GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Every year young people disappear...

Grupici mladih prijatelja se pokvari auto usred ceste u šumi pokraj nekog muzeja sa lutkama manekenkama. Lutke ih privlače svojim realnim izgledom, ali ne znaju da vlasnik lutaka sprema nešto strašno za njih i da posjeduje telekinetičke moći...




Čim sam na par slika po netu vidio da je u ovom filmu riječ o lutkama i one su cijelo vrijeme u prvome planu, nisam razmišljao puno...krenuo sam na gledanje. Radnja u nedodžiji gdje dolaze žrtve otkriva tu neku dozu jeze koja se provodi cijelim filmom, par likova, nije teško zaključiti tko je negativac, ogromna kuća i brdo lutki je ono što sačinjava ovaj film. Mogu reći da sam jako ugodno iznenađen sa svim priloženim. No, izgleda da su House of Wax (1953) i The Texas Chain Saw Massacre (1974) imali svoje prste u kreaciji scenarija redatelja Davida Schmoellera i Larrya Carrola, jer ima dosta poveznica s ta dva filma, no na svu sreću kopirali su jako dobre filmove.




Jako mal broj efekata. A zašto? Zato što je sve tako dobro napravljeno u pokretima lutaka, gotovo se i ne primjeti starost filma. Glumci su mi ono što ruši svaku šansu da ovo bude odličan film. Tako katastrofičnu glumu dugo nisam vidio. A svašta...osim toga glumci ne da su ružni nego to je prestrašno...glavnu glumicu je mogao Milan Bandić bolje odglumiti i bolje bi pasao filmu, ali vjerujte mi ne pretjerujem. Jedino Chuck Connors, pokojni iskusni vuk je bio na visini zadatka, uloga mu je savršeno pristajala.




Tako da, ako ste u nekom moodu da vaš nešto malo zastraši, ne oklijevajte i pogledajte ovaj film...psihotično, mistično i napeto.

Sve u svemu: 4,4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

The Game Comes Full Circle...

Došlo je valjda vrijeme da pogledam i taj famozni šesti nastavak meni zasad najdražeg serijala. Film je izašao u distribuciju 23. listopada ove godine, i žao mi je što sam dobio priliku pogledati ga tek dva mjeseca kasnije (ova osječka kina su prestrašna, nije se ni prikazivao). Uglavnom, da vam opišem već ionako konfuznu radnju: Detektiv Strahm je mrtav, i detektiv Hoffman mora dovršiti zadatke što mu je Jigsaw ostavio kao svoje nasljedstvo. Kako je radnja inače previše spoilerska, te vam je ne mogu dočarati osim ako ne pogledate svih 5 prijašnjih nastavaka, uzmite si to za zadatak i počnite.




Saw VI je nastavak koji je najmanje zaradio na kino blagajnama, ali opet dovoljno veliku svotu novca da napravi još barem tri nastavka...ali, staju na sedmom. Barem tako kažu. No opet to su rekli i za peticu pa i za šesticu i sad na kraju za sedmicu. No, let the things go, šesti dio je u najmanju ruku prezabavan i prebrutalan horror. Nisam mogao ni zamisliti da će šesti dio biti najbrutalniji dosad, definitivno nisu pretjerali, ali krvi ima dovoljno. Jako, jako puno. Kako se i po ocjeni može vidjeti, šesticu stavljam odmah poslije jedinice i dvojke, znači poredak mi je sad ovakav: 1,2,6,4,5,3.




Mislim da su i u ovom dijelu sa zamkama briljirali. Tako što ljudski mozak teško da može smisliti, svaka im čast na morbidnim idejama i realizaciji istih. Jako iskrena gluma u situacijama sa zamkama. Opet anonimni glumci, osim što sam prepoznao lika iz Pod istim krovom, hehe :))) Kako god, postoji mana koja je svakog nastavka sve veća, a to je to ispreplitanje radnje. Na svu sreću nedavno sam pogledao svih pet dijelova, taman da se pripremim za šesti, to ću morati napraviti i prije zadnjeg, sedmog. Jako konfuzno, previše likova za popamtiti, previše događaja, previše svega. Jedino to je ono što zamjeram i šestici, makar toga nema toliko tu, tih flash-backova i dr., samo to ga je odvojilo od odličnog.




Jigsawa toliko i nema koliko u prošlim nastavcima, aktivan je opet u flash-backovima i nekoliko puta u SPOILER prikazivanjima na televizoru, ovog puta bez lutka, kako bi zarobljen lik prepoznao tko mu govori, jer ga zna otprije. END SPOILER Drago mi je što sam pogledao ovaj nastavak i dokle god bude Saw serijal išao dalje u nebuloze, vjerno ću ga nastaviti pratiti. Sjedi, prst ti je falio do pet.

Sve u svemu: 3,6 / 5
Više o filmu: Imdb.com

Stay on the train...

Četiri prijatelja odlaze u 3h u noći iz kafića kako bi podzemnom otišli na drugi party u New Yorku. U podzemnoj otvaraju vrata vlaka na nekoj stanici koja se ugasila još 70-tih, te tamo i ostanu. Dogovorom odlaze pješice do sljedeće stanice i putem nabasaju na trojicu kako ubijaju i kolju policajca. Nisu ni slutili da će im ovo biti najduža noć u borbi za preživljavanje...mrak, bez signala, bez izlaza i ljudožderi.



O filmu se počelo govoriti na par foruma i primjetio sam ga, svidjeh mi se po radnji. Inače cijenim takve oblike modernih filmova gdje još ima ljudskih zaostataka skrivenih negdje u svijetu, što je veoma uznemirujuće. Isto tako, pri samom uvodu filma gledatelj dobiva informaciju da svake godine u New Yorku nestane 10,000 ljudi. Scary, a? Upravo to je i pobudilo moja očekivanja prema filmu. I ona su se pokazala u neku ruku opravdanima.



Redatelju Peteru Dowlingu ovo je prvi film kojeg je režirao, od poznatijih djelca je napisao scenarij za Flightplan sa Jodie Foster i Sean Beanom. Mogu reći kako se, u podzemnoj gdje je jelte, mrak, i gdje se ne bi trebao vidjeti ni prst pred nosom, Peter dosta kvalitetno osvjetlio mjesto radnje gledateljima, što me je ugodno iznenadilo, nakon katastrofalnog The Cave, gdje ne možeš vidjeti gdje se što odvija. Bome, ovi ljudožderi su mi nekako jedni od najagresivnijih koje sam vidio u posljednje vrijeme, jer, oni nisu ludi kao redneckovi iz Wrong Turna, ovi imaju neku inteligenciju i jako su snalažljivi i jezivi sa svojim izgledom, nisam im se nasmijao kako sam se nasmijao redneckovima. Jedna od pamtljivih scena mi je svakako skrivanje likova od ljudoždera dok se ovi vraćaju u svoju jazbinu, jako atmosferično i napeto.



Nažalost, malo previše nerealnosti upropaštava onaj dojam filma, ali bez toga i bez nekih klišeja u glumi, film bi bio jako dobro osvježenje. Ovako je ostao dosta anoniman, ali sigurno jedan od boljih anonimnijih.
Jedan od onih horrora koji ne obraćaju toliko pozornost na cimalice i šokove, koliko na tijek radnje i atmosferu. Sviđa mi se način razmišljanja Dowlinga. Očekujem od njega ubrzo još koji uradak.

Sve u svemu: 3,9 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

...an experience beyond total fear...

Nakon pogibije njegove kćeri i žene u automobilskoj nesreći, John Russell, kompozitor, seli se na imanje koje je nabavio pomoću njegovih kolega. Kako je kuća ogromna, John je imao dovoljno mjesta za sviranje i opuštanje. No, sve će krenuti nagore kada sazna da će ga početi progoniti zao duh te kuće...




Uhuhu! Eto mene iz Opatije...kako nisam pisao desetak dana vrijeme je da prokomentiram što sam pogledao za vrijeme nepisanja. Bez ikakvog prijašnjeg saznanja o filmu, krenuo sam u gledanje pa da vidimo što će biti od njega. Kako nisam preveliki ljubitelj horrora koji imaju veze s duhovima, nisam se nadao da ću ovaj film smjestiti pri sam vrh tog podžanra horrora. Pokojni glumac George C. Scott rjetko kad se imao prilike okušati u horroru, znam ga samo po filmu Firestarter iz 1984. godine, i ovo mu je bio ja mislim prvi horror kojeg je snimio. Mogu reći da nije bilo njegove participacije u filmu da ne bih imao toliko pozitivne slike o filmu.




Radnja počinje negdje na snježnom putu gdje su mu poginuli kćer i žena. Tad se prebacuje na nekoliko mjeseci kasnije kada se udovac seli u to opsjednuto imanje. Veoma interesantne početne minute stvaraju još interesantniji daljni tijek radnje. Kuća je jako sablasna, iako opsjednuta samo sa jednim duhom, savršeno djeluje na gledatelja. To volim kod ghost horrora, što sama atmosfera u kojoj se radnja odvija utječe na gledateja, ne samo sadržaj filma. Kako se film ne obazire previše na glumce, nego samo na jednog glavnog, vidimo pomanjkanje udjela drugih glumaca. Jedna od najjačih scena koja se ubraja među najboljim u ghost filmovima po meni je bila meditacija tj. zvanje tog duha. Jako jezivo i zabavno napravljeno.




Zadovoljavajuća minutaža (100 min cca) nije niti preduga niti prekratka. Nekako taman paše. The Changeling je stvarno dobar film i mislim da bi vam morao postati obavezan, da se uvjerite kako nisu svi filmovi sa duhovima jadni. Uvijek se nađe dobrih. I predobrih. Prvi dan u Opatiji nisam imao koncert nego samo generalnu probu, pa sam se odlučio, umjesto spavanja, opustiti uz ovaj film. Pasao mi je odlično. Valjda smo zato u Opatiji dobili treću nagradu...:)))