09

ponedjeljak

srpanj

2018

Još jedno kretanje na plovidbu

8.srpnja 1497. Vasco da Gama pokušavo se prisjetit šta još fali u par torbetina koje je trebalo ponijet na put.

- Vasco, srce mamino, jesi uzeo onu toplu robu šta sam ti spakirala? Da se ne preladiš putem.
- Nisam, mama, kud da zguram još te vesturine i debele gaće? Nema više mjesta ni za šibicu gurnut, vjeruj mi.
- Ma kak nema?! Pa ja jutros zgurala još nekih hlača i košulja. Ček da ja izvadim to van...
- Nemoj više preturat po tim prnjama, molim te. I kog vraga rade kiflice u ovoj manjoj torbi, oćeš da mi se zamaste sve karte? Jedva sam ih dobio.
- Pa nema puno, duplu masu sam spekla. Nisu filane, suve ko barut da ne curi ništa iz njih van. Imaš i par flašica pekmeza lanjskog od šljiva, pa za doručak...
- Mama, pa kud ću vuć pekmez? Ne idem peć kolače, za Boga milog. Pa ja ne mogu vjerovat, i paradajza ima u torbi, i krastavaca nekakvih. Šta je tebi, ženo božja?!
- Ma to je za salatu za par dana. Plovićeš ko zna kak dugo, pa za par dana da bude za uz ručak. Slušaj, htjede ti reć...jel vi niste mogli nikak krenut na put najesen, kad bude kiselog zelja? Da je bilo skiselit da povezete sa sobom, il da kuvar stavi kiselit na brodu kad bi krenuli.
- Dobro ajde mi reci jel ti znaš kolko nas putuje? Ko bi nam nakiselio tolko kupusa? Za pet brodova?
- Pa na svaki brod po jedno bure. Ko da to zauzima ne znam kolko mjesta. Da ne dobijete ono...kak se ono zove...ona boleština kad fali ce vitamina...sko nešta...
- Skorbut, mama. Ma nema mjesta u potpalublju, natrpalo svega i svačega. Znaš ti kak smrdi kiseli kupus, ko bi dolje spavo?
- Pa smrdi ak se ne stavi kiselit kak treba i ak se ne peru daske redovito. Kad ne vodite bar jedno žensko sa sobom pa da vam nešta pošteno skuva putem. Kud si ono reko da ideš?
- Indija, mama. Nema me doma bar dvije godine.
- Dvije godine?! Dobro da znam, znači za zimu treba svega manje za jest, a na proljeće smanjit i bašču i kokoši i sve.

Kreće veliki pomorac tegleć torbetine.
- Čekaj, zaboravila sam ti ovu pečenu piletinu spakirat.
- Mama, to je masno, zamastiće mi sve stvari. Ne guraj u tu manju torbu, karte su tu, halo!!
- Pa zamotala sam u papir pa u dvije krpe, neće ništa bit. A i da zamasti malo, šta smeta, pa vidi se svejedno šta piše. Daj mama ljubne, i pazi ak bude ladno toplije se oblači, znaš da su ti sinusi nikakvi.

Pozdravljaju se, on odlazi posrćuć pod teretom torbi, ona maše za njim i odlazi u kuću, sva sretna šta nije skužio da u manjoj torbi ispod pomorskih karata ima i kuvanih kobasica i nešta slatke pite sa sirom, koje nije skužio jer ih je dobro sfafuljala.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.