Telefunken

Sjećate se one priče o početku gradnje Berlinskog zida, kad Frida nije dala šljakerima da uđu u njenu bašču dok ne dođe herr inženjer, a Hansilajn je moro evakuirat kokoši i smirivat situaciju? ( Ko se ne sjeća, napisana je i objavljena 13. kolovoza, pa se malo vratite u rikverc ).

E pa nakon završetka gradnje vratili se Frida i Hansilajn doma; trebalo im neko vrijeme da se naviknu gledat kroz prozor u čudovišni zid, a skresalo im i bašču naskroz, pa je Frida puno manje obitavala u bašči i uglavnom heklala il štrikala u iščekivanju da Hansilajn doševrlja kući s posla. 31. siječnja 1971. godine ostali su ko začuđeni svatovi viješću da je proradila telefonska veza između Istočnog i Zapadnog Berlina.
- Hans, saću odma ić zvat moju vjenčanu kumu, nismo se čule devetnajst godina. Jebate ko da jedna živi u Njemačkoj a druga u najcrnjoj Africi. Kud si stavio onu teku sa brojevima? Brže traži.
- Mora bit u ladici od stolića, gdje bi bila...misliš da ima isti broj?
- Jok nema, sigurno se udala za američkog precjednika i odselila u Vašington. Jesi našo više?
Hans nosi teku, požutjelu od dugotrajnog stajanja u ladici i Frida listajućom djelatnošću kreće u potjeru za brojem.
- Eva, Eva...aha, evo je. Ajme sad kad me čuje...
Vrti Frida brojeve, čeka na konekciju i konačno se neko javlja s druge strane.
- Halo? Dobar dan, Eva ti si? Aaaaaaa krasno, jesam ti rekla da ću je dobit, blesane. Kako ko je, pa Frida je...e kuma Frida, da. Proradila veza pa da te nazovem...halo? Halo?!
Vrti Frida opet.
- Halo? Ma prekinulo nešta. Slušaj, pa šta ima kod tebe, čule smo se zadnji put prije sto godina? Molim?! Hansilajn, donesi mi stolac, ovo će potrajat.
Hansilajn neveselo vuče stolac do telefona i vraća se čitat novine. Frida mu šapće da je kum umro prije tri godine i da šta će sad reć zamajkubožju, kak će dat saučešće tri godine prekasno?
- Evo me, sjela sam. Pa primi moju iskrenu...halo? Halo?! Jebemtimater i telefonu i vezi!!!
Vrti Frida opet.
- Halo? Pa opet prekinulo nešta. Šta sam ti htjela reć, primi moju sućut. Pa kako nam nisi javila? A znam da nisu radili telefoni, al mogla si telegram poslat il nešta, barem bi Hans...halo? Halo?! Hansilajn, pa daj vidi šta je s tim telefonom, stalno prekida.
- Pa tek su danas proradili telefoni, sigurno puno ljudi zove pa je preopterećeno...
- Ma ti samo sjedi i listaj po tim novinama!!! Ruka bi ti otpala da malo prečeprkaš po tim jebenim žnorama, možda se nešta otpojilo. Gle kak neće...E sutra za ručak imaš zgledance, bezobraznik jedan.
Vrti Frida opet.
- Halo? Eva, ma prekinulo nešta, da. Mi smo dobro, jedino nam je zid prošo kroz bašču pa...kak misliš koji zid, pa Berlinski. Da. Pa iz dnevnog boravka gledam ravno u zid, a bašče skoro više ni nemam. Tak da uglavnom...halo? Halo?!

Bijesna ko ris zalupi Frida telefonom i dolazi u dnevni boravak.
- Ja više sigurno neću zvat i svoje živce gubit svaki put kad prekine. Jebala ih takva veza, baš su je krasno osposobili. Uostalom nek ona nazove, baš me zanima jel ima ona naš broj. Pravo je meni mama rekla da je ne uzimam za kumu. Zamisli ti, umro joj muž a ona meni ni bu ni mu...
Melje Frida, a Hans lista novine i misli si - o kamo puste sreće da ti je mama rekla da ni mene ne uzimaš za muža. Bar bi na miru il čito il buljio u zid.