Zlatni olimpijac iz Brezja

Brezje je stara petrinjska ulica, krivudava i ne baš predugačka. Za mene je najljepša ulica na svijetu jer sam u njoj odrasla i provela i najljepše, i najteže trenutke svog života.

Ono što je čini još posebnijom je nešto što ću vam sada ispričati. Brezje je bilo i dom jednog od osmorice Hrvata koji su se ovjenčali zlatnom olimpijskom medaljom i ušli u sportsku povijest, i to povijest svjetskih razmjera. Vlado Lisjak iz svojeg je doma u Brezju odlazio na treninge i na natjecanja u hrvanju kojekuda po svijetu; bio je vrlo skroman, vedar mladić kojeg pamtim po širokom osmijehu i pristojnosti.
Na Olimpijske igre u Los Angeles 1984. je otišao, ako se ne varam, kao slučajna zamjena. Otišao i u Petrinju donio olimpijsko zlato u hrvanju grčko - rimskim stilom, u kategoriji do 68 kg. Navijale su se ondašnje vekerice da bi se pratile Vladine borbe; razlika u vremenskim zonama nije ni mene - kao njegovu štrkljavu sedamnaestgodišnju susjedu - mogla omesti da pratim njegove izlaske na strunjaču i pobjede koje je nizao.
Trećeg kolovoza 1984. u finalu je tušem u 57. sekundi riješio svjetskog prvaka, Finca Sipilu i ušao među sportske besmrtnike, osvojivši olimpijsko zlato i donijevši ga u Brezje, u Petrinju.
Evo što je sam izjavio o svojoj pobjedi, u intervjuu za Sportnet:

"Sjećam se da smo se večer uoči borbe sreli u sauni. Tada su se borbe održavale tri dana i svako jutro je bilo vaganje pa smo dosta vremena uz trening provodili u sauni zbog kilaže. Već su iz njegovog tabora slavili što su otpali Negrisan i još neki jaki hrvači u tom dijelu ždrijeba, vjerojatno je i on očekivao lagan posao. U sauni je bio dobro raspoložen, opušten, točno se vidjelo da očekuje zlato." Onda je uslijedio šok. "Osjetio sam priliku, ušao beskompromisno u meč i nakon 50-ak sekundi mi je prošao jedan zahvat, on je bio neoprezan i nije to očekivao i tuširao sam ga u 57. sekundi."

U ono vrijeme možda me više impresionirala činjenica da imam susjeda - olimpijskog pobjednika. Danas me još više impresionira njegov život i ponašanje nakon osvajanja olimpijske medalje. Ostao je isti; skroman, vedar, uvijek nasmijan i pristojan. Običan dečko iz susjedstva.
2014. godine odlikovan je za iznimne sportske zasluge, zajedno sa Dragutinom Šurbekom, Matom Parlovom i Matijom Ljubekom ( posljednja dvojica posthumno ).

Pa kada u superlativima govorim o Brezju, onda znajte da tu ima i superlativa zlatnog olimpijskog sjaja.