Insomnija 3

Odgledam ja preksinoć reprize serija na HRT1 , pa popijem šlaftabletu i obavim higijenske djelatnosti, pa legnem u uobičajeno vrijeme, a sve da bi možda uz malo sreće odspavala u komadu barem do pet ujutro. Pričekam da me malo tableta još mlatne, pa legnem na svoj Dormeo i zaspim relativno brzo.

Budim se sljepljena ko da sam zaspala u ljepilu za miševe. Okrenem se na drugu stranu, misleć da će to nekim čudom rezultirat nastavkom spavanja. Moš mislit kak je rezultiralo. Dižem se sva mrljava, sjedam u mraku na trosjed i gledam kolko ima sati – deset do jedan. Milina. Znači spavala možda dva sata. Pojedem bananu, pa zapalim cigaretu, pa se vraćam u krevet i dalje se nadajuć da ću uspjet zaspat. I taman da ću zadrijemat – eto divlje horde ko zna otkud, pa veselo prevrću znakove koje su radnici pometali da upozore vozače na radove u tijeku ( u dvorište ovih dana ulazim riskirajuć goli život; to je traka, strojeva, zemlje, nekakvih klipa, nema šta nema ). Razmišljam bil se digla pa im zakrenula vratove; odustajem jer bi se morala oblačit, nezgodno je da budem baš neobučena dok me hapse zbog višestrukog ubojstva u pola tri u noći. Pa ih slušam kak urliču i bacaju znakove štokuda po cesti, i molim Boga da ne ubace i koji od strojeva u dvorište – kak ću izać ujutro, moram ić radit ?
Pa se prevrćem ko na roštilju, vamotamo, i trudim se zamišljat smirujuće slike, tipa ovčice koje lagodno pasu najzeleniju moguću travu, pa neku plažu sa sitnim pijeskom, al kud god okrenem sa slikama nemrem zaspat ni pod razno jer cucki laju u cijeloj ulici, svi do jednog, ko da prolazi Džek Trbosjek pa eto da obavijeste da nije sigurno izać na cestu. Ipak nekak zakrepivam, pa se ponovo budim oko četri. Gledam u strop i razmišljam kak ću spilit drva jer je sve razvaljeno ( šta ću drugo, probala s tim umirujućim slikama pa nije bilo rezultata, pa kad sam već budna da razmišljam o praktičnim stvarima ). Zaspim i sanjam da se pile drva i uvoze u šupu kojekuda okolo, a ja sam sva u verbalnom deliktu sa izvođačima radova jer drva uvozimo prek Mađarske u dvorište. Ustajem u pet i dvadeset, debelo prije alarma, probudila se a nisam uspjela dovršit svađu u snu.

Pa jučer čitam kak hormon melatonin tijelo proizvodi samo čim sunce počne zalazit i proizvodi ga sve dok sunce ne izađe, a za to je zadužena epifiza. E pa ja sam sve više uvjerena da je meni epifiza otpala u onoj prometnoj i da je više uopće nemam. I kak ću spavat kad nemam jebenu žlijezdu koja proizvodi hormon potreban za spavanje ? Pa meni trebaju dvije lopate tog hormona svaki dan da zaspim, a ne tabletica od tri il kolko već miligrama.
Bavim se mišlju da nabavim neke ovčice, da pasu po dvorištu. Neću morat palit kosilicu, a imaću šta i brojat svaku božju noć kad se probudim. Pa kad ja nemrem spavat neće ni one, nek bauljaju dok ih ne prebrojim jedno pedesetosam puta svaku noć, dok i njima ne otpadnu njihove ovčje epifize.