FENOMEN ZLOSTAVLJANJA DJECE
FENOMEN ZLOSTAVLJANJA DJECE
Fenomen maltretiranja obuhvaća zlostavljanje i zapuštanje, kojima se što svjesno, što nesvjesno i nasilno sprječava razvoj djece.
Zapuštenim djetetom smatra se svako mlađe dijete od 18 godina i o kojemu se roditelji ili bilo koja druga osoba ne brinu, uključujući brigu o odgoju, njezi, prehrani, poticanju i ohrabrivanju, socijalnoj adaptaciji, emocionalnim potrebama, obrazovanju, tolerantnosti itd.
Zlostavljanjem djeteta smatraju se agresivni i najčešće namjerno grubi postupci prema djetetu.
Zlostavljanje u bilo kojem obliku djeluje na sve aspekte djetetova razvoja. Utječe na tjelesno zdravlje, intelektualni i emocionalni razvoj, psihičko funkcioniranje, te na razvoj socijalnih vještina i sposobnosti.
Teško je odrediti jasne granice između zapuštanja i zlostavljanja djece. Zbog interakcije brojnih problema (mentalno zdravlje roditelja, nepoznavanje pozitivnih roditeljskih vještina, socijalni problemi i dr.), teško je odrediti kada zapuštanje prelazi u zlostavljanje.
Najčešći oblici maltretiranja djece od strane odraslih su:
1. ignoriranje i odbacivanje
2. okrutna disciplina
3. neprimjerena očekivanja – prema spolu, dobi, sposobnosti
4. tjelesno zapuštanje
5. zapuštanje odgojno-obrazovnih potreba
6. izostanak nadzora nad djetetom
7. izlaganje djece različitim opasnostima i rizicima u obitelji i izvan nje
8. seksualno zlostavljanje
9. emocionalno zlostavljanje
10. tjelesno zlostavljanje
11. socijalna izolacija
12. socio-emocionalno zapuštanje.
Ova pojava maltretiranja djece je sve učestalija što pokazuju brojna ispitivanja.
1. ZAPUŠTANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH POTREBA
Ako roditelji ne pokazuju brigu o osnovnim edukacijskim potrebama, uskraćuju edukacijsku pomoć – smatra se pojavom zlostavljanja.
Zanemarivanje ove potrebe smatra se blažim ili manje opasnim tipom maltretiranja od drugih.
Pojave koje upućuju na zapuštanje odgojno-obrazovnih potreba djeteta:
- nije na vrijeme upisano u školu
- neredovito ju polazi, višednevno izostaje, česte selidbe
- svakodnevno ili učestalo kasni u školu
- samo inicijativno odlazi iz škole prije vremena
- velik broj izostanaka.
Takvo dijete često reagira neprimjereno:
a) Pokazuje nezainteresiranost za učenje i nastavu, dosađuje se i ometa druge
- neprestano ga se opominje
- primijenjene su pedagoške mjere – opomena, ukori
b) Javlja se neuspjeh
- dobivaju negativne ocjene
- teško ih ispravljaju
- ponavlja razred, ali dijete ima i druge poteškoće kao npr. zaboravlja i ne piše zadaće, nema navike učenja, nesigurno je, ima oskudan rječnik, teže usvaja nove pojmove, loše čita i piše, brzo odustaje od obveza,...
Ponašanje roditelja:
- ne ispričava djetetove izostanke
- ostavlja stariju djecu da obavljaju kućanske poslove, čuva mlađu djecu
- odbijaju primjerenu pomoć ili ju ne osiguravaju
- ne osiguravaju pomagala (knjige, bilježnice, opremu).
2. IZOSTANAK NADZORA NAD DJETETOM
Izostajanjem nadzora nad djetetom smatra se nedovoljna briga odraslih o tome s kim se dijete druži u školi, van obitelji, kamo ide, što radi.
Dijete:
- nema osjećaja odgovornosti prema sebi i drugima, prema postignuću i materijalnim dobrima
- često je samo – u slobodni dio dana, vikenda, blagdana
- bez znanja roditelja svakodnevno izbiva iz kuće
- često bježi u nepoznato
- druži se sa starijima.
Javlja se:
- nekulturno ponašanje
- na komentare reagiraju pogrdno
- smatra da mu je sve dopušteno
- puši, konzumira alkohol, iznuđuju ili otimaju novac
Ponašanje roditelja:
- uglavnom ne sudjeluje u slobodnom vremenu djeteta – igri, šetnji, razgovorima
- ne zanimaju se s kim se druži, kamo odlazi
- nisu zainteresirani za djetetove probleme, uspjeh (ne znaju s kim sjedi, ne znaju razrednika, ne dolaze u školu, sami uzimaju alkohol, opijate i slično).
3. IZOSTANAK TJELESNE I ZDRAVSTVENE BRIGE O DJECI
Kako ćemo prepoznati:
- dijete je blijedo, mršavo, neprikladno odjeveno, ima prljavu odjeću
- zdravstveno nezbrinuto – nema pomagala, a potrebna su mu (naočale, slušni aparat, lijekovi,...)
- često pobolijeva, ima pokvarene zube, nesanirane rane, ozljede, nametnike u kosi, promrzline ili opekotine od sunca,...
Ponašanje roditelja:
- ne mare za djetetov izgled
- ne osiguravaju minimalne standarde zdravstvene i tjelesne brige
- u obitelji prevladava loša zdravstveno-higijenska briga
- ne brinu o prehrani
- često žive u lošim stambenim uvjetima kao i egzistencijalnim (nezaposleni).
Ponekad to čine i roditelji prihvatljiva fizička izgleda i u mogućnosti su osigurati minimum tjelesne skrbi (imaju svoje psihološke probleme, ne brinu o djetetu koje nije željeno, troše novac na sebe,...)
4. PSIHOLOŠKO MALTRETIRANJE DJETETA
Psihološko maltretiranje djeteta podrazumijeva pasivan odnos prema emocionalnim potrebama djeteta, primjenjuju okrutne metode ponašanja, ne razgovaraju, ne igraju se.
Dijete se:
- neprimjereno ponaša
- ne pokazuje pozitivne emocije
- ima strah od odlaska kući
- željno je pažnje, ljubavi
- povodljivo je za onima koji pokažu interes za njega.
Javljaju se:
- problemi u učenju, neuspjeh u školi
- maltretira mlađe, životinje, starce, hendikepirane osobe
- često laže, muca, izmišlja da se nešto dogodilo njemu, prijatelju,...
- enureza.
Roditelji:
- uskraćuju mu socijalne kontakte, izoliraju od vršnjaka, rodbine
- kažnjavaju, ponižavaju, posramljuju ga
- pokazuju bijes i netrpeljivost
- u obitelji vlada okrutna disciplina i agresivnost.
5. TJELESNO ZLOSTAVLJANJE
Tjelesnim zlostavljanjem smatra se ozljeđivanje djece, koje može biti:
- i nenamjerno kao posljedica kazni
- onemogućavanjem da slobodno konzumira hranu, piće, da ima miran san
- zatvaranje u mračne sobe.
Kod takve djece se uočava:
- često neobjašnjive ozljede, nagnječenja, frakture, počupana kosa, tragovi opekotina, posjekotine, modrice, ožiljci, ugrizi... unutarnje neobjašnjene ozljede glave, mozga i slično.
Dijete ima:
- strah od odraslih ili druge djece
- nervozno je, napeto na reakcije odraslih
- reagira agresivno
- sramežljivo, noćne more
- teškoće u komunikaciji.
Javlja se:
- nepažnja u školi, loš uspjeh, dolazi ranije u školu, odlazi kasnije iz škole
- nerado se presvlači.
6. SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJETETA
Seksualnim zlostavljanjem smatra se svaka radnja kojom odrasli nagovaraju ili prisiljavaju dijete da sudjeluje u nekoj seksualnoj aktivnosti radi zadovoljavanja svojih seksualnih potreba ili ekonomskih interesa.
Dijete:
- boji se ili teško prihvaća fizički dodir
- pobolijeva, izostaje u školi
- ima razne ogrebotine ili ozljede na tijelu i oko genitalija
- krvavo donje rublje
- teško hoda i sjedi, malo govori o obitelji
- bježi od kuće
- ne brine se o svom izgledu
- plačljivo je i agresivno
- teže se koncentrira i uči, loš učenik
- naglašena preuranjena seksualnost
- pokušava se prema mlađima odnositi kao što je samo doživjelo
- odbija presvlačenje, sistematske preglede,...
Neposredno seksualno zlostavljanje:
- spolni odnosi s djetetom
- prisiljavanje djeteta na pokazivanje svojih spolnih organa
- dodirivanje ili milovanje djetetovih genitalija ili da dijete dodiruje odrasle
- zlouporaba u pornografiji
- poticanje na prostituciju.
Neprimjereno ponašanje odraslih:
- prakticiranje seksa pred djecom
- pokazivanje pornografskih slika, knjiga, časopisa
- verbalno poticanje i slično.
7. OTKLANJANJE NEKIH RIZIKA U PREPOZNAVANJU FENOMENA MALTRETIRANJA
Veliki je i specifičan rizik ući u takve obitelji socijalnim djelatnicima ili stručnjacima. Često se dijete ozljedi nakon posjeta, ponekad se pogrešno zaključuje, jer nema provjerenih i pouzdanih instrumenata (to je subjektivna procjena, neprihvaćanje suradnje od roditelja ili se unaprijed sumnja u roditelje i slično).
8. FENOMEN MALTRETIRANJA MEĐU DJECOM
Neprimjereno i nekorektno ponašanje manifestira se grubim riječima, ružnim gestama, pogrdnim nadimcima, napisima na zidovima, pa do fizičke agresije – to često preraste u PSIHOTEROR.
Obično to moćnija skupina djece na prikriveni način počne manipulirati pogreškama ili nekim hendikepom djeteta – žrtve.
U početku je cilj smijati se drugima, zbuniti ga, ali polako prelazi u nemilosrdno i zastrašujuće ponašanje. Obično je toj skupini vođa koji okupi ostale članove, koja povezuje antipatija prema određenom djetetu – oni sve više šire krugove mržnje, klevete, laži, udruženi su jači, imaju moć, sigurnost i osjećaj samopouzdanja.
Najčešća nasilja djece nad djecom:
- verbalna agresija, ponižavanje, posramljivanje, etiketiranje, vrijeđanje, iznuđivanje, prijetnje, ometanje pri radu, ignoriranje, socijalna izolacija, pritisci grupe, otimanje stvari, hrane, novca, fizičko nasilje
Tjelesno nasilje je lakše prepoznati:
- stalno lupkanje, štipanje, ubodi olovkom u leđa, udaranje laktom, podmetanje noge, izmicanje stolice, prisila da nosi tuđe stvari,...
Prikriveno nasilje je naizgled bezazlena igra, a žrtve često dijete nesklono svađi, uspješan učenik, dijete iz drugih sredina koje odstupa govorom, odijevanjem ili nečim drugim, druge etničke skupine, hendikepirani, dijete loših socijalnih prilika, dijete iz rastavljenih obitelji,...
U početku odrasli to smatraju dječjim poslovima ili nemaju vremena za te „nebitne“ stvari i probleme rasta. Žrtve pate – stvara se osjećaj nesigurnosti, krivnje, osamljenosti. Dijete se u početku žali, traži pomoć, plače. Ako se sazna za problem, skupina napadača zauzima novu strategiju, ali ne odustaje od maltretiranja, a najčešći prikriveni oblici su:
- odbijanje komunikacije
- socijalna izolacija (tjeraju ih, ne prihvaćaju ih, vrijeđaju ih,...)
- pritisak grupe (dodjeljuju im ponižavajuće radnje, prisiljavaju na kriminalne radnje,...).
Za prekidanje tog ciklusa potrebna je pravodobna, kvalitetna pomoć učitelja, roditelja i stručnih suradnika.
Djeci se mora dati do znanja:
- da postoje jednaka pravila za sve
- svako snosi posljedice za tjelesni napad
- šteta se mora nadoknaditi
- moraju se obavijestiti roditelji
- nijedan oblik maltretiranja se neće i ne smije podržati.
Umjesto zaključka
Svatko od nas osobno, lokalna zajednica, nevladine udruge, organizacije i institucije države, moraju učiniti sve da se zlostavljanje djece svede na minimalne razmjere i da svako dijete, bez obzira na svoju dob, zna da je zaštićeno i da postoje institucije koje će osigurati zaštitu njegovih prava.
Temeljne aktivnosti u tom pogledu su:
- efikasan sustav državne skrbi
- obrazovni sustav (seminari, predavanja, radionice)
- sustav zdravstva (psihoterapija)
- društvene organizacije (hrabri telefon, tjedan borbe protiv zlostavljanja djece)
- promjene u obiteljskom zakonu (oduzimanje djece)
- sustav policije
- doprinosi znanosti (znanstveno-istraživački rad).
Pripremila: Gordana Jelkić, odgojiteljica (preuzeto s ove web stranice)
Literatura:
Zbornik radova: NASILJE NAD DJECOM U OBITELJI. Zagreb, 2003. godine
09.02.2009. u 14:14 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
