GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Freddy nam se vraća, ovoga puta kako bi do kraja terorizirao preostale preživjele iz prošlog nastavka, kao i neke nove likove koji bi njemu lako mogli stati na kraj...



Sad paralelno kako pogledam neki drugi hororac koji mi se u tom trenutku učini prikladnijim za gledanje, (bes)potrebno rascjepkavam NOES serijal s gledanjem i komentiranjem, no s obzirom da sam ga već dva puta odgledao, red je da se malo odmorim između svakoga. Khm, dakle, četvrti dio. Renny Harlin redatelj, čo'ek poznat po Cliffhangeru, Deep Blue Sea, Die Hard 2, Exorcist remake...svega se nađe u njegovom opusu, pa tako i upliv u horor žanr, preciznije u Cravenov svijet Ulice Brijestova. Dream Master definitivno je bio najunosniji dio i horor za New Line Cinema dosad, a poslužio je i kao okidač za snimanje kronika o ponekim Freddyjevim ubojstvima u seriji zvanoj Freddy's Nightmares, koju još nisam zapratio. Kvalitativno gledano, Dream Master može biti nastavak kao i bilo koji drugi, već imamo poznatu šablonu kojim će se smjerom kretati radnja i razvoj naracije, a upravo je ta blaga predvidljivost koštala nastavak neke ozbiljnosti i autentičnosti nasprem njegovih prethodnika. Ovdje umjesto Nancy Thompson kao glavnu heroinu imamo Alice, koja nehotično postaje jedna od Freddyjevih glavnih nemesisa, a istovremeno mu služi i kao ''dobavljačica'' novih žrtava. Unatoč tome što nastavku nedostaje originalnosti te je osmišljen glupkastije zbog ponavljanja nekih šema, riječ je o i dalje snažnom nastavku koji za ljubitelje NOES serijala nikako neće biti loš.



Snovi su kao i uvijek najveća konjska snaga serijala, uz uvijek raspoloženog Roberta Englunda, no ovdje primjećujem kako se manifestacije ubojstava događaju dosta suptilnije nego u prijašnjim filmovima. Naime, kako je cijeli film sporiji i blaži, ubojstva kreću od 20. minute te se ne prikazuju toliko, kao što bi recimo svaki san u prošlim filmovima završio brutalnim grafičkim nasiljem, no iako ovdje nedvojbeno ima interesantnog materijala, osjeti se redateljeva suptilnost pri izradi takvih scena, što bih s osobnog stajališta protumačio kao nedostatak. Zatim, neke druge nelogičnosti, makar se događaju masovne smrti oko učenika, škola je i dalje otvorena, a također, makar znamo Freddyja kao brutalnog lika, ovdje se prvi put susrećemo s potpuno opuštenim Freddyjem, vidimo ga u haljini, sa sunčanim naočalama...i taj segment pomalo je ubio onu pravu, originalnu NOES atmosferu. S druge strane, kada pogledamo snove i realizacije istih, primjetno je kako je kvaliteta ostala netaknuta i da su scene poput one na odlagalištu automobila odrađene jednako ''spooky'' za to vrijeme kao i neke od najboljih scena. Tu imamo i Freddyjevo poznato isisavanje tijela ljubljenjem, pretvaranje žrtvinih ruku i glave u žoharove te otkidanje laktova i podlaktica pri dizanju utega...ne može se reći, koliko god imali suptilniji i diskretniji odnos prema krvoproliću, ovo nešto ubojstava što možemo vidjeti odrađeni su zavidno dobro. Posljednjih pola sata filma ošlo je uzlaznom putanjom i makar smo neke i od ovih prizora mogli očekivati, na sasvim OK način četvrti dio priveden je kraju.



Četvrti dio naravno ne može nositi kvalitetu, originalnost i spontanost oriđiđija, no dosljedno ga uspijeva slijediti u nekim namjerama, snovima, dok za minus uzimam sporiji tijek radnje, sve humorističnijeg Freddyja te znatno opadanje u glumačkoj kvaliteti pojedinaca. Ipak, krvavih noćnih mora nikada dosta, tako da se brzo okrećemo petom dijelu.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što mu se stari i iskusni istražitelj obrati za pomoć, skeptični profesor i istraživač paranormalnoga Phillip Goodman kreće sa suočavanjem s tri neobjašnjiva slučaja o prikazanjima...



Napravljen prema istoimenoj predstavi, Ghost Stories djelo je Jeremyja Dysona i Andyja Nymana (koji istovremeno tumači glavnu ulogu). Riječ je o nekoj vrsti antologijskog filma u kojemu imamo glavnu radnju uz dodatne tri prepričavane priče, da bi sve to završilo u nekom koktelu neizvjesnosti, mračnih i neobjašnjivih elemenata i čudnih, povremeno kaotično posloženih scena. Ghost Stories psihološki je horor triler koji se snažno referencira na filmove Amicusove produkcije iz šezdesetih godina, daje snažnu atmosferu mračnih britanskih filmova s klasičnim tamnim bojama i spooky glazbom. Ovdje možemo gledati i uvijek rado viđenog Martina Freemana, kao i ostalu plejadu starijih i mlađih britanskih glumaca, od Paula Whitehousea do Alexa Lawthera, koji je u ovom filmu naprosto fenomenalno iznio svoju ulogu. Uvijek volim nabasati na filmove sličnog sadržaja i atmosfere, pogotovo u novijoj eri horor uradaka, a da su iole raznovrsniji, progresivniji i autentičniji od mnogih prethodnika, a u tome je Ghost Stories odnio zaslužene pohvale i moju naklonost. Unatoč nekim over-scenama, povremenom kaotičnom slaganju priče i prebacivanjima radnje, riječ je o vrlo dobrom novom filmu koji vas u nekoliko trenutaka može adekvatno naježiti.



Već na početku možemo primijetiti kako će naracija biti sporija, ali ispunjena svakojakim cimalicama, misterijama u dijalogu i kvalitetnim kadriranjima te scenografijom. prvi slučaj kojega je profesor Goodman dobio bio je Tony Matthews, starta oko dvadesete minute filma, a riječ je o noćnom čuvaru napuštene umobolnice za žene koji počne doživljavati neobične zvukove i prizore. Vrlo napet i jeziv segment koji povlači mnoga pitanja nama koji bi u tim situacijama racionalnije razmišljali, no u svakom slučaju pogođena atmosfera, gluma i efekti. Drugi slučaj vrti se oko dječaka Simona Rifkinda koji se n a povratku autom (ukradenog od roditelja) na mračnoj cesti morao suočavati s misterioznim i jezivim živinama. Sva misterija oko ovog slučaja, oko dječaka, njegovih roditelja, dječakovih crteža i novinskih članaka po zidu njegove sobe, živina u šumi, stvorili su u meni veoma pozitivan doživljaj. Najveći plus ide već spomenutom glumcu Alexu Lawtheru koji je ulogu dječaka odradio vrhunski. Ostale čudne okolnosti i nevolje u šumi realizirane su mistično, jezivo i makar dosta odskaču od kompletne ideje, gledano sve u kompletu riječ je o najboljem segmentu. E, i Evil Dead potez kamere...to je to Treću priču prepričava Mike Priddle (Freeman), a riječ je o nepoznatoj i nevidljivoj pojavi u njegovoj bogataškoj vili koja se vrzma oko djetetovog kinderbeta. Ovo je prilično začuđujuća, na trenutke zbunjujuća priča koja tek uvodi u ono što slijedi posljednjih 20-ak minuta filma, totalni preokret svega što smo dosad mogli vidjeti, samo ću to najaviti. Ne mogu reći da me psihološki elementi nisu cijelo vrijeme držali zadovoljnim i prikovanim za ekran, no povremeni disonantni trenutci spustili su mi odličan dojam o filmu i napravili ga vrlo dobrim, što je ponovno iznad mojih očekivanja.



Zanimljivo bi izgledala predstava prema kojoj je film kreiran, koju bi jednom prilikom volio i doživjeti. Ghost Stories je jedan od boljih ghost horora unazad nekoliko godina, govorimo li o nekomercijalnosti i skromnijem budžetu i distribuciji po kinima diljem svijeta.

host image


Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Sara je video umjetnica koja snima neobične, ekscentrične ljude i s njima provodi neko vrijeme te ih putem interneta obznanjuje svijetu. Dobila je zanimljivu ponudu osobe koja tvrdi da je serijski ubojica, a nakon što pristaje provoditi nekoliko dana s njim, ubrzo shvati kako je bila riječ o velikoj grešci...



Vraća nam se jedan od najsimpatičnijih modernih serijskih ubojica, Aaron iliti glumac Mark Duplass. Njegov performans i performans kolege Patricka Bricea iz prvog filma (likovi su istovremeno kreatori oba filma) stvorili su kod mene primjer elegantnog, pametnog i profinjenog horora sa serijskim ubojicom, s ultra niskim budžetom za film. U prvom dijelu mogli smo vidjeti videografa Aarona kako ide snimati Josefa kojemu se život bliži kraju pa da uhvati njegove posljednje trenutke u životu, što znamo da je završilo kobno po Aarona. Odmah na početku drugog dijela saznajemo kako je Josef preuzeo Aaronovo ime i krenuo u nove pohode s novim videografima. Ponovno se događa found footage stil, koji najvjernije i najbolje može oslikati atmosferu i realnost budući da sve gledamo iz perspektive snimateljeve kamere, u ovom slučaju snimateljičine. Netflix i Blumhouse preuzeli su produkciju, što je uvelike olakšalo neke stvari, no sequel se nimalo nije promijenio od svog prethodnika, što mi je bio poseban gušt za vidjeti. Iskreno me zanimalo što se može dalje dogoditi jednom kada su nakon prvog dijela potvrdili da će biti riječi o trilogiji, a zatim sam shvatio da se slična radnja može prepričati iz toliko različitih uglova i ideja. Dakle, opet imamo sličnu situaciju: videografkinja preko interneta saznaje za zanimljiv oglas o tipu koji u osami u šumi živi te tvrdi kako ima povijest serijskog ubojice. Sara naravno to ne shvaća ozbiljno i upućuje se u avanturu, nesvjesna kako će je Aaron otpočetka uvjeravati kako je on uistinu serijski ubojica i kako će njih dvoje izgraditi poseban odnos, naravno, baziran na tome da Sara i dalje ne vjeruje u autentičnost njegovih riječi, sve dok ne bude prekasno.



Jeste li ikada zamišljali na filmu gledati serijskoga ubojicu u krizi srednje dobi? Upravo to se događa našem antagonistu, koji odmah s početka filma biva nezadovoljan ubijanjem te mu to sve manje zadovoljstva počinje pružati, što pokazuje odmah i u brutalnom startu radnje. Nadalje, poigravanja sa snimateljicom veoma su zanimljivo obrađena, uz napomenu kako su scenaristi koristili dosta improvizacije i tijekom snimanja i tijekom realizacije dijaloga, što je na kraju ispalo sasvim zadovoljavajuće. Interesantan i naizgled opušten pristup snimanju i stvaranju priče u nekim su dijelovima podbacili, primjerice s nepotrebnim oduživanjima nekih scena samo da film barem nekako dogura iznad sat i petnaest minuta trajanja. Promatramo li to iz kuta da smo se htjeli u potpunosit uživjeti u odnos protagonista-antagonista, onda oduživanje kadrova i scena može imati neki smisao, no i dalje su neki dijelovi predugi/prespori. Odmah da napomenem kako je drugi dio još manje horor film od prvog, sve jump scene baziraju se doslovno na Aaronovim iskakanjima, što implicira na realističnost događaja, no istovremeno na nedovoljnu zastupljenost atmosferičnih elemenata. Ono što možda najviše zadivljuje u svoj toj opuštenosti i vrhunskom pristupu filmu svakako je odlična gluma, svih pojedinačno. Bez toga jednostavno film ne bi bio to što jest. Kad smo već spomenuli dijaloge, odrađeni su vrlo dobro, gledano s psihološkog promatranja, filozofskih razmatranja i intrigantnih doskočica, kada ste svjesni da sve to proizlazi iz komunikacije "potencijalna žrtva - serijski ubojica".




Nema što, Creep 2 stoji uz bok prvijencu, čeka se treći dio, ni manje ni više, sve je jasno. Pogledajte ove zanimljive filmove ako još niste, treba vam manje od tri sata vremena za takvo što.