Kao iz bajke

Prije nekoliko sam godina nazočila jednom od najljepših vjenčanja koje sam imala prigodu vidjeti, bajkovitom i optočenom patinom davno prohujalih vremena.

Udavala se prekrasna mlada djevojka sa kojom sam radila jedno vrijeme, i bilo mi je vrlo drago kad me pozvala na svadbu. Dan je bio pomalo hirovitog vremena; iz Petrinje nas je ispratila kiša, i bila sam pomalo i tužna što je vrijeme tako loše, ipak je drugačije kada je nekome dan vjenčanja ispunjen sunčanim plavetnilom neba.
U Bobovcu su nas dočekali oblaci, kiše nije bilo ali se činilo da će se nebo prolomiti svakog trenutka. Mladenka je bila nestvarno lijepa u blještavoj bjelini vjenčanice i vrlo uzbuđena, kao i sve mladenke svijeta. Ubrzo je dvorište njene roditeljske kuće vrvjelo gostima, razgovorom i pjesmom; sve uobičajeno, sve već viđeno i doživljeno u takvim prigodama.
A onda sam ugledala sijedog, starijeg čovjeka u svečanom odijelu, koji je u stražnji dio dvorišta uvodio dva prekrasna konja. Istimareni tako da su se presijavali, okićeni starinskim vezom i praporcima, počešljanih griva. Bili su vrlo mirni i stoički podnosili sve ljude koji su ih poželjeli fotografirati ili dodirnuti. U stražnjem dijelu dvorišta upregao ih je u okićeni fijaker, složen onako kako su nekada mlade djevojke vozili na vjenčanje.
Naša je prekrasna mladenka čekala da ljepotani zastanu pred ulaznim vratima; malo je podigla vjenčanicu kako bi lakše sjela u fijaker, zatim je pažljivo namjestila i uzela u ruke mali bijeli suncobran koji ju je trebao zaštititi ako počne padati kaša. Bljesak radosti u njenom osmijehu ostao mi je zauvijek urezan u pamćenje, isto kao i suze njene majke koja ih je pokušala sakriti, ispraćajući svoju ljepoticu u novi život. U tom se trenutku iza oblaka stidljivo pojavilo i sunce, i moram priznati da sam odahnula jer bilo bi zaista šteta da je tu rijetko viđenu ljepotu pokvarila kiša iz tmastih, teških oblaka.
Trebam li uopće reći da nisam uspjela fotografirati njen odlazak iz roditeljskog doma, jer sam se i sama rasplakala, dirnuta njenom ljepotom i prizorom koji je izgledao poput daška prošlosti - mladenka u bjelini koja u bogato okićenoj zaprezi odlazi na vjenčanje.

Novopečeni bračni par nakon vjenčanja u crkvi isti su ljepotani dovezli i do izlaza iz Bobovca. Dok su mladenci izlazili iz fijakera i ulazili u automobil, pomislila sam - koja šteta, kako bi bilo sjajno da je neko drugo vrijeme i da svi idemo pirovati gledajući te sjajne konjske sapi i slušajući topot njihovih kopita dok odmiču cestom.
Bilo je baš poput bajke. Imam tek ovu fotku prekrasnih konja kao dokaz da nije sve bilo tek san.