Suosjeæanje

Danas objavljujemo odlican tekst blogerice Irish Coffee, koji je zapoceo kao komentar ispod prvog posta koji smo objavili. Danas ga objavljujemo potresene ovim jucerasnjim clankom o baki koju je sipkom isprebijala 14-godisnja djevojcica i nanijela joj teske ozljede.

Upravo je empatija odnosno suosjecanje glavna tema clanka blogerice Irish Coffee.

Sto vi mislite o ovome? Zasto je u ovoj zemlji sve manje suosjecanja, sto je do toga dovelo? Kako bismo to mogli "izljeciti"? Podijelite s nama vasa razmisljanja i iskustva.

Mare


Suosjeæanje

Cini mi se da danas jako nedostaje suosjeæanje.

Razvoj suosjeæanja, empatije- nešto je bez èega nema kvalitetnog èovjeka. Ekscesi nam nametnu pitanje: kako je dijete ili mladi èovjek mogao tako nešto uèiniti; kako je mogao ozlijediti prijatelja, osakatiti životinju, uvrijediti roditelja. Na stranu one normalne razvojne faze kada dijete 'ide dokle može', isprobavanjem roditelja ili svoje fizièke snage. Roditelj je taj koji od poèetka regulira i usmjerava dijete. Rekla bih - pozitivno kontrolira. Tipa onoga definitivnog 'Ne' za situacije koje su opasne po dijete i osobe oko njega.
A suosjeæanje je isto toliko važno.

Suosjeæanje koje roditelj daje kada dijete iskusi bol, ili se plaši neèega, ili je jednostavno loše volje. Uvažavanjem djetetovih osjeæaja èinimo ga sigurnijim u sebe i osjetljivijim za potrebe- kako svoje tako i drugih ljudi. I tu ne mislim na razmaženost ili ulagivanje djetetu. Roditelj i s malo 'sluha' za dijete, dobro zna gdje je potrebno povuæi èvrstu granicu.

Kada roditelji odmalena 'osluškuju' svoje dijete, prepoznaju onaj trenutak kad ih dijete poène kopirati. Tada kao u zrcalu vidite sebe- u oèima svojeg djeteta!
Kad sam imala loš i depresivan dan, moj me sin, tad u vrtiækoj fazi, zaista iznenadio. Zagrlio me rekavši:'Hajde hajde, to ti je samo takav dan.. znaš da to uvijek proðe. Daj da te zagrlim.'
Ostala sam malo paf.. i odmah sam bila bolje :-) A tako je i djeci.
Razumijevanje raða razumijevanje. I razvija se meðusobno povjerenje.

Ako u trenucima problema ili poèetka sukoba zastanete, udahnete i zapitate dijete: Kako se zapravo osjeæaš? Što ti misliš? – dogodi se neka èudna inverzija, sva se napetost svede na obièno nerazumijevanje ili povrijeðene osjeæaje. A razlog moguæe svaðe pretvori se u dijalog, objašnjenje i traženje rješenja.

Ali dijete treba imati dodir sa svojim osjeæajima, mora ih znati prepoznati.

Zato je tu roditelj koji suosjeæa s njime, ili ne.

I tako ga uèi životu sa suosjeæanjem prema drugima, ili ne.

Ako roditelj rješava probleme lupanjem šakom o stol, fizièkom snagom, dijete æe tako rješavati svoje probleme. Èemu se èuditi mladom nasilniku, ako je nauèen poštovati samo zakon jaèega?

Da malo karikiram- kada ptiæ poraste i osnaži, pokazat æe što je nauèio.

Kako bi mogao suosjeæati s roditeljima, koji nisu suosjeæali s njime onda kad je bio malen i slab? Nauèeno ne uvažavati i ne suosjeæati, dijete æe 'zakon jaèega' iskazati i u vlastitom domu, upravo prema roditeljima.
Èemu se èuditi, kad je sve što radi samo oponašanje vlastitih roditelja.

Sve što ulažemo u dijete vraæa se.
Stoga ono što najviše zamjeramo djetetu uglavnom je najveæi propust nas samih, roditelja. Zaista treba poèeti od sebe.

A kad je rijeè o suosjeæanju, ono æe se protezati od djetetovog odnosa prema roditeljima, preko prijatelja i nastavnika, prema drugim živim biæima i èitavoj okolini. Napokon, možda i najvažnije, prema buduæem partneru s kojim æe današnje dijete sutra imati svoju djecu.
Jednostavno je: ako voliš i uvažavaš sebe, moæi æeš prepoznati i razumjeti i druge osobe. Kako one 'dobre' tako i one druge.

A za to je potreban roditelj, staratelj, baka, ujak, teta.. tko god to bio, ali barem jedna odrasla osoba posveæena djetetu; osoba koja ima volje i ljubavi osluškivati dijete od poèetka, i tako mu pomoæi da izgradi sebe.

Takvo æe dijete znati isto to pružiti drugoj osobi, i buduæem vlastitom djetetu.

Irish Coffee

27.02.2009. u 12:51 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kako kazniti nasilnike u obitelji?

Na kratko prekidamo zapocetu veliku temu Skola i nasilja u skolama a kako ovaj clanak ne bi previse zastario. Danas naime, blogerica Lion Queen komentira TV emisije na temu nasilja u obitelji. Clanak je vec objavljen na njenom blogu ovdje. Tu mozete procitati i vrlo zanimljive komentare na clanak i prijedloge o drustveno-korisnom radu umjesto zatvorske i novcane kazne i slicnog.

Sto biste vi predlozili?

Mare


"Danas (pisano 2.2.2009)se u tv-studiju, zbog raspravljanja na temu nasilja u obitelji, okupilo zbilja impozantno društvo složeno od predstavnika policije, sudaca, centra za socijalnu skrb, pa raspravljahu o mjerama koje se poduzimaju protiv nasilja u obitelji i naèinu na koji rješavaju te probleme u društvu.

Nisam pozorno pratila, jer sam radila nešto drugo, ali mi je zapelo za uho kad je policajka rekla da se nasilnik nakon intervencije odvede u policijsku postaju, ako se prilikom intervencije utvrdi da je to veæ treæe-èetvrto nasilje u obitelji...Naravno da novinarka nije pitala što je sa sluèajevima nasilja u obitelji prvi i drugi put.

Sljedeæe što mi je zapelo za uho je kad je sutkinja govorila o visini kazni za nasilnike U OBITELJI. Veli žena da se nedjela kažnjavaju jer je neko ponašanje bilo na štetu djeteta...pa su kazne od 10.000 kn prema gore.

Meni nije jasno, oni šalju poruku da štite dijete u sluèajevima postupanja na štetu djeteta, a zatim kazne obitelj nasilnika s 10.000 kn kazne, a to kao neæe biti na štetu djeteta??? Naravno da voditeljica nije upitala što znaèi kazna od 10.000 kn za jednu obitelj, pa zaradio tu kaznu upravo sam nasilnik. Što gospoda u studiju misle, otkuda æe obitelj platiti 10.000 kn, a da nije na štetu djeteta? Ako u sud ode lova od 10.000 kn, što æe dijete dobiti, možda novi pc, koji mu majka nije mogla kupit, jer je obitelj morala platit æaæinu kaznu. Meni je ta kazna potpuno apsurdna, zato jer ionako ide iz OBITELJSKE KASE. Mislite li vi stvarno da æe žena prijaviti muža zbog šamarèine, ako bude znala da æe morati dati dvije, pa i više plaæa za tu kaznu?

Gospodo draga, nasilnika strpajte u zatvor, odmah i bez zadrške, novèane kazne ne mogu zakaèiti nasilnika, veæ kroz zajednièku kasu po drugi put kaèe upravo žrtve tj. žene i djecu!

Zatim veèeras opet na tv-u rijeè o obiteljskom nasilju, ovaj put na tv-u èasna sestra iz Doma za žrtve obiteljskog nasilja "Sveta Ana". Ta èasna sestra poznata je po dobrotvornom radu na zaštiti žena i djece žrtava obiteljskog nasilja. Poziva sve nazoène na skupu, o kojem je rijeè u tv-prilogu, da daju svoj doprinos borbi protiv nasilja, da daju konstruktivne prijedloge.

Meni opet pada na pamet pitanje, koje nitko ne postavlja: zašto su u Domu Sveta Ana smještene žene i djeca žrtve nasilja, dok nasilnici kod kuæe normalno žive i rade? Zašto se nasilnici ne nalaze u zatvorima? Zbog èega su izolirane žrtve, a nisu izolirani nasilnici? Kakva je to poruka ovom društvu?

LJudi moji, kažnjavanje novèanim kaznama i pomaganje ženama izolacijom u sigurnim kuæama, nije nikakvo rješenje! Izolirajmo nasilnike. Umjesto novèane kazne, zabranimo nasilniku pristup na 500 metara ženi i djeci, pa nek se povlaèi po rodbini i prijateljima, dok ne shvati što je uèinio. Èim prestupi granicu od tih 500 metara, s njim u ZATVOR. Ta kazna od 500 m bi trebala biti veæ za prvu šamarèinu, a za drugu odmah ZATVOR, a ne privoðenje u policijsku postaju na razgovor i to nakon èetvrtog puta! Ne kažnjavajmo obitelj novèanom kaznom u ovoj neimaštini, omoguæimo ženama i djeci život u poznatom prostoru, a nasilnici neka za svoje èine budu izolirani, ne samo od obitelji, veæ i od èitavog društva."


Lion queen

25.02.2009. u 08:00 sati | 52 Komentara | Print | Link | Na vrh

Radne navike, povjerenje i drama ?

Danas objavljujemo tekst blogerice Danice Cvorovic


Moja teta je izvrsna profesorica matematike više od 20 godina u jako zahtjevnoj matematièkoj gimnaziji. Njene osnovne poruke roditeljima su sljedeæe:

- Neka dijete uvijek samo piše domaæi rad
- Nemojte dramatizirati oko ocjena dijeteta
- Imajte povjerenja i poštovanja prema institucije škole, programu i nastavnicima opæenito kako bi na dijete prenijeli odgovornost i poštovanje prema školi.

Kao roditelj predškolaca smatram da je glavno da dijete u prva èetiri razreda osnovne škole stekne radne navike, a ne da teži savršenim zadaæama. Ocjena je kao poluga nagrade, ali i kazne. Frustracije su prirodan proces odrastanja, tj. dijete treba shvatiti da ne može dobiti sve što želi i da za nemar i lijenost ne slijedi nagrada. Naša zadaæa je odgojiti sposobno dijete za život te mu objasniti sisteme.

Moja teta kaže da je èest sluèaj da roditelji znaju biti ludi od brige i panike ako bi im dijete dobilo èetvorku. Svi roditelji bi trebali sebe preispitati što oèekuju od sebe, a što od djece. Mislim da su radne navike najbitnija stvar koju djeca trebaju nauèiti u školi. Sve ostalo ako nije neki granièni sluèaj je normalno i trebalo bi opušteno gledati na razvoj, uspjehe i neuspjehe djece.

Koliko vas je svom djetetu kad bi se vratilo kuæi sa lošom ocjenom reklo za tu nastavnicu: Ma, pusti tuku. Mom prijatelju koji je i sam nastavnik (i uz to pedagog koji honorarno radi sa problematiènom djecom) je juèer izletilo ispred njegovog sina: Ma pusti tuku! Naime, sin mu ima jedinicu na polugodištu iz hrvatskog. Djeèak ima dvanaest godina. Proèitala sam njegove izvrsne kratke prièe kojih se ne bi posramio ni bolji bloger. Ali, sin je užasno lijen, bez imalo radnih navika (za što su roditelji odgovorni jer živi u nesreðenoj obiteljskoj atmosferi) i nije ništa radio èitave godine, a uz to zna biti i drzak. Jedinica je po mom mišljenju za njega korisna, jer treba djelovati kao poticaj da se uhvati posla i promijeni ponašanje. Moj prijatelj to i zna, a èak i njemu takva stvar poleti, jer opæe poštovanje prema nastavnicima koji uèe našu djecu je na vrlo niskim granama. Opæenito, prezire se èitava prosvjeta. Ako dijete šaljete u neku instituciju, trebali bi i sami imati povjerenja u nju. Jer što govorimo o sebi ako šaljemo djecu tamo gdje je loše? Kakvu poruku time šaljemo djeci? Šaljemo im poruke da institucije ne valjaju i da se sistemi ne trebaju poštovati, da se raditi ne treba i da je raditi i uèiti bezveze. Ionako u našoj državi samo lopovi dobro prolaze, ionako u školi se ne uèi ništa korisno i koji æe im klinac taj predmet u životu pomoæi? Naravno, takve poruke imaju kao posljedicu ponašanje djece kakvo možemo oèekivati, ako vjeruju u te "istine". I tu nastaje lavina mnogih problematiènih ponašanja.

Mislim da bi roditelj svakom djetetu osim stvaranja SVAKODNEVNIH radnih navika (domaæi radovi i pospremanje po kuæi) trebao i dijetetu ukazati kako da samo uèi stvari koje ga zanimaju, ako ga zanimaju. To kod mene u praksi bi izgledalo ovako: Ako mi moja šestogodišnja kæi postavi pitanje: Što je to snijeg, ja bih trebala uzeti s njom enciklopediju i pogledati što je snijeg (da vidi kako se znanje uzima i traži) ili èak potražiti na internetu... Takoðer, kada dijete izaðe s nekim problemom trebalo bi primjeniti aktivno slušanje tj. potaknuti dijete da samo riješti problem. Postavljati mu pitanja: Što misliš, zašto je tako?

Što bi ti napravio? i sl. Na taj naèin uèimo djecu koristiti mozak i time ih osposobiti za traženje znanja koja æe im trebati ili ih zanimati. A radne navike su nešto bez èega se ništa ne može.

22.02.2009. u 14:34 sati | 64 Komentara | Print | Link | Na vrh

MIKROKOZMOS U UÈIONICI

Danas objavljujemo post blogera vierziger, nekadašnjeg nastavnika.


MIKROKOZMOS U UÈIONICI




Nastavnik: posao iz snova ili svakodnevna mora?

Vremena, kad je ovo zanimanje uživalo posebno društveno poštovanje, su prošlo svršeno vrijeme.
Usprkos tome za mnoge je ovaj poziv još uvijek atraktivan. Sigurnost službenièkog statusa, respektabilno vrijeme praznika, užitak prenošenja znanja i šansa pozitivnog usmjeravanja mladih su samo neki razlozi odluèivanja za rad u prosvjeti.

Ustvari, pedagozi se danas, moraju više nego ikada angažirati i kao socijalni radnici da bi izašli na kraj s èesto manjkavom razinom respekta ili volje za uèenjem kod uèenika. Biti nastavnik u isto vrijeme traži i prilagodbu politici školstva, kako na državnoj razini tako i na razini zbornice odnosno nastavnièkog vijeæa. Ustvari, geometrijski gledano nastavnik je u sjecištu tri dijagonale; ravnatelj, uèenici i last but not least – njihovi roditelji.


Opstati u tome znaèi voljeti svoj poziv više nego svoje zdravlje, tako da ona dva prvospomenuta motiva ostaju više na stereotipnom, birtijaškom poimanju ove, u srži, plemenite profesije.

Sjeæam se jedne diskusije od prije dvadesetak godina, kad roditelj reèe kako svoje dijete vidi rijetko preko tjedna, a razrednik kaže kako on svoje uèenike viða 3-4 sata tjedno, ispalo je kako djecu ne odgaja ni kuæa ni škola – nego put izmeðu ove dvije zidine, dakle – cesta.

Zvuèi pomalo grubo, ali ima malo i istine u toj raèunici današnjeg sociološkog okružja u kojem se naša djeca odgajaju i obrazuju. Koliko se djeca danas u tinejdžerskoj, adolescentskoj dobi povjeravaju roditeljima ili profesorima, a koliko prijateljima ili svome blogu?


Povjeravanje je proporcionalno stupnju povjerenja koje djeca razvijaju prema svom okružju. Praznine koje nastaju tamo gdje zakažu roditelji, nastavnici ili prijatelji u pravilu popunjavaju neželjeni subjekti sa priliènim utjecajem na karakter i ponašanje naših školaraca.

Povod za ovaj osvrt je, na prijedlog Lipe Mare, odgledan dojmljiv film, dobitnik zlatne palme u Cannesu: „La Classe - Entre les murs" (The Class, Die Klasse, kod nas ne znam kako je preveden, ali bukvalno „Razred" ili „Iza zidina"). Film je još nominiran za 5 Cezara i za Oscara za ne-engleski film. Hollywood je napravio „Dead Poets Society" s uèiteljem-junakom i „Dangerous Minds" i mnoge druge ali ni jedan nije nalik ovome filmu iz tog žanra.
Ovaj film je raðen kao teniski meè, jedna životna kamerna igra s prizorištem u školi pariškog (problematiènog) 20. arondismana.

Može se reæi dokumentaristièki obzirom da je raðen po knjizi jednog pedagoga, uvjerljivog u ulozi uèitelja francuskog (François Bégaudeau) kao što su uostalom uvjerljivi i uèenici-naturšèici. Radi se uglavnom o 13-15 godišnjacima veæinom imigrantske djece što je jedno od opæih obilježja današnje zapadne Europe. Dakle, François pokušava sa svojim uèenicima biti na ravnopravnoj razini što ima svoje prednosti i mane, ali film vam neæu preprièavati jer iako traje dva sata, isplati ga se pogledati i nastavnicima i uèenicima i roditeljima, a i prosvjetnim autoritetima.


Film je poprilièno autentièan, pa iako nam migracijska slika razreda danas u RH (još) nije slièna ovoj, dijalozi, usponi i padovi meðusobnih odnosa svih sudionika su zanimljiviji od smisla konjunktiva imperfekta ili od toga zašto su u primjerima reèenica za vježbu èesta imena kao Bill, a veæina u razredu nosi ima Mohammad….

18.02.2009. u 23:53 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh

Hrabro i uporno protiv vjetrenjaèa

Hrabro i uporno protiv vjetrenjaèa





Prije prelaska na novu veæu temu, nasilje u školama, nekoliko rijeèi uredništva.

Pišu neki, ovaj je blog postao „samom sebi svrha“. Drugi pak pišu da se borimo protiv vjetrenjaèa. Gdje je valjda nasilje – vjetrenjaèa. A nasilja toliko da nam je posao uzaludan pa što da uopæe pokušavamo. Treæi nam pak 'otkazuju suradnju' jer se ne slažu s time 'kuda bi ovaj blog trebao dalje' iæi. A uredništvo bi bilo to koje odluèuje kuda idu blog, web-stranica, buduæe akcije, prikupljanja novaca i trošenja istih na odreðene projekte. Svi prijedlozi su naravno dobrodošli. Pa se pitamo što toèno znaèi ono na poèetku, da je blog samom sebi svrha?

Ali to su sve na neki naèin kritike ovog bloga, dokaz da on nije zadovoljio sve ukuse. I neka nije. Ne može se uvijek svakoga zadovoljiti. Iako, u miloj nam se Hrvatskoj (pre)èesto èuje jamranje, gunðanje, veliko nezadovoljstvo svime. A ne mrdne se malim prstom da se to stanje promijeni.

Sve ovo nas je prije neki dan pomalo i naljutilo. I objasnit æemo zašto, iako æe neki možda skoèiti i reæi: uf, gle agresije na 'nenasilnom' blogu. Ovo nije agresija, ne èinimo niti sebi niti drugima nista nažao. Pravo na ljutnju nam nitko ne može oduzeti. Ili mislite da bi se to trebalo? I ako se 'borimo' protiv nasilja ne znaèi da lebdimo u Nirvani i da smo cijelo vrijeme jako sretne, zadovoljne i nasmijane. Dapaèe, ljuti nas toliko toga, ljuti nas nepravda ali i tuða ravnodušnost i nepoduzimanje da se promijeni vlastito nesretno stanje. U uredništvu se može doživjeti èitav spektar raspoloženja, ali nikako ravnodušnost.

Kritika nas ne ljuti ako je konstruktivna. Ono što nas ljuti je upravo kritika (najèešæe po drugim blogovima i po moguænosti anonimno) koja je „pljuvanje“ bez da se kaže bilo što korisno. Kao: blog ne valja, blog nije ono što je netko sebi u glavi zamislio da bi trebao biti (a nema muda sam pokušati provesti 'bolju' ideju?) itd. Otvorene jesmo za kritiku iz koje nešto možemo nauèiti te poboljšati i blog i rad. Ali ako se po nama pljucka reda radi, onda to nema puno smisla. Tako ne možemo niti poboljšati blog niti sadržaje koji se ovdje mogu proèitati. Ne zaboravite, ovo nije pregledna web stranica niti brošura veæ blog! I nije sve ODJEDNOM na JEDNOM MJESTU i nije (još) pregledno.

Blog je pokrenuo više tema koje se tièu odgoja djece zato jer se veæina nas (uredništvo + suradnici + komentatori) slaže da upravo iz roditeljskog doma kreæe nasilje. Ali ovaj blog ne predstavlja forum koji se bavi temom „za i protiv BATINE“. To su naime neki tako shvatili i poèeli s tipiènim hrvatskim dokazivanjima i prepucavanjima tko je u pravu i tko je u krivu i tko je loš roditelj èija su djeca 'jadna' jer ih se eto ne tuèe pa su valjda ispala i nenormalna. Mlaæenje djece neæemo ovdje preporuèivati niti pokušati opravdavati. Ali mogu citirati jednu komentatoricu koja je napisala: „mogu razumijeti da je netko dijete udario ali ne mogu razumjeti da tvrdi da je to u redu“. Ili da je packa po prstima maloj bebi, dobra lekcija da ne trpa prstiæe u utiènicu. To za nas nije naèin odgoja.

Ali da se ne udaljujemo od onoga sto želimo reæi. Èinilo se da su neki imali nešto protiv urednika, tema i kojeèega. Bez da su naveli ŠTO ih konkretno smeta. Takoðer se tu pitam: zašto povezivati osobe koje rade u uredništvu s idejom i sadržajima koje blog širi? Uredništvo odabire teme i tekstove minimalno ureðuje i lektorira. Tekstovi su besplatni, proizvod dobre volje i mnogo truda i rada uredništva i uloženo je slobodno vrijeme kako bi se postiglo nešto dobro za sve nas. Uredništvo se ne mora osobno slagati se sa svakom ovdje napisanom rijeèju. Ovo je ipak jedna zajednièka, blogerska akcija.

Da li želite nešto kritizirati? Napišite to sad i ovdje. Zanima nas dobronamjerna kritika. ŠTO konkretno vas smeta i zašto. Što uèiniti da se to poboljša, ukloni? Zašto? Kako poboljšati izgled bloga i postiæi konkretnije ciljeve?

Naša vjerna suradnica Marchelina piše o kritikama ovako:
„Te kritike ne ukazuju na vrijednosti naše teme. Meðutim, pokazuju dvije stvari:

1. Nažalost, naše ideje se suprotstavljaju veæini. Veæini, koja je odgajana na batinama. Ako prihvate naše stavove, priznat æe da su njihovi roditelji radili krivo. A samim time i oni. Takvo priznanje je teško izvuæi iz ljudi koji su odgajani po principu da je roditelj (i sveæenik, i papa, i predsjednik države) vrhovni, neoborivi autoritet. Ljudska svijest se jako sporo mijenja, ovakve reakcije su više oèekivane nego iznenaðujuæe.

2. Naša tema je postavljena VIRTUALNO. Htjeli mi ili ne htjeli, time gubi na vjerodostojnosti, koliko god se mi trudili.

Kao što znaš, u pitanje se svakodnevno dovode i virtualna prijateljstva i virtualne ljubavi pa i virtualni pisci, tj. blogeri koji su objavili knjige. Kao da to umanjuje vrijednost njihovog stvaralaštva. Tako i naša akcija ima manju vrijednost. Na isti naèin. I protiv toga se malo što može uèiniti. Možeš samo nastaviti dalje kao uporna mazga, u nadi da æe nešto od napisanoga doprijeti do nekih mozgova. Mi njih provociramo, tjeramo ih na preispitivanje vlastitih odgojnih metoda, a na tu temu veæina roditelja ne dopušta kritiku niti opaske. Težak je zadatak koji ste si postavile, jako težak. Ali, kao što ja èesto kažem, samo idealisti mijenjaju svijet...“

Eh, vjetrenjaèe dakle J

Eto, èesto 'svi' znaju sve, pametni su i misle da drugi (u ovom sluèaju mi) rade krivo. Ali ne znaju drugaèije ili bolje. Ili još gore – ne žele. Jer eto to ionako 'nema smisla'. Ah koliko puta smo èule tu frazu, da nešto nema smisla raditi pa ne treba niti pokušavati. Èaša je poluprazna. Ali treba uvidjeti da je ona ustvari polupuna i da treba uvijek prije odustajanja pokušati.

Da li je moguæe pobijediti u borbi protiv vjetrenjaèa? Naravno da je moguæe, ma kako se èinilo nemoguæim! I nikada ne treba prestati ukljuèivati maštu u traženju naèina da to uèinimo. Zaustaviti vjetar je teško ali što nas se više udruži i 'puhne' istovremeno u suprotnom smjeru, ta æe se vjetrenjaèa usporiti pa možda i stati.

Kritiku rado primamo radi poboljšanja jer ovo je zamišljeno kao naš i vaš blog. Tko god vi bili. Ali ako veæ želite kritizirati, nemojte - excuse our French – blebetati bez da ste naveli ŠTO konkretno ne valja, zašto ne valja i kako da to poboljšamo. Mi doista želimo da ova akcija izaðe iz granica virtuale. Veæ poduzimamo korake da se to uskoro i dogodi te da se kod što više ljudi podigne svijest o nenasilju, toleranciji, meðusobnom poštovanju i uopæe nešto pozitivnijem i opuštenijem naèinu razmišljanja i života.

“Divno” je proèitati da netko ne želi suraðivati jer “se ne slaže s konceptom bloga” ili time “kuda bi taj blog trebao iæi dalje”. Svaki suradnik, bilo na blogu ili nekom drugom mediju, može predložiti ili eventualno prihvatiti ponudu da obradi temu, prilagoditi se urednièkim zahtjevima oko prerade teksta i tako dati svoj prilog tom mediju, novini, blogu ili televiziji. Ono što ne bi trebalo biti sluèaj je – 'srati' po mediju jer se bilo osobno bilo profesionalno ne slažemo s urednikom ili jer smatramo da taj urednik krivo te svoje novine ureðuje. Ili æemo dati svoj, kakav god on bio, doprinos neèemu ili – ne.

A za sada je to blog nas i onih koji svojim neumornim radom svakodnevno pridonose, koji BESPLATNO, žrtvujuæi svoj san, nakon teškog radnog dana, obavljanja poslova, oèeva i majki, pranja, kuhanja, hranjenja ili igranja... nakon prièe za laku noæ svojem djetetu daju pusu i kažu: mama/tata još ne ide spavati, mora još malo raditi. Ne na uštrb njih veæ sebe samih i koji vjeruju da ovaj projekt nešto donosi ili æe donijeti. Zato jer pripremaju i projekte koji æe doprijeti do više ljudi, zato što traže sto naèina te mole ljude okolo da im pomognu npr. oko izrade web stranice ili dobrovoljnog rada za terensku akciju. Zonin post i brošuru je na primjer malo tko pohvalio.

Ali nismo razoèarane jer smo doista nažalost, taj ništa i oèekivale. Tu jednu pasivnost i èekanje SVEGA na pladnju. Iskusniji su nas upozorili. Samo što je najlakše odustati, a teže ostati i izgurati zamišljeno. Pogotovo ovako na pola puta.

Kada æe veæini postati jasno da SVI moramo nešto napraviti kako bismo se pokrenuli iz uèmalosti?


Mare i Bugenvilija



P.S. Prigodan post, o tome kad se 'male ruke sloze' Kad se surferi sloze protiv zlostavljaca

18.02.2009. u 06:00 sati | 68 Komentara | Print | Link | Na vrh

Samoubilaèke misli

Danas s tekstom gostuje bloger Akademska stranputica


PISMO ÈITATELJA
Prošli tjedan sam oèekivao od osmaša novinski èlanak na mome stolu. Meðu redom kvalitetnim ostvarenjima osvanulo je jedno „Pismo èitatelja“, drugaèije od ostalih u gotovo svemu. Dijete je ispisalo cijelu stranicu ispunjenu motivom samoubilaèkih misli i mukom življenja koje proživljava svakodnevno. Nesretno je jer se svaki dan ujutro probudi, a to baš i ne želi. Želi se ne probuditi! Gotovo svaka reèenica se vraæa na to da je nesretan jer se svakodnevno probudi. Sanja o tome danu kada se neæe probuditi i morati ponovno preživjeti dan. Nitko ne obraæa pažnju, nikoga nije briga; roditelji gledaju svoje poslove. Braæa ignoriraju i ismijavaju. Prijatelji u razredu ga ignoriraju i èesto ismijavaju upravo zato što je drugaèiji.

Ostao sam zateèen ovakvim znakom za uzbunu. I prije sam znao s tim djetetom razgovarati u èetiri oka buduæi da je skroz izdvojeno u razredu, ali nikada nisam imao dojam da je problem ovako ozbiljan. Odmah sam naruèio dijete da me saèeka poslije nastave. Razgovarali smo sigurno sat vremena i tek tada shvatih koliko je to dijete željno neèije pažnje i obzira koje oèito ne dobiva u svojoj kuæi. Sve se to manifestira kao hiperaktivnost i neposlušnost. Svi to dijete samo špotaju i kritiziraju jer teško može sjediti mirno na mjestu, pa me ni ne èudi što ima ovakve samoubilaèke ideje. Dogovorili smo plan kako se ne zamjerati drugima i kako pokušati biti što bolji prijatelj, te ostavili moguænost razgovora svaki tjedan ukoliko je potrebno. Vidjet æemo ovaj tjedan kako æe sve to izgledati, ali se iskreno nadam da æemo napredovati jer je dijete inteligentno i izrazito neostvarenog potencijala. Ne uklapa se u stereotip uèenika i tu pucaju mnogi konci. No, to oèito nitko i ne primjeæuje. Pitam se samo koliko je takvih u našim školama?

Komentari kolega na ovo su bili – ah, što bih ja s njime razgovarala... pa nisam ja obrazovana za to. Nek se za to brinu oni koji su obrazovani... Ima svoje roditelje, pa nek' se oni pate s njime...

Na to ja odgovaram ovako – a, što ako se oni koji za to zaduženi ne brinu o tome? Što kada toj djeci i roditelji okreæu leða, zatim nastavnici, pa onda i oni koji ih trebaju savjetovati – pedagozi i psiholozi koji se više bave tablicama i papirologijom nego djecom? Na èemu su onda ta djeca? Onda budu u ovakvom kaosu i prepuštena sama sebi! Svima nam je jasno kamo vodi ovakva sustavna nebriga.

Ne namjeravam prihvatiti prenošenje odgovornosti s jednih na druge nego biti tu kada god kome zatreba i kakav god problem bio u pitanju. Uloga uèitelja kojemu je stalo je utoliko veæa što æe takvoj osobi dijete prije reæi neke svoje probleme nego, npr., roditeljima. Pogotovo ako ima povjerenje u uèitelja i da je sigurno da neæe sve razglasiti po cijeloj školi.

Mnogi mi u sustavu govore – ah, ti si još zelen... Brzo æeš odustati od svega i sl. Na sve to im kažem upravo ovo – kada budem postao mrtvo puhalo, èovjek koji æe proæi pored djeteta u problemu kao da ga i nema, kada budem tamo samo zato da mi vrijeme brže proðe po kratkom postupku dajem otkaz i odoh raditi nešto drugo za iste (ili veæe novce)! Ako se od nekog oèekuje da poène djelovati i mijenja bar malo oko sebe, onda je to od uèitelja. Upravo zato jer smo mnogoj djeci jedina slamka za koju se mogu uhvatiti.

Nažalost, èini mi se da su ovakva osjeæanja djece sve èešæa i èešæa. Postaju svakodnevica.

17.02.2009. u 08:00 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

Inkluzija osoba s invaliditetom

Inkluzija osoba s invaliditetom




Još ne tako davno smatralo se da osobe s invaliditetom trebaju živjeti svoj život odvojeno od drugih, u društvu „sebi sliènih osoba“. Neobièno je reæi da su osobe s invaliditetom sliène jedna drugoj, jer svi smo mi prvenstveno ljudi koji imaju svoje osnovne potrebe- fiziološke i psihološke i svoj vlastiti karakter, iskustva, a osobe s invaliditetom su drugaèije jedino po tome što imaju neke dodatne potrebe.

Tijekom povijesti izmjenjivali su se razni modeli skrbi o osobama s mentalnom retardacijom, pa je tako jedan od modela tzv. model milosrða, koji poèiva na religijski baziranom milosrðu. Slijedi medicinski model èija je ideja vodilja da je mentalna retardacija bolest te spada iskljuèivo u podruèje medicinske skrbi. Nakon toga razvija se razvojni model, model interakcije, integracije i normalizacije. Zadnji model koji je prisutan u društvu i model koji još uvijek treba u potpunosti zaživjeti je model emancipacije. Ovaj model polazi od ravnopravnosti razlièitih partnera u procesu rehabilitacije, što znaèi da i sama osoba s invaliditetom ima pravo odluèivati o tijeku svoje rehabilitacije te biti èlan tima. Nažalost, u mnogim zemljama i sredinama još uvijek se može uoèiti prisutnost modela koji su odavno trebali biti napušteni. Osobe s invaliditetom ne traže od svoje zajednice sažaljenje veæ podršku u onim podruèjima u kojima im je potrebna. Proèitajte Credo podrške.

Usporedo sa modelima skrbi o osobama s mentalnom retardacijom mijenjaju se i stavovi prema svim osobama s invaliditetom tijekom povijesti. Društvo koje je naprednije shvaæa da mu je za daljnji napredak potreban svaki njegov èlan, bez obzira da li imao natprosjeène ili ispodprosjeène sposobnosti u nekim podruèjima.Kvaliteta života osoba s invaliditetom takoðer doživljava promjenu. Danas se govori ne samo o kvaliteti života osoba s invaliditetom veæ i o moguænostima unapreðenja kvalitete života èitave obitelji koja ima èlana s invaliditetom. Da bismo utvrdili kvalitetu života neke osobe promatraju se uvjeti života s obzirom na njen tjelesni razvoj i potrebe, osobni razvoj i potrebe, materijalni uvjeti, meðuljudski odnosi, moguænosti rekreacije, uvjeti rada, školovanja i dnevnih aktivnosti te moguænosti društvene participacije. Raznim istraživanjima utvrðeno je da se kvaliteta života bitno smanjuje ako je osoba smještena u ustanovu, a poveæava se ako osoba živi u obitelji te polazi dnevni ili poludnevni tretman u nekoj ustanovi. Ustanova u kojoj osoba provodi tjedan ili mjesec dana bez obitelji ne može pružiti osobi zadovoljenje svih njenih psihièkih potreba, jer èesto osobe nemaju moguænost izabrati svoj životni stil, rutine su podreðene potrebama osoblja, a i fizièki su odvojeni od ostatka zajednice.

Inkluzija je pristup koji naglašava da je razlièitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i poželjna. Dakle, svaki èlan društva može doprinositi njegovom napretku na sebi svojstven naèin. Cilj nije da svi budemo jedanki, veæ da doprinosimo društvu svojim razlièitostima te pritom uvažavamo razlièitost onoga pokraj sebe. Važno je da svaki pojedinac može odluèivati o svojem životu, ali isto tako i da preuzme teret odgovornosti.Proces inkluzije se u razlièitim državama odvija razlièitim tempom. Poznato je da se napredak društva najbolje oèituje u njegovoj brizi za svoje najslabije èlanove, a možemo reæi i u ravnopravnosti svih èlanova. Ovaj proces uvelike ovisi o ekonomskoj moæi i znanstvenim dostignuæima pojedine države, no najviše od svega zaslužni su kulturni obrasci. Negativni stavovi i predrasude o osobama s invaliditetom koje su duboko ukorijenjene u brojnim generacijama najèešæe su najveæa prepreka procesu inkluzije.

Zatvaranjem ustanova moguæe je pokrenuti proces „u zajednici utemeljene rehabilitacije“. „U zajednici utemeljena rehabilitacija“ podrazumijeva razvijanje uvjeta za rehabilitaciju za svaku osobu s invaliditetom unutar njegove lokalne sredine. Ovakav naèin rehabilitacije trebao bi omoguæiti svakoj osobi s invaliditetom podršku koja æe biti multidisciplinarna te dostupna na najjednostavniji moguæi naèin, što bi znaèilo rastereæenje obitelji u manjim gradovima od èestih odlazaka u velika središta i dugotrajnog traženja odgovarajuæih struènjaka koji su potrebni njihovom djetetu. Prema dosadašnjim iskustvima iz SAD-a, Kanade i nekih europskih država utvrðeno je èak da je ovaj otvoren sustav rehabilitacije jeftiniji od rehabilitacije unutar ustanove zatvorenog tipa.

Nije manje važno za spomenuti da razvijanjem modernih sustava rehabilitacije osobe s invaliditetom postaju aktivni èlanovi naše zajednice te se poveæava razvoj tolerancije i prihvaæanja osoba s invaliditetom od strane osoba bez teškoæa. Jedino na takav naèin moguæe je mijenjati naše duboko ukorijenjene predrasude o osobama s invaliditetom. Pozitivni pomaci u društvu posljedica su pozitivnih iskustva u meðusobnoj komunikaciji.

Jedan od pozitivnih primjera poticanja inkluzije je i program „Moj prijatelj“.


Preuzeto od Obiteljskog centra Virovitièko-podravske županije

16.02.2009. u 06:00 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

Ljubav

Ljubav

Moja je baka imala vrlo zanimljivu teoriju: tvrdila je da se svatko od nas raða s kutijom šibica u sebi koje ne može sve sam zapaliti... kisik æe doæi od daha osobe koju volimo; svijeæa može biti bilo koja hranam glazba, cjelov, rijeè ili zvuk i oni mogu potaknuti eksploziju koja æe upaliti jednu šibicu. Na tranutak smo zaslijepljeni jakom emocijom, U nama buja ugodna toplina... Da bi mogao živjeti, svaki èovijek mora za sbe otkriti što æe pokrenuti takve eksplozije, jer je gorenje jedne od šibica ono što hrani dušu.

Laura Esquivel
Kao voda za èokoladu



Tijekom veljaèe, posebice oko 14. veljaèe (poznati Dan zaljubljenih), prièa i pojam ljubavi postaju strašno popularni. Toliko popularni da se veæ i organiziraju antvalentinovo zabave, zbog velikog društvenog pritiska da, barem taj dan, svi moramo biti zaljubljeni i voljeni.

Moramo otiæi na veèeru, dobiti neki svijet ili plišanog medu, inaèe... A što je to uopæe ljubav? Kako se definira i kakva je to emocija?
Svakako da je pozitivna. Kada smo zaljubljeni mislimo da možemo pomaknuti planine, raširiti mora, promijeniti svijet - pa èak i osobu u koju smo zaljubljeni (iako je pomaknuti planinu ponekad puuuno jednostavnije nego promijeniti osobu). No ljubav je emocija koja ukljuèuje nekoliko podvrsta ljubavi: skrbna, strastvena, prijateljska i erotska.

Prijateljska ljubav se javlja izmeðu svije osobe koje dijele iste ili sliène interese, stavove ili iste aktivnosti. Zanimljivo je da muškarci svoje prijatelje biraju i prijateljstva održavaju kroz zajednièke aktivnsoti, a žene kroz razgovore i povjeravanje. Muškima je dakle važno da nešto èine zajedno, dok je ženama važno da o neèemu razgovaraju.

Skrbna ljubav je najèešæe izmeðu roditelja i djece, i odlikuje se u tome da je netko u ovom odnosu u lagano nadreðenom položaju (onaj koji brine nasuprot onom o kojem se brine)

Ono što je nekako najaktualnije, ali i najzanimljivije je strastvena ili erotska ljubav, koja ukljuèuje i seksualnu privlaènost. Ova ljubav je osnov i izbora partnera u životu, tj. deèka ili djevojke, a u nekom periodu i supruga/supruge. U veæini društava izbor partnera ostvaruje se na osnovu predviðanja koliko æe se on ili ona ukljuèiti u roditeljstvo - koliko je muškarac stabilan i odgovoran, te koliko je žena brižna, te mlada i zdrava (radi raðanja djece). Evolucijski gledano, odabirom mladih i zdravih žena muškarci si osiguravaju dobru podlogu za zdravo i dobro odgojeno potomstvo. No svi znamo da nije to presudan faktor, nego da pri izboru partnera, neki drugi faktori igraju takoðer vrlo znaèajnu ulogu.

Pri izboru partnera podvrste ljubavi su isprepletene - od partnera želimo i da skrbi o nama, da nam je prijatelj, ali i da nam je erotski privlaèan. Najviše problema u vezi izmeðu svoje ljudi i nastaje kada se odnos bazira na samo jednoj vrsti ljubavi - bilo erotskoj, bilo prijateljskoj, bilo skrbnoj. Iako ova zadnja možda predstavlja najvažniju vrstu ljubavi koja je potrebna da bi osigurali èvrstu vezu - veze se najèešæe i prekidaju kada doðe do percepcije ili osjeæaja da jedan partner poèinje osjeæati da ovaj drugi ne brine o njemu.

Obrasce ljubavi uèimo kroz cijeli život - još je Freud pretpostavljao da su partnerski odnosi zapravo kopija odnosa kæi-otac ili sin-majka. Iako danas ovu teoriju smatramo zastarijelom, istina je da se u obitelji uèe obrasci ponašanja izražavanja ljubavi, najèešæe modeliranjem ili imitiranjem, kao i uostalom veæina socijalnih ponašanja.

Obrasci privrženosti, emocionalnog tona, naklonosti, interakcije uèe se od roditelja, gledajuæi njih u njihovim meðusobnim odnosima, ali gledajuæi i njih u odnosu spram nas kao djece. Roditelji koji je preferiraju fizièki dodir kao znak naklonosti, odgojit æe djecu koja neæe uživati u „maženju" ili u dodirima.

Postoje neki univerzalni obrasci ponašanja koji se primjeæuju u odnosu privrženosti majke i djeteta, ali isto tako i kod ljubavnih parova - razlièit ton glasa kada su partneri (ili majka i djete) jedno uz drugo, razlièiti osmjesi, slijeðenje, orjentacija prema partneru (ili majci), praæenje partnerovog (ili majèinog) kretanja, fizièki dodiri, ljubljenje, maženje... što zapravo potrvðuje teoriju da se obrasci privrženosti i naklonosti uèe od najranijeg djetinjstva. No to, naravno, ne znaèi da ako (sluèajno) nisu nauèeni tada, da se ne mogu nauèiti kasnije, ukoliko osoba pokaže volju.

Ono što zapravo predstavlja problem u vezama je naèin ispreplitanja razlièitih vrsta ljubavi - kako postiæi prijelaz od hitnog, pomalo fantastiènog, privremenog erotskog stanja zaljubljenosti u drukèije stanje trajne ljubavi i brige za drugoga, i na kraju zadržavanja u stanju suradnièke naklonosti tijekom veæeg dijela života u odrasloj dobi.

A to je nažalost, pitanje na kojeg nema jednostavnog odgovora.

Tekst preuzet iz Obiteljskog centra Virovitièko-podravske županije

14.02.2009. u 00:01 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

UTJECAJ MEDIJA

OSNOVNO O MEDIJIMA I NJIHOVOM MOGUÆEM UTJECAJU NA DJECU PREDŠKOLSKE DOBI

Uvodna misao:


„Nije važno ŠTO gledamo, slušamo, èitamo.
Mnogo je važnije KAKO to radimo.
A najvažnije je TKO to èini.“


Sažetak:
Veæ od najranijeg djetinjstva živimo okruženi razlièitim medijima. Njihov utjecaj na doživljaj nas sami, svijeta koji nas okružuje, formiranje našeg sustava vrijednosti izuzetno je velik.


Medije kupujemo, koristimo i plaæamo. Rijetko se pitamo koliki je njihov stvarni utjecaj na nas odrasle (roditelje i odgojitelje), a ponajprije na našu djecu.

U veæini smo konzumenti (pasivni potrošaèi) razlièitih medijskih sadržaja, a manje aktivni stvaraoci istih.

Stoga je potrebno ukazati na znaèaj medija u svakodnevnom životu i odgojno-obrazovnom procesu (u obitelji i vrtiæu) kao i pružiti karakteristike nekoliko najèešæe korištenih medija u radu s djecom predškolske dobi.

Krajnji cilj nam je stvoriti preduvjete za sustavno podizanje medijske pismenosti roditelja, odgojitelja i djece.

Kljuène rijeèi teme su:
- mediji i/ili masmediji
- medijski odgoj
- medijska pismenost (kompetentnost)
- djeèja prava
- cjeloživotno uèenje.

Osnovne definicije kljuènih rijeèi teme:

1. MEDIJ – posrednik obavijesti svih vrsta i sadržaja (vijesti, mišljenja) s najrazlièitijim svrhama (informiranje, pouèavanje, uèenje, zabava, opuštanje,...).
Medij može biti ÈOVJEK, a može biti i TEHNIÈKO SREDSTVO.

Danas pod tom rijeèju najèešæe mislimo na TEHNIÈKI ASPEKT kojemu je svrha prenošenje, prerada, širenje i èuvanje razlièitih obavijesti i informacija.

2. MASOVNI MEDIJI (MASMEDIJI) – posrednici informacija i kulturnih dobara koji su usmjereni na velike, neodreðene skupine („mase“) ljudi.

To su npr. TISAK, FILM, RADIO, TV, CD snimci za široku distribuciju sve do masmedijske primjene RAÈUNALA putem INTERNETA.

3. MEDIJSKI ODGOJ –usmjeren na osposobljavanje za KRITIÈKI STAV pri prihvaæanju ili ne prihvaæanju PORUKA koje nam razlièiti medij posreduju, na razvitku SVJESNOG ODNOSA prema njima, na razvijanju MEDIJSKE KOMPETENTNOSTI (SPOSOBNOSTI).

4. DJEÈJA PRAVA – Èlanak 15.Konvencije o djeèjim pravima govori o pravima djeteta da bude informirano i/ili ima pristup informacijama putem razlièitih medija koje mu mogu pomoæi u njegovom ukupnom rastu i razvoju.

5. CJELOŽIVOTNO UÈENJE - je koncepcija potaknuta spoznajom da formalno obrazovanje nije dovoljno zbog brzog zastarijevanja znanja. Stoga je potrebno UÈITI OD ROÐENJA DO KRAJA ŽIVOTA.

Kljuène kompetencije (sposobnosti) za cjeloživotno uèenje su:
a) komunikacija na materinjem jeziku
b) komunikacija na jednom i/ili više stranih jezika
c) matematièka pismenost i temeljne kompetencije vezane uz znanost i tehnologiju
d) digitalna kompetencija (pored ostaloga podrazumijeva i MEDIJSKU PISMENOST)
e) znati kako uèiti
f) društvena i graðanska kompetencija
g) inicijativnost i poduzetništvo
h) kulturna osviještenost i izražavanje.

I MEDIJI I RODITELJI
- djeca odrastaju uz medije
- djeca uèe u obitelji o životu s medijima

Djecu mediji privlaèe zbog toga što u njima nalaze:

a) NEŠTO ZANIMLJIVO
b) ŠTO SE ODREÐENI ŽIVOTNI PROBLEMI I SITUACIJE PRIKAZUJU IZ DRUKÈIJEG MOTRIŠTA
c) IDENTIFICIRAJU (POISTOVJEÆUJU) SE S NEKIM OD LIKOVA
d) MEDIJI ZABAVLJAJU I OPUŠTAJU.

Brojne su predrasude i osude medija , naroèito TV, DVD, raèunala:

a) POTIÈU NASILJE U DRUŠTVU
b) VELIKI SU KRADLJIVCI VREMENA (djeca se manje kreæu, zapostavljaju igru kao glavni oblik uèenja, manje se druže s prijateljima, zapostavljaju školske obveze,...)
c) OTUÐIVANJE POJEDINACA I UDALJAVANJE OD STVARNOG SVIJETA SVOJEVRSNIM BJEŽANJEM U VIRTUALNI (ZAMIŠLJENI) SVIJET.

Temeljna pitanja medijskog odgoja su:

1. KADA JE SMISLENO (opravdano, korisno) KORISTITI POJEDINE MEDIJE?
2. KAKO MEDIJI DJELUJU NA KRAJNJE KORISNIKE (DJECU)?

Što kao predškolska ustanova možemo uèiniti na razvijanju medijske pismenosti roditelja?

- pružamo razlièite informacije putem tzv. KUTIÆA / CENTARA ZA RODITELJE, pa i o medijima
- usmenim razgovorima s roditeljima ili struènim suradnikom
- upuæivanjem na struène izvore koji govore o medijima i medijskom odgoju- tekstovi koji daju temeljne odgovore na pitanja: ŠTO, KAKO, KOLIKO I KADA gledati, slušati, koristiti,...(struèni èasopisi, knjige, web stranice,...)
- organizacijom tematskih roditeljskih sastanaka (na razini odgojnih skupina ili na razini ustanove-masovni roditeljski sastanci)
- tematska predavanja / radionice za roditelje tijekom mjeseca kroz pedagošku godinu
- sadržajima na vlastitoj web stranici ustanove
-vlastitim tiskovinama koje govore o odreðenim potrebama i moguænostima njihovog zadovoljenja u razvoju djece – jaèanju roditeljske djelotvornosti (sposobnosti i odgovornosti).

II SLIKOVNICE
Velika je vjerojatnost da se ljubav prema SLIKOVNICI u najranijem djetinjstvu kasnije prenese i na ljubav prema KNJIZI.

Važno je kakvom se slikovnicom dijete koristi.

Njezine kvalitete procjenjuju se prema ILUSTRACIJAMA i prema TEKSTU, odnosno prema njihovoj meðusobnoj usklaðenosti.

Ilustracije u slikovnicama trebaju biti:
- jednostavne i djetetu razumljive
- estetski vrijedne, skladnih boja i odgovarajuæih poruka da bi dijete razvijalo smisao za lijepo
- realne kada djetetu pojašnjavaju neke pojmove
- maštovite kada prate radnju koja dijete uvodi u svijet mašte i stvaralaštva
- s manje detalja za mlaðu djecu, a bogatije i složenije kompozicije za stariju djecu.

Tekst slikovnice treba biti:
- prilagoðen djetetovim sposobnostima razumijevanja poruke koju prenosi
- zanimljiv, smislen i pisan jasnim, djetetu razumljivim jezikom.

Dobre slikovnice prilagoðene su razvojnim moguænostima djeteta i pridonose:
- stjecanju novih spoznaja
- obogaæivanju rjeènika i govornih sposobnosti
- povezivanju govornog i pisanog jezika
- shvaæanju slike i rijeèi kao simbola koji prenose poruke
- razvoju promatranja, zapažanja, pamæenja, mišljenja, logièkog zakljuèivanja
- bogaæenju mašte i razvoju kreativnog mišljenja
- stvaranju želje za preradom doživljenog putem crtanja, pokretom, pjesmom, igranjem uloga (slikovnica potièe na druge oblike djeèjeg izražavanja)
- usvajanje moralnih i humanih poruka
- motiviranje za samostalno uživanje u slikovnici-knjizi.

Kako odabrati slikovnicu?
- pri izboru treba uvažavati djetetove želje
- roditelji ipak trebaju prvi ponuditi i zainteresirati dijete za odreðenu slikovnicu-knjigu
- slikovnice opisuju razlièite teme, a danas je sve više i onih koje govore o tzv. TABU TEMAMA- odvajanje od roditelja, strahovi djece, bolesti u obitelji, zanemarivanje i zlostavljanje djece, razvod roditelja, smrt u obitelji,...Ove slikovnice mogu biti poticaj za prevenciju i/ili rješavanje odreðenih problema u djeèjem razvoju.

III CRTANI FILMOVI
Djeca predškolske dobi danas imaju na izbor brojne crtane (animirane) filmove.
Èinjenica je da su razvojem animiranog filma, u njegovim samim poèecima, brojni likovi bili jednostavno crtani, radnje su bile sporije, bez snažnih boja, buène zvuène pozadine, gotovo bez scena nasilja. manje scena nasilja.

Danas djeca èesto gledaju crtane filmove kao što su:
- NINÐA KORNJAÈE
- LILO I STIÈ
- POKEMONI
- YU-GI-OH
- TRANSFORMERI i slièno.

Dokazano da kontinuiranim gledanjem ovih i njima sliènih crtanih filmova, u kojim dominiraju razlièite scene nasilja, žestoke boje, brze izmjene ritma radnje, buèna glazbena pozadina,...kod neke djece može stvoriti tjelesni i emocionalni nemir, èak simptome epileptiènih napadaja.

Stoga savjetujemo, navedene i njima sliène crtane filmove, djeci predškolske dobi nije poželjno prikazivati (gledati) zbog njihovih nedostatnih odgojnih vrijednosti i poruka koje nose.

IV VIDEOIGRE

Najèešæe su vezane uz:
a) borbu
b) pustolovine
c) oponašanje djelatnosti i postupaka odraslih.

Videoigre dijelimo na:
- AKCIJSKE
- SPORTSKE
- 3D AVANTURE
- IGRE SIMULACIJE
- IGRE EDUKACIJE I ZABAVE.

Koji su pozitivni utjecaji videoigara na djecu?
- potièu misaone procese
- potièu asocijativno mišljenje
- podupiru intuiciji i hipotetièko mišljenje
- pospješuju koordinaciju pokreta
- oslobaðanje emocija
- mogu biti korisno pomagalo pri uèenju
- nude trenutaène nagrade
- predstavljaju nepristrane uèitelje neiscrpne strpljivosti.

Tri su razloga neodoljivosti videoigara kada su djeca u pitanju, a to su:

a) TRENUTAÈNO NAGRAÐIVANJE USPJEHA
b) INDIVIDUALIZACIJA
c) UNUTRAŠNJA NAGRADA (prijelaz na složenije razine igre)

Koji su rizici (opasnosti) koje videoigre nose:
- VIRTUALNI IDOLI ILI POISTOVJEÆIVANJE S NJIMA (oponašanje)
- TREND
- ODNOS VIRTUALNOG I STVARNOG NASILJA

Pri ocjeni kvalitete videoigara važni su slijedeæi elementi:
a) INTERAKTIVNOST
b) RADNJA (SADRŽAJ)
c) TEHNIÈKE KVALITETE
d) ODGOJNO-OBRAZOVNE VRIJEDNOSTI (PORUKE).


V TELEVIZIJA
„Moja obitelj to smo mama, tata, TV i ja.“
- najrašireniji masovni medij
- za predškolsku djecu TV je velika igraèka
- kada dijete postane „TERET“ tijekom dana- TV postaje „IDEALNA DADILJA“.

Osnovna pitanja vezana uz TV kao medij su:
- ŠTO
- KADA
- KAKO i
- KOLIKO GLEDATI?

Koji su moguæi pozitivni utjecaji TV kao medija na djecu?

- neposredno i brzo prenošenje dogaðaja
- dijete spoznaje i usvaja nove pojmove
- potvrðuje iskustva koja je prije skupilo
- stjeèe znanja koja može koristiti u raznim životnim situacijama
- proširuje rjeènik
- djeca su bolje obaviještena
- razvija estetsko uoèavanje i doživljavanje
- utjeèe na razvoj solidarnosti i prijateljstva
- doprinosi buðenju interesa i potièe uèenje
- poslije odreðenih emisija djeca èesto razgledaju slikovnice, crtaju,...
- razvija svijet mašte
- oduševljava djecu za sport i rekreaciju
- TV približava djetetu svijet glazbe, plesa, umjetnosti,...

Moguæi negativni utjecaju televizora:

- TV donosi promjene u naèinu korištenja slobodnog vremena djeteta koje ono ne zna samo rasporediti
- TV se poklanja sve više vremena, više nego igri, šetnji, druženju s djecom, boravke u prirodi,...
- pretjerano sjedenje – tjelesna neaktivnost-loše držanje tijela
- moguæe deformacije kralježnice
- smetnje u cirkulaciji
- problemi s vidom
- debljina (pretilost).

Dva su osnovna mehanizma gledanja televizije:
a) IMITIRANJEM
b) NESPOSOBNOŠÆU DJETETA DA RAZLIKUJE STVARNO OD ZAMIŠLJENOG.

Kada poèeti gledati TV?

Mišljenja struènjaka su razlièita, ali jedna od preporuka je ne prije TREÆE GODINE ŽIVOTA.

Do tada slike s ekrana ne izazivaju ništa osim zbrke, kontradiktornih osjeæaja i dojmova (utisaka).
Sposobnost razlikovanja stvarnosti od mašte nastupa izmeðu šeste i osme godine života.

Kako, koliko i kada æe dijete gledati TV ovisi o RODITELJIMA.

Zlatna pravila gledanja televizije:
1. prikupite što više informacija o programu za djecu
2. kao što djeci biramo slikovnice, birajmo im i TV program
3. TV gledajte zajedno s djetetom / djecom i o tome razgovarajte s njima
4. gledanje TV prilagodite djetetovim aktivnostima, a ne obrnuto
5. TV treba ukljuèiti kada se prikazuje neki zanimljivi program, a ne da bude stalna zvuèno/slikovna pozadina
6. treba paziti na osvjetljenje u sobi i na udaljenost djeteta od televizora.


PRAVILO „PET NIKADA“:
1. NE GLEDATI TV RANO UJUTRO
2. TIJEKOM OBROKA
3. NAKON SATA ODLASKA NA SPAVANJE
4. NE GLEDATI TV U DJEÈJOJ SOBI (predškolska djeca)
5. NE KAZNITI DIJETE ZABRANOM GLEDANJA TV (zabrana uzrokuje suprotni uèinak).


Kako nasilne scene, u medijima, djeluju na dijete?

a) UÈINAK AGRESORA- dijete sustavno izloženo scenama nasilja ima veæu moguænost da se i samo tako ponaša tijekom vremena
b) UÈINAK ŽRTVE –javlja se strah da su sami (djeca) žrtve odreðenih oblika nasilja
c) UÈINAK GLEDATELJA (PROMATRAÈA) – godinama izloženi brojnim scenama nasilja, djeca mogu razviti snažnu ravnodušnost.


VI RAÈUNALO I INTERNET

„TV radi ono što ona sama želi, a raèunalo ono što ja želim.“

Paradoks digitalnog doba ogleda se u :

- odnosu virtualnog i stvarnog svijeta pri èemu je virtualni svijet sve izazovniji, primamljiviji od sive svakodnevice
- prisutna je „glad“ za prijateljstvom
- raèunala (internet) postaju za neku djecu i ljude strast koju je teško kontrolirati – imamo novi oblik ovisnosti (psihièke bolesti)
- izmišljena stvarnost – osjeæaji stvarni
- raèunalne igre zahtijevaju malo socijalnih vještina, a djeca su veæinom sama
- veæina igara, iako ne sve, ne potièu djeèju inicijativnost, kreativnost, isprobavanje vlastitih ideja
- pretpostavlja se da djeca scene nasilja na TV doživljavaju realnije, dok kod raèunalnih igara lakše razlikuju igru od stvarnosti
- zbog dinamiènosti i brzine raèunalnih igara djeca ne uèe odgodu zadovoljenja jer su odmah nagraðena za svoje postupke te postaju manje osjetljiva na nasilje (toleriraju ga i smatraju ga opravdanim)
- postoji niz pouènih i zabavnih igara koje mogu biti vrijedan medij za uèenje i približavanje raèunala djeci.

Tako postoje raèunalne igre koje omoguæuju:

a) istraživanje svjetova
b) rješavanje zagonetki
c) stvaranje strategija
d) potièu kreativnost
e) razvijaju vještine rješavanja problema
f) razvijaju odreðene socijalne vještine kod djece(suradnja, timski rad,...).

Raèunalne igre djeci u vrtiæu mogu pomoæi kod:

- imenovanja
- poèetnog èitanja i pisanja
- raèunanja
- razvoja perceptivnih sposobnosti
- ranog uèenja stranog jezika
- suradnje i timskog rada.


INTERNET

a) služi za slanje i primanje poruka
b) tzv. surfanje (pretraživanje) mreže.

Pretraživanje interneta postaje pustolovina zbog dva razloga:

a) dostupnosti, neiscrpnosti, nepristranosti brojnih sadržaja koji nose i potencijalne opasnosti za djecu
b) internet nema tabua (zabranjenih tema), cenzure, prešuæivanja, a dijete koje onamo upadne neoprezno, može ostati zaprepašteno.


Preporuke struènjaka kada je u pitanju korištenje interneta su:
a) NEMOJTE IH PUŠTATI SAME
b) NEMOJTE SE ZAVARAVATI NELOGIÈNIM STRAHOVIMA
c) PREPUSTITI DJETETU NAÈINE KORIŠTENJA RAÈUNALA I INTERNETA
d) PRETVORITE INTERNET U SREDSTVO PRODUBLJIVANJE VEZE S VLASTITIM DJETETOM.

Koja je uloga roditelja kada su u pitanju raèunalo i internet?
- pomoæ djetetu kod odabira pouènih i zabavnih igara
- provjeriti sadržaj igre i je li prikladna razvojnom stadiju djeteta
- postaviti vremensku granicu uporabe raèunala
- ne dopustiti da raèunalo postane dadilja i zamjena za vrijeme koje dijete treba provesti s roditeljima
- raèunalo ne može biti zamjena za igru s vršnjacima
- povremeno i sami trebamo sudjelovati u igrama na raèunalu, razgovarati o igrama i pomoæi im da razlikuju maštu od stvarnosti.


VII ZAKLJUÈNE PORUKE

- cijeli naš trud svodi se na „POMOÆ DJETETU DA UÈINI SAMO“
- mediji su sastavnica života – nalaze se svuda oko nas
- mediji sami po sebi nisu niti dobri niti loši („DOBRI SLUGE, LOŠI GOSPODARI.“)
- cilj medijskog odgoja u vrtiæu je razvijanje medijske pismenosti odgojitelja, roditelja i djece
- medijska pismenost je važna jer djeci daje sposobnosti istinskog poznavanja medija, medijskih poruka i uèi ih vještinama kritièke analize i vrednovanja medijskih sadržaja
- prva iskustva o medijima dijete stjeèe u obitelji, od roditelja
- izuzetno je važno sustavno podizati medijsku pismenost roditelja kao prvih i najvažnijih odgojitelja zbog sve veæe uloge koju mediji imaju u našim životima, a oni (mediji) kao što znamo informiraju, pouèavaju, uèe, zabavljaju, opuštaju, ali i manipuliraju.


Pripremio: Zdenko Glasovac,
struèni suradnik-pedagog

12.02.2009. u 11:35 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kada dijete mora na sud

Veæ po drugi put (link na prvi post) imamo èast na ovom blogu ugostiti ovogodišnju dobitnicu nagrade Kiklop za književnost - Julijanu Adamoviæ. Blogerica Zona O'Zona je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rjeènikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Opæinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i proèitati ovu brošuru.

Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu a koju možete vidjeti u postu objavljenom ispod ovoga.

Mare



LUKA NA SUDU

Zamislite situaciju da je vaše dijete bilo svjedokom nekog teškog kaznenog djela ili je, ne daj Bože, i samo bilo žrtvom. Ma, zamislite (ili ne morate zamišljati) situaciju u kojoj vaše dijete dobiva poziv za sudsko roèište jer mu se roditelji razvode (a možda je tata bio nasilan prema mami ili obrnuto – što statistika baš i ne potvrðuje kao pravilo).

Neæu vam govoriti o tome koliko je za jedan sudski postupak znaèajno kvalitetno svjedoèenje i koliko je važno da taj svjedok tijekom samog suðenja bude siguran, što manje uplašen, da razbije strah od moguæe odmazde poèinitelja ili, jednostavno, od nepoznate situacije na sudu te na taj naèin bude u stanju dati što kvalitetniji iskaz. To je veæ stvar pravosuða, a ne vas koji ste preplašeni jednako kao to vaše maleno dijete.



Ono što ovim postom želim naglasiti jest nužnost struènog rada s djecom koja moraju na sud (ne kao poèinitelji jer tu se, kod nas, zaista puno radi), veæ kao žrtve/svjedoci, a što se kod nas gotovo uopæe nije èinilo, a sve usvrhu brige za njihovo psihièko zdravlje. Nerijetko ta djeca, osim primarne traume, dožive i onu sekundarnu – na samom sudu (npr. zajednièke èekaonice), a sve se to uz malo truda može izbjeæi.

Europa je u sprjeèavanju takvih situacija dobrano poodmakla, a kod nas je sve u povoju. Ponosna sam da sam bila onaj maleni kotaèiæ, jedan od nekoliko, koji je u Hrvatskoj sve to pokrenuo. Naravno da ne bi bilo nièega da ideju koju su nam donijeli Britanci (financirani od strane neke komisije EU), nije prihvatio èovjek koji, veæ prema svojoj hijerarhiji, ima moguænosti to i realizirati. Dakle, tadašnji predsjednik Županijskog suda u Vukovaru.

Bilo je teško uvjeriti ljude na lokalnoj razini (jer Zagreb je davao zeleno svjetlo) da je kod nas to moguæe, ali zahvaljujuæi nekolicini entuzijasta i ekipi iz Velike Britanije, u Vukovaru je otvorena prva Služba za podršku žrtvama i svjedocima u sudskom postupku. Trebalo je razbiti uvriježen stav da je u Hrvatskoj nemoguæe animirati volontere (zbog materijalne situacije, zbog svijesti naših ljudi koji neæe „raditi za džabe"). Bila sam jedan od prvih volontera-edukatora tih buduæih, takoðer volontera koji rade sa žrtvama i svjedocima i šire svoje znanje i iskustvo dalje.

Danas imamo veæ nekoliko takvih službi u Hrvatskoj (provjerite postoji li i u vašem gradu).

Moj profesionalni i struèni interes je ipak usmjeren na mlade poèinitelje kaznenih djela. No, stalno imam na umu kako je njihovim žrtvama. Zbog toga sam odluèila „stvoriti" Luku. Pomogao mi je, tada brucoš povijesti, Domagoj Rapèak te Društvo defektologa Vukovarsko-srijemske županije.



Danas sva djeca koja moraju na Opæinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i proèitati ilustriranu brošuru u kojoj ime je jednostavnim i njima razumljivim rjeènikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan.



O cijelom projektu je objavljen i struèni rad, ali s time vas ne bih zamarala.

Ponosna sam na svog Luku i mislim da je šteta što sam na tome stala pa projekt nisam pogurala dalje. No, mene sada vuku neke druge malene daljine i jedino što po ovom pitanju mislim uèiniti jest uèiniti da zainteresiranima biti dostupna cijela brošura "Luka na sudu". Neka to bude na blogu "Vratimo Hrvatskoj osmijeh - dosta je nasilja"

Julijana Adamoviæ

10.02.2009. u 19:10 sati | 19 Komentara | Print | Link | Na vrh

LUKA NA SUDU

10.02.2009. u 18:52 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

FENOMEN ZLOSTAVLJANJA DJECE

FENOMEN ZLOSTAVLJANJA DJECE


Fenomen maltretiranja obuhvaæa zlostavljanje i zapuštanje, kojima se što svjesno, što nesvjesno i nasilno sprjeèava razvoj djece.

Zapuštenim djetetom smatra se svako mlaðe dijete od 18 godina i o kojemu se roditelji ili bilo koja druga osoba ne brinu, ukljuèujuæi brigu o odgoju, njezi, prehrani, poticanju i ohrabrivanju, socijalnoj adaptaciji, emocionalnim potrebama, obrazovanju, tolerantnosti itd.

Zlostavljanjem djeteta smatraju se agresivni i najèešæe namjerno grubi postupci prema djetetu.

Zlostavljanje u bilo kojem obliku djeluje na sve aspekte djetetova razvoja. Utjeèe na tjelesno zdravlje, intelektualni i emocionalni razvoj, psihièko funkcioniranje, te na razvoj socijalnih vještina i sposobnosti.

Teško je odrediti jasne granice izmeðu zapuštanja i zlostavljanja djece. Zbog interakcije brojnih problema (mentalno zdravlje roditelja, nepoznavanje pozitivnih roditeljskih vještina, socijalni problemi i dr.), teško je odrediti kada zapuštanje prelazi u zlostavljanje.

Najèešæi oblici maltretiranja djece od strane odraslih su:

1. ignoriranje i odbacivanje
2. okrutna disciplina
3. neprimjerena oèekivanja – prema spolu, dobi, sposobnosti
4. tjelesno zapuštanje
5. zapuštanje odgojno-obrazovnih potreba
6. izostanak nadzora nad djetetom
7. izlaganje djece razlièitim opasnostima i rizicima u obitelji i izvan nje
8. seksualno zlostavljanje
9. emocionalno zlostavljanje
10. tjelesno zlostavljanje
11. socijalna izolacija
12. socio-emocionalno zapuštanje.

Ova pojava maltretiranja djece je sve uèestalija što pokazuju brojna ispitivanja.


1. ZAPUŠTANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH POTREBA

Ako roditelji ne pokazuju brigu o osnovnim edukacijskim potrebama, uskraæuju edukacijsku pomoæ – smatra se pojavom zlostavljanja.

Zanemarivanje ove potrebe smatra se blažim ili manje opasnim tipom maltretiranja od drugih.

Pojave koje upuæuju na zapuštanje odgojno-obrazovnih potreba djeteta:

- nije na vrijeme upisano u školu
- neredovito ju polazi, višednevno izostaje, èeste selidbe
- svakodnevno ili uèestalo kasni u školu
- samo inicijativno odlazi iz škole prije vremena
- velik broj izostanaka.

Takvo dijete èesto reagira neprimjereno:

a) Pokazuje nezainteresiranost za uèenje i nastavu, dosaðuje se i ometa druge
- neprestano ga se opominje
- primijenjene su pedagoške mjere – opomena, ukori

b) Javlja se neuspjeh
- dobivaju negativne ocjene
- teško ih ispravljaju
- ponavlja razred, ali dijete ima i druge poteškoæe kao npr. zaboravlja i ne piše zadaæe, nema navike uèenja, nesigurno je, ima oskudan rjeènik, teže usvaja nove pojmove, loše èita i piše, brzo odustaje od obveza,...

Ponašanje roditelja:

- ne isprièava djetetove izostanke
- ostavlja stariju djecu da obavljaju kuæanske poslove, èuva mlaðu djecu
- odbijaju primjerenu pomoæ ili ju ne osiguravaju
- ne osiguravaju pomagala (knjige, bilježnice, opremu).


2. IZOSTANAK NADZORA NAD DJETETOM

Izostajanjem nadzora nad djetetom smatra se nedovoljna briga odraslih o tome s kim se dijete druži u školi, van obitelji, kamo ide, što radi.

Dijete:
- nema osjeæaja odgovornosti prema sebi i drugima, prema postignuæu i materijalnim dobrima
- èesto je samo – u slobodni dio dana, vikenda, blagdana
- bez znanja roditelja svakodnevno izbiva iz kuæe
- èesto bježi u nepoznato
- druži se sa starijima.

Javlja se:
- nekulturno ponašanje
- na komentare reagiraju pogrdno
- smatra da mu je sve dopušteno
- puši, konzumira alkohol, iznuðuju ili otimaju novac

Ponašanje roditelja:
- uglavnom ne sudjeluje u slobodnom vremenu djeteta – igri, šetnji, razgovorima
- ne zanimaju se s kim se druži, kamo odlazi
- nisu zainteresirani za djetetove probleme, uspjeh (ne znaju s kim sjedi, ne znaju razrednika, ne dolaze u školu, sami uzimaju alkohol, opijate i slièno).

3. IZOSTANAK TJELESNE I ZDRAVSTVENE BRIGE O DJECI

Kako æemo prepoznati:
- dijete je blijedo, mršavo, neprikladno odjeveno, ima prljavu odjeæu
- zdravstveno nezbrinuto – nema pomagala, a potrebna su mu (naoèale, slušni aparat, lijekovi,...)
- èesto pobolijeva, ima pokvarene zube, nesanirane rane, ozljede, nametnike u kosi, promrzline ili opekotine od sunca,...

Ponašanje roditelja:
- ne mare za djetetov izgled
- ne osiguravaju minimalne standarde zdravstvene i tjelesne brige
- u obitelji prevladava loša zdravstveno-higijenska briga
- ne brinu o prehrani
- èesto žive u lošim stambenim uvjetima kao i egzistencijalnim (nezaposleni).

Ponekad to èine i roditelji prihvatljiva fizièka izgleda i u moguænosti su osigurati minimum tjelesne skrbi (imaju svoje psihološke probleme, ne brinu o djetetu koje nije željeno, troše novac na sebe,...)

4. PSIHOLOŠKO MALTRETIRANJE DJETETA

Psihološko maltretiranje djeteta podrazumijeva pasivan odnos prema emocionalnim potrebama djeteta, primjenjuju okrutne metode ponašanja, ne razgovaraju, ne igraju se.

Dijete se:
- neprimjereno ponaša
- ne pokazuje pozitivne emocije
- ima strah od odlaska kuæi
- željno je pažnje, ljubavi
- povodljivo je za onima koji pokažu interes za njega.

Javljaju se:
- problemi u uèenju, neuspjeh u školi
- maltretira mlaðe, životinje, starce, hendikepirane osobe
- èesto laže, muca, izmišlja da se nešto dogodilo njemu, prijatelju,...
- enureza.

Roditelji:
- uskraæuju mu socijalne kontakte, izoliraju od vršnjaka, rodbine
- kažnjavaju, ponižavaju, posramljuju ga
- pokazuju bijes i netrpeljivost
- u obitelji vlada okrutna disciplina i agresivnost.

5. TJELESNO ZLOSTAVLJANJE

Tjelesnim zlostavljanjem smatra se ozljeðivanje djece, koje može biti:
- i nenamjerno kao posljedica kazni
- onemoguæavanjem da slobodno konzumira hranu, piæe, da ima miran san
- zatvaranje u mraène sobe.

Kod takve djece se uoèava:
- èesto neobjašnjive ozljede, nagnjeèenja, frakture, poèupana kosa, tragovi opekotina, posjekotine, modrice, ožiljci, ugrizi... unutarnje neobjašnjene ozljede glave, mozga i slièno.

Dijete ima:
- strah od odraslih ili druge djece
- nervozno je, napeto na reakcije odraslih
- reagira agresivno
- sramežljivo, noæne more
- teškoæe u komunikaciji.

Javlja se:
- nepažnja u školi, loš uspjeh, dolazi ranije u školu, odlazi kasnije iz škole
- nerado se presvlaèi.

6. SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJETETA

Seksualnim zlostavljanjem smatra se svaka radnja kojom odrasli nagovaraju ili prisiljavaju dijete da sudjeluje u nekoj seksualnoj aktivnosti radi zadovoljavanja svojih seksualnih potreba ili ekonomskih interesa.

Dijete:
- boji se ili teško prihvaæa fizièki dodir
- pobolijeva, izostaje u školi
- ima razne ogrebotine ili ozljede na tijelu i oko genitalija
- krvavo donje rublje
- teško hoda i sjedi, malo govori o obitelji
- bježi od kuæe
- ne brine se o svom izgledu
- plaèljivo je i agresivno
- teže se koncentrira i uèi, loš uèenik
- naglašena preuranjena seksualnost
- pokušava se prema mlaðima odnositi kao što je samo doživjelo
- odbija presvlaèenje, sistematske preglede,...

Neposredno seksualno zlostavljanje:

- spolni odnosi s djetetom
- prisiljavanje djeteta na pokazivanje svojih spolnih organa
- dodirivanje ili milovanje djetetovih genitalija ili da dijete dodiruje odrasle
- zlouporaba u pornografiji
- poticanje na prostituciju.

Neprimjereno ponašanje odraslih:
- prakticiranje seksa pred djecom
- pokazivanje pornografskih slika, knjiga, èasopisa
- verbalno poticanje i slièno.

7. OTKLANJANJE NEKIH RIZIKA U PREPOZNAVANJU FENOMENA MALTRETIRANJA

Veliki je i specifièan rizik uæi u takve obitelji socijalnim djelatnicima ili struènjacima. Èesto se dijete ozljedi nakon posjeta, ponekad se pogrešno zakljuèuje, jer nema provjerenih i pouzdanih instrumenata (to je subjektivna procjena, neprihvaæanje suradnje od roditelja ili se unaprijed sumnja u roditelje i slièno).

8. FENOMEN MALTRETIRANJA MEÐU DJECOM

Neprimjereno i nekorektno ponašanje manifestira se grubim rijeèima, ružnim gestama, pogrdnim nadimcima, napisima na zidovima, pa do fizièke agresije – to èesto preraste u PSIHOTEROR.

Obièno to moænija skupina djece na prikriveni naèin poène manipulirati pogreškama ili nekim hendikepom djeteta – žrtve.
U poèetku je cilj smijati se drugima, zbuniti ga, ali polako prelazi u nemilosrdno i zastrašujuæe ponašanje. Obièno je toj skupini voða koji okupi ostale èlanove, koja povezuje antipatija prema odreðenom djetetu – oni sve više šire krugove mržnje, klevete, laži, udruženi su jaèi, imaju moæ, sigurnost i osjeæaj samopouzdanja.

Najèešæa nasilja djece nad djecom:
- verbalna agresija, ponižavanje, posramljivanje, etiketiranje, vrijeðanje, iznuðivanje, prijetnje, ometanje pri radu, ignoriranje, socijalna izolacija, pritisci grupe, otimanje stvari, hrane, novca, fizièko nasilje

Tjelesno nasilje je lakše prepoznati:
- stalno lupkanje, štipanje, ubodi olovkom u leða, udaranje laktom, podmetanje noge, izmicanje stolice, prisila da nosi tuðe stvari,...

Prikriveno nasilje je naizgled bezazlena igra, a žrtve èesto dijete nesklono svaði, uspješan uèenik, dijete iz drugih sredina koje odstupa govorom, odijevanjem ili neèim drugim, druge etnièke skupine, hendikepirani, dijete loših socijalnih prilika, dijete iz rastavljenih obitelji,...

U poèetku odrasli to smatraju djeèjim poslovima ili nemaju vremena za te „nebitne“ stvari i probleme rasta. Žrtve pate – stvara se osjeæaj nesigurnosti, krivnje, osamljenosti. Dijete se u poèetku žali, traži pomoæ, plaèe. Ako se sazna za problem, skupina napadaèa zauzima novu strategiju, ali ne odustaje od maltretiranja, a najèešæi prikriveni oblici su:

- odbijanje komunikacije
- socijalna izolacija (tjeraju ih, ne prihvaæaju ih, vrijeðaju ih,...)
- pritisak grupe (dodjeljuju im ponižavajuæe radnje, prisiljavaju na kriminalne radnje,...).

Za prekidanje tog ciklusa potrebna je pravodobna, kvalitetna pomoæ uèitelja, roditelja i struènih suradnika.

Djeci se mora dati do znanja:
- da postoje jednaka pravila za sve
- svako snosi posljedice za tjelesni napad
- šteta se mora nadoknaditi
- moraju se obavijestiti roditelji
- nijedan oblik maltretiranja se neæe i ne smije podržati.


Umjesto zakljuèka
Svatko od nas osobno, lokalna zajednica, nevladine udruge, organizacije i institucije države, moraju uèiniti sve da se zlostavljanje djece svede na minimalne razmjere i da svako dijete, bez obzira na svoju dob, zna da je zaštiæeno i da postoje institucije koje æe osigurati zaštitu njegovih prava.

Temeljne aktivnosti u tom pogledu su:
- efikasan sustav državne skrbi
- obrazovni sustav (seminari, predavanja, radionice)
- sustav zdravstva (psihoterapija)
- društvene organizacije (hrabri telefon, tjedan borbe protiv zlostavljanja djece)
- promjene u obiteljskom zakonu (oduzimanje djece)
- sustav policije
- doprinosi znanosti (znanstveno-istraživaèki rad).

Pripremila: Gordana Jelkiæ, odgojiteljica (preuzeto s ove web stranice)

Literatura:
Zbornik radova: NASILJE NAD DJECOM U OBITELJI. Zagreb, 2003. godine

09.02.2009. u 14:14 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

Hiperaktivna djeca

Moje dijete je jako nemirno


Danas mnoga djeca moraju doživjeti da ih se naziva hiperaktivnima ili èak zloèestima. Svako dijete prolazi kroz iste faze razvoja, meðutim svakome odreðena faza razvoja može biti otežana nekakvim vanjskim okolnostima. Tako npr. ne možemo oèekivati od djeteta koje proživljava tešku rastavu svojih roditelja da bude neprimjetno. To dijete æe na neki naèin pokazati kako se osjeæa, a èesto to može biti na naèin da je agresivan prema svojim vršnjacima ili teško prati predavanje nastavnika na satu. Bilo bi pogrešno to dijete odmah proglasiti hiperaktivnim.
Meðutim postoji i 3-5 % djece kojoj se može postaviti dijagnoza deficit pažnje/ hiperaktivni poremeæaj. Ovaj poremeæaj možemo u literaturi pronaæi i pod nazivima poremeæaj pomanjkanja pažnje, hiperkinetièki sindrom, ADD (Attention Deficit Disorder), ADHD (Attention- Deficit Hyperactivity Disorder). Pojavljuje se èetiri puta èešæe kod djeèaka nego kod djevojèica. Deficit pažnje/hiperaktivni poremeæaj ima tri podtipa:
• Kombinirani tip
• Dominantno nepažljiv tip
• Dominantno hiperaktivno- impulzivni tip
Dijete kojemu je postavljena ova dijagnoza može pokazivati poteškoæe na podruèju uèenja, mišljenja, socijalnih odnosa, pažnje, emocija, spavanja i na perceptivno- motorièkom podruèju.
Impulzivnost, nemir i poteškoæe u zadržavanju pažnje razlièito æe se manifestirati kod mlaðe i kod starije djece te ovise i o podtipu kojem dijete pripada. Tako npr. kod djeteta predškolskog uzrasta možemo primijetiti da ne može ostati dulje vrijeme zainteresirano za nešto, stalno je u pokretu, na jednom mjestu ga ne može zadržati ni gledanje televizije ili slušanje prièe. Nemir se oèituje i u aktivnostima koje od djeteta traže spretnost ruku, jer najèešæe je fina motorika loša. Prisutne su i poteškoæe kod spavanja. Djetetovo ponašanje je nepredvidivo što ga može dovesti u potencijalno opasnu situaciju. Neki roditelji jednostavno prestanu izlaziti s djecom van, jer veliki problem postaje djetetova neobuzdanost u javnosti.

Kada dijete postane školarac pred njega su postavljeni veæi zahtjevi, pa je moguæe da se tek tada uoèi da dijete ima problem. Takvo dijete stalno šeæe razredom, ometa ostalu djecu u radu, teško prati predavanje nastavnika. Teško se koncentrira na jedan sadržaj što dovodi do neorganiziranosti i teškoæa u usvajanju školskog gradiva. Djeca s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremeæajem najèešæe su prosjeène inteligencije, ali ne mogu svoj potencijal ostvariti u potpunosti zbog teškoæa sa pažnjom i hiperaktivnosti. Sa svojim vršnjacima imaju loše odnose, zato što ih uznemiravaju i razaraju njihove igre. Od djeteta se u toj dobi oèekuje da može kontrolirati svoje ponašanje, ali pošto dijete s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremeæajem to ne može, dolazi do lošeg odnosa s okolinom. Stalno opominjanje i negodovanje od strane okoline može rezultirati time da dijete dobije lošu sliku o sebi te da ustraje u negativnim oblicima ponašanja.

Postoji nekoliko strategija pomoæi djeci s s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremeæajem:

1. Trenutaène posljedice
Važno je da reakcija na djetetovo ponašanje (nagrada ili kazna) slijedi odmah, nakon nekoliko sekundi, a ne s odgodom od npr. nekoliko sati.

1. Jaèe posljedice

Osim rijeèi pohvale treba koristiti i opipljive nagrade kao npr. bonove, znaèke, naljepnice.

1. Èešæe poticanje
Zbog problema održavanja motivacije dobro je dijete èešæe usmjeravati i prijateljski poticati na dovršenje zadatka.
Premda nas ponašanje djeteta s ovim poremeæajem najèešæe potièe da smišljamo kazne i ukore, puno je djelotvornije ako se usmjerimo na nagrade. Pozitivne posljedice trebaju se primjenjivati èešæe od negativnih (npr. za 1 kaznu 4 nagrade ili pohvale).

1. Planiranje
Ako možete predvidjeti problem koji æe dijete izazvati u nekoj situaciji unaprijed isplanirajte kako æete se nositi s tim problemom.
Buduæi da djeca s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremeæajem za otprilike 30 % zaostaju u zrelosti ponašanja za svojim vršnjacima i jako su zaboravljiva, pomognite svome djetetu podjeæanjem na plan ili pravilo.

1. Dosljednost
Slijedite pravilo neprièanja i nepokazivanja emocija. Vjerovatno ste i sami primijetili da puno objašnjavanja i puno ljutnje s vaše strane ne donose rezultat koji oèekujete nego vam samo štete.
Kad uvedete neko pravilo za dijete (npr. nema gledanja TV-a poslije osam sati naveèer) važno je da ostanete dosljedni. Ovi klinci teško podnose promjene, a bolje se ponašaju kada im je svakodnevni život predvidljiv.
Zadnje pravilo: Volite svoje dijete i pomozite mu da se nosi sa svojim teškoæama!

Preuzeto od Obiteljskog centra Virovitièko-podravske županije

07.02.2009. u 08:00 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh

Djeca vojnici - DAN CRVENE RUKE

Dragi citatelji ovog bloga,

molim Vas da se pokusate u sto vecem broju odazvati ovoj akciji o kojoj nas izvjestava bloger vierziger

Mare



Djeca vojnici - DAN CRVENE RUKE




Uèenici obližnje Gymnasium Pichelmayergasse u Beèu su se ukljuèili u akciju "Red Hand Day" i 101 par crvenih otisaka je poslan u UN kako bi tamo stigli do 12. veljaèe 2009. godine. Cilj akcije je sakupiti milijun crvenih ruku.




U svijetu danas ima više od 300.000 djece vojnika, od Južne Amerike, Afrike, Azije do Oceanije. Aneks konvencije o pravu djeteta o sudjelovanju djece u ratovima (2000.) podiže granicu sudjelovanja s 15 na 18 godina (èlanak 1) i zabranjuje novaèenje ispod 18 (èl.2) U statutu Meðunarodnog kaznenog suda (1998.) novaèenje djece ispod 15 godina i njihovo uvlaèenje u oružane sukobe se tretira kao ratni zloèin. ILO-konvencija 182 (1999.) takoðer definira novaèenje djece kao jednu od najgorih vrsta njihovog iskorištavanja.



Na taj dan ta djeca vjerojatno neæe biti sretna ni odmah osloboðena svoje sudbine. Ova akcija Coalition to stop the Use of Child Soldiers uz UNICEF traje veæ sedmu godinu. I spasila je na tisuæe djece. Onih èije traume nisu bile toliko duboke da ih od "idealnih strojeva za ubijanje" mogu vratiti u djecu èije oèi zastakle kad ugledaju igraèku.


Niti jedna institucija iz Hrvatske se još nije ukljuèila u ovu akciju.

A samo treba djeci dati list papira A4 i malo crvene boje. Prikupiti iste i poslati u UN (detalji preko kontakta: kizukak@hrw.org) I tako išèupati još jednog djeèaka ili djevojèicu iz kandži Warlordova. Molim bloggere.hr koji imaju doticaja sa školama da uèine ovaj mali korak. Da ne budu i naše ruke krvave.







UPDATE:

osjeæam se dužnim dati nekoliko pojašnjenja na racionalne i logiène dvojbe u komentarima:
- 12.02. je odabran simbolièno za ovaj Dan, kad je donesena Konvencija o pravima djece;
- "Crvene ruke -Red Hands" jest protestna akcija na taj dan i pomaže koaliciji prikupiti sredstva za tu namjenu, ali akcije spašavanja djece traju CIJELU godinu, kako Koalicije tako i UNICEF-a i meðunarodnog Crvenog križa;
- cilj akcije je senzibilizacija javnosti, politièara i sponzora na ovaj "PROBLEM";

- Koaliciju èine: Amnesty International, Defence for Children International, Human Rights Watch, International Federation Terre des Hommes, International Save the Children Alliance, Jesuit Refugee Service, and the Quaker United Nations Office-Geneva. It maintains active links with UNICEF, the International Committee of the Red Cross, and the International labour Organization plus 32 NACIONALNE humanitarne institucije;

- Institucije koje spašavaju ovu djecu æe raditi bez obzira na "uspjeh" kcije "Crvene ruke";

- Konkretni naèini pomoæi bi bili ukljuèenje u rad ovih institucija ili novèano pomaganje, što meni nije bio cilj, htio sam samo senzibilirati hrvatsku javnost na ovaj zastrašujuæi problem, ako sam pretjerao isprièavam se,

- Simbolièkim ispisivanjem letaka s crvenom ("krvavom") rukom i porukama javnosti, politièarima i sponzorima (makar 1 razred) eto i Hrvatska bi se ukljuèila u borbu protiv najdrastiènijeg oblika iskorištavanja djece u svijetu, kojeg smo dio;

- kako nisam trenutno u RH i kako ne poznajem trenutno nekog tko radi u školi samo sam iskoristio blog i zamolio bogere za pomoæ,

- ako je to besmisleno, shvatite ga samo kao jedan osobni blog u moru sliènih...
ostajte mi dobro

bloger vierziger

03.02.2009. u 18:57 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh

Pismo èitatelja br. 3

Objavljujemo pismo još jednog mladog blogera - Dillusion, a s kojim je na neki naèin igran roditeljski ping-pong. Potresna prièa, s molbom blogera svim roditeljima da ne budu poput njegovih. Na kraju objavljujemo i listu "djeèjih poruka roditeljima", koju je Dillusion poželio podijeliti sa nama, autor nepoznat.

Mare




Zdravo. Ljudi prièaju kako je iskustvo uvijek najbolje. Na žalost, ja imam to iskustvo, ja sam to proživio sa èitavim svojim biæem.

OD malena, ja nikada nisam „imao“ roditelje. Uvijek je nešto došlo izmeðu. Ili je to bio posao, ili su to bili prijatelji, kave, fešte, kartanje bele itd. Svi su vidjeli kako se roditelji zapravo „brinu“ o meni i mome bratu. Nikada se zapravo nisu brinuli o nama. Naravno, neki ljudi nipošto nisu mogli gledati kako djeca propadaju zbog nebrige roditelja. Tu su uvijek bili baka i dida koju su bili uz nas i koji su barem mene nauèili svemu što do sada znam. Nakon nekog „kvocanja“ bake, roditelji su napokon bili nekakvi „roditelji“ prema meni i mome bratu. Ali to nije bilo to. To ni sada još nije to. Roditelji su mi hladni, neracionalni i skoro nikada ja nisam dobio ijednu rijeè pohvale. Tek tada pred kraj njihovog braka oni su poèeli paziti i maziti mog brata te je on postao razmažen, cvilidreta. Drago mi je bilo što su barem njega mazili. Ja sam znao da se ja moram držat sam za sebe da bih ja uspio. Na kraju krajeva, živim za sebe i za buduæu obitelj koju æu, nadam se, osnovat. Nakon razvoda roditelja, dobivao sam još manje pažnje. Nekada sam se osjeæao kao da i ne spadam u tu obitelj. Nego kao vuk samotnjak. Drago mi je da su još baka i dida živi te su mi pružali podršku kao i sada.

Tada, u najkritiènijem dijelu mog života, poèetku puberteta, roditelji su iskaljivali svoj bijes na meni. Prenosili su poruke od jednog do drugog putem mene i mog brata. Ja i brat smo se uvijek držali zajedno. Makar je on više nalik na roditelje, ipak je moj brat i imao sam neki osjeæaj da njemu više nisu bili potrebni mama i tata, nego ja, koji sam se usprkos njihovom neodgajanju odlièno odgojio. Mislio sam da mu samo ja mogu pomoæi, na isti naèin kako su i meni pomagali da odrastem u normalnog mladiæa. Na žalost, nisam uspio! Brat mi je postao asocijalan (maloljetni delikvent), te je sa èak 12 godina, pokrao hrpu mobitela, novaca, završavao u hitnoj pomoæi na ispumpavanju želuca zbog alkohola. Meðu nama je 4 godina razlike. To se dogaðalo nedavno, za mene nedavno. Ja sad imam 17 godina i, nažalost, znam kako život može biti užasan za dijete. Drago mi je da sam to proživio tako da bih mogao ljudima pomagati, savjetovati ih kako, što da rade.

Nakon rastave braka roditelja živjeli smo sa majkom u selu pored Koprivnice. Dobili smo oèuha koji se ni meni ni mome bratu nije svidio. Kako smo došli tamo, morali smo raditi sve što rade druga djeca, trebali smo održati normalan život, ali smo i trebali postati seoska djeca, te smo vrlo èesto dobivali batine zbog toga. Najžalosnije od toga je bilo što su mene krivili za taj razvod svi živi. Nazvali su me manipulatorom. Roditelji da djete od 10 godina nazivaju manipulatorom? Pa gdje toga ima? Tada kada se saznalo za batine u školi (èesto sam dolazio pun masnica u školu), profesorica je pozvala Centar za Socijalnu skrb.

Odmah su nas dali tati u Zagreb. Živjeli smo lijepo i stvarno jest bilo lijepo. Tata se stvarno trudio. Napokon sam mislio da æemo živjeti normalo kao normalni ljudi. Ali tada se umješala sadašnja maæeha. Odselili smo u Koprivnicu. Davao sam tati i maæehi mnogo šansi, ali ipak, sve je bilo isto kao kad su mama i tata bili u braku. Nažalost! Tata nas je opet poèeo maltretirat. Meni je zabranjivao hranu, zato jer sam bio pretil. Brat je poèeo krasti. Kada su doznali za to maltretiranje i bratovu delikvenciju, stavili su nas u udomiteljsku obitelj. Uvidio sam koliko je toj djeci zapravo strašno. Kako bi ste se vi osjeæali da vas zatvore u sobu? I tamo provedete èitav dan osim kada morate jest, pa se slobodno spustite dolje u kuhinju i natrag gore? Naravno, poštovana gospoða udomiteljica je tukla udomljenu djecu, pa sam ja pobjego iz udomiteljske obitelji, èisto radi svoje sigurnosti. Nazvao sma centar za socijalnu skrb da to kažem. Nisu mi vjerovali. Užasno je kada ljudi izgube povjerenja u vas zbog tuðih grešaka. Na kraju osmog razreda, odselili smo se kod bake. Tj. Samo ja sam otišao kod bake. Brat je morao u dom zbog svoje delikvencije.

Sada, živim kod mame, koja se jako trudi! I napokon vidim kako je to zapravo imati roditelja, koji vjeruje u tebe, koji ti želi sve najbolje, koji te voli! Brat je još uvijek u domu. Mali se muèi, ali nadamo se da æe uspjeti i još treba biti do kraja školske godine u domu. Ništa nije tolko crno koliko može biti i bijelo.

Shvatio sam tokom života, da je meni zapravo trebao roditelj. Netko tko æe me držati na dlanu kao kap zlatne kiše. Trebala mi je pohvala, a ne tjeranje da èim prije odrastem. Trebala mi je podrška, a ne konstantno prigovaranje. Nisu mi trebale užasne rijeèi niti vikanje, jer ipak mogu sve lijepo shvatiti na lijep naèin i ipak dobro èujem. Mislim da svakome djetetu treba kao prvo to!

I samo naputak rastavljenim rodteljima, ili onima koji to misle biti: Nedajte da se dijete osjeæa manje voljeno zato jer se roditelji ne vole. Pokušajte neka sve bude blizu istome.

I molim vas. Nemojte (!) ponavljati pogrešku mojih roditelja.

Dillusion

03.02.2009. u 08:00 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh

PROGRAM PREDŠKOLE - OSNOVNE POSTAVKE

Ovaj tekst objavljujemo kao nastavak posta blogerice Danice Cvorovic


PROGRAM PREDŠKOLE - OSNOVNE POSTAVKE

PREDŠKOLA - je priprema djece za polazak u školu. Ona je prostor izmeðu obiteljskog doma, djeèjeg vrtiæa i osnovne škole, a po znaèenju nije ni djeèji vrtiæ niti osnovna škola.

Osnovna obilježja programa pripreme djece za polazak u školu su:

- zadovoljavanje djeèjih primarnih (bioloških) potreba, koliko je to moguæe, u suradnji s roditeljskim domom
- nastojanje da dijete dobije osjeæaj sigurnosti i prihvaæenosti
- pružanje svakom djetetu prigode za samo ostvarivanje i stjecanje povjerenja u sebe, a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o svojim moguænostima
- praæenjem razvoja djeteta moguæe je uoèiti posebne potrebe djeteta i s njima usklaðivati odgojne postupke.

Predškola polaznicima omoguæuje:
- raznovrsne razvojne poticaje
- povoljno ozraèje kao ne upitan okvir za djelotvoran pozitivni uèinak takvih poticaja
- prepoznavanje i prevencija razvojnih poremeæaja.

Uži zadaci predškole su:
- osposobljavanje za prihvaæanje obveza u koje æe se uklopiti i buduæe školske obveze
- poticanje spontanih ponašanja i izražavanja posebnih potreba
- otvorenost za prihvaæanje informacija
- otvorenost za uèenje u meðu akciji s drugima
- otvorenost za primanje usmenih i pisanih poruka i ovladavanje sredstvima koja posreduju te poruke.

Osnovno o ustroju predškole:
Zadaæama i namjeni pred škole trebaju odgovarati:
- prostor i oprema
- pokuæstvo (namještaj)
- audio-vizualna sredstva
- sredstva za likovno i govorno-scensko izražavanje djece
- sredstva za glazbeno izražavanje
- sredstva za istraživanje
- razni oblikovani i neoblikovani materijali.

Vrijeme provedbe (trajanje pred škole) uobièajeno je: 150 – 170 sati.

Sudionici provedbe programa predškole
Ravnatelj ustanove, osim voditeljice, najodgovornija je osoba za osiguranje potrebnih preduvjeta za normalan rad predškole.

Voditeljica uz sudjelovanje i pomoæ ostalih sudionika – suradnika, ostaje temeljnim, neposrednim izvršiteljem i kreatorom izvedbenog programa.

Struèni profil voditelja predškole treba obuhvaæati:
a) temeljito poznavanje moguænosti djece u 6. godini života
b) temeljito poznavanje programa odnosno svih èinjenica važnih za stvaranje dobrog izvedbenog programa
c) poznavanje i znalaèki odabir naèina i sredstava za koje se zna da æe imati najveæi uèinak u razvojnom poticanju djece
d) osposobljavanje za uspješnu komunikaciju sa svim èimbenicima koji mogu doprinijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu, ponajprije roditeljima polaznika predškole
e) sposobnost i otvorenost za prihvaæanje i upoznavanje novih znanstvenih spoznaja koje æe smišljeno nastojati ugraditi u djelokrug (program) rada predškole
f) razumijevanje potreba, želja, osjeæaja, tegoba i moguæih problema svakog djeteta
g) uspostavljanje suradnièkih odnosa s roditeljima polaznika.

Djeca te dobi, polaznici predškole, sposobna su:

- vladati svojim fiziološkim potrebama
- govorno se izražavati
- vješto se kretati u prostoru i djelovati u njemu
- razlikovati ponašanja koja sredina ocjenjuje kao pozitivna od negativnih
- usvojiti pojmove i generalizirati ih
- logièki misliti i zakljuèivati na temelju poznatih im elemenata
- shvatiti postupke i uzroke neèijeg djelovanja
- usmjeravati pozornost na razlièite stvari, shodno motivaciji
- shvatiti pojam vremena, ali samo za sadašnjost.

Znakovito je za tu dob i slijedeæe:
- razvijen pojam o sebi i svojim moguænostima
- natjecateljski duh, želja da se u neèemu nadmaši vršnjake
- sakupljanje razlièitih predmeta.

Za praæenje djeèjeg napretka u predškoli važne su:
- prve informacije od roditelja u prvim susretima
- zapažanja odgojitelja tijekom svakodnevnih aktivnosti
- zapažanja suradnika u realizaciji programa predškole.

Osnovne obveze predškolaca su:
- PREMA SEBI (zdravlje, vlastiti razvoj, usvajanje higijenskih i radnih navika, pravila o èuvanju zdravlja)
- PREMA DRUGIMA (uljudno ponašanje, pomaganje, suradnja, razumijevanje, uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba,...)
- PREMA OKOLINI.

Zrelost djece za polazak u školu
Zrelost djece za polazak u školu promatra se kroz:
1. FIZIÈKU
2. INTELEKTUALNU
3. EMOCIONALNU i
4. SOCIJALNU ZRELOST.


1. FIZIÈKA ZRELOST
Fizièka zrelost djeteta mora dosegnuti odreðenu razinu da bi ono moglo podnijeti tjelesne i psihièke napore koji ga oèekuju u školi.
Fizièki zrelim smatra se dijete koje zadovoljava stupanj tjelesne razvijenosti s obzirom na kronološku dob (prosjeèna visina za djeèake je 120 cm, a za djevojèice 117 cm; prosjeèna težina šestogodišnjeg djeteta iznosi oko 20 kg).

2. INTELEKTUALNA ZRELOST

Odgovarajuæa intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje (koncentracija), govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamæenja.

Šetnja, pranje, odijevanje, pospremanje stana ili SDB i druge prilike omoguæavaju da u prirodnoj atmosferi vježbamo opažanje djece. Razlièite slagalice, domino, konstrukcijske igre bolja su priprema za uèenje, èitanje i pisanje nego forsirano uèenje slova.

Za uèenje vještine èitanja i pisanja važno je vidno i slušno opažanje. Toènost slušanja razvija se i èitanjem ili prièanjem razlièitih prièa i pjesmica, govornim igrama, igrama rijeèima.

Pažnja je bitna funkcija djeèje intelektualne zrelosti. Kod šestogodišnje djece prevladava nehotièna (nenamjerna) pažnja.

To utjeèe na organizaciju i metode odgojno-obrazovnog rada u školi. Nastava mora biti zanimljiva, sadržajno i metodièki primjerena djeci tog uzrasta (u poèetku aktivnost treba trajati 25-30 minuta, a kasnije i duže).

Govor je jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustva, uèenja.

Djeèji govor može se razviti jedino u socijalnom okruženju. Dijete æe govorom izraziti svoje osjeæaje, namjere ili zahtjeve, ali isto tako razumjeti tuði govor.

Za poèetak školovanja osobito su važne misaone funkcije djeteta.

Mišljenje kod prvaša još je na tzv. KONKRETNOJ RAZINI (npr. broj 3 su tri prstiæa, broj 4 su èetiri prstiæa itd.). Sposobnost usvajanja apstrakcije i generalizacije na samom su poèetku. Djeci je teško odrediti bitne karakteristike pojava u kojima treba odvojiti ono što je nebitno ili manje važno da bi dobili nadreðeni pojam.
Intelektualna zrelost za školu podrazumijeva da se dijete u procesu mišljenja veæ donekle služi osnovnim misaonim operacijama, analizama, sintezom, apstrakcijama i generalizacijom.

3. EMOCIONALNA ZRELOST

Emocije ili osjeæaji osobito su važni za socijalni (društveni) život djeteta.

Emocionalna zrelost znaèi da dijete reagira primjereno odreðenoj situaciji kao i veæina djece njegove dobi.

Djeca poèinju racionalno objašnjavati svoje i tuðe ponašanje, a to onda omoguæuje i kontrolu tog ponašanja.

Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za uèenje, slabo kontrolira svoje postupke pa i školsku disciplinu teško podnosi.

Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje, dakle pomažu razvijanju svijesti o sebi.

4. SOCIJALNA ZRELOST
Socijalna zrelost najuže je vezana za emocionalnu zrelost. To podrazumijeva da prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaæaju kao ravnopravnog partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagoðavanje na društvene obveze i njihovo što temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju veæina djece te dobi.

Važno je usmjeriti dijete da samo vodi brigu o svojim stvarima. Dijete postepeno razvija razlièite socijalne vještine, kao što je npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba, stvaranje prijateljstava. Potrebno je kod djece kontinuirano razvijati samopouzdanje i osjeæaj vlastite vrijednosti.

Važno je nauèiti dijete da poštuje i tolerira razlièitost meðu djecom i da u tim razlièitostima otkriva neèije kvalitete.
Djeci se isto tako mora dopustiti pravo na samoæu (što ne znaèi usamljenost) nego treba poštivati njihovu intimu. Potrebno im je i odreðeno vrijeme da se prilagode novim situacijama, te da razviju toleranciju na frustraciju. S vremenom æe se spontano ukljuèiti u grupu, prihvatiti pravila ponašanja i razviti osjeæaj pripadnosti.


Što zapravo trebamo èiniti?

- RAZVIJATI POZITIVNE STAVOVE DJETETA PREMA ŠKOLI

- NAUÈITI DIJETE NA USPOREÐIVANJE I PROCJENJIVANJE

- SUSTAVNO POTICATI INTERES DJETETA ZA ŠKOLU

- RAZVIJATI RADNE NAVIKE DJETETA U IZVRŠAVANJU OBVEZA

- NA VRIJEME I U DOBROM OZRAÈJU IZVRŠITI TEHNIÈKE PRIPREME ZA POLAZAK U ŠKOLU, IGRU I UÈENJE – IZVRŠAVANJE ŠKOLSKIH OBVEZA.
Pripremio: Zdenko Glasovac


(preuzeto s ove stranice)

02.02.2009. u 12:00 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Edukacija i senzibilizacija

Nakratko prekidamo niz postova o postavljanju granica i pravila djeci i mladeži, a kako bismo nastavili i s drugim temama kojima se ovaj blog bavi.

Svi znamo da je u ovoj zemlji potrebno više tolerancije, a posebno više edukacije i senzibilizacije društva i pedagoškog osoblja, za ljude ili djecu s tjelesnim ošteæenjima/invaliditetom ili posebnim potrebama. Kako je to imati dijete koje je zbog svoje bolesti razlièito od drugih - proèitajte u postu koji je napisala Rudarka s bloga Seoska idila.

Kako smo ovih dana marljivo, gotovo svakodnevno objavljivale postove, ne zaboravite proèitati prethodni post o
Metodama koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja. Smatramo ga vrlo korisnim za sve roditelje kao i one kojima je bavljenje djecom posao. Jos jedna od 'formula' za nenasilnu djecu i mladež.

I ovaj put pozivamo na ukljuèenje u debatu, bilo ispod ovog ili kojeg drugog posta!! Vaši su nam komentari dragocijeni, hvala vam svima!

Mare



Djeca i dijabetes

Kao što se na blogu zna, naša djevojèica, stara 12 godina je dijabetièar od svoje 4 godine. Sada neæu ponavljati lekciju o dijabetesu ili šeæernoj bolesti tipa 1 (ovisnom o inzulinu) od kojeg uglavnom obole djeca. U Hrvatskoj postoji nekoliko referentnih bolnièkih centara - Dubrovnik, Split, Šibenik i Zagreb - bolnice "Sestara milosrdnica" ili popularno "Vinogradska" i KBC Zagreb - tj. bolnica "Rebro", gdje se mali dijabetièari "lijeèe" tj. gdje se prati njihovo zdravlje i sve nuspojave koje su prisutne uz ovu bolest. (oprostite ako sam neki grad izostavila - za Osijek nisam sigurna). Poliklinika "Vuk Vrhovac" je ustanova gdje se lijeèe odrasli bolesnici od šeæerne bolesti tipa 1 i tipa 2 (ovih ima puno više), i koliko ja znam tako se ne lijeèe mali pacjenti.

Gledajuæi po zakonu - djeca dijabetièari ne spadaju u invalidne osobe, niti su osobe s posebnim potrebama, te kao takve nemaju posebna prava, osim pravo na HZZO pomagala (aparatiæ za mjerenje šeæera iz krvi, trakice za dotièni aparatiæ, trakice za odreðivanje visine šeæera iz urina, igle ili pen-komplete). Uglavnom se sa odobrenim poveæanim kolièinama dobivenim od HZZO-a može relativno dobro regulirati i pratiti "bolest" (u principu ne volim koristiti tu rijeè jer dijabetes nije bolest veæ nedostatak hormona insulina koji se nadoknaðuje, te dijabetièkom ishranom pokušava ublažiti veæe oscilacije šeæera u krvi u jednom danu). Šeæerna bolest je nepovratna i još nije poznat niti jedan sluèaj "izlijeèenja", što birokraciju HZZO-a ne spreèava da svake godine morate zatražiti komisijsko odobravanje gore navedenih pomagala.

A mi roditelji bi dali sve novce ovog svijeta da nam u jednom trenutku naše dijete prestane biti dijabetièar!!

To što je za zdravu ishranu djeteta dijabetièara potrebna veæa kolièina novaca - od dva kuhana obroka dnevno (najzdraviji bi bili "bijeli" dijelovi piletine i još par vrsta dosta skupog mesa, te proizvode od integralnog brašna, da ne spominjem dijabetièke slatkiše nekoliko puta skuplje od "obiènih"), te doruèka i dva do tri meðuobroka, no sustav ne prepoznaje. Takoðer, ne može se "posebno" hraniti samo dijete dijabetièar, veæ se preferira promjena ishrane cijele obitelji što još više poskupljuje dnevnu "košaricu".

Odnos osoblja u vrtiæu i kasnije u školi je raznolik od primjera do primjera. Naše dijete je u trenutku otkrivanja bolesti veæ bilo treæu godinu u vrtiæu, što tadašnjoj ravnateljici nije dalo moguænosti da nas "izbaci na cestu" (a po njezinoj reakciji na situaciju - imala je žarku želju da se na takav naèin riješi "našeg problema"). Bilo je potrebno dosta truda (osobno smo vozili odgajateljice i medicinsku sestru - zaduženu za jelovnik u vrtiæu, na edukaciju u Zagreb) kako bismo obrazovali odgajatelje i samu ravnateljicu o skrbi za malog dijabetièara. Samo spletom okolnosti i strpljenjem uspjeli smo naše dijete vratiti na "puni pansion" od jutra do popodneva, a ne samo nekoliko sati igraonice kako su nam u poèetku nudili kao jedinu opciju. Za to nam je trebalo dobrih tri mjeseca.

Pri tom su naše "tete" (ubit æe me frendica - odgajatelj u vrtæu na taj naziv) bile dobro educirane, dok je uvijek ispala frka (barem za mene kao majku) èim je Mala, zbog nekog mog kasnog sastanka morala ostati na dežurstvu. Nikad nisam bila sigurna u ostale odgajatelje - da li æe joj pomoæi u sluèaju hipoglikemije (niske razine šeæera u krvi - potrebno je hitno djetetu dati slatki bombon, žlicu šeæera i nakon desetak minuta nešto za pojesti - mali sendviè, keksiæ i sl.) koji se smatra akutnim i opasnim problemom kod dijabetièara, pogotovo malih kojih ne znaju reæi da im je loše ili odraslih koji ih možda ne bi shvatiti ozbiljno!

Kod upisa u školu krenula sam u oštru borbu s edukacijom njezine buduæe nastavnice, te ponovno s novim razrednikom i ostalim nastavnicima na poèetku petog razreda osnovne škole.

Još uvijek nam se desi da se neki nastavnik na krivi naèin postavi prema njezinim potrebama (tu se ukljuèuje poveæana žeð i odlazak na wc kod visokih šeæera i slabosti kod hipoglikemije tj. izrazito niskih šeæera u krvi), no mi kao roditelji smo dosta angažirani i trudimo se biti u stalnom kontaktu sa razrednicom, kako bismo i njoj olakšali posao.

Ovdje je nastavnica iz prva èetiri razreda odradila "lavovski" posao edukacije i senzibilizacije njezinih malih prijatelja u razredu, tako da oni znaju puno o šeæernoj bolesti, tako i naèinu kako da Maloj pomognu u razredu. Doduše, u "našem" razredu se nalaze i dvoje djece sa poteškoæama u kretanju (jedan djeèak s problemom rasta), tako da su sva djeca u razredu brižna i pažljiva prema svima njima, a naše dijete sa dijabetesom nije u centru pažnje. No, to se ne bi moglo reæi za ostalu djecu s kojom se druže u vrijeme odmora. Pogotovo prema djeèaku niskog rasta. Tu ima i ružnih ispada (pogotovo ovih iz "starijih" razreda) prema tom djetetu.

Znam sluèaj nekoliko roditelja u našoj sredini (mi živimo u manjem gradu 60-ak kilometara udaljenom od Zagreba) koji taje da im je dijete dijabetièar, tako da nastavnici, niti razrednik u školi ne znaju ništa. Mislim da je to jedno od najgorih opcija koje si roditelj može priuštiti u (psihièki) zdravom razvoju svojeg djeteta.

Naša Mala je snalažljiva djevojèica kojoj njezino stanje ne predstavlja preveliko (psihièko) optereæenje, èak dapaèe, prema posljednjoj procjeni psihologa iz tima Odjela za endokrinologiju i dijabetes, KBC Rebra ona je i previše opuštena, pa ne pazi na svoju ishranu (što rezultira strašno visokim šeæerima u pojedinim dijelovima dana, a mene kao roditelja baca u oèaj).

Doduše, nekidan je bilo suza zbog zadirkivanja društva u školi u vezi njezinog šeæera (posvaðale se dvije najbolje prijateljice), no ja sam joj pokušala objasniti da nema tog dijabetesa, da bi je zadirkivali zbog vida (tj. nošenja naoèala) ili neæeg treæeg...

Problem kada se ode u kafiæ s malim djetetom, pa nema Light Cole ili bilo kakvog soka bez šeæera, da ne velim kad vas konobar nagovara na desert, a djetetu oèi pune suza - o tome neæemo ovaj put...

I za kraj nekoliko savjeta kad vam u kuæu uðe mali dijabetièar:

- Ne nuditi hranu (pogotovo grickalice, smokiæe, èips - sve to jaako diže šeæer, a mali dijabetièar neæe moæi odoljeti napasti da "proba" te zabranjene slatkiše). Ja obièno zamolim domaæicu da skloni sve ponuðene delicije sa stola. Ukljuèujuæi slatke kolaèe.

- Ne nuditi dijabetske pripravke (kekse, èokoladu) jer se niti oni ne smiju konzumirati izvan okvira propisanih obroka, a to æe vam roditelj reæi kada i što smijete ponuditi. Ili, na odlasku spakirajte kao poklon dotiène slatkiše malom dijabetièaru.

- Ne nuditi sokove - èak ni one tzv. "light" guste sokove "bez dodatnog šeæera" jer i oni dižu šeæer. Može se dati sok (sirup pripravljen sa sladilom - obièno piše "light"), malo Coca Cole Zero (tj. Light Cole) ili vodu. U sluèaju ako dobivate malog gosta na djeèji roðendan - kupite vodu u boèicama - to im nekako zvuèi prefino, bolje od one obiène (iz pipe).

- U sluèaju da vam roditelji ostave dijete (npr. na djeèjem roðendanu), provjerite da li sa sobom ima aparatiæ za mjerenje šeæera i da li si sam zna izmjeriti. Ako ne, zamolite roditelje da mu izmjere prije odlaska, zatražite njihov broj mobitela i dogovorite kada i što smijete djetetu ponuditi za jesti i toèno kada oni dolaze natrag.

- U sluèaju da djeca jaako divljaju (kako to veæ biva na roðendanima), šeæer u krvi može pasti, pa roditelji obièno dozvoljavaju da dijete konzumira tortu sa slavljenikom. No, dogovorite u koliko sati je najpovoljnije da se iznese torta na stol. Domaæinu - slavljeniku neæe ništa znaèiti, a malom dijabetièaru je jaako važno u koliko sati æe konzumirati tu mrvicu slatkiša.

O problematici dijabetesa i funkcioniranja obitelji sa malim dijabetièarem može se puno i dugo pisati. Za sada toliko.


Rudarka

01.02.2009. u 15:31 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh

<	veljaèa, 2009					>
P	U	S	È	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Protiv Nasilja

Napravi svoju znaèku


Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kuæanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemaèkog:
Mag. Sanja Joviæ
- Prijevodi razni:
Kuæanica u Japanu

Buketiæ za Sanju, Zlicu i Kuæanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.


<A HREF="http://protivnasilja.blog.hr"><img src="http://img125.imageshack.us/img125/2612/broj3alg8.jpg " border="0" width="200" alt="Image Hosted by ImageShack.us" /></a>



<A HREF="http://protivnasilja.blog.hr"><img src="http://img88.imageshack.us/img88/3414/srcavratimohrvatskojosmub0.jpg " border="0" width="200" alt="Image Hosted by ImageShack.us" /></a>

LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamoviæ, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rjeènikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Opæinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i proèitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.





KORISNI LINKOVI:
Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoæ, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoæ
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnièka delikvencija (ukljuèujuæi savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetnièkoj delikvenciji
Udruga Tiæ - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tiæ - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlièno mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Ðus
Ðus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tièerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamoviæ
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kuæanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Ðus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih doðe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaæama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kuæanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Èiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika