Ljubav
Moja je baka imala vrlo zanimljivu teoriju: tvrdila je da se svatko od nas rađa s kutijom šibica u sebi koje ne može sve sam zapaliti... kisik će doći od daha osobe koju volimo; svijeća može biti bilo koja hranam glazba, cjelov, riječ ili zvuk i oni mogu potaknuti eksploziju koja će upaliti jednu šibicu. Na tranutak smo zaslijepljeni jakom emocijom, U nama buja ugodna toplina... Da bi mogao živjeti, svaki čovijek mora za sbe otkriti što će pokrenuti takve eksplozije, jer je gorenje jedne od šibica ono što hrani dušu.
Laura Esquivel
Kao voda za čokoladu
Tijekom veljače, posebice oko 14. veljače (poznati Dan zaljubljenih), priča i pojam ljubavi postaju strašno popularni. Toliko popularni da se već i organiziraju antvalentinovo zabave, zbog velikog društvenog pritiska da, barem taj dan, svi moramo biti zaljubljeni i voljeni.
Moramo otići na večeru, dobiti neki svijet ili plišanog medu, inače... A što je to uopće ljubav? Kako se definira i kakva je to emocija?
Svakako da je pozitivna. Kada smo zaljubljeni mislimo da možemo pomaknuti planine, raširiti mora, promijeniti svijet - pa čak i osobu u koju smo zaljubljeni (iako je pomaknuti planinu ponekad puuuno jednostavnije nego promijeniti osobu). No ljubav je emocija koja uključuje nekoliko podvrsta ljubavi: skrbna, strastvena, prijateljska i erotska.
Prijateljska ljubav se javlja između svije osobe koje dijele iste ili slične interese, stavove ili iste aktivnosti. Zanimljivo je da muškarci svoje prijatelje biraju i prijateljstva održavaju kroz zajedničke aktivnsoti, a žene kroz razgovore i povjeravanje. Muškima je dakle važno da nešto čine zajedno, dok je ženama važno da o nečemu razgovaraju.
Skrbna ljubav je najčešće između roditelja i djece, i odlikuje se u tome da je netko u ovom odnosu u lagano nadređenom položaju (onaj koji brine nasuprot onom o kojem se brine)
Ono što je nekako najaktualnije, ali i najzanimljivije je strastvena ili erotska ljubav, koja uključuje i seksualnu privlačnost. Ova ljubav je osnov i izbora partnera u životu, tj. dečka ili djevojke, a u nekom periodu i supruga/supruge. U većini društava izbor partnera ostvaruje se na osnovu predviđanja koliko će se on ili ona uključiti u roditeljstvo - koliko je muškarac stabilan i odgovoran, te koliko je žena brižna, te mlada i zdrava (radi rađanja djece). Evolucijski gledano, odabirom mladih i zdravih žena muškarci si osiguravaju dobru podlogu za zdravo i dobro odgojeno potomstvo. No svi znamo da nije to presudan faktor, nego da pri izboru partnera, neki drugi faktori igraju također vrlo značajnu ulogu.
Pri izboru partnera podvrste ljubavi su isprepletene - od partnera želimo i da skrbi o nama, da nam je prijatelj, ali i da nam je erotski privlačan. Najviše problema u vezi između svoje ljudi i nastaje kada se odnos bazira na samo jednoj vrsti ljubavi - bilo erotskoj, bilo prijateljskoj, bilo skrbnoj. Iako ova zadnja možda predstavlja najvažniju vrstu ljubavi koja je potrebna da bi osigurali čvrstu vezu - veze se najčešće i prekidaju kada dođe do percepcije ili osjećaja da jedan partner počinje osjećati da ovaj drugi ne brine o njemu.
Obrasce ljubavi učimo kroz cijeli život - još je Freud pretpostavljao da su partnerski odnosi zapravo kopija odnosa kći-otac ili sin-majka. Iako danas ovu teoriju smatramo zastarijelom, istina je da se u obitelji uče obrasci ponašanja izražavanja ljubavi, najčešće modeliranjem ili imitiranjem, kao i uostalom većina socijalnih ponašanja.
Obrasci privrženosti, emocionalnog tona, naklonosti, interakcije uče se od roditelja, gledajući njih u njihovim međusobnim odnosima, ali gledajući i njih u odnosu spram nas kao djece. Roditelji koji je preferiraju fizički dodir kao znak naklonosti, odgojit će djecu koja neće uživati u „maženju" ili u dodirima.
Postoje neki univerzalni obrasci ponašanja koji se primjećuju u odnosu privrženosti majke i djeteta, ali isto tako i kod ljubavnih parova - različit ton glasa kada su partneri (ili majka i djete) jedno uz drugo, različiti osmjesi, slijeđenje, orjentacija prema partneru (ili majci), praćenje partnerovog (ili majčinog) kretanja, fizički dodiri, ljubljenje, maženje... što zapravo potrvđuje teoriju da se obrasci privrženosti i naklonosti uče od najranijeg djetinjstva. No to, naravno, ne znači da ako (slučajno) nisu naučeni tada, da se ne mogu naučiti kasnije, ukoliko osoba pokaže volju.
Ono što zapravo predstavlja problem u vezama je način ispreplitanja različitih vrsta ljubavi - kako postići prijelaz od hitnog, pomalo fantastičnog, privremenog erotskog stanja zaljubljenosti u drukčije stanje trajne ljubavi i brige za drugoga, i na kraju zadržavanja u stanju suradničke naklonosti tijekom većeg dijela života u odrasloj dobi.
A to je nažalost, pitanje na kojeg nema jednostavnog odgovora.
Tekst preuzet iz Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije
Post je objavljen 14.02.2009. u 00:01 sati.