26

utorak

lipanj

2018

Tango

Kud me vrag uopće nosi gledat ljude koji plešu tango ko da ja naprimjer nosim ceker s placa?

Mislim, volim ja plesat i sve to skupa, al brate mili kak ova ženica pleše, pa to je da staneš pred špigl i kažeš sama sebi - pa dobro kak možeš imat obadve i ruke i noge desne ( oprostite dešnjaci, ja sam ljevak pa onda vrijeđam desnu stranu )? Oćeš držanje tijela, oćeš baratanje tom opravom čiji je donji dio veličine zastora u HNK, oćeš ples, oćeš šta oćeš. Pa je gledam i sve ne vjerujem.
I naravno odma vidim sebe, ne baš tak gracioznu doista; ja sam poprilično sigurna da bi recimo kad me frajer zafrljači srušila il dirigenta, il prvi red gudača, il pala u prvi red publike i zamolila ih da me ni za majku Božju ne vraćaju na binu, jer ću u idućem padu slomit kičmu i kud sam onda. Velika je mogućnost da bi pri vitlanju haljinom stala na istu i poderala je prek na prek, pa ostala božemeprosti u donjem vešu i u krpama od haljine, pa ti pleši u nečem šta izgleda ko da te napo čopor lavova koji su tjedan dana bili na jogurtu ( moguće bi i bogac koji bi sa mnom pleso u sudaru sa mnom stao na jedan kraj pa ga razdrapo ko mastan papir, s istim rezultatom razgolićavanja ). Il bi vaka plentrava u pokušaju da se okrenem dvadesetčetri puta na samom kraju otandrljala ko zna kuda i završila na izlazu iz dvorane sveudilj se vrteć i sa značajno uzmućkanim likvorom, ko iza potresa mozga, pa dok se odvrtim nazad možda izađu i ostaci ručka.

Tak da mislim da definitivno nisam rođena da budem tango zvijer; za mene je onak s noge na nogu, možda me malo nekad ponese ritam, al nipošto ne u dugačkoj haljini, nipošto ne tango i nipošto ne pred velikim auditorijem. Bolje se držat internih tuluma, gdje možeš ko čovjek i čašu stavit na glavu dok plešeš, bez rizika da podereš robu na sebi il da povratiš po plesaču uslijed centrifugalnih sila.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.