22

nedjelja

srpanj

2018

Čiča - miča 4

Jeste vi, kad su vam čitali priče, il sad ak ih čitate unucima, primijetili da je u svakoj trećoj vuk i da najebe kak god priča krenula i završila? E pa i u ovoj će.

Ak je vjerovat braći Grim, nekoć davno živila je mama koza sa svojih sedam kozlića u kući blizu šume. ( Otkud ih sedam i zašto sedam, to je jako dobro pitanje; valjda je piscima sedmica bila sretan broj, šta ja znam ) I jedan dan pofali njoj nekog špeceraja pa će ona njih ostavit same, al im najstrože zabrani da bilo kome otvaraju vrata osim njoj, jer da u šumi živi strašni vuk koji ih može požderat. I da će ga prepoznat po hrapavom glasu i crnoj šapi. ( Jel nije bilo jednostavnije da ih zaključa i ponese ključ pa ne bi uopće mogli otvarat vrata? Sumnjam da je vuk hodo s pajserom po šumi da provaljuje po kućama, al ajde; da je ponijela ključ ne bi ni priče bilo )
Ode ona, kozlići udri skakat i igrat se, kad eto glavnog negativca na vrata. Kuc - kuc. Kozlići uglas - ko je? Kaže vuk - to sam ja vaša mama, a zaboravio da ima glas ko Vlado Kalember il onaj šta pjeva u AC/DC. Kažu kozlići - ajde razguli, naša mama ima mekan lijep glasić, ti si sigurno vuk.
Ode vuk bijesan ko ris u dućan i kupi kredu e da bi razmekšo glasnice ( to je jedini put da sam igdje čula da kreda smanjuje hrapavost glasa, jer da je to istina učitelji bi je mogli konzumirat i u fušu zarađivat u operi ). Vrati se nazad pa opet kuc - kuc. Kozlići uglas - ko je? Vuk progovori glasom Zorice Kondže - to sam ja vaša mama. E dobro, ajde stavi šapu na prozor. Vuk natakrči šapu crnju od dimnjačarovog odijela. Kažu kozlići - ajde odjebi, naša mama ima bijele šape, noge, šta već.
Ode vuk u mlin, isprestravi mlinara i nadrlja šape u brašno pa opet nazad. Kuc - kuc. Kozlići uglas - ko je? Vuk prolazi glasovnu i nožnu kontrolu ko na aerodromu, kozlići otključaju i nastaje kozolov po kući. Sve ih je proždro osim najmanjeg koji se sakrio u zidni sat, pa se odvuko na livadu i zaspo ko klada ( isto ko i onaj u Crvenkapici; jel se naždero - jel zaspo, i eto situacije ).
Mama koza došla kući, našla sve ko da je cunami prošo i najmanji joj kozlić prepriča šta se desilo. Nađu kozojedca kak spava, a mama koza mu manirima iskusnog kirurga raspori trbuh iz kojeg poiskakaše njena djeca van ko iza carskog, pa natrpa zlotvoru kamenje u trbuh. Vuk se probudi žedan ko graba, ode do bunara popit vode, kamenje ga pretegne i udavi se. ( Opet se vraćamo na sanitarnu ispravnost vode, al koga za to briga; kozlići su preživjeli proždiranje, a ima i Radenske il Jamnice za kupit i pit ).

Nikako mi nije jasno šta se braći Grim vuk tak zamjerio? Malo - malo pa mu paraju trbuh, pune ga kamenjem i tope u bunaru. Ko da im je izjeo sve najmilije. Znači, pouka svih njihovih priča u kojoj ima vuka glasi - ako si vuk, bježi iz priče jer si najebo ko žuti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.