Ovaj tekst objavljujemo kao nastavak posta blogerice Danice Cvorovic
PROGRAM PREDŠKOLE - OSNOVNE POSTAVKE
PREDŠKOLA - je priprema djece za polazak u školu. Ona je prostor između obiteljskog doma, dječjeg vrtića i osnovne škole, a po značenju nije ni dječji vrtić niti osnovna škola.
Osnovna obilježja programa pripreme djece za polazak u školu su:
- zadovoljavanje dječjih primarnih (bioloških) potreba, koliko je to moguće, u suradnji s roditeljskim domom
- nastojanje da dijete dobije osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti
- pružanje svakom djetetu prigode za samo ostvarivanje i stjecanje povjerenja u sebe, a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o svojim mogućnostima
- praćenjem razvoja djeteta moguće je uočiti posebne potrebe djeteta i s njima usklađivati odgojne postupke.
Predškola polaznicima omogućuje:
- raznovrsne razvojne poticaje
- povoljno ozračje kao ne upitan okvir za djelotvoran pozitivni učinak takvih poticaja
- prepoznavanje i prevencija razvojnih poremećaja.
Uži zadaci predškole su:
- osposobljavanje za prihvaćanje obveza u koje će se uklopiti i buduće školske obveze
- poticanje spontanih ponašanja i izražavanja posebnih potreba
- otvorenost za prihvaćanje informacija
- otvorenost za učenje u među akciji s drugima
- otvorenost za primanje usmenih i pisanih poruka i ovladavanje sredstvima koja posreduju te poruke.
Osnovno o ustroju predškole:
Zadaćama i namjeni pred škole trebaju odgovarati:
- prostor i oprema
- pokućstvo (namještaj)
- audio-vizualna sredstva
- sredstva za likovno i govorno-scensko izražavanje djece
- sredstva za glazbeno izražavanje
- sredstva za istraživanje
- razni oblikovani i neoblikovani materijali.
Vrijeme provedbe (trajanje pred škole) uobičajeno je: 150 – 170 sati.
Sudionici provedbe programa predškole
Ravnatelj ustanove, osim voditeljice, najodgovornija je osoba za osiguranje potrebnih preduvjeta za normalan rad predškole.
Voditeljica uz sudjelovanje i pomoć ostalih sudionika – suradnika, ostaje temeljnim, neposrednim izvršiteljem i kreatorom izvedbenog programa.
Stručni profil voditelja predškole treba obuhvaćati:
a) temeljito poznavanje mogućnosti djece u 6. godini života
b) temeljito poznavanje programa odnosno svih činjenica važnih za stvaranje dobrog izvedbenog programa
c) poznavanje i znalački odabir načina i sredstava za koje se zna da će imati najveći učinak u razvojnom poticanju djece
d) osposobljavanje za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji mogu doprinijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu, ponajprije roditeljima polaznika predškole
e) sposobnost i otvorenost za prihvaćanje i upoznavanje novih znanstvenih spoznaja koje će smišljeno nastojati ugraditi u djelokrug (program) rada predškole
f) razumijevanje potreba, želja, osjećaja, tegoba i mogućih problema svakog djeteta
g) uspostavljanje suradničkih odnosa s roditeljima polaznika.
Djeca te dobi, polaznici predškole, sposobna su:
- vladati svojim fiziološkim potrebama
- govorno se izražavati
- vješto se kretati u prostoru i djelovati u njemu
- razlikovati ponašanja koja sredina ocjenjuje kao pozitivna od negativnih
- usvojiti pojmove i generalizirati ih
- logički misliti i zaključivati na temelju poznatih im elemenata
- shvatiti postupke i uzroke nečijeg djelovanja
- usmjeravati pozornost na različite stvari, shodno motivaciji
- shvatiti pojam vremena, ali samo za sadašnjost.
Znakovito je za tu dob i slijedeće:
- razvijen pojam o sebi i svojim mogućnostima
- natjecateljski duh, želja da se u nečemu nadmaši vršnjake
- sakupljanje različitih predmeta.
Za praćenje dječjeg napretka u predškoli važne su:
- prve informacije od roditelja u prvim susretima
- zapažanja odgojitelja tijekom svakodnevnih aktivnosti
- zapažanja suradnika u realizaciji programa predškole.
Osnovne obveze predškolaca su:
- PREMA SEBI (zdravlje, vlastiti razvoj, usvajanje higijenskih i radnih navika, pravila o čuvanju zdravlja)
- PREMA DRUGIMA (uljudno ponašanje, pomaganje, suradnja, razumijevanje, uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba,...)
- PREMA OKOLINI.
Zrelost djece za polazak u školu
Zrelost djece za polazak u školu promatra se kroz:
1. FIZIČKU
2. INTELEKTUALNU
3. EMOCIONALNU i
4. SOCIJALNU ZRELOST.
1. FIZIČKA ZRELOST
Fizička zrelost djeteta mora dosegnuti određenu razinu da bi ono moglo podnijeti tjelesne i psihičke napore koji ga očekuju u školi.
Fizički zrelim smatra se dijete koje zadovoljava stupanj tjelesne razvijenosti s obzirom na kronološku dob (prosječna visina za dječake je 120 cm, a za djevojčice 117 cm; prosječna težina šestogodišnjeg djeteta iznosi oko 20 kg).
2. INTELEKTUALNA ZRELOST
Odgovarajuća intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje (koncentracija), govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamćenja.
Šetnja, pranje, odijevanje, pospremanje stana ili SDB i druge prilike omogućavaju da u prirodnoj atmosferi vježbamo opažanje djece. Različite slagalice, domino, konstrukcijske igre bolja su priprema za učenje, čitanje i pisanje nego forsirano učenje slova.
Za učenje vještine čitanja i pisanja važno je vidno i slušno opažanje. Točnost slušanja razvija se i čitanjem ili pričanjem različitih priča i pjesmica, govornim igrama, igrama riječima.
Pažnja je bitna funkcija dječje intelektualne zrelosti. Kod šestogodišnje djece prevladava nehotična (nenamjerna) pažnja.
To utječe na organizaciju i metode odgojno-obrazovnog rada u školi. Nastava mora biti zanimljiva, sadržajno i metodički primjerena djeci tog uzrasta (u početku aktivnost treba trajati 25-30 minuta, a kasnije i duže).
Govor je jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustva, učenja.
Dječji govor može se razviti jedino u socijalnom okruženju. Dijete će govorom izraziti svoje osjećaje, namjere ili zahtjeve, ali isto tako razumjeti tuđi govor.
Za početak školovanja osobito su važne misaone funkcije djeteta.
Mišljenje kod prvaša još je na tzv. KONKRETNOJ RAZINI (npr. broj 3 su tri prstića, broj 4 su četiri prstića itd.). Sposobnost usvajanja apstrakcije i generalizacije na samom su početku. Djeci je teško odrediti bitne karakteristike pojava u kojima treba odvojiti ono što je nebitno ili manje važno da bi dobili nadređeni pojam.
Intelektualna zrelost za školu podrazumijeva da se dijete u procesu mišljenja već donekle služi osnovnim misaonim operacijama, analizama, sintezom, apstrakcijama i generalizacijom.
3. EMOCIONALNA ZRELOST
Emocije ili osjećaji osobito su važni za socijalni (društveni) život djeteta.
Emocionalna zrelost znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji kao i većina djece njegove dobi.
Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućuje i kontrolu tog ponašanja.
Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke pa i školsku disciplinu teško podnosi.
Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje, dakle pomažu razvijanju svijesti o sebi.
4. SOCIJALNA ZRELOST
Socijalna zrelost najuže je vezana za emocionalnu zrelost. To podrazumijeva da prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagođavanje na društvene obveze i njihovo što temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju većina djece te dobi.
Važno je usmjeriti dijete da samo vodi brigu o svojim stvarima. Dijete postepeno razvija različite socijalne vještine, kao što je npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba, stvaranje prijateljstava. Potrebno je kod djece kontinuirano razvijati samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Važno je naučiti dijete da poštuje i tolerira različitost među djecom i da u tim različitostima otkriva nečije kvalitete.
Djeci se isto tako mora dopustiti pravo na samoću (što ne znači usamljenost) nego treba poštivati njihovu intimu. Potrebno im je i određeno vrijeme da se prilagode novim situacijama, te da razviju toleranciju na frustraciju. S vremenom će se spontano uključiti u grupu, prihvatiti pravila ponašanja i razviti osjećaj pripadnosti.
Što zapravo trebamo činiti?
- RAZVIJATI POZITIVNE STAVOVE DJETETA PREMA ŠKOLI
- NAUČITI DIJETE NA USPOREĐIVANJE I PROCJENJIVANJE
- SUSTAVNO POTICATI INTERES DJETETA ZA ŠKOLU
- RAZVIJATI RADNE NAVIKE DJETETA U IZVRŠAVANJU OBVEZA
- NA VRIJEME I U DOBROM OZRAČJU IZVRŠITI TEHNIČKE PRIPREME ZA POLAZAK U ŠKOLU, IGRU I UČENJE – IZVRŠAVANJE ŠKOLSKIH OBVEZA.
Pripremio: Zdenko Glasovac
(preuzeto s ove stranice)
Post je objavljen 02.02.2009. u 12:00 sati.