Priča o Mati

Mato je bio jedan od najboljih prijatelja mog tate, a ujedno spadalo od čovjeka, uvijek spreman na ispade širokog spektra.

Kad je tata operirao slijepo crijevo, dugo je bio na bolovanju jer mu je rana teško zarastala. Mato došao u posjetu, donio domaću kobasicu i još vruću pogaču i litru rakije; kaže tati manirima iskusnog kirurga - dajte da vidim ranu, pa makne tufer, slegne ramenima i kaže - ak od Šljivomicina ne zaraste e pa onda ne znam od čega će. Da ste odma iza zahvata krenuli s propisanim lijekom, ne bi rana flisala nit bi ožiljak bio tak grozan.

Sjećam se da je jedne zgode njegova supruga kupila nesilice, koje to očito nisu bile jer mjesecima nisu snijele nijedno jaje. Žena ko žena, stalno nabrajala, njemu dojadilo i on kupi pakiranje jaja i potrpa u gnijezda u kokošinjcu dok je ona kuhala. I krene ona dati kokama večeru, eto je u kuću van sebe - ajme Mato vidi jaja, pronijele su. On sav važan, kaže pa jesam ti ja govorio da će pronest, vidiš da je krenulo. Slaže ona jaja u frižider, pa kaže - Mato, pa na tim jajima nešto piše. On se sjeti šta je, klasa otisnuta na ljusci, al njoj tvrdi da je to od Galofaka kojeg je ko previše ona dodavala kokama u vodu. I nije joj dugo priznao šta je napravio.
Drugom zgodom vozio je negdje u Slavoniju i zgazi kamionom krmaču nasred šora, izletila iz dvorišta i ravno pod kotače. Gazda od krmače nazove policiju, eto njih i privedu ga u postaju da uzmu izjavu. Kaže on inspektoru - daj vi meni recite gdje je moje radno mjesto? Tip ga gleda, kaže - pa za volanom. Dobro, a vaše radno mjesto? Pa u postaji. Dobro, a krmači? Tip kaže - pa valjda u svinjcu. E bravo; zašto krmača nije bila na radnom mjestu? Jer da je, ja je ne bi satro kamionom nasred šora. Tip zamro, kaže - pa da znate da ste u pravu, pustio ga bez ikakvih kazni i cirkusa.

Ima priča o Mati bezbroj, meni su ove dvije najdraže; njegov je smisao za humor bio neponovljiv, i često ga se sjetim iako ga već godinama nema. Sigurna sam da zasmijava sve oko sebe i s druge strane duge.