Marketing
Videodrome (1983)
Sve u svemu: 4 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
TV programer dolazi u doticaj s novom opremom potrebnom za unaprjeđenje njegove televizijske kuće, no s vremenom se počinje suočavati s medijskim anomalijama koje mu život pretvaraju u halucinaciju koja sve više postaje stvarnija...
Eto, još jedan Cronenbergov film kojega je potrebno recenzirati ovdje na blogu. Iako sam ga prvog pogledao prije desetak godina, posljednjeg ga recenziram budući da sam se tek 2011. godine počeo susretati s njegovim ostalim filmovima - The Brood, Scanners, The Fly i Shivers. Ostali su mi još Rabid i The Dead Zone i to bi bilo to od Cronenbergovih odlaženja u horor vode, koje su ga profilirale da sada radi akcijske i kriminalističke filmove. Budući da se Videodromea ne sjećam iz ranijih dana, bila je potrebna ponovna provjera kako bi se uvjerio da sam i tada gledao vrlo, vrlo dobar film prepun parafraziranja stvarnosti, gdje se Cronenberg doticao budućnosti televizije, video kaseta te još nekih multimedijskih sadržaja koje će tek u dvijetisućitima pronaći svoj oblik i svrhu. Priču o globalizaciji i citat Marshalla McLuhana: "Svijet je globalno selo", svi dobro poznajemo, a Videodrome je samo kratak i sitan uvid u problematiku stvaranja ljudi s ekrana, a još veće problematike, stvaranja ljudi koji danonoćno sjede ispred istog. Proučavajući svijet toga, Cronenberg je također bio i McLuhanov student, što je svakako velika poveznica. Videodrome nam donosi krvavu zbilju umotanu u halucinacije prepune zanimljivog sadržaja, koje bi svaki filmski ljubitelj trebao proučiti. Iz toga svega stvorila se fama oko ovog filma i povelika popularnost, no svakako da je to zaslužio, budući da se radi o genuine horor filmu osamdesetih.
James Woods utjelovljuje glavnog protagonista koji se upliće u probleme i u doticaj nestvarnog svijeta, a osim uistinu odlične glume, efekti su na veoma zadovoljavaćujoj razini, pogotovo ovi poznati Cronenbergovi uratci koje možete spoznati s fotografija iz filma. Priča teče narativno, bez nekih odstupanja od fabularnog tijeka, iako je Andy Warhol svojevremeno rekao za ovaj film da je Clockwork Orange osamdesetih, s čime bih se samo djelomično složio. Iako film ne nudi previše scary scena, a niti mu je to bila neka namjera, uznemirenost se svakako osjeti upravo zbog toga što ste u današnjem vremenu svjesni da je zatrovanost novim medijima nažalost stvarnosna i da su se tijekom vremena pojavljivali slučajevi totalno izludjeli od gledanja televizije, proučavanja Interneta i sličnih stvari. Osim toga, film kroz cijelo svoje trajanje pruža zabavu bez trunka napornosti ili monotonije, neprestano se nešto događa i sve scene i detalji kao da su s namjerom tamo stavljeni, iako ne sudjeluju nužno u kreiranju zapleta ili raspleta, jednostavno se mislilo na podosta toga i propusti ovdje nisu zabilježeni u velikom omjeru. Neki AHA momenti odrađeni su veoma maštovito i kreativno, s podosta noviteta za tadašnju produkciju i pojava referencija na snuff filmove također daju neku novu dimenziju viđenom.
Videodrome je kompleksna, dorađena i zabavna cjelina koju je potrebno pogledati, nećete pogriješiti.
Post je objavljen 25.09.2015. u 04:33 sati.