Lamperija uvijek uzvrati udarac

Lamperija uvijek uzvrati udarac. Prije ili kasnije. Naime, za sve u životu dođe vrijeme, pa tako i za kojekakve obračune i inventure koje se naprosto mora obavit jer dalje više ne ide.

Hoćete primjer? Evo jedan koji mi je možda čak i najdraži. Rosa Parks bila je Crnkinja koja je živjela u strašnom vremenu rasne segregacije u Americi. Išla žena kući s posla busom, umorna ko pas, i šta se dešava? Ulazi još jedan bijeli putnik, nema više mjesta za sjest, što znači da se neko od Crnaca mora ustat da bi bijelac sjeo. Nije baš da su sjedala znala ko na njih sjeda, o tome je odlučivao vozač busa. I on tražio od naše Rose da se digne i prepusti svoje mjesto.
Valjda se u tom trenutku sve poklopilo - i njen umor, i segregacija koju je svakodnevno živjela; pretpostavljam da joj je naprosto puko film. Znate onaj osjećaj kad dođete do točke kad vam postane skroz svejedno šta će se desit, znate samo da tako dalje više ne možete i reagirate instinktivno, uglavnom buntovnički. E pa Rosa se odbila ustat i prepustit svoje sjedalo. Došla policija i uhapsila je zbog građanskog neposluha. Drznula se tamo neka Crnkinja usprotivit jer je bila umorna i htjela se sjedećke dovest kući. Platila je ona i globu na sudu, ali je istovremeno pokrenula lavinu događanja. Bojkot prijevoza busom razvuko se na 382 dana, ostalo je povijest. Rosa je kasnije zaradila mirovinu radeći u administraciji afroameričkog kongresmena i ostala zapamćena ko majka modernog pokreta za ljudska prava.

Šta zapravo hoću reći? Sve ima svoje granice. Svi trpimo dok možemo, a onda se desi trenutak da se sve posloži i počnemo se borit za sebe. Zapravo niko drugi neće vodit naše bitke. Mogu vas drugi saslušat, dat vam neki savjet, ali svoje bitke morate dobit sami. Pitanje je samo koliko ste spremni podnosit ono što vas muči. Ali zamislite sjajnog osjećaja kad konačno dignete glavu i kažete - sad je dosta. Već je to strašna pobjeda, a kamoli kad iza tog "sad je dosta" uslijedi i vidljiv rezultat. Kasnije se zapravo pitate - pa šta mi je uopće bilo da ranije nisam stala ( il stao ) na loptu?

Za one jako strpljive il možebitno manje hrabre postoji i rezervno rješenje zvano karma. Ona uglavnom nema milosti prema onima koje sam u jednoj priči nazvala direktorima svemira; kad - tad dođe na naplatu svaki neljudski i ružan postupak.
Na nama je samo odabir hoćemo li prije ili kasnije ko lamperija uzvratit udarac, ili ćemo čekat da jednog divnog dana karma odradi svoj dio posla.