GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Novinar i snimatelj kreću na put s tipom koji želi pronaći svoju sestru, u izolacijskom naseljenom mjestu nazvan Eden Parish, mjestu u kojemu stanovnici vjernici uzdržavaju jedni druge bez kontakta s vanjskim svijetom, no po dolasku tamo polako primjećuju kako mjesto nije onakvim kakvim se čini...



Redatelj Ti West 2013. predstavio nam je svoj found footage horor, napravljen prema istinitim događajima koji su se odvili u Jonestownu 1978. godine, izolacijskom mjestu u Gvajani pokrenutom od strane Jima Jonesa, vođe kulta koji je natjerao preko 900 ljudi da na okupu popiju otrovni koktel i počine masovno samoubojstvo. To je ujedno i drugi najveći broj umrlih nakon pada blizanaca 2001. godine. Takav istinit događaj me zanimao kako će biti prenesen na film, no naravno, West je prilagodio scenarij određenim promjenama stvarnih događaja i ostavio suštinu ove bizarne priče te dodao neke svoje, lakše ostvarive zamisli. Dakle, priča prati novinarski duo, glavnog lika u potrazi sa sestrom preobraćenom s droge na ekstremnu religioznost, kako surađuju i kako održavaju odnose u mjestu koje ih sve više počinje uznemiravati, što im se više stanovnici tog mjesta obraćaju i dolaze u doticaj s njima. No ipak, idila tog mjesta i fascinacija za mogućnošću izolacije u današnjem svijetu potakla ih je na pozitivno mišljenje o mjestu, sve dok se nije dogodio intervju s vođom i osnivačem zajednice, nakon kojeg se radnja ozbiljno zakuhtava. Moram reći da sam u suštini zadovoljan viđenim, nije nešto ispalo s obzirom kako se priča kvalitetno gradila, ali ovaj horor u sebi ima neku intrigantnost (a možda samo zbog istinite priče) koja vas vuče da film pogledate s interesom do kraja.




Zajednica "bogu iza nogu" (u ovom kontekstu i ima smisla ta fraza) omogućuje da vas priča zadrži sve više i više, no s obzirom da si možete zaspoilati radnju filma jednostavnim prethodnim znanjem o tim događajima, film najbolje funkcionira onima koji nisu upoznati sa slijedom događaja ili onima koji ne znaju kako je do svega toga došlo. Dobra gluma svih prisutnih dodatno pojačava napetost i neizvjesnost filma te se stvara pogodna hororična atmosfera, što je možda i najveći plus filma.
Nažalost, film također i pati od nekih stvari. Scenaristički gledano, film ima određene trenutke gdje se jednostavno teško otrgnuti od dojma da je situacija mogla biti bolje izvedena i povoljnija po protagoniste, dok su s druge strane, neke stvari bile pretjerane i nerealistične. Neke promjene naspram stvarnih događaja baš i ne pašu kompletnom konceptu filma, a i FF koji je već skoro svima dozlogrdio, ovdje je u pojedinim situacijama bio banalan i nepotreban. Razumljivo je da su neke scene fiktivne naravi i da ne treba sve biti potpuno realistično, ali veća nakupina takvih scena može stvoriti gubitak dobivene atmosfere koja se postepenom gradacijom stvarala u filmu.



Konačan dojam? Smatram da trebate pogledati ovaj film, barem da vidite na koji je način obradio stvarnost i kako je atmosferično snimljen. Logično je za pretpostaviti da će se nailaziti na nebulozne scene, ali sveukupan dojam ostaje da je ovo jedan dobar prikaz stvaranja solidne horor triler atmosfere.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Ekološka katastrofa izrodila se u malom gradu u američkoj državi Maryland...



Ekološka katastrofa, found footage, kaos na ulicama i bolnicama, dokumentirane snimke o stravičnom događaju...neloš uvod u pregled ovakve vrste filma, gdje je ponovno FF stil snimanja našao svoje mjesto i gdje ga se nanovo nastojalo prostituizirati zbog aktualne pomame za takvim tipovima horora. Barry Levinson, koji iza sebe ima stvarno dobre filmske naslove, odlučio se promijeniti stil i posvetiti se horor uratku, 14 godina nakon jedinog njegovog horora Sphere s Dustinom Hoffmanom, Sharon Stone i Samuelom Jacksonom. Daleko od toga da nemali broj filmova koji nam se nameće za gledanje bude dobro i kvalitetno snimljen, no uvijek tu nešto nedostaje što bi argumentiralo legitimnost korištenja found footage stila snimanja u situacijama u kojima je potpuno nerealno "zavarati" gledatelja kako je u datom trenutku neki od likova snimao kontroverzne događaje ili one opasne po život. The Bay je također dobro snimljen i montiran film, s dobrim aranžmanom snimaka u finalni proizvod, no sve što možemo vidjeti nije baš odraz neke kvalitetne priče. Sve je nekako navrat nanos, možemo se nagledati svakojakih potrebnih i nepotrebnih scena, ponekad više i ovih potonjih, a koje prikazuju aktualna zbivanja kod različitih likova i građana i kako se oni nose s neobjašnjivom epidemijom.



Naravno, postoje konstantni likovi koji vode priču poput voditeljice, no sve to nekako pada u drugi plan, a u prime time dolazi ekološka poruka koja se širi kroz cijeli film, doslovno sam nakon pogledanog ostao dojma da sam gledao više poruka svedenih na ekologiju, nego što sam gledao horor film. Međutim, kad naletite na horor dijelove ovog filma, mogli bi vas neki dijelovi čak i ugodno iznenaditi, film sadrži mnoštvo krvi i raspadanja tijela, što se nekad vizualno veoma zorno prikazuje, a nekada prikriveno zvukovima. Kako sam već rekao, prilično vrludav scenarij onemogućuje taj dojam uživljenosti u viđenu problematiku, a samo razjašnjenje što je posrijedi oko ekološke katastrofe nije nešto što bi ostavilo vau moment ili pozitivno iznenađenje. Pojašnjenja Vlade su glupa i neuvjerljiva, kada se u problematiku uključi veliki broj ljudi, poglavito vojske, policije i nacionalne televizije, dobiva se širina u pokrivanju priče koje ne uspijevaju handleati ni puno produkcijski skupocjeniji filmovi, no Levinson je i poznat producent pa stoga ni ne čudi raspojasanost tematike, koja nažalost sadrži blesave i nepotrebne viškove.



Što ja znam...The Bay mi je ostavio prilično mlak utisak nasprem nekih drugih sličnih filmova, neće mi ostati baš pamtljiv, a i sad sam se 3 tjedna nakon gledanja morao dobro prisjetiti nekih dijelova kako bi osvrt bio što precizniji. Slobodno preskočite, nećete ostati zakinuti nedostatkom ovog horora u svojim watchlistama.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dok se zombie virus širi Južnom Korejom, pratimo događaje nekolicine putnika koji putuju vlakom iz Seoula do Busana i njihovu borbu za preživljavanjem...



Zanimljiv azijski horor film stigao nam je krajem prošle godine, a obrađuje ne toliko uobičajenu temu zombie epidemije primarno u vlaku, gdje se polagano upoznajemo s likovima koje ćemo pratiti kroz radnju. U fokusu nam se nalaze djevojčica i njen otac koji putuju u posjet njezinoj mami u Busan, a njima se priključuju raznorazni likovi iz vlaka koji će pokušati izbjeći epidemiju na bilo koji raspoloživi način. Ono što me je privuklo za film svakako je spoj dinamike i akcije s horor elementima, gdje su zombiji kreirani kao oni iz primjerice 28 Days Later ili World War Z, brzi, okretni i naizgled ubojitiji nego oni spori kojima je lakše uteći. Takvi tipovi zombie filmova daju određenu pokretljivost samom scenariju i filmu, gdje se radnja od 2 sata trajanja neće toliko ni primijetiti, budući da se konstantno nešto mora događati užurbanim tempom. Virus je također prenosiv na ugriz, ne putem zraka ili krvi, a dobro je iskorištena i stavka da se u jednom trenutku (kako to i inače biva) ljudi okrenu protiv ljudi, umjesto da se zajedničkim snagama izbore u teško izvedivoj situaciji. Nemamo nešto previše dobrih novih zombie filmova za vidjeti, stoga je svaki ovakav primjer horor filma ugodan za popratiti, pogotovo onaj neameričke produkcije na koju smo već navikli. Da skratim uvod, Train to Busan ispao mi je odlično iskustvo koje svaki horor fan mora doživjeti i dati mu šansu, neovisno o mogućoj stereotipizaciji južnokorejske kinematografije.



Zanimljive pojedine scene stvaraju pamtljivost svojim pojavama, poput srne zombija na početku ili ostalih impresivnih vizualnih stavki kroz film, a valja napomenuti kako su i pokreti kamere i općenito određeni rakursi snimanja originalno izvedeni, a unatoč brojnim efektima, ne nailazim na neku očitu ili primjetnu grešku tijekom toliko akcije i interesantnih i zahtjevno izvedenih prizora. Izgled zombija zadovoljavajuće je odrađen, a određeni likovi stvaraju očekivanu empatiju, dok neki izazivaju iritaciju zbog svojih glupih poteza ili antagonističkih sklonosti. Naravno, kao i svaki ovakav film, sadrži i pretjerivanja u određenim scenama, kao i preveliku hrabrost djevojčice koja teško može biti opravdana, no to su zanemarive činjenice kad uzmemo u obzir sve što možemo vidjeti. U pogledu akcijskih scena, trudi se konstantno biti inovativan i nekako se s namjerom daje do znanja kako je puno truda (a i financija) uloženo kako bi se sve nesreće, eksplozije, razbijanja i borbe kao takvima prikazale - slojevite i zahtjevne. Uvod u film veoma brzo kulminira u zaplet događaja, gdje se možemo dobro zabaviti gledajući i očekivajući kakve ćemo sve scene doživjeti, budući da ih ima stvarno svakojakih, a tome najviše pridaje atmosfera u jurećem vlaku, u kojemu, priznat ćete, nije lako napraviti različitu radnju kroz većinu filma.



Train to Busan primjer je kvalitetnog modernog horora u kojega se puno uložilo, ali se puno i ponudilo, hrpa akcije i borbe za preživljavanje držat će vas zainteresiranima do kraja, a tome svemu pridodajte odlične efekte i inovativnost i dobili ste stvarno pun pogodak.