Moj odabir je sreća

Sve se, prije ili kasnije, posloži onako kako mora biti. Kad se najmanje nadaš, ponekad i u treucima najvećeg očaja ili boli, ukaže se put kojim treba poći; kao da se podigne magličasta nevidljiva koprena i iznenada se otvori potpuno novi pogled na svijet koji te okružuje..

Nikada se nisam mogla dovoljno načuditi onima koji čak i u lijepim stvarima nastoje naći nešto loše, kao ni onima koji jedino i isključivo u materijalnim stvarima pronalaze razlog svog postojanja i smisao svega. Život može biti, i zapravo jest, tako lijep. Nečiji osmijeh, lijepa riječ, radost koju osjetiš kad sretneš nekog dragog prijatelja i čvrsto ga zagrliš, pogled na plavetnilo neba u smiraju dana i pjev neke sićušne ptičice koja u ovoj studenoj večeri traži utočište za noć....sve je to nemjerljiva ljepota, neusporediva sa nekim ružnim stvarima koje nažalost prolazimo kroz život, a pogotovo neusporediva sa materijalnim.
Sretna sam jer sam naučila cijeniti dane koje živim i gledati svijet oko sebe sasvim drugim očima. Sretna sam jer još uvijek vjerujem u ono dobro u ljudima, u svjetlost koju donose ljubav i osmijeh dragih ljudi, u ljepotu svega što me okružuje i toliko je snažnije i moćnije od nečijih ružnih postupaka. Sretna sam jer se mogu ujutro probuditi i kroz prozor ugledati komadić neba vidljiv jedino meni, popiti svoju prvu kavu i krenuti u novi dan, zahvalna što je preda mnom. Sretna sam jer svakome prilazim otvorenog srca, bez lažnih namjera; naprosto ne znam biti drugačija. Sretna sam što sam ostala nasmijana unatoč svim ožiljcima na duši; svaki me od njih naučio nečemu, i na njima sam zahvalna jer možda ne bih bila ovakva kakva jesam da me nisu zabolili takvom silinom. Sretna sam jer sam odabrala biti sretna.

I ostatku svijeta želim isto - vedri komadić plavog neba i sreću dovoljno snažnu da promijeni sve ono ružno što se dešava.

( ovo sam ja, na mojoj paradajz terasi; jedan ukradeni komadić sreće u običnom danu krajem ljeta )