo.