GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Godinama nakon događaja u Overlook hotelu, sada odrasli Dan Torrance mora zaštititi mladu djevojku sa sličnim moćima od kulta znanog kao True Knot, koji se hrane dušama kako bi ostali besmrtni...



Eto nam nakon duuugo, duuugo vremena, a do prije nekog vremena i potpuno nenadanog, nastavka kultnog Isijavanja. Vječni Stephen King odlučio se 2013. dovršiti ideju o nastavku i sudbini Dannyja Torrancea nakon događaja iz prve knjige te ju je imenovao Doctor Sleep. Poznata je činjenica da King nije bio ljubitelj Kubrickovog Shininga zbog raznoraznih izmjena naspram knjige, no isto je tako poznato da je adaptacija knjige iz 1980. nadaleko i naširoko popularnija od nje same. 17 godina poslije Kubrickove verzije pojavila se i miniserija u koju se King puno više ufa, te iako mi je i ta verzija bila sasvim pristojna i dobra, ipak nije ni u kojem smislu uspjela zasjeniti film iz 1980. Doctor Sleep se kao filmski nastavak direktno naslanja na Kubrickovu verziju, a režije se prihvatio Mike Flanagan, inače meni top horor redatelj desetljeća uz još nekolicinu, koji svakim svojim radom sve više pretače pravu horor atmosferu i jezivost u film (sjetimo se uradaka Haunting of Hill House, Gerald's Game, Somnia...). Kako čovjek voli probijati vlastite granice, odlučio je priličan rizik napraviti u svome životu te adaptirati Doctor Sleepa te napraviti film koji će se morati svidjeti i fanovima originalnog filma fanovima knjige. Je li u tome uspio? Prodiskutirat ćemo to kroz naredne rečenice, no ono što mogu primijetiti je da postoji priličan polaritet oko ovog filma, takozvani ''mixed reviews''. Najčešće se ne volim stavljati u tu skupinu gledatelja, no za DS ne mogu reći da nisam osjećao tu podijeljenost tijekom cijelog njegovog trajanja. Pomiješani osjećaji vladali su kroz cijelu priču, u jednom trenutku mi se više toga ne svidi, pa se onda film izvuče i osjećam da ga moram "opravdavati" sam sebi, u drugom trenutku sam vidno zadovoljan i pozitivan oko daljnjeg tijeka.



Prije svega, ajmo se fokusirati na tehničke aspekte: Mike Flanagan redatelj je koji jednostavno zna. Zna kadrovirati, upućen je u moderna stremljenja kvalitetnih horor filmova, a povrh svega znalački uspijeva prenositi neku vintage atmosferu, kakvu smo navikli gledati u filmovima desetljećima prije. Dakle - snimanje je besprijekorno. Tehnički gledano na vizualne i auditivne komponente, ne možemo tu pronaći neke mane. Ekipa je jednostavno znala što radi, a posebice u onim trenutcima reminiscencija, odnosno kada se radnja fizički prebacuje u stari Overlook hotel, za koji je, usput rečeno, Flanagan u potpunosti iskopirao Kubrickovu arhitekturu te ju odlično prenio. S druge strane, kad smo već kod hotela i prijašnjih događaja - imam osjećaj kako se film zapravo često odmicao od one prave atmosfere i duha cijele priče, moram priznati da nisam pročitao knjigu pa iskreno ne znam kako je ona napisana naspram Shininga, no što se filma tiče, u tome po meni Flanagan nije uspio, koliko god se trudio vjerojatno najbolje što je mogao: prenijeti mistiku, neogoljenost i pravu atmosferu originala. Uz to, najveća mana filma, odnosno cijele priče (dakle ne okrivljavam adaptaciju, već priču), po meni je ubacivanje drugih nadrealnih stvari u nju - kult vampira?, prah duše, hrpa sličnih nelogičnosti, zašto? To su segmenti koji mi se nisu svidjeli i koji su itekako utjecali na moj subjektivni dojam o filmu. Nekako mi se u 2 i pol sata trajanja filma najviše kroz glavu motalo: što je ovo svima nama trebalo, ovakav daljnji razvoj radnje? I koliko god sam htio vidjeti što se kasnije događa s Dannyjevim životom, možda nisam htio da se zagrebe površina u ovolikom razmjeru. Znam da se mnogi nećete složiti sa mnom, no ja koji sam osobno neupućen u knjigu nisam ostao zadovoljan viđenim po pitanju razvoja daljnje priče, pri čemu ne kritiziram film, već priču samu po sebi.
Međutim, valja napomenuti kako je Ewan McGregor savršen odabir bio za ulogu, kao i ostali glumci koji se u njemu pojavljuju, svi su odlično odradili svoj dio posla.



Doctor Sleep je tehnički gledano odlično snimljen, dorađen i vješto realiziran horor film, no ono što ga po meni ubija jest njegova inicijalna radnja, koju King nije trebao nastaviti, barem ne u takvom stilu. Flanagan je izvukao najbolje što je mogao od ponuđenog, tu mu skidam kapu, no složit ću se s onim dijelom kritike koji govori kako je film trebao trajati barem pola sata kraće. Ovaj film bio je vrlo velik izazov zbog razloga navedenih na početku i smatram da je, s obzirom na sve, vrlo dobro odrađen. Možda kad pročitam knjigu steknem potpuno drugačije mišljenje o pojedinim segmentima.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nanovo pratimo poznatu nam četvorku Columbusa, Tallahassee, Wichitu i Little Rock kako nastavlju suživot sa zombijima odnosno borbu protiv njih, upoznavanje drugih preživjelih te njihove međusobne, ''obiteljske'' razmirice...



Moram priznati da nisam iskreno bio sretan kada sam vidio da će izaći dvojka ultra popularne zombi-komedije Zombieland. To bi bilo iz više razloga: teško se dogodi da jednako uspješno ili barem približno neki nastavak iz takve popularnosti prvog dijela, pogotovo nakon desetljeća kasnije, iznjedri nešto vrijedno pamćenja. Drugi razlog bi bio kompletiranost radnje koju nam je donio original te nepotrebno nastavljanje cijele te priče. Razumijem da je mnoge fanove Zombielanda ova informacija oduševila, pogotovo zbog činjenice da je ista postava iza kamere i ispred nje odlučila reprizirati svoje uloge - Woody Harrelson, Jesse Eisenberg, Emma Stone i Abigail Breslin. Uz njih smo dobili i neke nove likove te ponešto novih avantura i zanimljivih lokaliteta. Što pametnoga reći o ovome nastavku? Osim interesantnog naslova (double tap jedno je od pravila kako se boriti protiv zombi apokalipse), nastavak je točno ono što treba predstavljati: događaji se direktno nadovezuju na prošli dio, nove spačke, novi, poboljšaniji zombiji, nove provale...međutim, je li to sve bilo potrebno? Otvoreno ću reći da nije, no kad bismo pogledali film kao film, način na koji je snimljen, gluma, humor, scenografiju, efekte...nema se tu što zamjeriti, riječ je o vidno visokoj produkciji i kvaliteti kojoj vrlo teško možete nešto zamjeriti, poglavito što se po meni humor čak i malo nadogradio s obzirom na prvi dio.



Zombieland služi prvenstveno za zabavu i mozak na pašu, prepun je konstantnih doskočica, on-screen fora i (pokušaja) humora, ponavljam, čak i u povećanoj dozi naspram jedinice, četvorka je standardno dobra i užasno glumački autentična i kvalitetna, pa čak je i Jesse Eisenberg uspio biti manje iritantan nego što je inače u bilo kojem drugom filmu (isprike čitateljstvu koji ga voli, meni je jednostavno nepodnošljiva faca ). Dakako da moram pohvaliti brutalne efekte i visoku produkciju te odlične scene pičvajza i PG-13 "krvavih" dijelova, sve je stvarno odrađeno na respektabilnom nivou. Da ne bi sve bilo kao da je copy-paste prvog dijela i da je dosta toga izlizano (što i jest), valja spomenuti neke novitete poput naprednih zombija, novih likova (Luke Wilson, Zoey Dutch, Rosario Dawson, Thomas Middleditch...) i novih i atraktivnih načina ubojstava. Valja spomenuti i kratku pojavu Billa Murraya koji je time snimio svoj drugi zombie film 2019. godine.



Zombieland: Double Tap lako je probavljiv i iznimno zabavan film, no apsolutno bespotrebno snimljen, s dosta copy-paste fora iz prvog dijela. Sad, kako kome paše, neka upali i odgleda, neće vam sigurno biti žao potrošenih sat i 40 minuta, no možda je bolje za odgledati ga u ekipi.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Noć vještica je, a grupa prijatelja traži zabavu u zabačenoj, ekstremnoj kući strave koja im po najavama naglašava "hranjenje njihovim najvećim strahovima". Ispada da po dolasku persone iz kuće strave nemaju namjeru samo ih uplašiti, već nešto puno gore...



Halloween filmovi, cijela atmosfera, ugođaj oko toga, a posebice tematski halloween horor filmovi uvijek su mi interesantni za gledanje, naravno, ako nije riječ o provjerenom škartu. Čim sam vidio najavu za Haunt, maskirane osobe kako proganjaju posjetitelje njihovog tematskog parka, a pogotovo činjenicu da su redatelji Scott Beck i Bryan Woods istovremeno i pisci odličnog Quiet Placea, rekoh da bi ovo moglo biti nešto barem zanimljivo, ako ne pretjerano kvalitetno. Daklem, ekipica naroljanih mladih nakon dosadne zabave odlaze na pravu tematsku zabavu tj. odluče se na nesvakidašnji potez odlaska u mističnu kuću strave. Tamo ih dočeka maskirana osoba koja ih šutke uvede u prvu prostoriju, a nakon toga kreće rollercoaster potjere, krvavih smicalica i spooky proganjanja. Neću previše duljiti o samoj priči budući da je ona prilično jasna, a opet ne bih ulazio ni u razotkrivanje mistike, pa ću tako reći da je vrlo dobra stvar što nam film ni u kojem trenutku sve do samog kraja ne otkriva tko su zapravo maskirani manijaci i zašto rade to što rade - to dodatno pobuđuje razvoj atmosfere i gradnju napetosti. Ipak, unatoč tome što je riječ o vrlo dinamičnom i interesantnom filmu, dojma sam da je mogao puno bolje pripaziti na nelogičnosti unutar scenarija te smanjiti izlizane, već puno puta viđene scene.



Ono što moram pohvaliti kod filma je njegova atmosfera - nešto vrlo važno što brojni današnji horor filmovi ne posjeduju, a to je surrounding atmosfere, odličan sound i stvaranje ambijenta. Vidi se da je ekipa stvarno znalački uspjela posložiti setting i znala je kako će izgraditi pravu pravcatu jezivu atmosferu, stoga sve pohvale idu na gradnju atmosfere i vizualni identitet filma. Također, ono što uvijek volim vidjeti kod hororaca su maske antagonista i neke njihove background štorije, a što se tiče ovih prikazanih - stvarno sve na mjestu i dojmljivo, dobro razrađeno i prilično creepy. Može se reći kako su uspjeli probuditi atmosferu pravog 80's ili 90's slashera. Sama ubojstva, prankovi i zajebavanja potencijalnih žrtava većinski su solidno odrađena, mogao bih izdvojiti nekoliko upečatljivih scena, no ono što me nekako više zasmetalo to je, kako naracija prolazi, sve veća i veća nakupina nebuloza i nelogičnosti. Zapravo, najveći problem filma pretjerani je razvoj bizarnih i banalnih kadrova i scena koji su, prema vlastitom sudu, mogli biti puno bolje odrađeni ili barem zataškani, neprimjetno adekvatnije izvedeni. Razumijem da ovdje nije riječ o nadnaravnim stvarima i da je riječ o ljudima i o ljudskim greškama s obje strane, bilo kod ubojica bilo kod žrtava, no primjetno je kako su se neke dinamične scene ili scene face-to-face mogle poprilično bolje odraditi. No to sve ne umanjuje njegov zabavni karakter te činjenicu da vam ni u kojem trenutku film neće biti naporan ili dosadan, konstantno se nešto događa, a možda najbolji dio filma je prvih pola sata do 45 minuta, kada se radnja polako gradi te se upoznajete s prostorijama i maskiranim napadačima.



Haunt je zapravo odmetnuto čeljade Saw franšize i Escape Rooma, dijete koje ne zna što želi, ali se želi pod svaku cijenu odmaknuti od ostalih klišejiziranih horor filmova slične tematike. U nekim je dijelovima u tome uspio, u nekima nije, no ne može mu se zanijekati dinamičnost, interesantnost i odlična atmosfera, a i činjenica da je prilično low-budget projekt. Film bih vam preporučio, možda ne budete imali slično mišljenje mome, možda se u potpunosti složite, no treba mu dati priliku.