Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Sapunerija

    Baš san se rastužila.
    Centar za socijalnu rad je bezbeze.

    avatar

    03.02.2009. (08:19)    -   -   -   -  

  • Akademska stranputica

    I dalje tvrdim da ljudi ne mogu druge surećiti dok sami sebe ne usreće. Pogotovo kada je riječ o roditeljima. Ovaj zaključni dio se u mnogočemu može i na školu primjeniti.

    avatar

    03.02.2009. (09:49)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ovo je jako tužna, pretužna priča u kojoj su žrtva djeca, a to je ono najžalosnije... Tada uopće nije čudno da se rodi i delikvencija, i asocijalnost, i psihički poremećaji možebitni koji vode u samo još veće probleme - i za tog pojedinca, a i za njegovu buduću okolinu. Najgora je spoznaja da dijete tada nije posve krivo za svoje ponašanje jer to je ništa doli PTSP, samo što je trauma trajala godinama... Slažem se sa Stranputicom da nitko ne može usrećiti drugoga ako ne zna kako usrećiti sebe, to je živa istina. Ako majka sustavno bira muškarce s kojima nije sretna i ponavlja svoje greške, time unesrećujući sebe, kako da očekujemo da zna usrećiti svoju djecu? A usrećiti vlastito dijete najteži je i najodgovorniji zadatak na svijetu te smatram da svi koji, eto, dobiju dijete, DUŽNI SU dati sve od sebe da to uspije. Poznajem gro ljudi za koje iskreno mislim da ne zaslužuju biti roditelji, kolikogod to bilo njihovo prirodno pravo, ne, oni to ne zaslužuju jer od njih su nastala djeca - emocionalni invalidi koji će ili prenositi svoje traume dalje na svoju djecu, a samo rijetki će se otrgnuti od prošlosti i zablistati u obitelji koju sami osnuju jednoga dana. I stoput sam rekla - ako trebamo dozvolu za vožnju auta, za ribolov, za lov, ako nas se manijakalno testira pri zapošljavanjima... zašto onda, kvragu, ne postoji nešto što će filtrirati tko može, a tko ne biti roditelj? Naravno, ovo je utopija, ali ima nešto manje utopističko, a to je da bi bilo pametno svakome tko je roditelj održavati redovne tečajeve roditeljstva sve do djetetove 19. godine. Obvezne tečajeve koji povlače oštre sankcije ako im se ne odazoveš. Naravno da bi i uz njih bilo nasilja, nebrige za dijete i sl, ali bi se barem malo osvijestili ljudi, pričalo bi se s njima, učilo bi ih se, kontroliralo pa ako se makar 5% njih uslijed tih tečajeva promijeni i shvati neke stvari - to bi bio ogroman napredak. Znam, opet moje utopističko razmišljanje, ali u praksi bi barem bilo korisno. Uh, ljuta sam na ovakve priče jer nitko, nitko ne zaslužuje da proživi ovo što je ovaj mladić proživio. Drži se, momak, želim ti da ti život ubuduće servira samo lijepe trenutke vrijedne pamćenja. :)

    avatar

    03.02.2009. (12:30)    -   -   -   -  

  • iBloger

    Hvala vam ljudi. Bilo je teško gurati kroz sve ovo, ali znate kak se kaže, iza oluje dolazi sunce. E ja sam i u najtežim trenucima vidio svijetlost koja me je gurala naprijed, da ne skrećem od svog cilja. Sada me ta svijetlost obasjava :)

    @kinky kolumnistica: Mislim da ti ova "utopisticka" ideja zapravo i nije tako utopisticka idea. Lako izvedivo. Alimislim da to i postoji, nadasve, ne zakonom vezano, ali dobrovoljno.

    Koliko god tesko bilo. Nikad ne odustati! NIkad, jer ako se pustis, polagano nestajes u problemima.
    Ovo je mali primjer izmog života i nadam se da će mnogo ljudi naučiti na ovome primjeru, jer jedino iskrena riječ može savjetovati nekoga. :)

    Pozdrav

    avatar

    03.02.2009. (16:26)    -   -   -   -  

  • ¤.petrica.¤

    evo i ja svratila do bloga.. vidim moj prijatelj napisao posta,, pa.. jednostavno nemam komentara.. sličan post sam već čitala i komentirala.. ugl, dok se roditelji rastave djeca se osjećaju odbačeno, manje voljeno, čak se neki i krive za razvod.. svega ima.. al mislim da roditelj ako djete voli 10 godina, voli ga i dalje.. kaj je razvod u pitanju i otac i majka pokušavaju što bezbolnije, i za sebe i za djecu, riješiti sve.. rjetko kome uspije.. ali smatram da bi roditelji prvo trebali gledati na sreću djeteta pa na svoju.. kako kog teško bilo, treba pokušati izgladiti sve nesporazume.. jer djeca najviše pate.. djeca ispaštaju.. eto, u ovom slučaju i prenose poruke između majke i oca.. u svijetu ima toliko nepravde, a ova je jedna od najveće.. "izbubiti" roditelje.. odlučivati s kime ćeš živjeti.. praktički birati između mame i tate..
    post je stvarno predivam, ali tužan.. jer ne volim dok se nekome u životu događaju takve stvari, a pogotovo ne mojim prijateljima.. sad je hvala Bogu, barem djelom sve kak treba biti.. sad živiš s mamom.. i pruža ti sve kaj može.. imaš i kuću, i hranu i odjeću.. sve kaj ti treba.. imaš i potporu i povjerenje.. a ako to nemaš od mame imaš od prijatelja koji su ti uvijek tu.. imao si najveću potporu bake i dede.. što je super.. pokušali su "rješiti" stvari sa roditeljima.. nije išlo.. zato sada uživaj u svakom djelu svog života.. znam da je tvoje djetinjstvo bilo teško, i ne želim da se ikome tak nekaj ponovi.. život ide dalje, ti si stariji, razmišljaj o svojoj obitelji i o tome kak ćeš biti bolji od roditelja i nećeš ponoviti njihovu pogrešku.. ne kaže se bezveze da se na greškama uči.. nekad na svojima nekada na tuđima..
    idem ja sada.. pozdrav svima koji tu čitaju.. :))

    avatar

    03.02.2009. (17:04)    -   -   -   -  

  • *****

    Provela sam jedno ljeto tjedan dana s djecom iz udomiteljskih obitelji i naslušala sam se ružnih i nadasve tužnih priča, počevši od toga što im se događalo s roditeljima i zašto su im uzeli djecu pa do toga kako neki udomitelji postupaju prema njima.
    Srce mi je pucalo, ali znala sam da život nije bajka i trudila sam se uljepšati im bar tih tjedan dana. Kada će ljudi shvatiti da su djeca blagoslov?!

    avatar

    04.02.2009. (02:05)    -   -   -   -  

  • dipl. kucanica

    tuzno..o roditeljima ne bih jerbi otisla u preduuuuugo..ali evo nasi prvi susjedi su udomiteljska obitelj.. uz svojih troje imaju jos troje udomljene djece, k tome jos i krasnog zlatnog retrivera.. sva se djeca medjusobno zovu bracom i sestrama kad se predstavljaju i na svim tim licima kad god ih se sretne je jedan veliki osmijeh, vjerojatno nije ni kod njih svaki dan nasmijan, ali ostavljaju jako veliki dojam zadovljne zajednice sto bi i trebala biti uloga takvih obitelji koje bi trebale pomoci tim malim neduznim osobama koje su iz kojekakvih razloga nasle se u takvim situacijama..

    avatar

    06.02.2009. (11:37)    -   -   -   -  

  • Renči

    Na žalost, iz vlastitog iskustva mogu reći da je centrima za socijalni rad u mnogo slučajeva važniji nekakav komad papira nego osoba, čovjek, dijete.
    S druge strane, djelatnicima i nemam što zamjeriti: imaju stalan posao, državna služba, regularno radno vrijeme, sva moguća i nemoguća prava koji zaposleni kod privatnika nemaju niti su ikad čuli za njih... pa koga bi još, pored toga, zanimala nečija djeca? Ta djeca njima su samo posao koji, kao većina birokrata i državnih službenika, ionako obavljaju samo zato jer im je dupe sigurno u državnoj službi a za kvalitetu rada ih ionako nitko ne pita. Bitno da imaju "papir".

    avatar

    30.06.2009. (12:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...