Malo o plemenitoj vještini

Danas je Dan svetog Huberta, pa ću se ja eto skromno osvrnut na lov kroz stoljeća.

Dok se živilo u špiljama, lov je bio nasušna potreba. Nit pojest, nit se obuć dok se iz lova u špilju ne dovuče neka životinja; naime, u to doba nije bilo trgovačkih centara pa odeš kad treba napunit želudac il kupit nekih prnjaka za svako godišnje doba. Bili su prisiljeni lovit ak nisu mislili past travu i brat bobice po grmlju. Imo je lov i drugih prednosti, moglo se desit i da lovac nadrapa umjesto lovine pa ak je bio gadnije naravi eto ispaćenoj supružnici prigode da ga zamijeni nekim stabilnijim, po mogućnosti boljim lovcem.
I za vrijeme Robina Huda lovilo se naveliko po šumama, i to kraljevim. Rikard Lavljeg Srca otišo za svojim poslom, odmijenio ga onaj suludi brat koji je zabranio sve osim kisika, uključujući i lov, pa se Robin Hud odmetno u Šervudsku šumu, pa udri lovit. Lakše bilo ubijat srne i veprove pa žderat neg kopat u polju i hranit doma prasce, pa još razbojniku od kralja plaćat namete kad god mu se digne tamo neka stvar.
S vremenom je lov posto omiljena zabava plemenitaša i gospode. Šta bi danas mogli, dosadno sjedit kod kuće, još nije izmislilo struju pa se nema šta gledat jer nema ni tevea ni heklanog miljea na njemu; šta bi, šta bi - ajde malo ćemo haračit po šumi s cuckima, udahnut friškog zraka i malo propuškarat. Sve je bolje nego gledat gospoju kak bode goblene i nabraja kak se mogla i puno bolje udat. ( Navodno je i Jelena Tahi inzistirala da se nešto vojnika pošalje u šumu po friške zalihe mesa, toga se sjećate iz one pričice o njenom naletu peemesa usred seljačke bune ).
Lov je i danas omiljena zabava nekih. E sad, ovisno o dubini džepa i sklonostima pojedinog lovca, može se svest ili na nošenje naglotamnozelene robe, gluvaranje po čekama i dijeljenje ulova nakon završenog puškaranja, ili na uživanje u pogledu na prepariranog bijelog medu u rođenom podrumu, uz fini francuski konjak. Jer ubit i preparirat polarnog medvjeda zaista je plemenita vještina, o tom nema diskusije. Pa još kad uz medu vise i umjetnička djela - to je vrhunac plemenite vještine zvane lov.

Mene najviše raduje divna rečenica na fotki koju sam još odavno pronašla negdje na guglu. Mislim da je vrlo blizu istini. Svaka čast svetom Hubertu i lovcima i plemenitoj vještini, ja srnu radije gledam kako pase na šumskom proplanku. ( Divljač ne jedem, ako nekog zanima. )
Obzirom da nemrem zalijepit fotku, moram vam je napisat. Dakle rečenica glasi:
Rakija je u lovu spasila više životinja nego sva društva za zaštitu zajedno.