GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Lionelova majka, prosječnog i običnog čovjeka, zarazila se prilikom ugriza sumeranskog majmunolikog štakora u zoološkom vrtu, nakon čijeg se ugriza njeno tijelo počelo raspadati te je nakon privremene smrti počela gristi svako živo biće koje se oko nje nalazi, izazivajući invaziju zombija...



Peter Jackson poznat je po svojim trashy hororcima krajem osamdesetih i tijekom devedestih, prije nego je postao redatelj najuspješnije i po meni najbolje filmske trilogije ikada. Tako smo 1992. godine dobili ni manje ni više nego po mnogim kritikama jednog od najzabavnijih zombie horrora ikada - Dead Alive aka Braindead. Ugrubo se uistinu mogu složiti s tom titulom, budući da smo ovdje dobili mnoštvo splatter scena, gotovo najviše ikada u horor filmu + vrludajuće zombije i raznorazne zanimljivo osmišljenje kreature. Prisutnost komedije u filmu je očigledna i crni humor Petera Jacksona povezan je s nemjerljivo ogromnom količinom krvi, organa i svakojakih alata i situacija u kojima se mnoštvo zombija kolje i gdje oni kolju, veoma jednostavna radnja prerasla je u tako ogroman projekt - upravo ono što većini horor i splatter fanova treba - dajte nekakav novi film tipa Deathgasm i definitivno ćete se dobro provesti, kao i nova Ash vs Evil Dead serija, no o tome nekom drugom prilikom. Novi Zeland je dobio još jedan od svojih crnohumornih horora, odnosno, svakako je jedan od pokretača ne toliko respektabilne, no među horor fanovima svakako poznate ''scene''. Groteskni prikaz parade koljaže i neprestane akcije duplo je dinamičnija verzija nekih od Romerovih ili Raimijevih uspješnica koji su svakako utjecali na kreativni trenutak stvaranja ovog filma. Jacksonov ponajbolji film, a definitivno najbolji horor u karijeri.



Ne vrijedi pretjerano izdvajati scene u ovom djelu, većina ih je praktički priča za sebe i o kojoj se može diskutirati izvjesno vrijeme, uz veliku dozu humora, gađenja i naizgled amaterističkog pristupa koji je upravo sam po sebi film učinio jako zanimljivijim. No, da se riječ ''amateristički'' ne shvati doslovno, valja napomenuti publici koja nije gledala film da je svaka scena veoma pomno isplanrana, upravo zbog stvaranja posebne atmosfere koja kruni ovaj film, a ta je da je gotovo svakih 3-4 minute nekakva krvava scena, napravljena na stopostotan zabavan način, toliko je jurnjava i gruesome scena da će nekima to postati čak i monotono, što sam i znao pročitati po mišljenjima određenog dijela publike, no meni je to izazvalo upravo suprotan efekt - trebao mi je film koji će me u tom trenutku neprestano podsjećati da sam išao pogledati nešto što će me natjerati da pustim mozak na pašu i da uživam u svakom pogledu viđenog. Neki shitty efekti namijenjeni su da budu takvi, a oni koji nisu, odrađeni su u veoma simpatičnom tonu, gdje se možete, ukoliko ste slabijeg želuca, pošteno namučiti da nešto iz vas ne izađe, budući da stvarno možemo vidjeti svačega, no, ponavljam, u humorističnom tonu što čini film lakšim štivom nego što bi to bili neki uistinu uznemirujući horori. Nisam siguran je li Deathgasm ili Braindead film koji je odnio pobjedu po količini krvavih i scena sakaćenja, no mislim da je čak i nemjerljivo o tome pričati, kada se po nekim trivijama film smatra najkrvavijim ikada, gdje je korišteno više od 300 litara lažne krvi.



Mislim da nije potrebno otkrivati vam osobne najdraže i najupečatljivije scene, mislim da je ovdje svaka scena drugačija za svakoga i da će je svatko drugačije prokomentirati. No, mišljenja sam da se ovom djelu morate okrenuti i svakako ga pogledati, kao što sam ga ja sada drugi put, što zbog bloga + što sam se morao sjetiti nekih urnebesnih scena. Posvetite se ovom klasiku i splatter remek-djelu.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Hororičan Božić zahvatio je fiktivni gradić Bailey Downs (Ginger Snaps, Orphan Black) gdje nam radijski voditelj nagovještava ljepotu blagdana, dok se na različitim lokacijama događaju tri užasa: Djed Božićnjak susreće se s hordom zombie vilenjaka prije borbe s Krampusom, obitelj nakon krađe bora u šumi doživljava teror od iznenadno agresivnog sina, a ekipa učenika snima projekt u podrumu ustanove gdje se dogodilo okrutno ubojstvo...



Kad već snijega nema kod nas, vrijeme je da ga barem preko filmova pokušamo doživjeti...a gdje ćemo bolje od dragih nam božićnih horor filmova? A Christmas Horror Story nekakav je oblik antološkog horor filma gdje se susrećemo s tri priče koje prikazuju božićne gadosti, odnosno fiktivne probleme s kojima se susreće praznovjerje za vrijeme blagdana, a i inače. Trojica redatelja zaslužni su za ovaj film, a riječ je o Grantu Harveyu, Stephenu Hobanu i Brettu Sullivanu, ekipi koja je i prije surađivala na već spomenutom Ginger Snaps serijalu, a i radnja ovog filma smještena je u isti gradić kao i tamo. Ako ćemo direktno pucati, mogu reći kako je ovo jedan od boljih božićnih horor filmova u posljednje vrijeme. Dakako, ima ih stvarno dobrih, iz sedamdesetih, osamdesetih, oduvijek, ali ovaj film se uvelike trudi biti poseban i u tome nevjerojatno uspijeva. Tri priče koje se na prvu čine konvencionalne i već viđene zapravo su sasvim ugodno napravljene, jezive, zabavne i snježno atmosferične. U sljedećem će se paragrafu ukratko opisati sve njih, a zatim će se navesti neke tehničke i ostale specifičnosti koje sam zamijetio tijekom gledanja. Priče nemaju narativan slijed, međusobno su isprepletene te ne možete odrediti koja je prva, druga, a koja treća, no možemo ih probati secirati jednu po jednu: počet ćemo s krucijalnom pričom s kojom počinje film, a riječ je o Djedu Božićnjaku koji ulazi u beef s neočekivanom zarazom vilenjaka koji postaju nasilni zombiji, a nakon njih, u vječnu borbu s Krampusom.



Ovo je možda najautentičnija i najposebnija priča koju sam vidio u posljednje vrijeme, scene s vilenjacima šteta što nisu duže, a i glumac George Buza odlično je odglumio Djedicu koji posjeduje raznorazne borilačke vještine, prava horor komedija iscenirana u krajnje ozbiljnom tonu, s mnoštvom krvi i odličnim splatter scenama. Kako se kroz film protežu ustvari sve priče, tako kao i u telenoveli možemo pratiti i druge, da se na neki način isprekida narativnost, što mi u nekim trenutcima i nije pasalo. Druga priča prati troje učenika kako se prikradaju u ustanovu gdje će snimiti reportažu o ubojstvu koje se tamo dogodilo. Ovo je u potpunosti ghost segment, nema tu previše rovarenja po smislu ili po nekim inovacijama, radnja je jednostavna, eventualno zatrovana već stoput viđenim klišejima, osim što je po nekom mom sudu ovo priča s najviše jezivog sadržaja, kako to i inače može biti u napuštenim podrumima. Ništa posebno nisam zabilježio za izdvojiti, koliko me interesiralo na kakve ću creepy scene naići, toliko me i odbijalo svaki put kad je ta priča došla na red. Sljedeća priča na koju ću se osvrnuti govori o na prvi pogled idealnoj obitelji koja odlazi u šumu ukrasti bor za božićno drvce, no nailaze na teror u šumi kojega ne budu svjesni sve do kulminacije događaja. Ovo je relativno zanimljiva priča i storytelling postaje dinamičniji kako se neobična pojava počinje manifestirati kroz um maloga dječaka. Dobri efekti ne okružuju samo ovaj segment, već cjelokupan film, što me posebno ugodno iznenadilo, iako sam na neki način to i očekivao zbog prethodnih recenzija što sam čitao. I posljednja priča na neki način zaokružuje kompletnu štoriju, a riječ je o obitelji koja autom odlazi od rođakinje te im se vozilo s*ebe usred šume, gdje se u dubini nalazi ogromno rogato stvorenje.



Svašta smo mogli vidjeti u Christmas Horror Story te je svašta radijski voditelj (btw William Shatner) imao za čuti oko nesreća koje su se događale. Ne mogu reći da me se sva logika filma naročito dojmila, ali film mi je unio dašak zimske krvave idile kakvu sam i očekivao, a ono što je najbitnije, zabavio sam se. Ako ste ljubitelji horora na snijegu, zaputite se u ovo novo ostvarenje.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Brodie je metalhead koji se nakon smrti svoje majke seli kod ujaka u drugi grad, gdje doživljava mobing od strane školskih kolega i od svog rođaka te odlučuje s nekolicinom novostečenih prijatelja osnovati metal bend. Putem bezazlene krađe, svirkom na jednoj probi nehotice bude demona pod nazivom 'The Blind One' koji je opsjeo sve stanovnike u njihovoj blizini...



Crna magija, stereotipiziranje metal glazbe i njenih poklonika, heavy, black i death metal soundtrack u kombinaciji sa dosad neviđeno brojnim splatter scenama upakiranim u trashy ostvarenje? Ne-može-bolje. Deathgasm je projekt Jasona Leija Howdena, čovjeka koji je majstor za vizualne efekte u brojnim blockbusterima, a kojemu je ovo prvi "ozbiljniji" dugometražni film. No kako uopće spomenuti riječ ozbiljno u recenziji ovog filma? Činjenica je da vas već prva moja rečenica upućuje na nešto što se ne vidi baš u svakom horor filmu ili u svakoj horor komediji, no ovo je postalo uistinu nešto posebno te je doseglo neki viši nivo, baziran na nekim već viđenim stvarima iz drugih horor filmova i na nekim veoma inovativnim stvarima i pojavama. Prije svega, drago mi je da se još jedan film malo dotakao metal glazbe, iako u potpuno parodičnom smislu, ali se dotakao. Smatram kako se metal glazba, koja će uvijek ipak biti alternativni žanr, treba plasirati na što više filmova, od onih amaterskih do blockbustera, čisto zbog davanja medijskog prostora realno dobroj, kvalitetnoj i veoma zahtjevnoj glazbi. No, s obzirom da ovo nije glazbeni dnevnik, vratit ćemo se na sam film. Sve što vidite ovdje plod je apsolutne zajebancije. Mnoštvo referenci na popularnu kulturu nimalo ovdje ne izostaje, svačega poznatog ovdje možete vidjeti, o svačemu poznatom se priča, govori, prave se grimase koje upućuju na nekog ili nešto, geste, scene, kadrovi, planovi snimanja...ukratko, sve je jedna velika parodija, što horor filma, što metal glazbe, što općenito problematika bullyjinga i različitosti ukusa. Ovaj film nema granice, ovaj film nema čak ni ukusa - ovo je Evil Dead u najsmješnijoj i daleko krvavijoj verziji, ako mi ne vjerujete, vrijeme je da sami prosudite o čemu je riječ.



Dakako, s obzirom da je riječ o filmu koji je bogate produkcije, ali se trudi biti trash karaktera, ovdje se provociraju rasna, religijska, nacionalna, svjetonazorska, bilo kakva pitanja, ne možete naići na bilo kakvu društvenu sferu a da ovdje nije na neki način iskorištena na humorističan način ili je "popljuvana" u vulgarnom, ali simpatičnom i ironizirajućem smislu. Mislim da čak ni ne vrijedi secirati film izdvajajući neke najbolje scene ili najkrvavije, budući da u ovom filmu doslovno svake minute možete vidjeti nešto novo, neočekivano ili možete u dijalogu pronaći nekakvu neočekivanu izjavu koja je debilnija od same radnje filma, ali ona je jedinstvena, a naposljetku i humoristična. Komedija uvelike osvjetljava mračnu stranu filma koje ima puno previše, dosta se koriste, osim same terminologije, i činovi crne magije, sotonizma, a da ne pričam o demonima bez očiju koji rigaju krv po cijelom gradu i koji kolju i budu zaklani na raznorazne načine, doslovno sve čega se scenarist Howden sjetio u datome trenutku, tako neke scene izgledaju. Ne treba tražiti neku poantu ovog uratka, sami citat Bloody Disgustinga na plakatu govori kako je ovo pravi party horor film spreman da vas istovremeno oboruža, iznenadi, razočara, obogati, nasmije, rastuži, zgnuša itd. itd. Zvuči kao nešto što bi bila oda ranim uratcima Petera Jacksona, zar ne? E pa, redatelj je najavio i dvojku te je već napisao scenarij, a rekao je i da će u prvih 10 minuta drugog dijela biti više splattera i krvi nego u cjelokupnom prvom...živi bili pa vidjeli.



Makljaža, borbe s odlično prikazanim demonima, ismijavanje svega i svačega, odlične i zabavne scene...jednostavno, da nije toliko dobro loš i da mu je samo nešto nedostajalo, mnogi bi ga popljuvali. No kada je ovako sve na svojem mjestu i kada samo nijanse i lako brojive mane ne predstavljaju opasnost, uputite se u gledanje ovog urnebesnog filma, definitivno najveće iznenađenje ove godine, ne kažem i najbolje, ali da je največe, definitivno. Izbilo me iz cipela.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Trojica narkomana i dilera ulaze na groblje kako bi pokupili robu, gdje se susreću s misterioznim čuvarom koji im počinje pričati četiri horor priče s fokusom na (ne)život Afro-Amerikanaca u svom okruženju...



Još jedna horor antologija koju sam vremenom uvijek zaobilazio, a znao sam da nisam trebao, budući da se po plakatu filma može zaključiti kako se radi o urnebesnoj horor parodiji na neke crnačke priče "iz kraja". Međutim, čitajući malo o filmu, shvatio sam da od humora ovdje nema ni H te da je tematika filma ustvari veoma postojana, stvara mnoga pitanja, a i jedno je od temeljnih socioloških problema u svijetu, a riječ je o sveprisutnom rasizmu i ugnjetavanjem ljudi druge boje kože. Taman sam mislio da će mi 420. recenzija imati neku simboliku i da će je ovaj film savršeno moći opravdati, no nema veze - naišao sam na prilično kvalitetnu antologiju prepunu interesantnih priča, a koje se mogu tumačiti i kao direktan hommage filmu iz 1972. godine - Tales from the Crypt omnibusu. Na isti način ljudi dolaze u neko misteriozno i naizgled okultno mjesto i počnu slušati priče koje će ih na kraju ili ubiti ili im promijeniti način razmišljanja. Tales from the Hood bazira se na pričama s poukama, iako su sve priče oštrog i britkog karaktera, upravo kao takve upućuju i daju kritiku i upozorenje na stanje u svijetu devedesetih, a i naravno, danas. Da ne duljimo previše o toj dugopričajućoj tematici, osvrnut ćemo se, kako to i inače biva kad recenziram omnibuse, na sve četiri priče ukratko.



Prva priča zove se Rogue Cop Revelation i govori o mladom crnom policajcu Clarenceu Smithu koji svjedoči brutalnom napadu crnog političkog aktiviste protiv rasizma od strane svojih policijskih kolega. Da stvar bude gora, namještaju mu ubojstvo, a nakon toga mu odlaze na grob urinirati po njemu, sve dok se aktivist ne ustane iz groba i počne okretati priču u svoju korist...zabavan segment na kojemu vas uspije emocionalno dotaknuti policijska, a općenito i ljudska represija nad drugim ljudima, kao i iživljavanje, a onda se sve obrne kada krene makljaža i potoci krvi...jako dobar segment dobiva svog sljedbenika pod nazivom Boys Do Get Bruised. Priča prati malog dječaka Waltera Johnsona koji jednoga dana dolazi u školu s modricama i ozlijeđenom rukom, na što učiteljici odgovara na pitanje tko ga je to udario sa: Čudovište. No, Walter ima i neobičnu moć, a ta je da svakoga koga nacrta, a pri tom papir zgužva, učini da nacrtana osoba pati od neobičnih ozljeda. Nakon što učiteljica otkrije tko je ustvari čudovište, stvari za nekoga postanu pakao, a za nekoga idila...također jako dobar segment, zabavan, edukativan i prilično solidno osmišljen. KKK Comeuppance bazira se na rasističkom senatoru koji kupuje plantažu koja je nekoć bila robovlasnička kuća. Bahatost senatora, nekadašnjeg člana KKK-a ne prestaje, čak ni nakon upozorenja mještana koji govore kako u toj vili stanuju lutke u kojima su duše mučenih robova iz prošlosti...iako ova priča ima jaku poruku, nekako mi je ostala u slabijem dojmu nego prethodne dvije, no osim chuckyjevskih poteza koje lutke interesantno rade i tako djeluju, priča sadrži prilično neobične, ali simpatične efekte. Posljednja, no nikako ne najmanje važna priča, zove se Hard-Core Convert i prepričava priču Crazy K-ja, brutalnog ubojice i nemilosrdnog razbojnika koji nakon beefa sa suprotnom bandom ozlijeđen bude prebačen u zatvor. Tamo se upoznaje s cimerom iz ćelije koji je tvrdokorni mrzitelj obojenih ljudi, kojega Crazy K lupi šakom u lice, nakon čega mu cimer pokušava doznačiti koliko je Crazy K ustvari ljudi svoje rase pobio. Doktor ga stavlja na terapije gdje mu se ukazuju ljudi koje je ubio tražeći od njega iskupljenje i razlog, za koje Crazy K nema relevatan odgovor. Neću vam spoilati cjelokupnu posljednju priču koja je btw prilično teška za skratiti, no ova priča možda najviše udara na emocije po pitanju ljudske zlobe i patnje. Na kraju segmenta, čuvar groblja pokazuje trojici dilera stvar koju nimalo nisu očekivali, no koju, to ćete vi morati, uz blagi twist, saznati.



Tales from the Hood je omnibus koji nosi snažne poruke. Možda je upravo zbog toga veoma dobro prošao sa zaradom, a i zbog svoga karaktera, može se lako približiti horor ljubiteljima, ljubiteljima moralnih i socio-pozitivnih poruka i ljudima koji traže dobru scenarističku zabavu. Četvorka je po meni zaslužena, budući da je glavna priča + svaki segment jedna vrlo dobra nakupina simpatičnih i oku ugodnih scena i kadrova. Preporuka ljubiteljima omnibusa.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Deset 'noćovještičkih' pričica koje se odvijaju u jednom gradiću u istoj večeri, gdje izvanzemaljci, ubojice, čudovišta i demoni napadaju mještane...



Najnoviji horor omnibus koji je izašao nešto prije pravog datuma Noći vještica, no tek sam ga uhvatio vremena prije koja dva tjedna pogledati, a tek sada recenzirati. Dakle, Tales of Halloween je komplet od 10 kratkih priča koje vam veoma brzo prođu, a kroz koje nas vodi Adrienne Barbeau sa svojim narativnim sposobnostima, potpuno slična uloga kao i u Carpenterovoj Magli. U 10 priča ću vam ukratko ispričati što možemo vidjeti u ovom vašaru raznoraznih priča, koje su u nekim trenutcima povezane te se recimo, dok kreće nova priča, u pozadini gradića može vidjeti kako NLO leti, što je naznačilo da se trenutno odvija neka druga priča koju ćemo ili vidjeti ili već jesmo. Počnimo odmah s osvrtima na priče: Sweet Tooth govori o dadilji jednog malog dječaka koja sa svojim dečkom pojede sve dječakove bombone, a dječak nemilosrdno kreće u osvetu. Kratka i brutalna priča koja na neobičan način govori o jednom mitu, a u svojoj kratkoći, možemo vidjeti dobru razradu cijele fabule. Druga priča Darrena Lynna Bousmana bazira se na dječaku koji je pokušao napraviti trick 'r' treat s jednim starijim čovjekom, za kojega se ispostavi da je vrag koji će naučiti dijete prankovskim lekcijama. Veoma simpatična i dosljedna priča, doslovno kratko ali slatko. Treća priča nije mi ostala u nekom pamćenju, osim što znam da se za mlade ljude ispostavlja da su ustvari ubojice djece, a da im se oteta djeca počinju osvećivati. Ništa preposebno, zaboravljivo i već viđeno.



The Weak and the Wicked interesantna je pričica o tipu kojem su nasilnici provalili u kuću, zapalili je, a tim činom i ubili njegove roditelje koji su tamo ostali. Pozvao je demona koji će ga moći osvetiti na brutalan način. Ovo je klasična priča o osveti s jednim prilično solidnim izgledom demona.
Grim Grinning Ghost govori o djevojci koja, preplašena pričama svojih prijateljica, odlazi kući sama, a možemo vidjeti kako iza nje neprestano korača utvara. Ovo je najjezovitiji segment koji možda i najkraće traje, ali s krajem i s preludijem stvara veoma koherentan i hororističan dio cjelokupnog filma.
Šesti segment dotiče se vještice koja proždire djecu, dok njen muž pokušava stati tome na kraj. Potpuno nebitan segment, suvišan u svakom pogledu.
Sedma priča bavi se dekoracijama za Noć vještica, nešto u čemu Ameri klasično prednjače i time se kompleksiraju, a pratimo dvojicu susjeda koji se kreću nadmetati s dekoracijama do smrti. Također, ne vidim poantu segmenta osim što je relativno ok ideja.
Osmi dio omnibusa jedan mi je od najboljih, a svjedočimo deformiranom serijskom ubojici koji ulazi u borbu s izvanzemaljcem koji nije dobio niti jedan slatkiš u svom trick 'r' treat ophođenju. Odličan segment upravo zbog makljaže i one 80s atmosfere slashera pomiješane s intrigantnim i simpatičnim efektima.
Deveta priča oda je ponovnom otimanju djece, ovoga puta dječaka kojeg su oteli pljačkaši kako bi ucijenili njegovog bogatog roditelja, no stvari kreću u drugom smjeru kada se ispostavi da je dijete izrazito ubojito i nečovječno. Ništa posebno.
Deseta i posljednja priča stavlja točku na i gdje ogromna bundeva napada grad. Ovo je nešto u vidu Chillerame i divovskog spermića, veoma dobra priča prepuna zabave i opuštene zajebancije, komedija se ovdje najviše nadzire i to mi je jako pasalo, unatoč tome što su efekti ubi bože.



Nekakav zaključak Tales of Halloween omnibusa? Igralo se na kvantitetu, ne toliko na kvalitetu. Najveći problem svega, no inače, veoma simpatičan film prepun zabavnih dijelova, nekoliko loših, nekoliko dobrih priča, no sve u svemu, zadovoljniji sam nego što sam mislio da ću biti.