Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (64)

Marketing

  • praktikum

    zbog toga što djeca iz ISTE obitelji znaju biti jako RAZLIČITA, mislim da tu nije stvar o utjecaju obitelji, a bogami niti nije stvar u genetici (a i dugo godina buljim u horoskope, pa mi je ta tematika jako bliska) - svako dijete može biti marljivo ukoliko (slučajno ili ne) uspijemo okriti što ga MOTIVIRA; druga je stvar što od pamtivijeka idemo u školu kao na robiju (čast izuzecima na strani škola, učitelja i djece) pa su nam motivi uglavnom nezdravi (strah od roditelja npr., uglavnom strah...)

    avatar

    22.02.2009. (14:55)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Nikako se ne bih složila da treba poštovati hrvatske obrazovne insititucije jer sam osobna svjedokinja tome da je svaka institucija u kojoj sam dosad bila (a pohađala sam osnovnu školu, gimnaziju te Pravni fakultet) prepuna korupcije, to je prvo, zatim nestručnosti, a odmah iza toga nereagiranja na tu nestručnost koja je uočena, tj sveopća pasivnost i međusobno štićenje leđa te ugađanje isključivo vlastitim interesima osoblja. Pardon me, ali ja takve institucije ne mogu, ne želim i neću poštovati niti ću učiti svoje dijete da ih poštuje. Učit ću ga da postoje iznimke među nastavnicima jer doista i postoje, ništa nije crno-bijelo, ali u globalu te institucije ne zaslužuju ni P od poštovanja.

    S druge strane, neću dozvoliti ni da dijete vrijeđa nastavnike, fizički se obračunava ili bilo što slično. Zašto? Ne iz kurtoazije i ne zbog dodvoravanja nastavnicima, već - zbog njega/nje. Svjedočila sam primjerima pravedne pobune i sama bila dio njih često puta pa je jedini rezultat bio da mi, pobunjenici, dobijemo po nosu, snosimo posljedice, a optuženi i dalje nastavljaju po svom, međusobno se štiteći i zlobno se smiješeći svom nemoralu.

    Dakle, dijete ću učiti neka iz svega izvuče najbolje za sebe i svoju budućnost, u svakoj bitci stajat ću iza njega i držati mu stranu, pomoći mu da kroz školovanje prođe što lakše i izađe obogaćen što kvalitetnijim znanjem, a onda kasnije neka im se svima nasmije u brk, visoko podižući srednji prst u zrak - u njihovom smjeru. Jer to sada činim i ja.

    Ukoliko mislite da se radi o oportunizmu i pitate se zašto se nisam pobunila, još jednom ponavljam da jesam, jesmo, pokušavalo se štošta mijenjati, ali sve bi to završilo kao propali pokušaj jer u RH svatko ima neki background koji ga iz koristi štiti pa taj background ima svoj background i tako do najviših instanci u državi. Hoće li se to ikada promijeniti, vidjet ćemo, ja i dan danas pridonosim promjenama, a još više ću pridonostiti kada budem imala dijete i kada s njim budem bila suborac, rame uz rame, u bitkama koje nas čekaju.

    I to NE zbog bahatosti ili neposluha mog djeteta (koju ću nastojati suzbiti u korijenu ukoliko postoji tendencija da se stvori), već zbog nepoštenja, diskriminacije i nestručnosti onih koji će mu predavati. A toga će biti, itekako, jer nije svaki nastavnik-učenik problem iniciran učenikovim ponašanjem, kao što nije uvijek ni obrnuto. Ali neka se zna da uvijek postoje dvije strane te da svaka pristranost vodi sve dalje od rješenja.

    avatar

    22.02.2009. (15:24)    -   -   -   -  

  • d@d@

    Definitivno se ne slažem sa gornjim komentarom, svo moje iskustvo školovanja mog 13 godišnjaka nije u skladu sa stavom da su profesori dripci, kad god sam htjela razgovarat s bilo kojim predmetnim nastavnikom - to mi je bilo omogućeno, dapaće. Čak su mi omogućili da dovedem i klinca pa da sam prisustvuje u zagledanju na svoje testove koji su bili ocijenjeni sa ocjenama koje su se njemu činile nepravedne.

    Samo problem učenja nije tako jednostavan. Ja doma imam bistro dijete, koje je u stanju naučit čuda iz predmeta koji ga zanimaju (konkretno mali ima opsesiju da postane arheolog i povjest kod nas zauzima 1/3 knjižnog fonda, uspio je naučit starogrčki -naravno da sam to plaćala, govori još dva jezika), ali biologija, kemija, matematika - to se njemu gadi, jedva da otvori i nema kod njega srednjh ocjena pa da je njegova trica opravdana kao domet, on nauči i ima 5 iz testa, a onda nema zadaću ili ne ući i ima 1 i na kraju 3. To su svakodnevna natezanja, okretanja torbe, prevrtanja teka i knjiga, ali kad vam neko ne želi reč da ima nešto za napravit onda ako je iole pametno stvorenje neće ostavit ni pisani trag.

    I što sad? Ja sam svjesna da ako ne uđe u gimnaziju nema šanse za studij, koji bi eventualno mogla izfinancirat, ali cijelu srednju? To je nešto za što ću morat angažirat obitelj i biti dužna, ili da ga pustim u zanat? Hoće li mi zamjerit? Hoće li se opametit?

    Ja nemam odgovore na ta pitanja, ali znam da danas stvari tako stoje u svijetu da ako ne završi neki fakultet bit će slabo plaćen, uništit će sve što je obitelj kroz tri generacije stvarala i stalno će mu falit novaca - dakle, ja biram, sve može, ali škola mora bit pod svaku cijenu.

    avatar

    22.02.2009. (17:21)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Radne navike se stjeću pd malena. Prvo krećemo sa pospremanjem igračaka nakon igre pa redom prema školskim danima. Kasnije sam prve dvije godine nadzirala svaku školsku aktivnost, od pisanja zadaće do zajednočkog učenja. A nakon toga je dijete (bar moje) bilo spremno na sebe preuzeti kompletnu brigu oko škole.
    Znam jako dobro da su takva djeca rijetkost i ne zavaravam se da je to moguće kod sve djece postići. Ali mi smo uspjeli.
    Možda će nekom djetetu trebati 3 ili 4 godine zajedničkog rada da se osamostali kod učenja i zalaganja. A i jako je važno imati puno povjerenje u svoje dijete, kao i biti mu podrška kroz život. Sve drugo dođe samo po sebi.

    avatar

    22.02.2009. (17:36)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    d@d@ - ja sam na više mjesta naglasila da među učiteljima IMA iznimaka te da NIKADA nije sve crno-bijelo, nisam li? Bila sam odlikašica, a ipak sam nalijetala na svašta, možda ne uvijek na vlastitom primjeru, ali definitivno na primjerima mojih kolega. Ti si možda imala sreću pa naletila na te iznimke i na bijele primjere našeg školstva, ali jedna (ili nekoliko njih) lasta nikako ne čini proljeće.

    avatar

    22.02.2009. (17:41)    -   -   -   -  

  • Smiješne slike

    samo se vi smijite i hrvatska ce dobiti nagradu za osmijeh godine...

    avatar

    22.02.2009. (18:32)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Kinky, slažem se s tobom. Osobno sama gledam korupciju na svakom koraku. Država nam je prepuna korupcije koja je zahvatila ama baš sve pore društva. Zbog toga su programi obrazovanja otišli u bananu, zapošljavaju se ljudi u školama na račun veza i podobnosti a ne zbog stručnosti. Ne postoje grozne riječi kojima bi ja to opisala. A stanje je vjerujem mnogo gore nego to kad si ti išla u školu.
    Ni ja nisam nikad ništa poduzela u vezi korupcije. Moja teta koja radi svoj posao kako treba još dodatno radi volonterski posao kako bi se borila protiv vjetrenjača. Inače je bit učitelj jako težak i naporan posao. A mi bi to trebali cijenit, pogotovo danas.

    Moja djeca idu u školu za pola godine. Postavljam sebi pitanje da li postoji alternativa toj školi. Ne postoji. A šaljem ih u školu. Kao škola nije dobra a oni ipak moraju ići u školu. Nije li to kontradiktornost?
    Iako, tako nam je sa cijelim sustavom, odem u 5 mjesec u bolnicu za pregled u neuropedijatra jer mi je dijete imalo glavobolje a naruče me u 11 mjesec. Naravno, iskeširam za privatne pretrage oko 3000 kuna. A nisam nešto financijski dobrostojeća, premda postoje ljudi puno gore situacije od mene. Šta sa njihovom djecom?
    O policiji i pravosuđu da ne pričam. Tu je situacija još gora jer je koncentracija moći i upravljanja daleko veća pa time i zanimljivija za ove naše lopove.

    U pravilu, mi svi u našoj državi živimo u društvu koje preziremo i koje nam se gadi a nismo u stanju ništa promijeniti. To je prezir prema nama samima na neki način.
    Da li bi trebali nešto poduzeti ili samo nastojati šta bolje plivati među govnima? Ne govorim sad o tome šta radit kad se pojavi neki učitelj sklon nekim anomalijama u ponašanju koji uopće ne bi trebao raditi taj posao, nego kako uopće znajući sve to o korupciji uopće djetetu reći: škola je dobra?

    avatar

    22.02.2009. (18:40)    -   -   -   -  

  • drveni filozof

    kao i uvijek problem je u nama odraslima, a ne u djeci, djeca su različita, ali mi roditelji smo uvijek isti hoćemo imati pametno i uspješno dijete i ne želimo prepustiti slučaju da nekada zbog vlastite neodgovornosti ode u školu s pogrešnom zadaćom ili čak bez zadaće, provjeravamo, prelistavamo bilježnice, pretresamo torbe, zovemo kolege iz razreda i što dobijemo za par godina dijete , koje nikada nije otišlo u školu bez zadaće, ali još uvijek nema radne navike, tj. ima ih, ali ako mi stojimo iznad njega, ali mi smo već pomalo umorni i ono je već sedmi razred, a trebali bi s njim učiti i povijest i zemljopis i biologiju, radne se navike stvaraju kod djece tako što prvo moramo pobjediti vlastiti ego , a možda se čak i pomiriti s činjenicom da nam je dijete možda i ljenčina, a da vjerojatno nije ni genijalac, dijete mora znati da će biti tu i tamo provjereno, ali također mu se mora pokazati da je škola njegova briga, tako će osobnim iskustvom skupljati kazne i nagrade u smislu pohvale, dobre ili loše nagradei uz našu provjeru i kontrolu samo procjeniti da su neke stvari stvarno za njegovo dobro i u njegovom interesu
    @ drage Kinky i Danice zanima me kako ćete postići da sedmogodišnjak zna procijeniti što je dobro za njega i koga treba poštovati od nastavnika, a koga ne, a još me više zanima Kinky kako će tvoje sedmogodišnje dijete samo procjeniti da li mu je učiteljica dobra i kada je treba slušati i na taj način izvući najbolje za sebe i svoje znanje i budućnost, a kada je treba ignorirati i ne poslušati je u interesu svoje svijetle budućnosti,
    dijete mora poštovati svoga učitelja inače neće ništa izvući za svoju budućnost, a ako roditelji procijene da učitelj nije iz nekih razloga stručan ili adekvatan trebaju to bez znanja djeteta riješavati s učiteljem, naši sistemi nisu dobri, doduše ne znam koji su to baš potpuno dobri i idealni, ali ako već unaprijed sedmogodišnjake odgajamo kako učitelji uglavnom nisu dobri i da ono samo ima pravo procenjivati njihove kvalitete i stručnost onda ovo društvo stvarno neće daleko dogurati, djetetu treba vjerovati, ali mu prepuštati da ono procjenjuje učitelje bilo bi stvarno suludo i na granici nepotrebne anarhije

    avatar

    22.02.2009. (19:42)    -   -   -   -  

  • smotuljak

    @kinky, a nisi li se upitala da nisi ti naletila na iznimke a ne d@d@? Da nisu većinom nastavnici i profesori korektni ljudi ali ih ima izuzetaka koji nisu takvi? A ne obrnuto. Zašto je tvoje iskustvo važnije nego d@d@-ino? Možda zato jer je u nas hrvata ispravno pljuvati i uništavati, a ne pozitivno razmišljati i biti objektivan. Upitala bih se na tvom mjesti je li sa mnom sve u redu?

    I koliko kužim ti niti nemaš djecu ali već unaprjed znaš da će im u školi biti grozno. Dok oni koji imaju znaju da im djeci nije u školi bilo grozno ali se to njihovo ne računa?

    Složila bih se sa Danicom, djeca trebaju u školu uči s pozitivnim a ne sa negativnim stavovima. Problemi ako ih bude bilo rješavat će se kada naiđu. Možda ih neće niti biti. Ali sigurno će naići ako kao većina hrvata napunimo djeci uši kako je škola teška, grozna, nepotrbna a nastavnici korumpirani, nestručni i zlobni!

    Tebi je možda Kinky bilo teško baš zato jer si bila odlična i jer si iz svega trebala imati petice. To i jest teško. Koja četvorka ili trojka ne bi ti naškodila a ti bi imala više vremena posvetiti se onom što voliš. I s time u vezi reći ću d@d@-i - tvoj je sin sasvim normalnog ponašanja jer ima stvari koje više i koje manje volimo. Takvo dijete će imati možda malo lošije ocjene iz tih nevoljenih predmeta ali to nije kraj svijete. Najgore je od roditelja da takvo dijete natjera da i te nevoljene premete uči za pet. Neka se radije više posveti onima kojie voli. Jendoga dana, na fakultetu kojeg je samo izabralo takvo dijete u pravilu jako napreduje. Samo, imaš pravo, treba se do fakulteta nekako domoći. Trebalo bi djeci omogućiti da sazriju i da sami to uvide. Nikako im u tome nećemo pomoći ako unaprijed spremamo srednji prst, a kroz školu ih licemjenrno guramo da budu poslušni iako imaju loše mišljenje o svemu. Savjetujem Kinky - napusti Hrvatsku jer sve je u njoj loše, korumpirano i nestručno, ne samo prosvjetari. Odi van i tamo upiši i dijete. Pa kada jednog dana skužiš da je tamo puno bolje (a i jest, slažem se) samo zato jer se znaju autoriteti i prioriteti, jer učenici obavljaju svoje dužnosti i obaveze (naravno i nastavnici, ali kod nas se to samo od nastavnika i očekuje, ne i od učenika) i kada uvidiš da učenik koji ne dolazi na nastavu, ne prati kolegije nema ih pravo ni upisati dogodine i nastaviti - onda će ti biti jasno što bi i kako trebalo. A čega mi na žalost nemamo.

    avatar

    22.02.2009. (19:44)    -   -   -   -  

  • smotuljak

    @Danica, u školi se više niti ne treba zapošljavat zbog podobnosti, jer svi koji su iole nešto vrijedili a nisu ludo zaljubljeni u rad s djecom bježe od prosvjete kao vrag od tamjana. U školi će se zaposliti oni koji budu htjeli raditi taj posao. Sada ćemo u školi zapošljavat apsolvente (to je još i dobro), polustručne i nestručne kadrove, ljude s burze rada i one pred mirovinu koje drugdje ne budu htjeli, i one koji nisu ništa drugo mogli upisati pa su išli na učiteljsku akademiju. To je moja vizija budućnosti hrvatskog školstva. A tko bi i mogao godinama trpiti teror počevši od roditelja preko ravnatelja i kolega, do ministarstva i to zbog stvari za koje si odgovoran a većinom na njih ne možeš utjecati? Kako trpiti unaprijed određeni stav da sam ja kao nastavnik nastrano čudoviše, nepošteno, korumpirano, šovinističko i nesposobno?

    avatar

    22.02.2009. (19:55)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    SMOTULJAK - možda je tebi svojstveno da na pojavu svakog problema odeš iz države, ali ja se, vidiš, hvatam u koštac s problemima i pokušavam riješiti stvari koje se mogu riješiti, a one koje se ne mogu zbog korupcije, osobnih interesa i sl - o njima barem mogu javno izraziti svoj stav jer i time se nešto mijenja - ne šuteći o rak-ranama ove države. I, da, inozemstvo također ima svojih mana, ali da su neke stvari mnogo bolje riješene nego kod nas - jesu. To što je velikim Hrvatinama teško priznati da u njihovoj miloj državici nešto šteka, to je već drugi par opanaka, a svi koji teže promjenama bi se, eto, trebali odseliti. Kako primitivno razmišljanje.

    Znam da moja iskustva nisu iznimka jer sam jasno i glasno napisala da su ih imale i mnoge druge osobe oko mene, kako u mojoj školi, tako i u drugim školama. Imaju ih danas i moji nećaci. Naslušala sam se i nagledala svega, a na prste jedne ruke mogu pobrojati pozitivna iskustva u osječkom obrazovnom sustavu s kojim sam u kontaktu. Isto sam tako napisala da nije sve ni crno-bijelo, ali da ne treba uvijek kriviti dijete i držati stranu profesora jer sam se počesto uvjerila, na malom milijunu primjera, da nije tako. D@d@ je navela samo jedan primjer kojim raspolaže (isto tako i za nju možeš reći da ne uvažava moja iskustva), a ja raspolažem s desecima njih, počevši od svoje osnovne škole pa sve do faksa, a da ne govorim o poslovnom svijetu.

    Odlikašica sam bila jer sam bila marljiva i bistra, a ne zato što me netko na to tjerao i imala sam posve dovoljno vremena i za hobije i za sve ostalo što me veselilo i zanimalo.

    Djecu još nemam, da, a ako budem imala, sumnjam da će mu sve na obrazovnom putu ići glatko. Stoga, kako rekoh, ako bude imao ikakvih bitki, bit ću uz njega, a ne kao neki roditelji čije dijete je doživjelo da ga nastavnica u osnovnoj čupa za kosu, ono se požali roditeljima, a oni ne reagiraju. Ja profesore ne doživljavam kao boga i batinu niti mislim da bi ih se trebalo poštovati ništa više nego bilo koje drugo zanimanje, bili to smetlari koji nam čiste grad ili liječnici koji nas liječe.

    I, za kraj, jednu stvar ne razlikuješ. Gdje sam ja to napisala da ću učiti dijete da ima "loše mišljenje o svemu"? Ukoliko ti baš moram ponavljati - napisala sam da ako bude imalo problema, neću mu reći neka se fizički ili drsko razračunava s nekim čije ponašanje se i tako (najvjerojatnije) neće promijeniti, već ću ga učiti da zauzme stav, pokuša nešto promijeniti, a ako ne uspije, neka izvuče najbolje iz svega toga i na kraju neka im se nasmije u brk, baš kao i ja.

    Jer njemu će ostati čist obraz, a oni će zauvijek živjeti u svom bezobrazluku, neznanju i protekcijama čiste gluposti. Molim lijepo.

    avatar

    22.02.2009. (20:05)    -   -   -   -  

  • drveni filozof

    Draga Kinky, dakle, ako si marljiv i bistar ipak uz svu korupciju i nesposobne nastavnike možeš postati prvo odlikaš pa onda i uspješan stručnjak, moraš priznati da to ipak daje nadu i da ti znanje, bistrinu i marljivost ipak ne može oteti ni "grozni" hrvatski obrazovni sustav, jer inače ne znam kao bi ovo društvo uopće funkcioniralo kada brigu o obrazovanju vode po tebi u 90% slučajeva nesposobni, nestručni i korimpirani nastavnici

    avatar

    22.02.2009. (20:26)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    DRVENI FILOZOF - naravno da ti bistrinu i marljivost ne može nitko oduzeti, o tome nije bilo ni govora. Ali može te unazaditi, obeshrabriti pa čak i zakinuti u boljim ocjenama, prolascima na ispitima i sl ukoliko se favorizira one povlaštene, mnogo manje marljive nego što si ti. I moj razredni kolega je bio odlikaš, jednom nije znao riješiti zadatak iz matematike, zablokirao se, a nastavnica ga je čupala za kosu. On je i dalje ostao odlikaš, ali samo zato što je bio marljiv i bistar, znači li to da ga ona i dalje, eto, smije čupati?

    Ako nekome ide dobro na fakultetu, ali unatoč tome što njemu ide dobro, je li u redu da neki drugi kolege prolaze bez da uopće uče, samo donijevši indeks po potpis i žig jer su im roditelji prijatelji s profesorom ili jer su si našli vezu da ispit plate?

    Je li opravdano da mi profesor sociologije u gimnaziji dade jedinicu iz ispita na kojem se nisam pojavila jer sam ležala 3 tjedna u bolnici na koktelu infuzija i lijekova, uz ispričnicu i osobni dolazak moje mame da me opravda? I da mi onda ta jedinica sroza prosjek s odličnog? To je opravdano jer sam, eto, bila savjesna i marljiva i to mi nitko ne može oduzeti?

    Da, bila sam, da, ne može mi nitko oduzeti, ali i dalje stoji da nepoštenje postoji, a dokgod postoji treba se protiv njega boriti, ispravljati krive drine, makar i javnim progovaranjem o tome, ne gurajući glavu u pijesak. Kvragu, ljudi smo, a ne nojevi!

    avatar

    22.02.2009. (20:36)    -   -   -   -  

  • drveni filozof

    treba govoriti i ukazivati, treba se boriti tko kako zna i može, ali ne treba djecu odgajati da obrazovni, zdravstveni, pravosudni ili policijski sustav apriori je nevaljal, nikakav i korumpiran i kada jeste kao što je naš većim dijelom, već ih treba odgajati da ti niti u jednom sustavu ne može nitko oduzeti marljivost i znanje i da su učitelji autoriteti dok se drugačije ne dokaže da je njihovo pravo da ukažu na nepravdu u školi, ali nikako da je sami rješavaju ili da pristupaju svakom učitelju kao da je nestručan ili korumpiran

    avatar

    22.02.2009. (20:46)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ja sam spomenula da nije sve crno-bijelo, ponavljam po 3. put, dakle nigdje nisam napisala da ću učiti dijete kako je a priori svaki učitelj idiot. Ali ću mu otvoreno reći kad za to dođe vrijeme (uostalom, sam će uvidjeti) da su svi ovi nabrojani sustavi u banani kod nas i neka toga bude svjestan da zna kako se postaviti, a ne da misli kako je sve divno i krasno pa da onda u životu ispuši zbog vlastite naivnosti.

    Međutim, neovisno je li netko idiot, nestručan, ovakav ili onakav, ne želim da moje dijete ikoga doživljava kao autoritet jer ni sama nemam autoriteta. U tome je stvar. Želim da svaku osobu poštuje i smatra ju sebi ravnom te da sebe poštuje i smatra se ravnim drugima. Nikakvi autoriteti jer to automatski podrazumijeva da je netko na nekom višem rangu od ovog drugog, a ja sam izrazito kontra takvih životno-obrazovno-inih postavki.

    Budi pristojan i pošten, ali imaj svoje mišljenje, budi svoj, izvuci najbolje za sebe - dokgod time ne štetiš drugome. Tome ću učiti dijete, a ne da mu itko bude autoritet ili smjernica za život. Osim njega samoga.

    avatar

    22.02.2009. (20:57)    -   -   -   -  

  • d@d@

    Znate ja baš ne bi htjela da me krivo shvatite pa da ja ispadnem neki zagovornik sistema i ljudi po definiciji. Ja sam bila đak koji je imao sve 5, MIOC, fax, postdiplomski sve po PS-u, sretala sam se i ja s nepravdama i bila ljuta i markirala i koristila svog doktora do krajnjih granica, da zažmukljam neizlazak na test za koji nisam spremna, nekad i bez doktora (vjerojatno sam jedna od rijetkih polaznica MIOCA kojoj je prijetilo isklučenje zbog neopravdanih) i mrzila sam svoju razrednicu i neke od svojih profesora, ali to je sve bilo prije 20 godina i danas kad pričam s tim ljudima mene čudi što oni mene ne mrze i ne bi vjerovali ali pamte me i žele sa mnom popit kavu, pa to je prekrasno. Kao što je bilo i prekrasno to što moja mama nikad nije te ljude okrivljavala, to je bio moj posao, dio mog odrastanja, ne njezinog.

    Osobno mislim da je takvo ponašanje najmanje što mogu učinit za svoje dijete, neka, da oprostite pizdi na profu iz biologije što mu je priznala pola odgovora a za sličan odgovor je njegovom prijatelju dala cijeli bod jer ona zna da on može više, i neka ga gura, njih treba gurati - ako vi želite djecu odgajanu po "amer" sustavu i oduživat se profesorima sa bombonjerama i zlatnim ogrilicama onda se mi debelo razilazimo u mišljenju, a vjerujem da je jako malo tih korumpiranih u školstvu, jer da su htjeli bit korumpirani onda bi radili moj posao.

    avatar

    22.02.2009. (21:00)    -   -   -   -  

  • drveni filozof

    Draga Kinky želim ti puno sreće u tome, ali kao roditelj s iskustvom reći ću ti samo još ovo ogorčeni roditelji odgajaju ogorčenu djecu, sretno još jednom

    avatar

    22.02.2009. (21:01)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Eto, filozof, slažem se s tobom po pitanju ogorčenosti. Samo, jedno je biti ogorčen, a jedno je biti svjestan svijeta u kojemu živimo. Meni se čini da ja ipak pripadam ovoj drugoj skupini, a s obzirom na ono što vidim oko sebe, fascinantno je koliko NISAM ogorčena, a JESAM i dalje okrenuta pozitivi i nadi u bolje sutra.

    d@d@ - sve ja kužim, ali samo ću nadodati da je puno korumpiranih u školstvu, počevši od seoskih i gradskih učiteljica u nižim razredima osnovne pa sve do fakultetskih profesora. I u školstvu, i u tvom zanimanju, i u svim zanimanjima, a čak ti treba veza i da dobiješ posao smetlara u (ne samo) jednoj našoj firmi koja brine za gradsku čistoću. A u školstvu nije samo problem korupcija, već i nestručnost mnogih nastavnika, apatija, drskost, protekcija od strane nadređenih, nepotizam i sl.

    Da ne bi bilo zabune, ima i odvratne djece, ali tu su opet krivi roditelji koji umjesto odgoja svoje djece dopuštaju da ih odgajaju mediji, PC ili ulica. I onda se čude što su im djeca postala mali divljaci. Sve je to, ukratko, začarani krug hrvatske trule svakodnevice kojoj se moramo oduprijeti kako najbolje znamo i umijemo. Stoga, sretno svima, a i meni skupa s vama. :)

    avatar

    22.02.2009. (21:14)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    dragi svi, hvala na odlicnim komentarima. sve pratimo i biljezimo ako treba :). ustvari bi bilo odlicno procitati jedan dobar clanak na temu korupcije i "korupcije" i nepotizma u nasem skolstvu....ima li dobrovoljaca ;-) ?

    avatar

    22.02.2009. (21:17)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    pažljivo s rušenjem autoriteta... ponekad je korisnije progutati loš potez profesora ili reagirati na način da se dijete u to ne uključuje (ne govorim sada o ekstremnim slučajevima), nego srušiti nastavnikov/profesorov autoritet... ne bih ulazila u velika rasprave i dokazivanje zašto tako mislim. iskustvo mi govori da je jadno i izgubljeno ono dijete koje je od roditelja dobilo "potvrdu" da su oni koji ga uče "glupi i niš' koristi".
    ako zagrebemo po svim strukturama u HR, korupcija će nam izplaziti svoj dugački jezik... ali nju čine ne samo oni koji imaju moć, nego i oni koji bi se od te moći okoristili pa i na način da nose bombonijere, slike i eure... moguće da neki roditelji za svog slabog učenika kupe kakvu bolju ocjenu, ali sam sigurna da za odlikaša, pametno i nadareno dijete to nitko ne mora raditi...
    ja baš nisam uvijek zadovoljna potezima učiteljice svog sina, ali mi nije palo na pamet da pred njime bilo što komentiram.. ona je njemu divna, on je njoj divan i blago ime se u toj ljubavi... ja je ponekad zamolim da se manje vole, jer mislim da prevelika ljubav nije dobro za narcisa u njemu,.. no, i da je drugačije.. da se ne vole, da ga kinji... probleme bih rješavala s njom ili sa stručnom službom, nastojeći zaobići dijete

    avatar

    22.02.2009. (22:56)    -   -   -   -  

  • smotuljak

    Prije svega prestanimo generalizirati. Slažem se sa svime što je drveni napisao. A što se tiče @kinky, sve što sam kazao i što ti se čini smješnim, neiuspravnim i provokativnim proizašlo je samo zbog tvojih riječi. Zato prvo preispitaj sovje stavove tj. svoje riječi. Agresija nije samo kada nekoga fizički maltretiraš, već i intelektualno i psihički. Tvoji stavovi su agresija i ti širiš agresiju. Još jednom molim, bez generaliziranja. Imam dvoje djece u školi i nikada nije bilo problema vrijednih pamćenja. I ja sam završio hrvatski obrazovni sustav i mogu reći jako me puno toga naučio. Možda je onda bio i pozitivniji odnos ali tada je i stav medija bio puno pozitivniji, tada se školstvo i obrazovanje više cijenilo. Imam još jako puno pozitivnih primjera ali ih neću iznositi.

    I u školstvu ima svačega, ali korumpiranosti najmanje. To je jednostavno pogrešno. Iz jednog ili dva slučaja ne možeš raditi pravilo, Kinky. Zato, bolje ako želiš o korupciji potraži ju negdje drugdje, lakše ćeš ju naći @Mare. Zapravo ne znam da je itko ikada djetetu na nivou osnovne ili srednje škole "kupio" ocjenu. Sa sveučilištem je možda drugačije ali opet ne u tolikoj mjeri koliko bismo mi "voljeli" reći da jest.

    I podržavam razmišljanja Zone Z.

    avatar

    22.02.2009. (23:16)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Zona, onda se oko autoriteta ne slažemo jer ja ne želim da moje dijete ikoga doživljava kao autoritet, samo neka bude pošteno prema drugima i prema sebi, to je jedino važno. Profesor može biti dobar ili loš, ali mi ne može biti autoritet ni u jednom slučaju niti očekujem da ja ikome budem autoritet, bog i batina, neka zamišljena veličina i sl.

    Smotuljak, dapače, ja sam jedna od rijetkih osoba koje ne šire agresiju, ne generaliziraju, zalažu se za individualnost na svim razinama te za osobnu slobodu dokgod ta sloboda ne šteti drugima. Ako tebi moj neinteres za autoritete i specifičan, slobodoljubni stav na koji nisi naviknut znače širenje agresije, onda isto tako ja tebe mogu nazvati elementarnim beskičmenjakom kod kojega očito svatko može imati visok kredibilitet, neovisno o pokriću, a i naivnjakom, as well.

    No neću jer mi nije do svađanja niti do rasprava s tobom, tim više što si anoniman pa kod mene imaš još manje kredibiliteta. Stoga, tvoja iskustva tebi, moja meni jer oko toga se očito nećemo nikada složiti. Pa pa.

    avatar

    23.02.2009. (00:00)    -   -   -   -  

  • jja

    Slazem se sa Zonom i dijelom smotuljkovih komentara.

    Skolovana sam u Hrvatskoj i imam dobra iskustva iz tog doba. Dapace na barem pola osoba i sjecanja na njih mi bude toplo oko srca. Nisam bila odlikas, bila sam solidna cetvorka (4,2).

    Odlikasi u mom razredu jesu mozda malo vise bili miljenici nekih nastavnika ali niti jedan nije upisao fakultet a kamoli ga zavrsio. Neki sad kazu i zbog pressinga doma da zadrze odlikaski status i zbog pressinga u skoli da zadrze odlikaski imidz. Poslije sam kao dodatni studij uz glavni uzela pedagogiju. Zavrsila faks prije roka (cekala jos mjesecima da se skupi ekipa za promociju pa da nam udijele diplome). Dakle ako me hrvatsko skolstvo na bilo kakav nacin obiljezilo, onda na pozitivan :-).
    Bez rodjaka i inih sam dobila ponudjeno mjesto asistenta na fakultetu.
    Znam da se na isti upisivalo preko veze, jer su osobe koje su 4 godine srednje sjedile sa mnom u istom razredu i vukle dvojke, a na prijemnom i prepisivale od mene odjednom bile na vrhu liste?!
    Ja sam zbog takvih prvo upala na sistem placanja, a onda se ocjenama oslobodila istog.
    Ti preko veze su studirali 7 godina faks koji trahe 4 godine?!? Dakle nesposbni uvijek isplivaju.

    Sad radim u skolstvu. Nikad ali nikad si ne bih dozvolila da pred djetetom vrijedjam uciteljicu. Da je sto puta pogrijesila takve stvari se rijesavaju medju odraslima.
    U protivnom se lako dobije dijete koje nije naucilo za ispit te kaze doma - nepravedno me ocijenila, znas da me ne voli. lako se uvici u mrezu i postati saucesnik u djetetovom izvrdavanju skolskih obaveza.

    avatar

    23.02.2009. (00:07)    -   -   -   -  

  • smotuljak

    Što se anonimnosti tiče ti si i meni jednako anonimna kao i ja tebi. Nemam blog jer blogove treba održavati i njegovati, a to traži vremena i energije. Nemam ih baš previše. Možeš me po tom pitanju okarakterizirati lijenim.

    E sada zašto sam rekao da širiš agresiju. Možda ne u privatnom životu ali na ovim komentarima da. Počela si sa pokazivanjem srednjeg prsta, pa do prijezira na neka ostala razmišljanja. Možda si neke riječi iznjela i ne razmišljajući. Svakome se može omaknuti.

    avatar

    23.02.2009. (01:01)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    Kinky, griješit ćeš ukoliko i sama ne budeš djetetu autoritet, a poslije je logično da se autoritet premješta s roditeljskih figura na vrtić, školu, institucije...
    vidiš, ja mislim da ti ne radiš dovoljnu razliku između autoriteta, jednog zdravog ideala i uzora, jedne figure (u čovjeku ili instituciji) koja je nužna da svijet funkcionira (meni moja profesorica sociologije marginalnih skupina nije bila "bog i batina" nego stručni uzor) i autoritarnosti.

    avatar

    23.02.2009. (08:31)    -   -   -   -  

učitavam...