Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • windfuckersister

    Treba li uopće reći da je kod ovog poremećaja ključna uloga roditelja? Dva moja najbliža prijatelja imaju hiperaktivne sinove. Jedan ide u drugi, a jedan u četvrti osnovne. Jednom djetetu posvećuje se jako puno pažnje i truda a o strpljenju da ne govorim. S drugim se također dosta bave, ali isključivo otac. Majka se ponaša kao da je dijete krivo za svoj poremećaj a ona je žrtva nad žrtvama (a nikad nije imala strpljenja za malog duže od 5 minuta). Izgubi živce, počne se derati na njega, vrijeđati ga. Vode ga koliko ja znam psihologu i logopedu ali svejedno mi se čini da će to dijete imati traume.

    avatar

    07.02.2009. (09:53)    -   -   -   -  

  • Svasta nesto.

    Uf, svašta pročitah. Moji susjedi imaju dijete s dijagnozom ADHD-a. Nastavnica razredne nastave odbija, po roditeljici, prihvatiti dijagnozu i tvrdi da je dijete naprosto loše odgojeno. Roditelji odbijaju dati dozvolu istoj nastavnici da kaže ostalim učenicima da je to dijete s posebnim potrebama pa ga se ne treba kao ostale kažnjavati (ostanak nakon nastave zbog ometanja iste, pisanje nekoliko puta istih stvari i slično, nema dakle nikakvih sankcija koje su vezane uz nasilje). I što da napravi nastavnica? Da dijete koje ometa nastavu naprosto pusti da ometa nastavu (jer dijete ima ADHD i rodielji ne žele da se to zna) i da time umanji svoj autoritet kod ostale djece. To očekuju rotielji ovoga s dijagnozom ADHD-a. Jer ako kaže da je dijete posebno onda njega diskriminira, a oni traže da se prema njemu drugačije odnosi (kao da toga nema). Ako dijete zahtijeva posebnost onda ili mora ići u razred u kojem su svi posebni ili se to mora javno reći. To je odluka roditelja i time se onda i poštuje i autoritet nastavnika a ne treba urušavati ga. I nadalje zašto bi nastavnici morali imati u svome razredu djecu s posebnim potrebama ako za to nisu obučeni niti plaćeni. Roditelji očekuju čuda od nastavnika čija je plaća mizerna i koji imaju i svoje probleme. Otpustiti ih dovelo bi do toga da bi još gori došlii raditi. Radim u visokom školstvu i doživljavam svašta i polako razumijem one u osnovnom školstvu koji su i nastavnici i odgajatelji. Ja dobivam neodgojene (i to pripisujuem roditeljima), ali kako se radi o starijima od 18 godina to pripisujem i studentima samima.

    A interesantno je da su najveću hajku na nastavnicu izazvali susjedi djeteta s dijagnosticiranim ADHD-om koji usput rečeno niti ne plaćaju porez, tj. rade na crno, ali očekuju da stoka sitnoga zuba radi na dobrobit njihovu besplatno Ali naravno to je priča iz drugoga vica. I Hrvatskoj će se vratiti osmjeh kada se zakoni budu poštovali i kada isti zakoni budu vrijedili za sve.

    avatar

    07.02.2009. (17:04)    -   -   -   -  

  • bez ljutnje

    @Svasta nesto
    Vise mi je tesko slusati kak je uciteljima tesko i o njihovim mizernim placama, mozda bi ih trebalo poslati da malo probaju raditi u privredi (recimo u neku privatnu firmu). Tamo sat ne traje 45 min nego 60, tamo nema božićnog ferja mjesec dana, pa proljetnog ferja, pa ljetnog preko 2 mjeseca tamo se radi od 8 – 16 i 30 i za manje novce (sa istom spremom) i sa mozda 3 tjedna godišnjeg. Zanima me kako recimo prof. tjelesnog ili likovnog, (1 sat tjedno), odradi punu mjesecnu satnicu kao i prof. matematike npr. koju djeca imaju 6 sati tjedno. Evo stvarno me to zanima.

    avatar

    07.02.2009. (23:17)    -   -   -   -  

  • Svasta nesto.

    Za "bez ljutnje".
    Znate li da odgajatelji u vrtiću rade sa djecom dnevno četiri sata jer je toliko propisano po osobi. Iznad toga zbog preopterećenja sustava, psihičkoga i fizičkoga, jest previše po nekim normama. Ne znam čiji su to naputci, ali tako se provodi, barem u Zagrebu. Znači odgajatelj dođe u vrtić i u ukupnom radnom vremenu provede četiri sata s djecom, a ostalo može ići doma. Na znam znate li da je maksimalno opterećenje predavača na fakultetima 420 sati godišnje (to je gola nastava, bez ispita, čitanja seminara i slušanja studentskih žalopojki). I da imate situacija, jer nema dovoljno ljudi, da se samo u jednom semestru odradi po 380 sati.

    Nedavno me je susrela jedna pedagogica iz osnovne škole i rekla sreća Tvoja što možeš izbaciti studenta iz dvorane ili je sama napustiti. Ispalo je da je gospođa pokušala spriječiti tučnjavu u šokoli (osnovnoj) da je zgrabila dijete koje je mlatilo drugo dijete i vidjevši luđački pogled u njegovim očima protresla ga držeći ga za ramena. To je vidjela jedna roditeljica i gospođu prijavila i sada ju čeka sud. Rekla je da je pogriješila što je sriječila tuču pa makar (a dijete je nogama maltilo drugo dijete kolje je već bilo na podu) bilo mrtvih. Trebala je okrenuti glavu. Jer zakoni štite i nasilnu djecu i njihove roditelje. Nadalje u osnovnim školama se ne vrednuje napredovanje nastavnika. Znači nema dodataka na magisterij i doktorat, dok u srednjima toga ima. I zaključak jest kako u osnovinim školama ima malo onih kvalitetnih jer većinom rade oni koji nemaju gdje drugdje (neka me pravi entuzijasti ne osuđuju, njih doista cijenim i za razliku onih koji pričaju kako je to najlakši posao na svijetu, tvrdim da je posebno težak ako se savjesno radi). Pa čak nam i konobari predaju matematiku (jer znaju računati!) i starne jezike (jer su ispekli zanat na moru!). U srednjim se školama napredovanje ipak vrednuje, a na fakultetima posebice. Stoga svi koji preziru nastavničku struku neka je odrade koji dan. Katkada je bolje krampati nego raditi s ljudima.

    avatar

    08.02.2009. (06:04)    -   -   -   -  

  • drveni filozof

    tekst je dobar i edukativan, ali po običaju mi imamo svoje mišljenje i komentar,
    a po drugom običaju ja ne mogu odoljeti da ne odreagiram,
    @ Svašta nešto, slažem se s tobom da nije lako biti nastavnik, nikada nije bilo, a pogotovo nije sada, gdje se država štiti zakonima, a roditelji nedostatak svoga angažmana, pažnje i posvećivanja vremena vlastitoj djeci kompenziraju dobro poznatom: Neće tebe nitko odgajati i maltretirati, svi smo odjednom jako tolerantni ili to moramo biti po propisu, no to ne znači da netko ne treba stručno obavljati svoje zanimanje, u svim strukama se prilagođavamo novim situacijama, novim stručnim, ali i zakonskim trendovima, tako bi trebali i nastavnici, educirati se i prilagoditi, tako i ako im u razred dođe dijete s ADHD-eom, njihova je obaveza da su educirani, jer kada odrade svoja 4 sata s djecom ostatak vremena trebaju provesti u pripremi nastave i vlastitoj edukaciji, moraš priznati ipak je zgodnije otići kući nego pročitati kakvu psihološku knjigu o ADHd-eu i na takav načim biti od pomoći djetetu, a možda čak i needuciranom roditelju, jer moraš priznati oduvijek je učitelj bio prosvjetitelj, ne znam zašto se olako u današnje vrijeme toga odriču,
    a što se tiče tvoje opaske da bi tu djecu trebalo izdvojiti u drugačije razrede govori i o tome da ti o ADHD-e ne znaš baš puno osim onoga što si vidjela kod susjeda, izdvajanje bi takvu djecu žigosalo za cijeli život, a oni su djeca , kojima samo treba pojačana pažnja i oni će izrasti u potpuno "normalne", neki čak i u mirne odrasle jedinke, tu pojačanu pažnju dužni su im pružiti njihovi roditelji, ali i njihovi nastavnici ma koliko tvrdili da nemaju vremena za to, to je njihova moralna i stručna obaveza, uvijek sam na strani nastavnika, ali ako je nekome lakše kopati kanale nego ozbiljno raditi s djecom, nekada s više, nekada s manje teškoća, onda neka ide kopati kanale

    avatar

    08.02.2009. (11:33)    -   -   -   -  

  • alkion

    Bez ljutnje iako baš ne volim ulaziti u polemike s osobama koje su bez nika (tzv anonimcima) ipak sam malo ponukan ovom za mene neumjesnom primjedbom. Nije u redu uspoređivati profesije i omalovažavati neku profesiju na uštrb neke druge. Ne radi se ovdje samo o fizičkom već i o psihičkom naporu, radi se ovdje i o svakodnevnoj potrebi za usavršavanjem i spoznajom novih znanja, vještina i navika. Ne zaboravimo da posao nastavnika, profesora nije samo onih 45 minuta u predavaonici. Daleko veći posao je sama priprema za tih 45 minuta (koja je vrlo često i dva do tri puta duža od tih 45 minuta - naravno kod savjesnih i dobrih profesora). Da se sada ne razvlačimo, ali mislim da nije u redu kritizirati niti profesiju, niti rad u profesiji koju ne poznajemo. A, ako baš želimo biti cinični do krajnjih granica: Ako već smatraš da je nastavnički poziv tako dobar, lagodan i preplaćen, pa zašto se ne baviš njime? ...
    I da pokušam odgovoriti na pitanje satnice profesora fizičkog i matematike. Vrlo jednostavno, profesor fizičkog odgoja ima vjerojatno sve razrede u jednoj školi, a profesor matematike samo toliko koliko mu tjedna (zakonom propisana norma - 48 sati) dozvoljava. Na taj način svaka škola, ovisno od broja učenika i razreda ima jednog do dva profesora fizičkog a pet ili više profesora matematike, jezika ili već. N o, osobno vjerujem kako ti to dobro znaš, samo, iz nekih tebi znanih razloga malo provociraš...

    avatar

    08.02.2009. (11:41)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Mislim da smo zašli u neke druge vode i skrenuli s teme. Sasvim sam sigurna da su mnogi roditelji oduševljeno dočekali ovaj post i očekivali da će u komentarima pročitati nečija iskustva i stavove, možda i kakav koristan savjet. A mi se ovdje prepucavamo kome je teže na poslu. U Hrvatskoj su sramotno potplaćeni SVI koji su do svog radnog mjesta došli na legalan način i trude se obavaljati ga pošteno i profesionalno. Vremena su teška, ljudi su više nego ikad postali jedni drugima zvjeri. I ja radim u teškim uvjetima sedam dana u tjednu za 3000 kn ali nisam odgovorna za ničije dijete i mislim da je profesorima i nastavnicima danas teže nego ikad. Djeca su nam razmažena i neodgojena i prisutno je totalno odsustvo autoriteta. A sad bi bilo dobro da se vratimo temi.

    avatar

    08.02.2009. (12:25)    -   -   -   -  

  • alkion

    windfuckersister: ponekad je možda i dobro skrenuti s teme jer se u tim skretanjima u stvari, možda namjerno, a možda nenamjerno, usmjeravamo na baš one probleme koje bi trebalo razjasniti. Naime ovdje se ne radi o političkom pamfletiranju u kome se skretanjem od teme nastoji odvući pažnja mase s bitnih stvari u neke stranputice. Ovo je blog koji (barem sam ja tako shvatio) pokušava nekim malenim koracima shvatiti i dat nekakav obol današnjem nadasve kritičnom stanju u odgoju našeg naraštaja. Ako pokušamo shvatiti da nitko ne zna sve i da svi znamo malo više od ništa, te da je skoro pa nemoguće dati suvisle i adekvatne odgovore na ovako bitan dio ljudskog života i odrastanja - onda su i ovakva naoko odstupanja od teme dobro došla - ako ništa drugo da nekoga od nas ponukaju ili za novi post, za novi način razmišljanja, za nekim drugim oblikom djelovanja ili barem razumijevanja problematike... Eto opet sam odlutao od teme posta...

    avatar

    08.02.2009. (15:04)    -   -   -   -  

  • asistentica u nastavi za

    samo da dodam nesto o tome da djeca s ADHD-om ne bi trebala ici u redovne razrede. To je prava diskriminacija s obzirom da se u nekoliko zadnjih godina provodi mukotrpan posao integracije djece s posebnim potrebama u redovne skole jer su ta djeca ISTA kao i druga, te zasluzuju jednaki tretman. danas postoje razne udruge (PUŽ, IDEM) koje pruzaju mogucnosti asistenta u nastavi i osobnog asistenta takvoj djeci, a treba se samo obratiti njima. no, i nastavnici, koliko god njihov posao bio tezak/lagan ne zele prihvatiti tu pomoc i pomoci tom djetetu (to govorim iz osobnog iskustva) nego se samo kukaju i dalje diskriminiraju.
    a kaj se tice radnog vremena od a sata dnevno... probajte i vi aktivno, kvalitetnoi edukativno provesti 4 sata dnevno s VASIM djetetom- zagarantiran vam je psihicki umor, ali i neizmjeran osjecaj srece

    avatar

    08.02.2009. (15:21)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Eto, vrijedi upamtiti pročitano pa se prisjetiti jednoga dana kada budem imala vlastito dijete... :)

    avatar

    08.02.2009. (15:44)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    asistentica u nastavi - odlican zakljucak. ja sam nakon skolskih praznika i intenzivnog bavljenja mojim gotovo pa hiperaktivnim sinom - iscrpljena i izmozdena.
    nego, meni je zanimljiv ovaj detalj o asistentima u nastavi za neku djecu...mozes li opsirnije o tome??? mozda i u vidu posta....javi se u tom slucaju na mail da se dogovorimo :)

    avatar

    08.02.2009. (17:31)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Na žalost, danas postoji mnogo nedoumica vezanih uz ADHD, ali se nadam da će upravo to biti poticaj za daljna istraživanja i pronalaženje najboljeg načina kako pomoći djeci s poremećajima u koncentraciji. Isto tako, danas mnogi sve i svašta "strpavaju" pod ADHD sindrom tako da je situacija prilično kaotična. Postoji još jedan problem - učitelji i nastavnici u školama, pogotovo u manjim sredinama, jako su slabo upućeni u načine rada s takvom djecom. Znaš da bih mogao o ovme još danima ali u svakom slučaju pozdravljam vašu ideju da pišete, između ostalih, i o ovakvim problemima. Veliki pozdrav!

    avatar

    08.02.2009. (21:01)    -   -   -   -  

  • Svasta nesto.

    Ah, nisam zeljela biti krivo shvaćena. Naime, nisam za odvajanje djece s ADHD-om iz razreda, ali ukoliko roditelji takvoga djeteta ne žele da se javno kaže pred ostalom djecom da se radi o posebnom djetetu što s takovim djetetom može nastavnica jer kako će ostala djeca gledati na njen stav prema takovom djetetu. Ako se popušta mora se prema svima, ili se mora javno znati da je to djete drugačije. A nastavnica ne smije zakonski ništa načiniti mimo volje roditelja. Ako se roditelji stide (a msilim da se ovdje radi o stidu) onda je do problem koji će na kraju se obiti o glavu djetetu i nastavniku i roditeljima. A roditelji u mojem susjedstvu ne žele da se išta kaže o njihovom djetetu javno pred ostalima. I što ostaje nastavnici, osim postupati prema tom djetetu kao i prema ostalima.

    A da nastavncii nisu plaćeni doista nisu. Vjerovali ili ne nastavnici bi iz svoga džepa trebali nabavljati literaturu o djeci s ADHD-om, sami tragati za tečajevima, sami plaćati takovo obrazovanje. A radi se o Zagrebu. Kako je drugdje ne usudim se niti pomisliti. Pa sada ako se to smatra moralnim i normalnim svaka čast onima koji tako misle i nadam se da sami od svoje plaće od cca 5000 ili nešto više kuna sami plaćaju svoje obrazovanje koje koristi prije svega sustavu jer za rad sa prosječnom djecom jest nepotrebno. Nadalje, ravnatelji škola, s obzirom na ocjenjivanje i vrednovanje škola nastoje iz svojih sredina udaljiti takovu djecu. Pa što o tome kaže asistentica takove djece. To je primjer škole koju sam i ja davno pohađala. Ali tada je to bila dobra škola nakon koje sam u srednjoj imal apodjednaki prosjek ocjena i uspješno završila fakultet i danas radim kao sveučilišni nastavnik.

    avatar

    09.02.2009. (07:57)    -   -   -   -  

  • Svasta nesto.

    Za "asistenticu u nastavi"
    Kja bi Vaša uloga bila ur azredu sa djetetom s ADHD-om čiji riditleji ne ćele javno to priznati. Kao biste svoj boravak i pomoć određenom djetetu opravdali tada. Vi biste bili tada, što, slijepi miš u razredu, netkonepotreban, jer osobe potrebne Vaših usluga nema, jer roditleji to ne žele da se javno kae da takovo dijet epostoji. Tu je problem. Neka djeca budu integrirana. Bijah nedavno u Austriji i vidjeh integriranu djecu u Glavnoj školi (tko poznaje austrijski sustav obrazovanja znati će što je to) i to je divno. Nastavnici se trude, ali trude se i roditleji, a ovdje bi roditleji apsolutnu šutnju, a krivnja je na nastavnicima.

    Imala sam prilike susresti se sa slijepom osobom koja je maltretirala sve oko sebe i čiji su roditleji to opravdavali. Na nastavu (a bila je smještena u domu za srednješkolsku djecu) nije htjela ići ako je nije imao tko odvesti makar je bila vješta sa štapom jer ako bi hodala sa štapom (nemojte se smijati) po rječima njene majke nikada se ne bi udala jer bi se odmah vijedlo da je slijepa. Usput, kada bi je netko i vodio, toliko je mlatarala sa mašinom (u to doba nije bilo notebooka, već samo mehaničkih strojeva) da su ljudi oko nje dobivali masnice i postala je omržena. Umjesto da joj se pomogne ljudi su bježali od nje.

    I sama često pomognem studentima s Filozofskoga jer tamo ih je puno posebice slijepih (hrpa snijeg ana pločniku izazvala je nedavno zbunjenost kod jedne slijepe osobe, zapitah treba li pomoć, a mladi gosodin me je pitao je li na dobrom putu prema FF-u). Sve što sam mogla bilo je pružiti mu ruku (naučih vremenom da to mora biti moja desna ruka jer svojom desnom ipak koriste štap) i odvesti ga do rampe prema FF-u. I mnogima sam pomogla do stanice tramvajske na Vukovarskoj jer vozači nerijetko bezobrazno staju kod Otvorenoga sveučilišta, a posebice studenti i nastavnici Hrvatskih studija (je li im tko rekao ikada da krše zakone, ali i da su nemoralni sa stajališta odnosa prema osobama s posebnim potrebama).

    avatar

    09.02.2009. (08:15)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    svasta nesto - primjer slijepe osobe ponovno pokazuje otkud takvo ponasanje dolazi - od roditelja koji nisu u stanju dijete prihvatiti onako kakvo jest, sa svim manama ili ostecenjima.
    sto se slijepih tice, samo mala informacija iz iskustva - slijepcima je lakse kada im ponudis da te prihvate ispod ruke oko lakta umjesto da ih vodis svojom rukom....ali to su sitnice, lijepo da pomazes :)

    avatar

    09.02.2009. (09:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...