GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

TV programer dolazi u doticaj s novom opremom potrebnom za unaprjeđenje njegove televizijske kuće, no s vremenom se počinje suočavati s medijskim anomalijama koje mu život pretvaraju u halucinaciju koja sve više postaje stvarnija...



Eto, još jedan Cronenbergov film kojega je potrebno recenzirati ovdje na blogu. Iako sam ga prvog pogledao prije desetak godina, posljednjeg ga recenziram budući da sam se tek 2011. godine počeo susretati s njegovim ostalim filmovima - The Brood, Scanners, The Fly i Shivers. Ostali su mi još Rabid i The Dead Zone i to bi bilo to od Cronenbergovih odlaženja u horor vode, koje su ga profilirale da sada radi akcijske i kriminalističke filmove. Budući da se Videodromea ne sjećam iz ranijih dana, bila je potrebna ponovna provjera kako bi se uvjerio da sam i tada gledao vrlo, vrlo dobar film prepun parafraziranja stvarnosti, gdje se Cronenberg doticao budućnosti televizije, video kaseta te još nekih multimedijskih sadržaja koje će tek u dvijetisućitima pronaći svoj oblik i svrhu. Priču o globalizaciji i citat Marshalla McLuhana: "Svijet je globalno selo", svi dobro poznajemo, a Videodrome je samo kratak i sitan uvid u problematiku stvaranja ljudi s ekrana, a još veće problematike, stvaranja ljudi koji danonoćno sjede ispred istog. Proučavajući svijet toga, Cronenberg je također bio i McLuhanov student, što je svakako velika poveznica. Videodrome nam donosi krvavu zbilju umotanu u halucinacije prepune zanimljivog sadržaja, koje bi svaki filmski ljubitelj trebao proučiti. Iz toga svega stvorila se fama oko ovog filma i povelika popularnost, no svakako da je to zaslužio, budući da se radi o genuine horor filmu osamdesetih.



James Woods utjelovljuje glavnog protagonista koji se upliće u probleme i u doticaj nestvarnog svijeta, a osim uistinu odlične glume, efekti su na veoma zadovoljavaćujoj razini, pogotovo ovi poznati Cronenbergovi uratci koje možete spoznati s fotografija iz filma. Priča teče narativno, bez nekih odstupanja od fabularnog tijeka, iako je Andy Warhol svojevremeno rekao za ovaj film da je Clockwork Orange osamdesetih, s čime bih se samo djelomično složio. Iako film ne nudi previše scary scena, a niti mu je to bila neka namjera, uznemirenost se svakako osjeti upravo zbog toga što ste u današnjem vremenu svjesni da je zatrovanost novim medijima nažalost stvarnosna i da su se tijekom vremena pojavljivali slučajevi totalno izludjeli od gledanja televizije, proučavanja Interneta i sličnih stvari. Osim toga, film kroz cijelo svoje trajanje pruža zabavu bez trunka napornosti ili monotonije, neprestano se nešto događa i sve scene i detalji kao da su s namjerom tamo stavljeni, iako ne sudjeluju nužno u kreiranju zapleta ili raspleta, jednostavno se mislilo na podosta toga i propusti ovdje nisu zabilježeni u velikom omjeru. Neki AHA momenti odrađeni su veoma maštovito i kreativno, s podosta noviteta za tadašnju produkciju i pojava referencija na snuff filmove također daju neku novu dimenziju viđenom.



Videodrome je kompleksna, dorađena i zabavna cjelina koju je potrebno pogledati, nećete pogriješiti.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Novi britanski psihijatar u mentalnoj ustanovi mora opravdati dobivanje posla na način da ode intervjuirati četvero pacijenata i da otkrije koji je od njih doktor koji je tamo nedavno radio, ali je uspio poludjeti...



Nastavljam s gledanjem omnibusa, odnosno antologijskih filmova koje nam je šezdesetih i sedamdesetih donijela Amicus produkcija. Uz prethodno recenzirani Tales from the Crypt, Asylum je drugačije uporište pričanja priča s izrazito dobro koncipiranom temeljnom radnjom. Nešto slično možete vidjeti u Sanitariumu iz 2013., no dakako u puno slabijoj verziji. Redatelj Roy Ward Baker donosi nam četiri interesantne priče i jednu temeljnu prema kojoj se otkriva epilog filma, a to je pronalazak doktora Starra u jednom/oj od pacijenata. Pa krenimo polako s prepričavanjem priča:

1. priča: Frozen Fear

Bonnie i Walter planiraju ubiti Walterovu ženu Ruth kako bi se posvetili zajedničkom ljubavnom životu. Problemi počinju kada Walter sasječe ženu na komade i stavi je u zaleđeni spremnik, no kako je Ruth bila pobornica voodoo magije, neke stvari se neće moći tako lako zalediti...ovo je jedna od uvodnih priča koje savršeno zagrijavaju za nastavak filma, iako je priča luđakinje Bonnie gotovo nevjerojatna za povjerovati. Realizacija osvete Walterove žene u nekim je trenutcima smiješna kada je danas gledate, no svakako ostavlja dozu intrige i povlačenja paralela s Poevom pričom koju je Romero realizirao u Two Evil Eyes 1990. godine.




2. priča: The Weird Tailor

Pacijent Bruno priča priču o tome kako je bio krojač koji je bio na ivici siromaštva te da je bio spreman prihvatiti bilo kakav posao da mu se ponudi. Ulazi mu u radnju gospodin Smith (jedan od lordova horora Peter Cushing) i traži ga da skroji odijelo posebne svjetlucave tkanine za njegovog sina. Kada Bruno otkrije o čemu je točno riječ, stvari kreću nizbrdo...još jedna zanimljiva priča koja uključuje Cushinga kojega je uvijek lijepo vidjeti (doduše ne i neke filmove u kojima glumi), neki zanimljivi dijelovi su se ovdje mogli vidjeti, a sve upućuje na neku od TFTC priča iz raznih horor stripova...

3. priča: Lucy Comes To Stay

Barbara je treća pacijentica koja nagovještava doktoru kako je već prije bila u ludnici, no kada je puštena, odvežena je u kuću gdje će je se konstantno promatrati i gdje joj je nametnuta sestra koja će je paziti i nadzirati. Problemi nastaju kada njena (ne)stvarna prijateljica Lucy dođe u posjetu...ova mi se priča nekako najmanje uvukla pod kožu, nije čak ni toliko interesantna radnja, no pohvale idu epilogu priče koji je sigurno u to doba bio uznemirujuć i nepredviljiv.

4. priča: Mannikins of Horror

Dr. Byron posljednji je pacijent koji govori o prijenosu duša iz čovjeka u lutke koje on sam izrađuje i drži ih u ormaru. Objašnjava kako je organizam lutke ljudski i kako ih planira sve oživjeti. Nakon ove ultra kratke priče koja nema svoju retrospektivu, doktor Martin vraća se kako bi prenio iskustva doktoru Rutherfordu i da vidi je li pogodio tko je misteriozni dr. Starr...




Da vam ne otkrivam sve segmente do kraja, dao sam kratku analizu svakoga da vas uputim u temeljnu radnju. Asylum je bogat horor film kojega danas nažalost pronalaze samo pravi horor fanovi, nije zaživio takvu popularnost kao neki njegovi "vršnjaci", a mogao je, i trebao. Još jedan od omnibusa koji mi se jako svidio i kojemu ću se jednom i vratiti.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Grupica prijatelja koji se online dopisuju i čuju preko Skypea svjedoče nepoznatoj sili koja ih na netu uznemiruje do krajnjih granica, koristeći profil od njihove mrtve prijateljice...



Da se konačno vratim na nešto svježije filmove, volim tu i tamo napraviti comeback, mada sve što doživljavamo od novih filmova ima barem neku razočaravajuću crtu...Unfriended sam pratio mjesecima prije službenog izlaska i ne, naravno da takvo što neću ići gledati u kino i trošiti novce, ali dobra je to zajebancija za pogledati doma u mraku, pogotovo zato što izgleda kao da vaš desktop u filmu igra glavnu ulogu. Zanimljivosti oko filma nisu malobrojne; cijeli film izgleda kao da je snimljen u jednome kadru i modernizacija horor tematike svakako je pohvalna i veoma intrigantno napravljena. Stoga, sve tehnikalije u filmu i baratanje modernim stranicama i aplikacijama kao što su Skype, Facebook itd. veoma su stručno napravljene i nikako sterilno korištene. S druge strane, filmu nedostaje puno toga. Prvo, ne može se tako olako prihvatiti činjenica da ovo nije horor film i da ovdje u veoma rijetkim situacijama, eventualno zbog "paranormalne" pojave ovdje možemo pričati o horor elementima. Jedino što je ovdje snažnije prisutnost je određena napetost u kontekstu trilera, sa zanimljivim obratima ne toliko svakidašnjima za horor filmove. Unatoč tome, prolazi na mom blogu za osvrt, prvenstveno zbog inovativnosti i nečega drugačijeg, mada sam ostao razočaran skoro sa svim drugim aspektima filma.



Frendovi su se okupili kako bi na Skajpu komentirali svoje dogodovštine i ostale stvari, a pritom im se pojavi online "živina" koje se ne mogu riješiti, a koja se glavnoj glumici počne javljati privatno i na fejsu, govoreći joj što da radi i na što treba obratiti pozornost. Napeta situacija iziskuje praktički jedino micanje od kompa/laptopa kako više ne bi imali problema, no s vremenom shvatite kako ipak nije tako jednostavno pobjeći od tehnologije. Gluma u filmu veoma je zadovoljavajuća, pri tome valja obratiti pažnju na to kako su glumci morali biti veoma realni prema kameri koja ih snima i gledati striktno u nju, niti u jednog drugog glumca, što je također jedna zanimljivost vrijedna spomena. Sve osim toga, ispada nekako brzo smišljeno i kao da se želi iskoristiti što više internetskih platformi koje su očito bile sponzori filma. Komunikacija među likovima nešto je ordinarno u američkom smislu i korektno odrađeno, iako, kada dođe do nevolja, nisam siguran koliko sam uspio povjerovati u njihovo (ne)otkrivanje mogućnosti bijega, kao da se prema kraju film razvodnjava u neke neželjene smjerove.



Ljubitelji horora, svakako pogledajte ovaj film, krasi ga inovativnost, koja, iako smo tu tematiku već mogli vidjeti i prije, diže filmove, a pogotovo horor filmove na neku novu razinu. Sve ostalo je nekakav dvadesetprvostoljetni štih kojega možemo vidjeti u brdu horora, mlaka predstava unatoč interesantnom konceptu. No, zbog odličnosti u snimanju, film dobiva solidnu trojku.