Moji vremenski blizanci

Zapravo sam se trebala rodit na samu Svijećnicu ( pod uvjetom da je ispaćenoj roditeljici dobro izračunalo termin poroda ). Međutim, znate kak trudnice imaju kojekakve čudnovate prohtjeve i fiks ideje? E pa moja mama nije imala prohtjeve za jelom il ispade plača; obzirom da je tu zimu snijeg zakijačio do pasa, njoj se eto svidila ideja da razbacuje snijeg s trbuhom do zuba dok je tata bio na poslu, tijekom noći dobila trudove i rodila mene brzinom svjetlosti, 16. siječnja u 6 sati ujutro, skoro tri tjedna prije termina. Navodno je i doktor koji joj je vodio trudnoću bio osupnut kad je došo u vizitu u rodilištu i zateko je tamo, tipa - pa šta radite vi tu ( znači već onda je bilo onih koji su se čudili ko pura dreku, pa kućeš ženu pitat šta radi u rodilištu, nije sigurno došla izvadit mandule ).

Al nisam o tom htjela pričat. Htjela sam onak uzgred spomenut koji selebritiji su rođeni na isti datum, pa da znate onak bar otprilike koja je kombinatorika u igri.
Evo recimo nek prva bude Kate Moss. Pa jel može bolje, supermodel i vješalica ko što sam i sama, otpuše je malo jači vjetar; ja recimo kad jako puše posrćem i pletem nogama ko metiljava krava, pa u takvim ekstremnim vjetrovitim situacijama obično u dućanu kupim dvije dupke pune najlonkese da lakše dođem doma ( kad kažem lakše mislim na hodanje, ne na teglenje ).
Pa onda dalje Dian Fossey, to vam je ona ženica šta se borila svim silama da spasi gorile u Kongu i Ruandi, pa je ubili krivolovci. Znači i ona je imala posla sa dosta majmuna u svom životu, neznatna je razlika šta je ona svoje majmune pokušavala sačuvat a ja sam se svojih pokušavala otarasit, i obadvije smo imale onak manje - više uspjeha u svojim nastojanjima.
Pa recimo Zdenka Kovačiček, žena koja glasom još uvijek može otpuhat pola estrade, iako je dobrano zagazila u godine. Ili Hari Mata Hari ( Varešanović upisan u matičnu knjigu, ovo je bilo samo zato da se zna ko pjeva u bendu ),izvođač možda najkrvavijih šta cvilojeba, šta žiloreza ikad napisanih. Pjevanje je, uz smijeh, moj najdraži bijeg od svega. Osim toga, ko pjeva zlo ne misli.
Onda je u tom biranom društvu glavom i bradom Kabir Bedi ( za neupućene, govorimo o Sandokanu ). Ajme koji je to hit bio, to se nije propuštalo epizodu ni da kuća gori. Imala sam i album sa sličicama, on i Marijana vamo, on i Marijana tamo, pa tigrovi, pa borbe, sto čudesa samo takvih. Sve šareno i turbani na glavi, divota za gledat. ( Doista teve je bio crnobijeli, al album je imo slije u boji pa sam se čudom čudila kak Sandokan nosi te prnje šarene ko djetlić, a taki frajer; tu se recimo ne vidim, al nikako, najsumiljepše jednobojne spreme ).
Onda je tu i John Carpenter, jel uopće treba nabrajat šta je sve snimio? Haloween, Magla, Stvor, Princ tame su mi odma pali na pamet, ima on toga još ijuju. Ni tu se ne vidim, horore ne gledam jer onda nema majci ni do kuhinje otić, znači spavanje uz rasvjetna tijela popaljena ko u Betlehemu i na svaki šušanj skakanje do plafona, jer šta ak ide ubojica spreman da me rastrančira u roku sekunda. Tak da ne kužim otkud Carpenter u tom društvu, biće je njega mater prenijela pa mu naškodila mekonijska plodna voda.

Pa kad sve zbrojiš i oduzmeš - nisu loši, nimalo. Ubacila bi još recimo Bacha kad bi ikako mogla u ovu grupaciju, al nećemo se lagat, on je u siječnju još plivo mami po trbuhu i nije mu padalo na pamet doć na svijet još dva i pol mjeseca. I ja bi produžila boravak u trbuhu i ostala do proljeća da sam mogla birat, al kad je spomenuta roditeljica morala lopatat...išla sam pod mus van. Usred teške zimulje, bez mogućnosti da rođendan slavim na dvorištu u kratkim rukavima; ljepše je slavit s lopatom za snijeg.