Poznate face!

petak, 30.06.2006.

Barbara Vicković, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Barbara
prezime: Vicković
spol: žensko
datum rođenja: 1972
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
Popularnost je stekla ulogom spletkarke Vesne Lovrek u sapunici "Vila Marija", u februaru 2005. obnažila se za hrvatski Plejboj".

---

Barbara Vicković

15.06.2006 19:53

BARBARA VICKOVIĆ Glumica otkriva da je privatno posve drukčija od osobe koju su stvorili mediji i nada se da će joj uloga u "Zabranjenoj ljubavi" pomoći da to promijeni
Konačno sam postala pozitivka
Autor IVA SVIBEN

Barbara Vicković svoju je karijeru obilježila ulogama negativki. Još prošle godine publika ju je zapamtila kao preljubnicu i zlicu u sapunastom prvijencu "Villi Mariji", zatim je postala mafijaška šefica u seriji "Balcan inc.", a nedavno joj je RTL konačno omogućio da pred malim ekranima postane pozitivka, Gabrijela Fijan.
Kada glumiš negativku, možeš na neki način legalno pokazati sve svoje loše strane, jer se obično čuvamo i svima pokušavamo prikazati samo u pozitivnom svjetlu. Možda je pozitivan lik veći izazov jer je manje zanimljiv i teže je kroz njega zaintrigirati gledatelje.

EKRAN: Uloga u sapunici opet vas je vratila u središte javnosti u kojoj ste bili tijekom "Ville Marie".
VICKOVIĆ: Istina. Počela sam snimati i jako sam sretna zbog toga. Ekipa, od kolega glumaca, preko režije, scenskih rekvizitera i kamermana zaista je odlična. Profesionalna i vrlo draga. Moja prva ponuda na RTL-u bila je još prošle godine u jednom trenutku kad mi to nije odgovaralo jer sam bila na nekim drugim angažmanima. Ove godine ponuđeno mi je mjesto acting coacha (trenera glume) koje je za mene predstavljalo veliki izazov zato što nikada nisam radila nešto gdje sam prenosila svoje znanje i iskustva. I ono iz Akademije i ono što sam naučila u praksi. Teško je nekoga naučiti glumiti ako ne prođete jedan cijeli glumački proces. Gluma je vrlo složen proces i kako ćeš nekome objasniti to u tri tjedna? Ne možeš nikoga naučiti, ali možeš iz nekoga izvući ono najbolje i onda na neki način po tome graditi i usmjeravati. Naravno, preduvjet je talent.

EKRAN: "Vole" vas sapunice, jer su vam upravo one donijele popularnost, a "Zabranjena ljubav" je treća u kojoj glumite. Ne mislite, kao neki, da je to degradacija glumačke profesije?
VICKOVIĆ: Posao je posao. Dobar glumac može biti dobar i u sjajnom i u lošem projektu. Nema to veze. Ako daš sve od sebe i radiš jednakim intenzitetom u svim projektima, onda nema razlike. Netko više voli kazalište, netko više voli televiziju. Idealan je primjer ono što sam nedavno čula za Dadu Pršu. Igrao je humanitarnu utakmicu u nekom selu, s ljudima koji nikada profesionalno nisu igrali nogomet. On se znojio, trčao, igrao punim plućima kao da je riječ o utakmici protiv Brazila. Prema tome, u čemu je razlika? Uostalom, mislim da su se vremena promijenila i da vrijedi moto "Tko voli, nek izvoli". Kome ne paše, neka ne glumi. Meni odgovara, ali to ne znači da ne mogu glumiti negdje drugdje. To je posao kao i svaki drugi. Za njega sam plaćena i radim ga profesionalno. Ne znam što bi tu bilo sramotno.

EKRAN: Nakon "Ville Marie" slikali ste se polugoli za Playboy. Od tada je prošlo godinu dana i od samog izlaska fotografija do danas govorili ste da to nije ništa nemoralno te da ste se na to odlučili izbog samopromocije. Koliko su vam pomogle fotografije?
VICKOVIĆ: Ne mogu reći da mi je pomoglo pri dobivanju nekih poslova, ali osobno mi je neke stvari donio. To su neka oslobođenja, jer sam to htjela i nitko me nije nagovorio na to. Mediji su malo prenapuhali tu ideju da će mi slike pomoći u karijeri glumice. To je samo jedan u nizu poslova koje sam radila. A pomogao mi je u tome što je, nakon "Ville Marie", kada su me široke mase koje nisu išle u kazalište gledati moje predstave niti u kino, znale kao Vesnu Lovrek, ljudima prezentirao baš mene Barbaru. Kroz Playboy sam na jedan dodatan način prezentirala svoje ime.

EKRAN: Iako upućeni tvrde da su slike toliko retuširane da ste na njima gotovo neprepoznatljivi i komentiraju kako se lako slikati kad je iza vas suvremena tehnika?
VICKOVIĆ: Pa ako je to istina, neka se onda svi slikaju. Da su slike toliko obrađene i da ja u stvarnosti izgledam toliko drukčije, ne bi me ni pitali da se slikam jer ispod nekih kriterija se ne ide. Smatram da na fotografijama izgledam vrlo slično kao i u stvarnosti. Osobno sam protiv toga da se ljude mijenja do neprepoznatljivosti, ali zašto ne malo korigirati? Osim toga, to je zakon današnjeg tržišta i svaka slika koja izađe u bilo kojim novinama prođe takav postupak.

EKRAN: S tim je počela vaša izgradnja imidža vamp, seksi žene...
VICKOVIĆ: Ma ne. Nisam ja nikada pokušavala izgraditi takav imidž. Nisam uopće takva kakvim su me mediji htjeli prikazati. Mislim da moj fizički izgled nije proporcionalan mojoj unutrašnjosti. Mislim da sam toplija nego što izgledam i da sam jednako žena, krhka, draga... Sigurno nisam namjerno gradila takav imidž.

EKRAN: Možda su takvom imidžu pridonijele i glasine o tome kako se viđate s mlađim muškarcima?
VICKOVIĆ: Ma ne... Ne znam što bi vam rekla na to jer ispada da se branim, a nemam se zašto braniti. Ali ne, nisam izlazila s mlađim muškarcima. Nemam ništa protiv žena koje izlaze, ali nisam jedna od njih. Ljudi uvijek pričaju ono što žele i svašta sam čula o sebi. Govorili su da sam bila i sa ženama te slično. Ne mogu im ja zatvarati usta.

EKRAN: Smatrate li da je fizički izgled bitan za glumicu i da ćete, ako dobro izgledate, dobiti više uloga?
VICKOVIĆ: Čovjek ima svijest o sebi i o tome kako izgleda, no ta se vizija samog sebe ne poklapa s percepcijom drugih. Ljudi te vide kako te vide i ti ne možeš pobjeći od toga. A je li to plus pri dobivanju uloga? Pa smatram da i ne pomaže, ali i ne odmaže. Ako te trebaju takvu, uzet će te. Ako ne, ništa.

EKRAN: Prije četiri ste se godine razveli i iz braka imate sedmogodišnjeg sina. Koliko vam je bilo teško proći kroz rastavu?
VICKOVIĆ: Bilo je teško, kao što je uvijek teško kad se ljudi razvode. No to je već sada daleko iza mene, a uvijek ponavljam i uvijek ću ponavljati da smo Franov tata i ja, nakon svega što je prošlo, još uvijek u dobrim odnosima. Naše dijete zna da ima oba roditelja.

EKRAN: A danas? Jeste li u vezi?
VICKOVIĆ: Ha, ha.. Znala sam da ćete me to pitati. Nemam komentara na to pitanje. Osjećam se sretno i zadovoljno i to je sve što mogu reći.

EKRAN: Mislite li, jednog dana, ponovno stupiti u brak ili ste se dovoljno opekli da nikad više ne pokušate nešto slično?
VICKOVIĆ: Mislim da je brak kao brak lijepa institucija, ali s obzirom da imam to iskustvo iza sebe, znam da je za njega potrebno mnogo toga. Tako sam si visoko postavila kriterije, da ukoliko ih nitko neće moći ispuniti neću ni ući u brak. To je delikatna stvar. Možeš nekog voljeti, ali brak kao takav ne daje ti nikakvu garanciju. Osim toga, nisam uopće razmišljala o braku, trenutačno imam potpuno druge prioritete.
Vecernji list

---

---

Barbara Vicković (foto: Playboy)
Barbara Vicković (foto: Playboy)
film.hr

---

T portal
'U Playboyu su mi retuširali dubinu pogleda'

Barbara Vicković, negativka iz 'Ville Marije' i Playboyeva nova akvizicija, gostovala je na još jednom zabavnom Chat-setu. Zanima vas gdje Barbara ljetuje? Što misli o valu hrvatske amaterske pornografije? Koja je istina iza brojnih tračeva o njoj? Voli li narodnjake? Kako gleda na konkurenciju zvanu 'Zabranjena ljubav'? Čitajte i ne zaboravite na video intervju, u kojem Barbara objašnjava svoje motive skidanja za Playboy i još puno toga…

Barbara Vicković na Chat-setu T-Portala
Velimir: Tatatatira - bok ekipa! Barbara je s nama. Ajmo lagano s pitanjima...
Barbara Vicković: Hello svima, tu sam, možete me pitati sve što hoćete, samo ovaj put...

Barbara Vicković: Gle, s kompom se super slažem. Inače, moj je za nijansu drukčiji, ali tko će se nositi s vama mladim kompjutorašima, vi ste mi neka nova i druga generacija…
babyface: Koja ti je najdraža poza u seksu?
Barbara Vicković
Barbara Vicković: Pogodi.
fract-exe: Koliko me sjećanje služi, nekad davno tužila si neke novine zbog objave tvojih golišavih slika. Utuživala si duševne boli, a nedavno si se slikala za Playboy. Komentar?
Barbara Vicković: Gle, i ja se mijenjam...

Velimir: Katarina Sila pita mailom - koliko su te retuširali u Playboyu, a koliko je toga 'stvarnost'?


Barbara Vicković: Retuširali su mi najviše dubinu pogleda.
Velimir: Jučer sam čak čuo trač da su tvoju glavu nalijepili na drugo tijelo u Playboyu! Kako to komentiraš...?
Barbara Vicković: Čista LAŽ.
kilkenny: A ja sam čuo obrnuto, da su tuđu glavu na njeno tijelo...
Velimir: Možda Barbara uopće ne postoji. Možda su je nacrtali! CGI!
Barbara Vicković: U Globusu su mi s jedne fotke Photoshopom, gdje sam bila odjevena, umetnuli vlastite grudi.

Barbara i Velimir u pozama za fotkanje

babyface: Koliko puta tjedno se seksaš?
Barbara Vicković: Koliko hoću.
fract-exe: Zašto ga nisi uspjela dignuti Maxu Lovreku? Je l' ti to povrijedilo žensku taštinu?
Barbara Vicković: Takav tip, jedva mu ga je Viagra digla.
Velimir: Stanoviti Stjepan kaže - bez uvrede, ali mislim da si se prodala slikajući se za Playboy. Komentar?
Barbara Vicković: OK, ti imaš pravo misliti svoje, meni je i to posao.
Jeremiahh: Je l' imaš koji kućni uradak kao i Severina? :)
Barbara Vicković: Ne.
Broj1: Gdje glumiš?
Barbara Vicković: Glumim u HNK-u u Zagrebu.
Zeba: Barbara je najzgodnija glumica u 'Villi Mariji'.
Velimir: Osjećaš li se kao najzgodnija glumica u seriji?
Barbara Vicković: Samo se osjećam zgodno i ne uspoređujem se.

Playboyica: Gdje ljetuješ?
Barbara Vicković: Posvuda, ovo ću ljeto na neki hrvatski otok.
juraj_zgb: Zašto Luka u seriji vozi Škodu?
Barbara Vicković: Luka vozi sponzorski auto.
ets: Koja ti je najdraža epizoda iz serijala?
Barbara Vicković: Najdraža mi je 159, vidjet ćeš.
Unfuckables: Što slušaš od muzike?
Barbara Vicković: Sad slušam baš svašta.
Playboyica: Je l' imaš dioptriju?
Barbara Vicković: Imam plus 50.

Odličan chat za našu odličnu gošću

Velimir: Je l' istina da si riješila stambeno pitanje lovom od Playboya? Pa nije valjda honorar bio toliko visok...?
Barbara Vicković: Stambeno pitanje sam riješila s 'Villom Marijom'.
Broj1: Koji auto voziš?
Barbara Vicković: Vozim Clio TDI.
juraj_zgb: Pa taj Clio ne postoji!
Barbara Vicković: Postoji, to je s njemačkog tržišta, iz 2000. godine.
ets: To je neki Clio koji je Golf silovao ;)
Simpach: Koga najviše voliš?
Barbara Vicković: Htjela bih sebe najviše voljeti.
Playboyica: Barbi, šta si po horoskopu?
Barbara Vicković: Vodenjak.

Velimir: Koja ti je tvoja najdraža uloga ikad?
Barbara Vicković: Honey iz 'Tko se boji Virginije Woolf'.
Unfuckables: Barbara, je l' ti dobar Zdravko Čolić?
Barbara Vicković: Šta mu fali?
Anamarija: Kako ćeš završiti u seriji?
Barbara Vicković: Ne smijem ti reći, nažalost, ali gledaj 159. epizodu…
Playboyica: Je l' pušiš droge?
Barbara Vicković: Nikakve.
Velimir: Nego, što nakon 'Ville Marije'? Imaš li neke suludo velike planove? Filmovi? Hollywood? Vođenje TV kvizova? Votever... (pod uvjetom da 'Villa Marija' ikada završi, naravno) :)
Barbara Vicković: Radim svoj privatni biznis, imam neke dogovore, ali to je još daleko. Najviše me veseli moj privatni biznis...
Unfuckables: A tvoj privatni biznis je…?
Barbara Vicković: Neću o poslovnim planovima.

'Ok, dosta priče... Hoću chatati!'

Velimir: Što je bolje - 'Dinastija' ili 'Santa Barbara'?
Barbara Vicković: 'Dinastija'.
Cimke: Gledaš li 'Večernju školu' i je l' ti OK?
Barbara Vicković: Gledam i OK mi je.
Velimir: Je l' poanta sapunice imati brdo likova i postići to da se u 376.478 epizoda svatko sa svakim poševi? :)
Barbara Vicković: Poanta je da se svaki gledatelj uključi u bilo kojem trenutku i kuži kaj se događa.

babyface: Jesi li gledala Sevin dokumentarac?
Barbara Vicković: Nisam.
Unfuckables: Smatraš li da su jugoslavenski filmovi bolji od naših?
Barbara Vicković: Kao što Bjelogrlić kaže: 'Baš da vidim hoće li Hrvati napraviti bolji film ili ja bolje vino'…
Velimir: Što misliš o filmovima u kojima si glumila? Al' iskreno...
Barbara Vicković: Ništa posebno.
Velimir: Hoće li tvoj lik jednom u seriji možda doživjeti amneziju ili se zaljubiti u svog brata blizanca za kojeg nije znao da postoji prije 654. epizode? ;)
Barbara Vicković: Možda...
grom: Je l' bi postala porno zvijezda?
Barbara Vicković: Nikad!

Jedva je dočekala chatanje sa našim surferima

juraj_zgb: Znaš li praviti kolače, ali one kremaste?
Barbara Vicković: Znam. I najviše volim kremaste.
Velimir: Kako komentiraš nove seks skandale u Hrvata, sada su nogometaši in...? Hoće li ikada stati prekapanje tuđe kućne, amaterske pornografije?
Barbara Vicković: Ne znam koga to zanima...
Miss_B: Smatraš li da 'Villa Marija' ima zadovoljavajuću gledanost ili bi moglo biti i bolje?
Barbara Vicković: Ima odličnu gledanost i, na moje iznenađenje, ima veliku gledanost i u Srbiji.
Zeba: Što misliš o vašem najvećem 'rivalu', 'Zabranjenoj ljubavi'?
Barbara Vicković: 'Zabranjenu ljubav' sam odbila.
Miss_B: Zašto si odbila 'Zabranjenu ljubav'? Mala plaća ili nezanimljiv scenarij?
Barbara Vicković: Kolizija.

juraj_zgb: Koji je zadnji koncert na kojem si bila?
Barbara Vicković: Na prošlim Danima Utrina.
Velimir: Je l' ideš na narodnjake? Ples na stolu u Ludnici i to...?
Barbara Vicković: Ne idem na narodnjake, ali ne znači da neću ići pogledat'.
Velimir: Znaš li gdje je general Gotovina?
Barbara Vicković: Ne znam gdje je Gotovina.
Velimir: Adios amigos!
Barbara Vicković: Pusa svima!!!

---

BARBARA VICKOVIĆ - Sexy preko 30
Živući dokaz kako ne vrijedi za sve žene da prekoračenjem 30.-e otrombolje i izgube na ženstvenosti. Ne pišemo ovdje o glumačkim sposobnostima Barbare kao jedne od protagonistica domicilnih sapunica, nego kao o rasnoj plavuši koja sjajno nosi svoje zrele godine.
Žena je osim Playboya, počela gostovati na naslovnicama čestih magazina samo zbog činjenice da može razgaliti maštu kako školaraca, tako i svoje generacije, a bogami niti umirovljenici suprotnog spola ne bi bili ravnodušni na njenu pažnju.

Jedino što nas ubija u pojam bilo bi da se ostvare i pokažu točnima glasine prema kojima je u vezi s Petrom Vlahovom - kvarcmaisterom. Nadamo se da ipak nije istina.

Teško da ćete je pamtiti po filmskim ulagama, recimo u "Kraljici noći", a po sopa catingu još manje.

Da skratimo pasus, ovdje smo da bi iskazali rispekt prema izgledu jedne žene koja bez faceliftinga, retuširanja i sličnih zahvata - izgleda stani pani i diže nas na noge.
Autor: C.D., 18.06.2006. 20:26 h
DopMagazine

---

net.hr. Gola Barbara Vicković!

FOTO: Playboy/Večernji list

Zločesta Vesna Lovrek iz Ville Marije, glumica zagrebačkog HNK, nema lažne skromnosti, bar dok se radi o vlastitom tijelu. Barbara nije zvijezda samo hrvatskog Playboya.


ZAGREB - Iako je ekskluzivno predstavljanje novog broja hrvatskog Playboya u zagrebačkom Hemingway baru okupilo relativno malo pozatnih lica iz javnog života, najnovija je zvijezda Playboyeva editorijala - glumica HNK Barbara Vicković - privukla mnoštvo fotografa, kojih je bilo više nego svih ostalih posjetitelja ukupno.

Slijedili su je u stopu i škljocali na svaki njezin i najmanji pokret, piše Večernji list.

Kao prava domaćica partyja, Barbara je sve pozdravila i zaželjela im dobru zabavu uz novu slavonsku zvijezdu, repera Shortyja.

On je, pak, otpjevavši tri pjesme, priznao da njega i Playboy veže i - pjesma o zeki.

Među uzvanicima su bili i Barbarina kolegica iz Ville Marije Jelena Veljača sa svojim novim dragim, producentom serije Romanom Majetićem, te Snježana Mehun, Vinko Štefanec, Mladen Burnać i Mislav Žagar.

Tako je zločesta Vesna Lovrek iz Ville Marije otvorila Playboyevu sezonu lova na hrvatske zvijezde. Koja je sljedeća, pita se Večernji list.
IskonInternet 03.02.2005.

---

24sata Silvija Štrbac objavljeno 06.04.2006.
Barbara Vicković: Biti mafijaška šefica ­je zabavnoTrendove uoće ne pratim, nisu mi bitni. Nemam problema s tim ako nemam haljinu na cvjetiće, a ona je trendi. Baš ću obući onu na prugice.Glumicu Barbaru Vicković uskoro ćemo češće gledati na malim ekranima. Osim uloge u krim seriji Nove TV "Balkan Inc.", u kojoj glumi šeficu srpske mafije, gledat ćemo je i u RTL-ovoj "Zabranjenoj ljubavi" u ulozi Gabrijele Fijan.
- Scenaristi su pisali tu ulogu baš za mene, po meni. Kako sam radila kao coach za glumce, redovito smo se viđali i razgovarali, tako da im je bilo lako napisati tekst kad znaju za koga pišu - otkriva Barbara koja navodi da joj je u glumačkoj karijeri najviše pomogla upornost. - Mislim da veze i poznanstva ne igraju neku veliku ulogu. Kad vas trebaju, tada vas zovu - priznaje glumica.
Budući da je i u Hrvatskoj postao trend da glumci postaju redatelji i producenti, zanimalo nas je hoće li i Barbara? - Mislim da bi to bio jedan logičan slijed jer jedan redatelj bi prvenstveno trebao biti dobar glumac - kaže. Međutim, Barbara je otkrila da scenarij nikad nije napisala, ali možda jednom i to pokuša. Osim toga, možda napiše i knjigu.
- Za sada imam samo naslovnicu - rekla je u šali glumica, misleći na svoje slikanje za najpoznatiji svjetski časopis za muškarce. Priznaje da, za razliku od prijašnjih godina, ne izlazi često, vrijeme provodi sa sinom Franom i priprema autorske projekte, koje drži obavijene velom tajne.

Danko Ljuština, glumac

Ljuština, Danko
OSNOVNI PODACI
ime: Danko
prezime: Ljuština
spol: muško
datum rođenja: 24.02.1952 u Karlovcu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:Zagreb
XVIII. DANI SATIRE, 1994.
SATIRIČKO KAZALIŠTE 'KEREMPUH', Zagreb
Danko Ljuština: HAMLET & TARZAN

2003 Na Pula film festivalu Konjanik je nagrađen Zlatnim arenama za najbolju mušku sporednu ulogu (Danko Ljuština)

---

Vecernji list14.05.2006 21:30

Danko Ljuština, pročelnik Gradskog ureda za kulturu
Danko Ljuština: Rezultati Upravnog nadzora u granicama normale


Unatoč nastojanjima, do ravnatelja KDZ-a Saše Britvića nismo mogli doći, dok Duško Ljuština, pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport, izvješće nije htio komentirati jer "ne zna za njega".
Na pitanje kako je to moguće, odgovorio je: Možda je stiglo u Ured, no nisam ga još pregledao. Danas ću ga potražiti i ispitati nalaze kazao je. Dodao je da nema saznanja o nepravilnostima u radu KDZ-a te da je Grad l

ani proveo Upravni nadzor nad Direkcijom za 2004. godinu, no da je poslovanje "bilo u okviru normale".

---

DANKO LJUŠTINA
Rođen je 1952. godine. Prvak je Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Ostvario je niz značajnih uloga na kazališnim pozornicama, medu kojima su najznačajnije: Bokčilo, Negromant i Ugo Tudešak u Dundu Maroju Marina Držića, Odisej u Odiseju i sinu Vene Taufera, Kajgana u Gogoljevoj Ženidbi, Toma u Nihilistu iz Vele Mlake Ive Brešana, Falstaff u Veselim ženama windsorskim i Oberon u Snu Ivanjske noći Williama Shakespearea, Komar u Cankarevim Slugama, Jerotije u Sumnjivom licu Branislava Nušića, Puljo u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana, Domobran u Krležijadi Borislava Vujčića i Glumačke družine Histrion, Georgis u Krležinom Banketu u blitvi, Poggio u Šteta što je kurva Johna Forda, Mama i Žena u Farsa, farsa Georgija Para, Zganarel u Don Juan ili Kameni uzvanik Tirsa de Moline. Osim u matičnom kazalištu, okušao se i u mnogim filmskim ulogama i na brojnim festivalskim pozornicama: Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, Histrionsko ljeto, Glumci u Zagvozdu, MESS, Sterijine igre. Dobitnik je brojnih glumačkih nagrada: Marul, Orlando, Zlatni lovor vijenac, Mila Dimitrijević, Zlatni smijeh i Zlatna arena.

---

Vecernji list 27.02.2006 20:21

Utorak, serija, Nova TV, 20.00
Naša mala klinika

Poseban gost u ovoj epizodi je glumac Danko Ljuština.
Jutro je kao i svako drugo, no u malu kliniku dolazi klaun. Šemso (Enis Bešlagić), ne prepoznaje da je to zapravo Grgeč (Goran Navojec). Razočaran Grgeč ne može vjerovati kako nitko u klinici ne mari za, kako on kaže, najznačajniji hrvatski blagdan - maškare. Nitko ne želi s njim tulumariti, no sve se to promijeni nakon što u kliniku dođe službenik iz Ministarstva za donaciju, Brigate Bračun (Danko Ljuština). On je došao u inspekciju te ukoliku prođu njegovu kontrolu klinika će dobiti donaciju.
Bračun je oduševljen s pozitivnim angažmanom klauna Grgeča, no kako i ne bi kad je Bračun zapravo luđak koji je upravo pobjegao iz ludnice. On nastoji i ostale maškirati i tako ostvariti "moralnu higijenu" u klinici. Svi se zatim oraspolože i nastaje prava ludnica na hodnicima klinike.
Zatim stiže Grospićka (Dubravka Ostojić) s pravom službenicom iz Ministarstva koja je odgovorna za donacije. One zatiču kako lovac Guzina (Ivica Vidović) pomaže navući čarape kolegi Slavičeku (Ranko Zidarić).

---

četvrtak, 29.06.2006.

Miro Barnjak, glumac

Barnjak, Miro
OSNOVNI PODACI
ime: Miro
prezime: Barnjak
spol: muško
datum rođenja: 1969
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:Mostar
Audio

---

dnevni-list.ba
15.6.2006. .: Kultura
U nedjelju posljednja klapa «Živih i mrtvih»

MOSTAR - Na lokacijama Makljen - Draševo protječe posljednji tjedan snimanja igranog filma «Živi i mrtvi» koji se u produkciji BiH i Hrvatske radi po scenariju Josipa Mlakića i pod redateljskom palicom Kristijana Milića. Posljednja klapa past će, kako je najavljeno, u nedjelju, 18. lipnja. «Ostalo nam je još ovih nekoliko dana snimanja, u kojima imamo masovne scene sa statistima, te završni kadrovi. Inače, snimanje je proteklo u najboljem redu», kazao nam je Miro Barnjak, producent filma, koji je, osim toga, koscenarist i jedan od glumaca u filmu.

Barnjak zadovoljan učinjenim

Istaknuo je da je zadovoljan učinjenim, iako se snimanje malo odužilo. «Okolnosti su bile takve, ali, evo, stvari se uspješno privode kraju. Zadovoljan sam u svakom slučaju, s obzirom na sve poteškoće koje su nas pratile u proteklo vrijeme», dodao je Barnjak. Upitan s kojim su se problemima susretali, odgovorio je da su to uglavnom bili financijski problemi. «To su uglavnom financijski problemi koje su uzrokovali naši koproducenti nepoštivanjem ugovora, neisplaćivanjem rata na vrijeme, što je prouzrokovalo i odgađanje snimanja, a samim tim i dovelo cijeli projekt u pitanje. Ali, evo, uspjelo se nekako sve posložiti tako da sve vrlo ozbiljno privodimo kraju i u nedjelju bi trebala biti posljednja klapa na Makljenu, gdje smo i započeli snimanje», istaknuo je Barnjak.

Film o besmislenosti rata

«Živi i mrtvi» je film koji govori o besmislenosti rata i stradavanju običnog čovjeka koji se silom prilika našao u ratnom vihoru na ovim prostorima. U filmu, koji okuplja 25 igranih likova i oko 90 statista, glume Filip Šovagović u glavnoj ulozi, Velibor Topić, Slaven Knezović, Izudin Bajrović, Enes Vejzović, Nermin Omić, Zvonko Zečević, Ljubomir Jurković i Robert Roklicer. «Nadamo se da bi negdje do početka jeseni film trebao biti u potpunosti gotov, izmontiran i završen. Premijeru ćemo pokušati napraviti na nekom većem festivalu, vidjet ćemo koji će to biti», rekao je Barnjak o planovima nakon završetka snimanja. L. Pavlović-Grgić

---

01.12.2005 20:15

NOVI FILM Na obroncima Makljena u srednjoj Bosni ponovno počelo snimanje ratnoga horora "Živi i mrtvi"
HVO ipak bez Cro Copa
Autor ROBERT BUBALO

Sredinom sljedećeg tjedna nastavit će se snimanje filma "Živi i mrtvi" u zajedničkoj produkciji Hrvatske i BiH. Dogodit će se to točno godinu dana otkako je na obroncima Makljena u srednjoj Bosni pala prva klapa tog filma. Snimanje je tada nakon dva tjedna prekinuto zbog loših vremenskih uvjeta i nedostatka novca, no malo je tko očekivao da će stanka potrajati godinu dana. Producent filma Miro Barnjak rekao je da se to dogodilo jer je u cijeloj priči bio naivan.
Bio sam naivan zato što sam ljudima vjerovao. Ugovore s nekim koproducentima čekao sam i po godinu dana i u tom su razdoblju propali neki drugi poslovi. Konkretno, zainteresiranost nekih potencijalnih ulagača u film tada je jednostavno nestala i ljudi su nam otkazivali već pripremljene ugovore. Problemi su i s Federalnom televizijom kao koproducentom jer ta kuća nema novca pa ne može pratiti ugovorom zajamčenu isplatu rata kazao je producent Barnjak.

No i prije samog snimanja za producente su nastali problemi jer je došlo do raskida suradnje s Eduardom Galićem. On je, naime, trebao režirati film, čak je odradio i prvu audiciju u Mostaru. Poslije je došlo do sporazumnog raskida, a Barnjak je režiju želio povjeriti Zrinku Ogresti. Upravo je Ogresta Barnjaka u nekoliko navrata angažirao kao glumca ("Crvena prašina", "Tu"). Osim toga, obojicu veže i suradnja sa scenaristom Josipom Mlakićem. No, Ogresta nije bio raspoložen za režiranje ratnog horora, iako je Mlakićev književni predložak imao sjajnu reputaciju i kod kritike i u javnosti. Najbolje što je Barnjak tada mogao učiniti jest režiju ponuditi perspektivnom debitantu i izbor je pao na Kristijana Milića.

U odabiru glumaca glavna je rola pripala Filipu Šovagoviću. Kako priča govori o dva rata koji se događaju na istome prostoru u srednjoj Bosni, a povezuju ih djed Martin kao ustaški vojnik i njegov unuk Tomo kao bojovnik HVO-a, u ekipi su shvatili kako bi najbolje bilo obje uloge povjeriti istome glumcu. Izbor je pao na Filipa. No u priči iz Domovinskog rata koja prvi puta obrađuje sukobe Hrvata i muslimana u srednjoj Bosni, htjeli su angažirati i Cro Copa.
Mirko Filipović trebao je igrati Vialija, specijalca HVO-a koji vodi probijanje svojih suboraca kroz linije Armije BiH. Nekoliko stvari išlo je u prilog angažiranju Filipovića. To je prije svega njegova popularnost u Hrvatskoj i BiH te naročito u Japanu što bi pomoglo distribuciju filma na Daleki istok. Druga povoljna okolnost bila je Filipovićevo prethodno debitiranje ispred kamera u filmu "Ultimate Seven" u kojem je već probio glumački led. I treće jest njegova fizička sličnost s tipičnim hrvatskim ratnim specijalcem. Ekipa filma bila je na iglama, imala je načelni pristanak Cro Copa koji je i u medijima izjavljivao kako čita scenarij "Živih i mrtvih". Imali smo čvrsta jamstva da će Mirko igrati. Međutim, nakon borbe s Fedorom cijela se situacija zakomplicirala i on je izišao iz projekta. Njemu su prioritet borbe i ponovni pohod na pojas svjetskog prvaka i nama je to bilo razumljivo.

Mislim da smo taj problem ipak jako dobro riješili angažiranjem Velibora Topića, rođenog Hercegovca koji živi u Londonu. Topić je već radio s Philipom Noyceom, Guyom Ritchijem i Ridleyem Scottom koji ga je angažirao u "Kraljevstvu nebeskom". Sad krećemo sa snimanjem i tri tjedna radit ćemo u srednjoj Bosni, a onda idemo u Zagreb gdje ćemo snimati još dva tjedna. U Zagrebu ćemo snimati šumske scene jer se na Sljemenu ne očekuju snjegovi prije siječnja kazao je Barnjak.

"Živi i mrtvi" trebali bi biti gotovi do travnja 2006. No kako su u njega uložila dva ministarstva kulture, i hrvatsko i federalno, pitanje je kako će ga te dvije države tretirati i ima li film uvjete dogodine biti prikazan u Puli.

On mora biti na Puli jer to je festival hrvatskog filma. "Živi i mrtvi" svakako su hrvatski film, ali iz pozicije Bosne i Hercegovine. Jer su producent i scenarist Hrvati iz BiH, a kako je i hrvatsko Ministarstvo kulture u njega uložilo novac, mi smo se tamo obvezni pojaviti, i to isključivo u natjecateljskom programu kazao je producent.

S obzirom na to da je dio materijala već snimljen, obrađen i izmontiran, na promidžbenom DVD-u već se mogu vidjeti kadrovi budućeg filma. Sudeći prema viđenome materijalu, "Živi i mrtvi" bit će film s atmosferom iščekivanja i straha, žestokih ratnih obračuna malih skupina vojnika te brzog ritma u kojem će se izmjenjivati događaji iz dva rata.

I Hrvatska i BiH tim bi filmom konačno mogli dobiti beskompromisan i muški ratni film. Muški će biti nedvojbeno jer u filmu nema nijedne ženske uloge. Uz Filipa Šovagovića i Velibora Topića u filmu još glume Slaven Knezović, Izudin Bajrović, Zvonko Zečević, Enes Vejzović, Ljubomir Jurković, Robert Rokličer, Nermin Omić, a glumit će i koscenarist i producent Miro Barnjak.

---

Josip Mlakić, pisac

Mlakić, Josip
OSNOVNI PODACI
ime: Josip
prezime: Mlakić
spol: muško
datum rođenja: 24.01.1964 u Bugojnu
zanimanje: ing.
trenutno prebivalište: Gornji Vakuf/Uskoplje
intervju

---

'Psi i klaunovi' - novi i još bolji Josip Mlakić


Svakako na svoj način paradigmatičan BIH autor koji je hrvatsko čitateljstvo i kritiku osvojio na mah, čak i prije nego onu, državnim granicama uvjetovanom retorikom rečeno, domaću, zove se Josip Mlakić. On koji bi ostao tek inženjerom iz Uskoplja da mu nije pritajenog pripovjedačkog dara, koji se rasplamsao pod utjecajem zbilje, još uvijek ispisuje svoja ratna sjećanja i fantazije, nadograđene kolektivnom memorijom, legendama, kvalitetnom lektirom i autorskim impulsom. Mlakić nije još jedan od onih pisaca koji su, kako je ironizirao pokojni Izet Sarajlić, «najveći ratni profiteri u BIH», jer je pisao i prije rata, kao što nastavlja i nakon njega. Ipak, romani po kojima je šire poznat, «Kad magle stanu» i «Živi i mrtvi», su svi nekako vezani uz rat. Takav je i najnoviji naslova «Psi i klaunovi», objavljen u Biblioteci Tridvajedan nakladničke kuće VBZ. Iako je u međuvremenu, nakon uspjeha romana «Živi i mrtvi» koji je osvojio 100 000 kuna na natječaju iste izdavačke kuće, Mlakić objavio i žanrovski čisti krimić naslova «Čuvari mostova», te iako je hvaljeni pjesnik, autor kratkih priča i scenarija, njegov novi roman ponovno je svojevrsni događaj. Od nagrađenog i popularnog autora, naime, uvijek se očekuje da slijedi odjek svoje popularnosti. Za autora je ovaj novi roman zapravo prvi dio trilogije, koja bi se uskoro trebala pretvoriti u teatralogiju jer planira napisati i završni dio, koji se pak neće baviti samo BIH devedesetima nego malo duljim periodom.

Ukratko, Mlakićeve književne teme ne završavaju, kao što nisu ni počele s ratnim iskustvom. No, za razliku od spomenutih romana, ovaj najnoviji naslova «Psi i klaunovi» ima i humornu crtu. Velika većina romana pisana je iz vizure infantilnog pripovjedača, dječaka osnovnoškolca, koji opisuje događaje tik pred početak rata u BIH. Odluka za takav ipak nevjerodostojni pripovjedački glas nije oduzela bitno samoj napetosti, no ono što i jest nerečeno kompenzira se strukturnim trikom u završnici romana kad pripovijedanje preuzima stariji, odrasli glas. Ovdje treba reći da je Mlakić, prema vlastitoj tvrdnji, iskoristio dječaka kao pripovjedača samog početka rata, dakle diferencijacije između konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, upravo zato što dječje oči vide crno-bijelo, a baš je takvo bilo i vrijeme svrstavanja na takozvanu svoju stranu prije rata.

Kako god, svi narativi Josipa Mlakića izuzetno su filmični, što je posredno potvrdio i Zrinko Ogresta iskoristivši taj potencijal koscenarističkoj Mlakićevoj ulozi u filmu «Tu», pa postoji već scenarij prema «Psima i klaunovima» koji si je već rezervirao Branko Ištvančić. Recept za toliki uspjeh vlastitih proza pretočenih u filmske scenarije za Mlakića uopće nije tajna, ali ni iznenađenje jer i sam, kako tvrdi, vizualizira slike prije nego što ih opiše. Kritika je već uočila sličnost između novog Mlakićevog romana i legendarnog filma Slobodna Šijana «Ko to tamo peva» snimljenog prema scenariju Dušana Kovačevića. No, osim nekih formalnih, kao što ne putovanje autobusom, drugih i dubljih sličnosti nema, tvrdi Mlakić. Osim toga, roman «Psi i klaunovi» bi se zbog dječjeg pripovjedača mogao povezati i s nekim drugim domaćim klasicima: od Robija K. Viktora Ivančića, preko «Uloge moje porodice u svetskoj revoluciji» Bore Ćosića do, na primjer, drame Abdulaha Sidrana «Otac na službenom putu» prema kojoj je Emir, pardon, Nemanja Kusturica snimio istoimeni film.

Bilo kako bilo, Josip Mlakić, unatoč procvatu književničke karijere i to na više žanrovskih frontova, nije odselio iz rodnog Uskoplja gdje, kako kaže, uopće ne osjeća teret slave i popularnosti. Kolika god bila njegova skromnost, treba ipak spomenuti da se prema scenariju koji je napisao po romanu «Živi i mrtvi» zagrebački redatelj Kristijan Milić upravo sprema snimiti film. U međuvremenu, sam Mlakić već piše novi roman, bit će to kriminalističko-povijesna kronika smještena u osamnaestostoljetnu Bosnu, s glavnim likom koji je istovremeno i detektiv i franjevac. Dok ne dočekamo i televizijsku seriju s, recimo, Mustafom Nadarevićem u glavnoj ulozi, preporučamo Mlakićev recentni roman «Psi i klaunovi» kao kvalitetno štivo i kao poučni, i duhoviti, opis metamorfoza ljudskosti u kriznim situacijama. Bez namjere otkrivanja fabule, recimo samo da je naslov simboličan, baš kao i onaj, iako to pripada sasvim drugom žanru, ukoričenih zbirki kolumni Denisa Kuljiša. Jer, pse i klaunove, ili luđake i majmune, s maskama ili bez njih, prepoznajemo svuda oko nas, iako je rat odavno prošao.

---

Adresa:
josip.mlakic@tel.net.ba


Rođen u Bugojnu, BiH, 1964. godine.
Završio Strojarski fakultet u Sarajevu 1988. godine.
Nagrade i priznanja:
- Nagrada nakladnika Faust Vrančić za najbolji neobjavljeni roman 2000.
za roman "Kad magle stanu"
- V.B.Z.-ova nagrada za neobjavljeni roman 2002. "Živi i mrtvi"
- Nagrada Zrinski, 2003. za roman "Živi i mrtvi"
- Nagrada Djalski, 2003, za roman "Živi i mrtvi"

Objavio:
- Puževa kućica, priče, Uskoplje, 1997.
- Kad magle stanu, roman, Zagreb, 2000.
- Odraz u vodi, priče, Mostar, 2002.
- Obiteljska slika, priče, Zagreb, 2002.
- Živi i mrtvi, roman, Zagreb, 2002.
- Ponoćno drvo, izbor priča
- Čuvari mostova, roman, Hercegtisak, Split - Široki brijeg, 2005.
- Psi i klaunovi, roman, V.B.Z., Zagreb 2006.

---

Kristijan Milić, redatelj

Kristijan Milić
OSNOVNI PODACI
ime: Kristijan Milić
prezime: Kristijan Milić
spol: muško
datum rođenja: 25.12.1969 u Zagrebu
zanimanje: redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

---

KRISTIJAN MILIĆ
Rođen 25. 12. 1969. u Zagrebu.
Od 1993. do 2000. radio kao pomoćni rasvjetljivač i scenski radnik.
1994. godine upisuje Akademiju dramske umjetnosti. U sklopu studija režira tri kratka igrana filma:

Za kratki film “Backwoods” na prvom studentskom festivalu “F.R.K.A.” (1998) dobiva drugu nagradu.
Od 2000. aktivno se bavi režijom glazbenih i reklamnih spotova.
2001. diplomirao kao filmski (i tv) redatelj.
2002. godine dovršava krati igrani film "Sigurna kuća" koji postaje sastavni dio omnibusa "24 sata".
Na ovogodišnjim "Danima hrvatskog filma" za kratki igrani film "Sigurna kuća" dobiva nagradu za najboljeg debitanta. Isti film osvaja i nagradu za najbolju kameru (Mario Sablić).

FILMOGRAFIJA:
- "Netrpeljivost" (1995), kratki igrani film, ADU
- "Backwoods" (1998), kratki igrani film, ADU
- "Dosada" (1998), kratki igrani film, ADU
- "24 SATA" - ("Sigurna kuća") (2002)
- "Živi i mrtvi" -(2007)

---

---

Novi listRAZGOVOR S POVODOM: KRISTIJAN MILIĆ & GORAN KULENOVIĆ, AUTORI OMNIBUSA »24 SATA«
Strelovito do nagrada, puževim korakom do kina

Filmovi »Sigurna kuća« Kristijana Milića i »Ravno do dna« Gorana Kulenovića snimljeni su još prije dvije godine i spojeni u omnibus naslovljen »24 sata« koji je tek ovih sparnih dana krenuo u kina, naravno, bez ikakve reklame i medijske podrške, iako u filmu nastupa prva garda našeg mlađeg glumišta



Za budžet manji od milijun kuna snimljen je prije dvije godine omnibus od dva nastavka naslovljen »24 sata«. Autorski dvojac Kristijan Milić i Goran Kulenović prije dvije godine, kad su im filmovi »Sigurna kuća« i »Ravno do dna« – sastavni dijelovi rečenog omnibusa – prikazani na Danima hrvatskog filma i Pulskom ...

srijeda, 28.06.2006.

Rakan Rushaidat, glumac

Rushaidat, Rakan
OSNOVNI PODACI
ime: Rakan
prezime: Rushaidat
spol: muško
datum rođenja: 25.10.1977
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
cura: Daria Lorenci

---

Rođen je 1977. godine. Od 1990. član je Dramskog studija ZKM-a. Akademiju dramske umjetnosti završava 2000. godine u klasi Joška Juvančića.

Zapažen je njegov rad u Teatru Exit. Za ulogu u predstavi "Istok" dobio je nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Osim u Exitu, kao slobodni dramski umjetnik igrao je u svim nacionalnim kazalištima i Gavelli. Za ulogu Mira u predstavi "Komšiluk naglavačke" u HNK Ivan pl. Zajc dobio je nagradu Fabijan Šovagović.

Snimio je desetak filmova od kojih je u nekima igrao glavne uloge.

U Trešnji je u angažmanu od 2004. godine.

---

INTERVJU: RAKAN RUSHAIDAT

Nije u novcu sve

Zvijezda filma 'Sve džaba', po ocu Jordanac, a po majci Podravac, ne želi snimati reklame i sapunice, prezire svaki dress code te se i na premijerama pojavljuje u odjeći koju je naslijedio od prijatelja



Razgovarao Kruno Petrinović
Snimio Petar Jurica

Nakon zagrebačke premijere filma "Sve džaba" 7. prosinca te njegova prikazivanja na festivalima u Puli i Sarajevu, gdje su se i publika i kritičari oduševili nastupom Rakana Rushaidata u filmu redatelja Antonija Nuića, potpuno je jasno da je hrvatska kinematografija dobila novu glumačku zvijezdu.

Kritičari i gledatelji su suglasni kako je Rakan u ulozi Gorana, vlasnika pokretne ugostiteljske radnje koji sav imetak potroši dijeleći piće posjetiteljima, ostvario nezaboravnu glumačku priču i ocrtao duh Bosne. Ipak, 29-godišnji Zagrepčanin (otac mu je Jordanac, a majka Podravka) potpuno odudara od slike glamura i sjaja kakva obično prati glumce. Rakan ne snima reklame niti sapunice, uglavnom nastupa u kazališnim predstavama koje prati epitet - alternativnih, te, nakon jednog velikog filmskog razočaranja, pomno pazi koje će uloge na velikom ekranu prihvatiti.

- Ne želim da mi se faca svugdje pojavljuje: da se vidim na reklamnim panoima, mislim da bih se sam sebi smučio - kaže Rakan Rushaidat, član glumačkog ansambla dječjeg kazališta "Trešnja" iz Zagreba. Pošto se početkom rujna iz glavnog grada BiH vratio s nagradom Srce Sarajeva, čiji novčani dio iznosi 2500 eura, Rakanu je u zagrebačkom kazalištu KNAP s redateljem Sašom Anočićem napravio predstavu "Smisao života gospodina Lojtrice", koja je premijerno izvedena sredinom prosinca.

Na zagrebačku premijeru filma dojurili ste s generalne probe, odjeveni u majicu kratkih rukava i traperice, a u Sarajevu ste se na crvenom tepihu pojavili u gornjem dijelu trenirke. Zar vam je uistinu svejedno što nosite u tako svečanim prilikama?
- Košulju i kravatu odjenuo sam jedino na maturalnoj zabavi, ali sam preko toga imao koanatu jaknu, pa sam izgledao kao "seljo". Ako postoji kodeks odijevanja, ja se na tom događaju neću pojaviti... U Sarajevu sam ignorirao dress code, a producentu Borisu T. Matiću jedino je bilo vaano da se pojavim na premijeri, nije postavljao nikakve uvjete što se garderobe tiče.
Uostalom, pitam se zašto bismo svi trebali biti uniformirani kao pingvini. Ja ne razumijem takav svijet.

Tko vam kupuje odjeću?
- Uglavnom mama, a ponekad se na tulumu mijenjam za majice. Kad sam hodao s Darijom Lorenci, ona se pokušavala brinuti o tome kako izgledam, čak mi je i kupovala odjeću. Ipak, dobar dio moje garderobe odjeća je raznih ljudi s raznih tuluma. I taj famozni gornji dio trenirke posudio sam od prijatelja na jednom tulumu.

Na što trošite novac?
- Honorar za ulogu u filmu "Sve džaba", koji je bio pristojan, potrošio sam za dva mjeseca - na provod i prijatelje.
Ne znam s lovom, kad je dobijem, odmah sve potrošim. Zapravo ga prezirem, novac mi ništa ne znači: baš me briga ako jednog dana s ovog svijeta odem bez prebijene pare.

Kako se osjećate kad u džepu nemate ni za kavu?
- Uoči Sarajeva bio sam upravo u toj fazi. Novčani dio nagrade taman mi je pokrio minuse i dugove, tako da trenutačno lakše dišem. Moada ću se promijeniti kad jednog dana budem imao za koga štedjeti. Ako mi treba novac, posudim ga od prijatelja. I ja drugima posuđujem, kad imam. Uvjeren sam da bi odnosi među ljudima trebali tako funkcionirati: bilo bi nam ljepše aivjeti kad bismo jedni drugima pomagali, a ne gledali jedino vlastiti interes.

Što vam znači nagrada Srce Sarajeva?
- To mi je prva filmska nagrada, posebno mi je drago što sam je dobio u Sarajevu za ulogu Bosanca, a za mene predstavlja najljepši kraj divnog provoda na festivalu koji je pun pozitivne energije. Sarajlije su otvoreni, vrlo jednostavni ljudi, lako je s njima komunicirati. Zaustavljali su me na ulici i pričali sa mnom o filmu i ulozi, kao da se oduvijek poznajemo - oduševio me njihov mentalitet.

Jeste li očekivali nagradu?
- Dan uoči dodjele nagrada sanjao sam kako mi se svi smiju, upiru prstom u mene, da mi se ljudi s kamerama unose u lice... Probudio me producent filma, koji me nazvao da mi čestita na nagradi. Te večeri, kad su se sve te kamere, mikrofoni i fotoaparati uperili prema meni, atmosfera me podsjetila na tu noćnu moru, pa sam se malo svega toga i uplašio. Navodno ste se preklani, nakon uloge u filmu "Ispod crte", kojom niste bili zadovoljni, zarekli da nećete više snimati filmove. Zašto ste prihvatili ulogu u Nuićevu filmu

"Sve džaba"?
- To što sam rekao, nije bilo namijenjeno široj javnosti, izrekao sam to u društvu prijatelja. Mlad sam glumac i vrlo kritičan, a više od svega - samokritičan. Volim gaziti po sebi, tako da se uglavnom fokusiram na loše stvari i pogreške... Nije to ništa neobično, poznajem slične glumačke priče. Kako je gluma potraga za samim sobom, nitko od nas, čini mi se, ne može za sebe reći da je sve naučio, da se potpuno glumački formirao... Kad budem potpuno zadovoljan sam sa sobom na pozornici ili pred kamerom, više se neću baviti tim poslom, jer neću više imati što traaiti. A uloga Gorana u filmu "Sve džaba" bila je tako velik izazov da je nisam mogao odbiti. Redatelj i scenarist Antonio Nuić je mislio na mene dok ju je pisao i uvjerio me kako je mogu odigrati.

Kako ste se pripremali za tu ulogu?
- Imam izraaenu autodestruktivnu crtu, kao i Goran, koji nakon rata u Bosni sav imetak proćerda dijeleći besplatno ljudima piće. No, najviše mi je značio posjet Bosni 46 gdje sam vidio posljedice rata: srušene kuće, razorena sela i gradove, ali i upoznao ljude koji su u ratu bili na suprotnim stranama, a danas zajedno rade i piju u kafiću. Osim toga, redatelj Antonio Nuić mi je posudio roman "Tvržava" Meše Selimovića, u kojem si glavni junak Ahmet Cabo postavlja slična pitanja kao i moj lik: kako i kamo dalje nakon rata koji ti je sve odnio, što sada, koji je smisao života...

Kako ste postali glumac?
- Vlado Krušić, voditelj Dramskog učilišta ZeKae- Ma, organizirao je audiciju u mojoj osnovnoj školi i on je, zapravo, najzaslužniji što sam postao glumac: prve recitale i ozbiljnije predstave radio sam s njim. U učilištu sam upoznao prijatelja Franju Dijaka s kojim sam upisao studij glume.

Osim glume, jeste li ikad išta radili za novac?
- Jednom sam s prijateljem joggirao po Tuškancu i naletjeli smo na čovjeka koji nas je zamolio da mu istovarimo kamion ugljena. Za to sam dobio pedeset kuna.

Cto na arapskom znači ime Rakan?
- Čovjek bogat duhom, sva arapska imena su vrlo lijepa i imaju duhovno značenje.

Iz kakve ste obitelji?
- Moj otac Hayel je Jordanac, koji je u Zagreb došao na studij ekonomije, gdje je upoznao moju majku, Podravku iz sela Mosti. Zaljubili su se na prvi pogled, dobili kćer Dijanu i mene, pa otac nikad nije završio studij, nego se zaposlio kao sudski tumač za arapski jezik i prevoditelj.

Jeste li odgojeni u duhu islama?
- Ne, na žalost, i ne poznajem dovoljno svoju obitelj iz Jordana. Ovo ljeto trebao sam s ocem otputovati u njegov rodni grad Irbid, ali smo to odgodili zbog rata na Bliskomistoku. Iako je musliman, moj otac se vjenčao s majkom u katoličkoj crkvi. Roditelji su mi dopustili da, kad odrastem, sam sa sobom riješim pitanje vjere. Jedino su me dali obrezati, ali su to učinili, kažu, iz higijenskih razloga.

Je li vas otac naučio arapski?
- Samo nekoliko riječi. Kad sam bio mali, otac je vrlo mnogo radio pa za to nije imao vremena, a potom je došao moj pubertet i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, te sam rano napustio roditeljski dom. Danas ponovno imamo vrlo zdrav odnos: obojica smo mnogo opušteniji.

Zašto ste kao 18-godišnjak otišli u podstanare?
- Kad sam završio trgovačku školu i upisao studij glume, jednostavno sam imao potrebu započeti svoj život. Mojim roditeljima to nije bilo lako prihvatiti, ali ja nikad nisam poaalio zbog te svoje odluke.

Imate li, uz glumu, još neku strast?
- Sviram bas u bendu Spori loris: članovi benda su moji prijatelji, a prije ljeta smo snimili demo te odraali koncert u kafiću Krivi put. Sviramo glazbu koju nazivamo postflash ili zoo, a vjeabamo u bivšoj tvornici dugmadi u Savskoj ulici. Jedino nam je pravilo da u svakoj pjesmi mora biti spomenuta aivotinja, a bend je ime dobio za posjeta zoološkom vrtu: spori loris je ljenjivac, koji se vrlo sporo kreće i aivi u prašumi. Moja druga strast je bilijar. Imam nekolicinu prijatelja, jedan od njih je i redatelj Antonio Nuić, s kojima ponekad odigram i pedeset partija u nizu.

Godinama ste bili slobodni umjetnik. Zašto ste se preklani zaposlili u zagrebačkom kazalištu "Trešnja"?
- Direktor "Trešnje" Roman Cušković bio je prvi čovjek koji je sa mnom obavio normalan, suvisao razgovor: pitao me što bih ja volio raditi, otvoreno mi je rekao što njega zanima - i jednostavno smo se našli.
Njegovu ponudu da se pridružim toj sjajnoj ekipi jednostavno nisam mogao odbiti. Osim toga, naša publika su djeca i s njima nema muljanja: ako im se predstava ne svidi, to vam bez milosti pokaau, ako su zadovoljni - nema kraja njihovoj sreći.
ivor Gloria
updated: 9.I.2007. href="http://photos1.blogger.com/blogger/7598/3056/1600/rakan-rushaidat.jpg">
Rushaidat, Rakan
OSNOVNI PODACI
ime: Rakan
prezime: Rushaidat
spol: muško
datum rođenja: 25.10.1977
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Rođen je 1977. godine. Od 1990. član je Dramskog studija ZKM-a. Akademiju dramske umjetnosti završava 2000. godine u klasi Joška Juvančića.

Zapažen je njegov rad u Teatru Exit. Za ulogu u predstavi "Istok" dobio je nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Osim u Exitu, kao slobodni dramski umjetnik igrao je u svim nacionalnim kazalištima i Gavelli. Za ulogu Mira u predstavi "Komšiluk naglavačke" u HNK Ivan pl. Zajc dobio je nagradu Fabijan Šovagović.

Snimio je desetak filmova od kojih je u nekima igrao glavne uloge.

U Trešnji je u angažmanu od 2004. godine.

---

INTERVJU: RAKAN RUSHAIDAT

Nije u novcu sve

Zvijezda filma 'Sve džaba', po ocu Jordanac, a po majci Podravac, ne želi snimati reklame i sapunice, prezire svaki dress code te se i na premijerama pojavljuje u odjeći koju je naslijedio od prijatelja



Razgovarao Kruno Petrinović
Snimio Petar Jurica

Nakon zagrebačke premijere filma "Sve džaba" 7. prosinca te njegova prikazivanja na festivalima u Puli i Sarajevu, gdje su se i publika i kritičari oduševili nastupom Rakana Rushaidata u filmu redatelja Antonija Nuića, potpuno je jasno da je hrvatska kinematografija dobila novu glumačku zvijezdu.

Kritičari i gledatelji su suglasni kako je Rakan u ulozi Gorana, vlasnika pokretne ugostiteljske radnje koji sav imetak potroši dijeleći piće posjetiteljima, ostvario nezaboravnu glumačku priču i ocrtao duh Bosne. Ipak, 29-godišnji Zagrepčanin (otac mu je Jordanac, a majka Podravka) potpuno odudara od slike glamura i sjaja kakva obično prati glumce. Rakan ne snima reklame niti sapunice, uglavnom nastupa u kazališnim predstavama koje prati epitet - alternativnih, te, nakon jednog velikog filmskog razočaranja, pomno pazi koje će uloge na velikom ekranu prihvatiti.

- Ne želim da mi se faca svugdje pojavljuje: da se vidim na reklamnim panoima, mislim da bih se sam sebi smučio - kaže Rakan Rushaidat, član glumačkog ansambla dječjeg kazališta "Trešnja" iz Zagreba. Pošto se početkom rujna iz glavnog grada BiH vratio s nagradom Srce Sarajeva, čiji novčani dio iznosi 2500 eura, Rakanu je u zagrebačkom kazalištu KNAP s redateljem Sašom Anočićem napravio predstavu "Smisao života gospodina Lojtrice", koja je premijerno izvedena sredinom prosinca.

Na zagrebačku premijeru filma dojurili ste s generalne probe, odjeveni u majicu kratkih rukava i traperice, a u Sarajevu ste se na crvenom tepihu pojavili u gornjem dijelu trenirke. Zar vam je uistinu svejedno što nosite u tako svečanim prilikama?
- Košulju i kravatu odjenuo sam jedino na maturalnoj zabavi, ali sam preko toga imao koanatu jaknu, pa sam izgledao kao "seljo". Ako postoji kodeks odijevanja, ja se na tom događaju neću pojaviti... U Sarajevu sam ignorirao dress code, a producentu Borisu T. Matiću jedino je bilo vaano da se pojavim na premijeri, nije postavljao nikakve uvjete što se garderobe tiče.
Uostalom, pitam se zašto bismo svi trebali biti uniformirani kao pingvini. Ja ne razumijem takav svijet.

Tko vam kupuje odjeću?
- Uglavnom mama, a ponekad se na tulumu mijenjam za majice. Kad sam hodao s Darijom Lorenci, ona se pokušavala brinuti o tome kako izgledam, čak mi je i kupovala odjeću. Ipak, dobar dio moje garderobe odjeća je raznih ljudi s raznih tuluma. I taj famozni gornji dio trenirke posudio sam od prijatelja na jednom tulumu.

Na što trošite novac?
- Honorar za ulogu u filmu "Sve džaba", koji je bio pristojan, potrošio sam za dva mjeseca - na provod i prijatelje.
Ne znam s lovom, kad je dobijem, odmah sve potrošim. Zapravo ga prezirem, novac mi ništa ne znači: baš me briga ako jednog dana s ovog svijeta odem bez prebijene pare.

Kako se osjećate kad u džepu nemate ni za kavu?
- Uoči Sarajeva bio sam upravo u toj fazi. Novčani dio nagrade taman mi je pokrio minuse i dugove, tako da trenutačno lakše dišem. Moada ću se promijeniti kad jednog dana budem imao za koga štedjeti. Ako mi treba novac, posudim ga od prijatelja. I ja drugima posuđujem, kad imam. Uvjeren sam da bi odnosi među ljudima trebali tako funkcionirati: bilo bi nam ljepše aivjeti kad bismo jedni drugima pomagali, a ne gledali jedino vlastiti interes.

Što vam znači nagrada Srce Sarajeva?
- To mi je prva filmska nagrada, posebno mi je drago što sam je dobio u Sarajevu za ulogu Bosanca, a za mene predstavlja najljepši kraj divnog provoda na festivalu koji je pun pozitivne energije. Sarajlije su otvoreni, vrlo jednostavni ljudi, lako je s njima komunicirati. Zaustavljali su me na ulici i pričali sa mnom o filmu i ulozi, kao da se oduvijek poznajemo - oduševio me njihov mentalitet.

Jeste li očekivali nagradu?
- Dan uoči dodjele nagrada sanjao sam kako mi se svi smiju, upiru prstom u mene, da mi se ljudi s kamerama unose u lice... Probudio me producent filma, koji me nazvao da mi čestita na nagradi. Te večeri, kad su se sve te kamere, mikrofoni i fotoaparati uperili prema meni, atmosfera me podsjetila na tu noćnu moru, pa sam se malo svega toga i uplašio. Navodno ste se preklani, nakon uloge u filmu "Ispod crte", kojom niste bili zadovoljni, zarekli da nećete više snimati filmove. Zašto ste prihvatili ulogu u Nuićevu filmu

"Sve džaba"?
- To što sam rekao, nije bilo namijenjeno široj javnosti, izrekao sam to u društvu prijatelja. Mlad sam glumac i vrlo kritičan, a više od svega - samokritičan. Volim gaziti po sebi, tako da se uglavnom fokusiram na loše stvari i pogreške... Nije to ništa neobično, poznajem slične glumačke priče. Kako je gluma potraga za samim sobom, nitko od nas, čini mi se, ne može za sebe reći da je sve naučio, da se potpuno glumački formirao... Kad budem potpuno zadovoljan sam sa sobom na pozornici ili pred kamerom, više se neću baviti tim poslom, jer neću više imati što traaiti. A uloga Gorana u filmu "Sve džaba" bila je tako velik izazov da je nisam mogao odbiti. Redatelj i scenarist Antonio Nuić je mislio na mene dok ju je pisao i uvjerio me kako je mogu odigrati.

Kako ste se pripremali za tu ulogu?
- Imam izraaenu autodestruktivnu crtu, kao i Goran, koji nakon rata u Bosni sav imetak proćerda dijeleći besplatno ljudima piće. No, najviše mi je značio posjet Bosni 46 gdje sam vidio posljedice rata: srušene kuće, razorena sela i gradove, ali i upoznao ljude koji su u ratu bili na suprotnim stranama, a danas zajedno rade i piju u kafiću. Osim toga, redatelj Antonio Nuić mi je posudio roman "Tvržava" Meše Selimovića, u kojem si glavni junak Ahmet Cabo postavlja slična pitanja kao i moj lik: kako i kamo dalje nakon rata koji ti je sve odnio, što sada, koji je smisao života...

Kako ste postali glumac?
- Vlado Krušić, voditelj Dramskog učilišta ZeKae- Ma, organizirao je audiciju u mojoj osnovnoj školi i on je, zapravo, najzaslužniji što sam postao glumac: prve recitale i ozbiljnije predstave radio sam s njim. U učilištu sam upoznao prijatelja Franju Dijaka s kojim sam upisao studij glume.

Osim glume, jeste li ikad išta radili za novac?
- Jednom sam s prijateljem joggirao po Tuškancu i naletjeli smo na čovjeka koji nas je zamolio da mu istovarimo kamion ugljena. Za to sam dobio pedeset kuna.

Cto na arapskom znači ime Rakan?
- Čovjek bogat duhom, sva arapska imena su vrlo lijepa i imaju duhovno značenje.

Iz kakve ste obitelji?
- Moj otac Hayel je Jordanac, koji je u Zagreb došao na studij ekonomije, gdje je upoznao moju majku, Podravku iz sela Mosti. Zaljubili su se na prvi pogled, dobili kćer Dijanu i mene, pa otac nikad nije završio studij, nego se zaposlio kao sudski tumač za arapski jezik i prevoditelj.

Jeste li odgojeni u duhu islama?
- Ne, na žalost, i ne poznajem dovoljno svoju obitelj iz Jordana. Ovo ljeto trebao sam s ocem otputovati u njegov rodni grad Irbid, ali smo to odgodili zbog rata na Bliskomistoku. Iako je musliman, moj otac se vjenčao s majkom u katoličkoj crkvi. Roditelji su mi dopustili da, kad odrastem, sam sa sobom riješim pitanje vjere. Jedino su me dali obrezati, ali su to učinili, kažu, iz higijenskih razloga.

Je li vas otac naučio arapski?
- Samo nekoliko riječi. Kad sam bio mali, otac je vrlo mnogo radio pa za to nije imao vremena, a potom je došao moj pubertet i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, te sam rano napustio roditeljski dom. Danas ponovno imamo vrlo zdrav odnos: obojica smo mnogo opušteniji.

Zašto ste kao 18-godišnjak otišli u podstanare?
- Kad sam završio trgovačku školu i upisao studij glume, jednostavno sam imao potrebu započeti svoj život. Mojim roditeljima to nije bilo lako prihvatiti, ali ja nikad nisam poaalio zbog te svoje odluke.

Imate li, uz glumu, još neku strast?
- Sviram bas u bendu Spori loris: članovi benda su moji prijatelji, a prije ljeta smo snimili demo te odraali koncert u kafiću Krivi put. Sviramo glazbu koju nazivamo postflash ili zoo, a vjeabamo u bivšoj tvornici dugmadi u Savskoj ulici. Jedino nam je pravilo da u svakoj pjesmi mora biti spomenuta aivotinja, a bend je ime dobio za posjeta zoološkom vrtu: spori loris je ljenjivac, koji se vrlo sporo kreće i aivi u prašumi. Moja druga strast je bilijar. Imam nekolicinu prijatelja, jedan od njih je i redatelj Antonio Nuić, s kojima ponekad odigram i pedeset partija u nizu.

Godinama ste bili slobodni umjetnik. Zašto ste se preklani zaposlili u zagrebačkom kazalištu "Trešnja"?
- Direktor "Trešnje" Roman Cušković bio je prvi čovjek koji je sa mnom obavio normalan, suvisao razgovor: pitao me što bih ja volio raditi, otvoreno mi je rekao što njega zanima - i jednostavno smo se našli.
Njegovu ponudu da se pridružim toj sjajnoj ekipi jednostavno nisam mogao odbiti. Osim toga, naša publika su djeca i s njima nema muljanja: ako im se predstava ne svidi, to vam bez milosti pokaau, ako su zadovoljni - nema kraja njihovoj sreći.
ivor Gloria
updated: 9.I.2007.

Dražen Šivak, glumac

Šivak, Dražen
OSNOVNI PODACI
ime: Dražen
prezime: Šivak
spol: muško
datum rođenja: 13.01.1974 u Rijeci
zanimanje:
trenutno prebivalište:
wikipedia

---

Zarez 31. 1. 2002. broj 73
Tijeloduh glumca, igra i zen


Zapisi o glumi



Dubravka Crnojević-Carić

Dražen Šivak, glumac, rođen 1974. godine u Rijeci. Upisao Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine. Glumio u Teatru &td, ZKM, DK Gavella, HNK Varaždin, HNK Rijeka, na Dubrovačkim ljetnim igrama. Izdvojene uloge: Molina u Poljupcu žene pauka, Dražen u Usporavanjima i Nesigurnoj priči, Azor u Raspri. Ostvario i filmske uloge, i to u Welcome to Sarajevo, i u nedavno snimljenom filmu Bobe Jelčića i Nataše Rajković, zasad bez naslova. Dobitnik nagrade hrvatskoga glumišta za najboljeg mladog glumca 1997. godine; te iste nagrade na Festivalu glumca. Krajem prošle kalendarske godine zaigrao je Marivauxa (Raspra) u režiji Janusza Kice (Kazalište Ivana Zajca u Rijeci).


Slažeš li se s tezom kako je sve naše sjećanje upisano na staničnoj razini; da su naše emocije smještene u tijelu, te da se radom na tijelu bavimo i našim emotivnim i mentalnim zapisima? Kako to povezuješ s glumom?

– Rad na sebi je kompleksan, podrazumijeva različite aspekte koje treba uzeti u obzir. Umjetnost je neodvojiva od rada na sebi, pogotovo je za izvedbenu umjetnost to važno. Svi ljudi koji te gledaju na sceni čitaju tvoje «stanje», neki svjesno neki nesvjesno. Neminovno se prepoznaje svaki debalans suptilnih slojeva, energetska je mapa tijela vidljiva. Naravno, s tih se suptilnih slojeva, svaka nestabilnost, nakon nekog vremena, nažalost, odrazi i na fizičko tijelo. Samim radom na tijelu možemo razumjeti i promijeniti jako puno toga. Rad je na tijelu vrijedan goleme pažnje. U tijelu je sve upisano, tu su pohranjene sve informacije. Rad može potrajati cijeli život. To je neodvojiv dio puta. U jednom sam trenutku otkrio kako ništa ne znam o svom tijelu, da se prema sebi odnosim kao stranac. Užasnuo sam se toga. Stvari su mi počele izmicati. Tada sam pomislio da ne može biti gore, a onda se pokazalo kako, ako nešto ne poduzmem, može biti i puno gore. Postao sam hladan prema sebi, prema drugima, nepotrebno sam rušio brojne mostove. Čovjek si može racionalizirati najrazličitije stvari, pa tako i opravdati svoju lijenost i zatvorenost. Dokle god si čovjek ne želi osvijestiti problem, dok želi «ne talasati», nema ni promjene.

Promjene

A svjesna je promjena važna. No, ne mogu odvajati pozitivno i negativno iskustvo koje sam prošao. Sve je to pridonijelo osvješćivanju. Sve je to dio iskustva koje sam prošao. Iz tog sam nezadovoljstva krenuo u područje potpuno nepoznato, a za koje sam intuitivno osjećao da bi moglo biti plodnim. Prva stvar, tehnika s kojom sam se susreo prije otprilike šest godina, igrom okolnosti, bila je rei-ki. Otkrio sam tada da sam i energetsko biće, osjetio sam nešto vrlo opipljivo, a što je izvan vidljivog (barem je meni u tom trenutku bilo nevidljivim). To je ono što mi je ova tehnika dala. Osim svladavanja same tehnike, važno je tko ti je predaje i na koji način, te, naravno, što ću s tim poslije učiniti. Svaka je tehnika ograničena sama po sebi. Treba pažnje i rada. U međuvremenu sam probao razne stvari, već dulje vrijeme radim brojne Oshove meditacije, a prošao sam i razne terapije. Sada sam počeo raditi lohan kung. Lohan je tek prije dvadeset godina otkriven na zapadu javno, do tada se prenosio isključivo unutar jedne obitelji u Kini. Datira od Boddhi Dharme, prvoga patrijarha zena, začetnika zena, budističke mistike. Nešto slično tai-chiu.

Na koji se način bavljenje energetskim vježbama, meditacijom, odrazilo na tvoje glumačke sposobnosti?

– Prenijeti to iskustvo u glumu vrlo je teško, jer počinješ od početka, događaju se tek fragmenti uvida. Osjećao sam da me na neki način gluma i ometa jer se nisam znao baviti njome na način koji bi me hranio. Kad sam započeo raditi na sebi, istraživati, paralelno sam igrao predstave i bio do grla u tom svijetu. Nekad sam bio prisutan na sceni, a nekad potpuno neprisutan. Ponekad sam se osjećao gotovo u stanju meditacije za vrijeme izvedbe, katkada mehaničan, nekad sam pak intenzivno osjećao svoje tijelo, ili način nastajanja emocija. Na razne sam načine znao doživljavati i prisutnost publike. Danas su se neke stvari počele povezivati. Volio bih jednoga dana pokrenuti neki proces, okupiti umjetnike koji nisu «zakačeni» na uspjeh ili «umjetnost», koji i sami istražuju. Ideja se rađa već neko vrijeme, vidjet ćemo...

Vježbe osvješćivanja

Na Akademiji dramske umjetnosti radio si sa studentima klase Borne Baletića razne vježbe osvješćivanja? Kakvo je bilo to iskustvo?

– Da, radio sam jedan semestar. Bilo je odlično. Divno je raditi s njima. Imaju svježinu, voljni su učiti. Rezultati su bili očiti, iako je rad bio kratak. No, poteškoće izviru iz edukativnog sustava: recimo, radiš dva-tri sata sa studentom koji postaje sve otvoreniji, koji počinje kreirati situaciju kad je u stanju nešto kreirati za sebe, onda ode raditi sljedeća dva-tri sata s drugom osobom potpuno drugu stvar. Dolazi do disproporcije. Student počinje otkrivati svoje emocije kako bi uspio polako njima i baratati, a onda ode nekamo gdje se stavlja pozitivan ili negativan predznak pred određeno stanje, pred određenu emociju. To rezultira samo zbrkom. Istovremeno, samo onaj tko je svjestan svojih emocija, onaj tko poznaje raspon emocija, može biti glumački kreativan. Nije bez veze kada nekog stave u određeni fah – njegov se sklop, vjerojatno, kreće unutar uskog kruga. Glumac stvara baveći se emocijama, djelujući na um. A to činimo preko tijela, i svaku tu razinu treba istraživati. Možda onda kušamo malo onoga iza toga. Često glumac misli da je u nekom stanju neprihvatljiv u životu, a onda drži kako je to neprihvatljivo i na sceni – recimo kada je riječ o emocijama poput bijesa, ili stanju kao što je stid, ili pak sklonostima kao što je homoseksualizam. Tada glumac na sceni suptilno pokušava prenijeti informaciju da on nije zapravo «to» što igra. Tada ne brani lik već ga komentira, ne voli ga, jer ne prihvaća taj dio sebe. Eto, zato je potrebno osvješćivanje različitih razina: kako pri glumačkom zadatku ne bi imao otpor pri «ulasku» u različite stvari. Treba imati snage i razumijevanja npr. glumiti pedera i ne izrugivati mu se. Muškarce je, naime, stid pokazati vlastitu feminu, što je čisto društveno kondicioniranje. Dok umjetnik ne osvijesti vlastitu kondicioniranost, predvidljiva je mašina. Imao sam to iskustvo, igrati homoseksualca (Molina, Poljubac žene pauka, DK Gavella, režija Saša Broz). Reakcije su i kod kolega bile vrlo zanimljive: većina je držala da je to «preuvjerljivo», da to moram biti ja privatno.

Percepcija i ego

U teatru postoji tzv. problem percepcije. Prosječna se publika zadovoljava banalnim stvarima. U kazalištu se, kada znaš gledati, odmah sve vidi, je li komad izabran s razlogom ili ne, kako se radilo itd. Divno bi bilo kad bi bilo više ljudi u publici, koji to mogu energetski čitati, koji znaju vidjeti čovjeka koji se usudio pokazati pred drugima. Kad smo već kod pokazivanja, vrlo se često mijenja egzibicionizam s «autentičnošću». To je česta zamka. Nije ni čudo: ako je koja umjetnost povezana s egom, zasigurno je to gluma. No, paradoks je u sljedećem: glumac se s jedne strane svjesno i s velikom željom pokazuje na sceni, no često se, istovremeno, skriva. Taj fenomen možemo prepoznati i u «normalnom» životu: kad nas fotografiraju, nesvjesno se namjestimo. Željeli bismo, dakle, da nas vide u određenom izdanju koje je predviđeno za druge. Željeli bismo da nas ne vide onakve kakvi smo za sebe same. Na suptilan način to radimo i na sceni: branimo se od toga da budemo viđeni. Ako mi predstava koju gledam ponudi ma i na kratko takvu vrstu «autentičnosti», s predstave izlazim zadovoljan. Počašćen sam kada se nečija iskrenost odvija pred mojim očima. Netko «to» ima prirodno, neku «prisutnost», ili svoju energiju. A scena omogućuje da se to vidi, jer je scena energetsko mjesto, polje pažnje. Na sceni dobivaš snažan energetski impuls, kojim se možeš koristiti za različite stvari. Glumačka situacija slična je onoj kao kod djeteta: «daj što treba, ne daj što ne žele». Ali, inteligentan glumac to prevlada, a onaj koji se olako miri ili je, pak, nesvjestan te situacije, radi ono što od njega očekuju.

Postoje li "negativne uloge"

Misliš li kako treba na sceni izbjegavati ulazak u «negativne», «niske» emocije, kako ne bi ponovno rezonirao nižim vibracijama? Dakle, da određeni tip uloga, koje podrazumijevaju tzv. «niže» strasti, treba «preskočiti»?

– Umjetnost je subjektivna i služi često u terapeutske svrhe. Razumijem da umjetnika mogu ne zanimati određeni režiseri, određeni tekstovi i sl., ali mislim da nije potrebno bježati u «pozitivno». Ti kao glumac samo trebaš znati što se događa, nije se potrebno identificirati s likom. Karakter kojeg igram, to nisam ja, ja se samo time igram. Potrebno je, naravno, činiti korak prema sebi svaki dan. Nema preskakanja. Ustrajnost je važna. Nije potrebno izbjegavati tzv. negativne emocije. Tko kaže da je to negativno? Moral? Crkva? Zašto bi se to preskočilo? To je samo nešto što ne razumiješ, ne ili prihvaćaš, odbijaš sudiš. Kako ćeš to na sceni razumjeti, ako ne razumiješ u životu? Onaj tko izbjegava «negativno nešto», očito želi samo popraviti, fasadu; a ne nešto otkriti kao neznalica. Dio je energije i to da se naljutiš ako te npr. u netko izgnjavi prometu. I to postoji, ne treba bježati od toga. Svaki je trenutak jedinstven i vrijedan da ga se pogleda. Stvarnost ne doživljavam kao statiku, ni u obliku kakve Istine, ili Principa. Zen majstori su, na primjer, kontradiktorni sami po sebi, a za mene su oni izvor inspiracije. Mistici su bili takvi i zato ih nisu voljeli. Svojim životima ukazivali su drugima na neživot. Uvijek sam gajio sklonost prema mistici, prema toj tradiciji. Inspiriraju me takvi ljudi, jer vidim da su živi, reagiraju u trenu, bez prošlosti – a upravo bi to trebalo moći postići u glumi. Da bih to mogao raditi, ne mogu odvojiti scenu i život. Umjetnost je neodvojiva od rada na sebi. Rad na sebi svačije je životno umjetničko djelo. Nikad nisam zažalio što sam se posvetio glumi. Ovo je genijalan posao, pruža goleme mogućnosti da radiš na sebi. Ponekad se čudim da me još na kraju i plaćaju za to. Dođe mi da svakom preporučim da se time bavi. Počelo je u Rijeci. To je bilo izvrsno. Brojni su se moji tadašnji kolege također posvetili glumi: Nina Violić, Edvin Liverić, Saša Buneta, Marina Poklepović.

Glumački stilovi

Kako gledaš na stilove u glumi? Voliš li baratati različitim razinama energije, različitim stanjima svijesti?

– Nedavno sam radio komediju s Junuszom Kicom, u Rijeci (Azor, Raspra, Marivaux, premijera 9. studenoga 2001.). Uživao sam u tome. Dosad sam uglavnom radio suvremene tekstove na malim scenama. Ovaj sam put pak uživao igrati na velikoj sceni gdje se rabi drukčiji izraz. I to mi je bio dobar osjećaj. Uživam u komici. To je za mene divna promjena. Lijepo je kada te ne stave u ladice. A zna se događati da glumce brzo negdje pospreme.

Na koji način pristupaš ulozi?

– Obično intuitivno osjećam u kojem smjeru trebam ići. Krećem preko tijela, ali polako. Pokušavam ne žuriti. Onda navlačim preko tijela taj film, iz toga krećem. To je proces. Vrlo je važno ne odlučivati se prerano. Svaka je uloga i svaki rad ne predstavi specifičan, drukčiji. Eto, za Ljubavna pisma Staljinu (Juan Mayorga, redateljica Saša Broz, &td, premijera 27. listopada 2000.) opsežno sam se pripremao čitajući o životu Bulgakova, navikama, ženama. No, ipak je uloga ostala općenita, lik koji sam gradio nije postao živim čovjekom. Držim da je predrasuda stav kako gluma podrazumijeva boemštinu. To je opći sud, slika koja je bila nametnuta, a koju su brojni glumci bili prisiljeni slijediti. Umjetnik nije dekadentan. On ima priliku za razumijevanje stvari, to bi mu trebao biti primaran cilj. Onaj koji takva cilja nema, po meni je promašio. Umjetnost nam omogućuje veliku stvar: posvetiti se tomu da sam razumiješ o sebi nešto, da se tome prepustiš bez obrana. Umjetnici se međusobno razumijevaju, nije im za to potrebno nekakvo veliko predznanje. Važno je imati tu težnju. Onaj tko je ima, prepoznat će je i kod drugoga.

Dejan Aćimović, glumac

Aćimović, Dejan
OSNOVNI PODACI
ime: Dejan
prezime: Aćimović
spol: muško
datum rođenja: 20.05.1963 u Čapljini
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga:
djeca:
imdb

---

Dejan Aćimović

Rođen 20.05. 1963. Diplomirao na Akademiji za kazalište film i TV u Zagrebu 1996. Od 1983 igrao u HNK-u u Zagrebu, Dubrovačkim ljetnim igrama, a od 1987 do 2001. Član ansambla Zagrebačkog Kazališta Mladih. Kazališne predstave: Kurlani - M. Božić, Antigona - Sofoklo, Cymbelline - W. Shakespeare, Dundo Maroje - M. Držić, Romeo i Julija - W. Shakespeare, Ecce Hommo - S.P. Novak, Zalamejski sudac - P. C. de la Barca, Orestija - Eshil, Nacija - K. Sternheim, Knjiga o džungli - R. Kipling, Magic and loss - F. Bruckner, San ivanjske noći - W. Shakespeare, Tri mušketira - A. Dumas, Julije Cezar - W. Shakespeare, Kralj Lear - W. Shakespeare.... Filmovi: Život sa stricem - K. Papić. Diploma za smrt - Ž. Tomić, »aruga - R. Grlić, Zlatne godine - D. Žmegač, Ljeto za sjećanje - B. Gamulin, Prolazi sve- G. Pavletić, Felix - B. Šprajc, The peacemaker - M. Leder, Zbogum na dvadesetiot vek - D. Mitrevski A. Popovski, Bogorodica - H. Hitrec, Četverored - J. Sedlar, Je li jasno, prijatelju? - D. Aćimović, Remake - D. Mustafić, Konjanik - B. Ivanda, Kraljeva završnica- K. Papić, Mathilde - N. Mimica, Radio west - A. Vallori, Godini na nadež - S. Ristovski, Il catedralo gotico - D. Febrarro, Bal-kan-kan - D. Mitrevski TV serije i drame: Vučjak - E. Galić Dvije karte za grad- Z. Ogresta, Tuđinac - E. Galić, Zagonetno pismo - M. Fannelli, Koštane zvijezde - A. Vrdoljak, Vukovar se vraća kući - B. Schmidt, Gornja granica - K. Gančev, Novo doba - H. Hribar JE LI JASNO, PRIJATELJU?, prvi film kao redatelj.
Zagreb
film.hr

---

DEJAN AĆIMOVIĆ
diplomirao je Akademiju kazališnih umjetnosti u Zagrebu 1996. Od 1987. angažiran je u Zagrebačkom kazalištu mladih u brojnim predstavama. Kao filmski glumac ostvario je značajne uloge u brojnim hrvatskim i stranim filmovima. Glumio je i u televizijskim serijama i dramama. 2000. godine okušao se i kao filmski redatelj snimivši film Je li jasno, prijatelju? koji je nagrađen Srebrnom nagradom za najbolji prvi film na Međunarodnom filmskom festivalu u Houstonu, Zlatnom arenom za epizodnu ulogu (D. Aćimović) i za scenografiju. Film je prikazan na priznatim festivalima širom svijeta.
ulysses.hr

---

cinema.bg

---

Aćimović Dejan

Datum i mjesto rođenja: 20. 5. 1963., Čapljina, Bosna i Hercegovina



Glumac markantne pojave, snažne građe, 'grubog' lica i izrazite fizičke nazočnosti u kadru, Dejan Aćimović se tijekom devedesetih afirmirao kao sugestivan tumač epizodnih uloga, nerijetko negativaca. Debitirao je 1988. u Životu sa stricem Krste Papića i od tada nastupio u nizu domaćih filmova (npr. Čaruga, Zlatne godine, Konjanik) i televizijskih produkcija (npr. tv-serija Novo doba Hrvoja Hribara, 2002); također, zabilježio je i nekoliko uloga u inozemnim filmskim produkcijama (npr. Remake Dine Mustafića, 2003). Kao redatelj debitirao je zapaženim cjelovečernjim igranim filmom Je li jasno, prijatelju? (2000), uratkom iz podžanra zatvorskog filma, u kojem je i nastupio kao glumac te je na Pulskom festivalu nagrađen Zlatnom arenom za najbolju epizodnu ulogu.
Svi filmovi ovog redatelja:
- Je li jasno, prijatelju? (2000)

filmski-programi.hr

utorak, 27.06.2006.

Mira Furlan, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Mira
prezime: Furlan
spol: žensko
datum rođenja: 07.09.1955 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Los Angeles
suprug: Goran Gajic (1985-)
sin:Marko Lav Gajic (15.12.1998, u Los Angeles-u)
http://www.mirafurlan.com/
Fun
Gloria
Balkanmedija

---

Mirta Zečević, glumica

Zečević, Mirta
OSNOVNI PODACI
ime: Mirta
prezime: Zečević
spol: žensko
datum rođenja: 1969 u Splitu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Mirta Zečević je dobitnica Zlatne arene za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu "Luka" Tomislava Radića. Iste godine glumila je u filmu "Zlatne godine" Davora Žmegača, te filmovima "El toro"", "Četverored" i "Zamrznuti kadar". Članica je ansambla Drame zagrebačkog HNK.

---

MIRTA ZEČEVIĆ je nakon završene akademije dobila angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, koje je i danas njezino matično kazalište i u kojem je ostvarila najviše uloga. Treba izdvojiti i njezinu ulogu Kanterberijke u histrionskoj predstavi 'Ubojstvo u katedrali' T.S. Eliota. Prije toga okušala se i u nekoliko hrvatskih filmova: 'Luka', 'Zlatne godine', 'Holding', 'Tri muškarca Melite Žganjer', te u nekoliko stranih filmova.

Ivan Brkić, glumac

Ivan Brkić
OSNOVNI PODACI
ime: Ivan
prezime: Brkić
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje:
trenutno prebivalište:

---

BALKAN INC. – MIRTA ZEČEVIĆ I IVAN BRKIĆ DIO GLUMAČKE EKIPE

U ulozi Momine žene Ankice u prvoj hrvatskoj kriminalističkoj seriji "Balkan Inc." pojavljuje se glumica Mirta Zečević.

Kod Ankice i Mome Desnica često na večeru navraća glavni lik Marko Prilika Čens. Momo Desnica (Ivan Brkić) je Čensov bivši partner i prijatelj, stari brkati policajac pred mirovinom kojeg su «demokratske promjene» od inspektora pretvorile u krim-tehničara. Ima suprugu Ankicu i sina koji studira u Grazu.

Momu glumi Ivan Brkić, poznati glumac koji iza sebe, između ostalih, ima uloge u filmovima "Kako je počeo rat na mom otoku", "Blagajnica hoće ići na more" i "Jel" jasno, prijatelju?"

Sanja Vejnović, glumica

---

Orginal posting date:27.06.2006,18:52 PM
Updated:26.08.2006,02:43 AM

Nered, hiphoper

OSNOVNI PODACI
ime:
prezime:
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje:
trenutno prebivalište:

---

Mafijaškom dijelu kriminalističke serije 'Balkan Inc.' pridružili su se i General Woo i Nered. Poznati hiphoperi u seriji glume Mikija i Šilju, točnije Brkine gangstere pomoćnike. Ulogu Brke, jednog od šefova hrvatske mafije, glumi Mladen Vulić.

General Woo, hiphoper

OSNOVNI PODACI
ime:
prezime:
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje:
trenutno prebivalište:

---

Mafijaškom dijelu kriminalističke serije 'Balkan Inc.' pridružili su se i General Woo i Nered. Poznati hiphoperi u seriji glume Mikija i Šilju, točnije Brkine gangstere pomoćnike. Ulogu Brke, jednog od šefova hrvatske mafije, glumi Mladen Vulić.

Mladen Vulić, glumac

Vulić, Mladen
OSNOVNI PODACI
ime: Mladen
prezime: Vulić
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:

Vulić je sve popularniji glumac na hrvatskom velikom platnu. Glumio je u 'Kako je počeo rat na mom otoku', a nakon zapažene uloge u Ivandinom Konjaniku glumio je i u 'Ta divna splitska noć', 'Lopovi prve klase' i 'Pušča Bistra'.

Matija Prskalo, glumica

Prskalo, Matija
OSNOVNI PODACI
ime: Matija
prezime: Prskalo
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Vedran Mlikota, glumac

Mlikota, Vedran
OSNOVNI PODACI
ime: Vedran
prezime: Mlikota
spol: muško
datum rođenja: 31.07.1969 u Zagvozdu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Vedran Mlikota u 'Balkanu Inc.' će glumiti odvjetnika Tvrtka, koji surađuje s vlasnikom pogrebnog poduzeća Žacom (Goran Grgić), a obojica su bliski jednom od mafijaških klanova. Mlikota je osnivač kazališnih susreta 'Glumci u Zagvozdu', glumio je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, te filmovima 'Treća žena', 'Da mi je biti morski pas' i dr. Do početka emitiranja serije 'Balkan Inc.' Mlikotu na Novoj TV gledamo i u humorističnoj seriji 'Naša mala klinika' u kojoj se pojavljuje u ulozi ministra zdravstva.

Eduardo da Silva, napad Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Eduardo da Silva
mjesto u momčadi: napad
datum rođenja: 25.02.1983.
mjesto rođenja: Rio de Janeiro (Brazil)
visina: 177 cm
težina: 70 kg
broj dresa: 24
došao iz:
prijašnji klubovi:

Dario Zahora, napad Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Dario Zahora
mjesto u momčadi: napad Dinama
datum rođenja: 21.03.1982.
mjesto rođenja: Vukovar
visina: 178 cm
težina: 70 kg
broj dresa: 11
došao iz: ONŠ Hitrec-Kacian
prijašnji klubovi: HAŠK 1903, Croatia Sesvete

Anderson Costa, napad Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Anderson Costa
mjesto u momčadi: napad Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 9
došao iz:
prijašnji klubovi:

Zoran Mamić, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Zoran Mamić
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 28
došao iz:
prijašnji klubovi:

Silvio Marić, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Silvio Marić
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 4
došao iz:
prijašnji klubovi:

Silvio Cavrić, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Silvio Cavrić
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa:
došao iz:
prijašnji klubovi:

Miroslav Šarić, veza Dinamo

osobni karton:
ime i prezime: Miroslav Šarić
mjesto u momčadi: veza
datum rođenja: 07.02.1986.
mjesto rođenja: Zagreb
visina: 175 cm
težina: 68 kg
broj dresa: 17
došao iz:
prijašnji klubovi: OŠ Dinamo

Mathias Chago, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Mathias Chago
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 13
došao iz:
prijašnji klubovi:

Luka Modrić, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Luka Modrić
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 10
došao iz:
prijašnji klubovi:

Ivan Bošnjak, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Ivan Bošnjak
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja: 06.02.1979.
mjesto rođenja: Vinkovci
visina: 180 cm
težina: 72 kg
broj dresa: 12
došao iz: Al Itihad
prijašnji klubovi: Cibalia, Hajduk, Al Itihad

Hrvoje Štrok, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Hrvoje Štrok
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja: 14.07.1980
mjesto rođenja:
visina: 166 cm
težina: 68 kg
broj dresa: 7
došao iz: NK Zagreb
prijašnji klubovi:

Ante Tomić, veza Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Ante Tomić
mjesto u momčadi: veza Dinama
datum rođenja: 23.05.1983.
mjesto rođenja: Zagreb
visina: 185 cm
težina: 78 kg
broj dresa: 8
došao iz: Croatia Sesvete
prijašnji klubovi: Croatia Sesvete, Croatia Sesvete

Vedran Ješe, obrana Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Vedran Ješe
mjesto u momčadi: obrana Dinama
datum rođenja: 03.02.1981.
mjesto rođenja: Banja Luka, BIH
visina: 189 cm
težina: 84 kg
broj dresa: 6
došao iz: NK Zagreb
prijašnji klubovi:

Vedran Ćorluka, obrana Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Vedran Ćorluka
mjesto u momčadi: obrana Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 5
došao iz:
prijašnji klubovi:

Oelilton Araujo dos Santos, obrana Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Oelilton Araujo dos Santos
mjesto u momčadi: obrana Dinama
datum rođenja: 08.03.1981
mjesto rođenja: Valente (Brazil)
visina: 178 cm
težina: 72 kg
broj dresa: 7
došao iz: Clube Atlético Paranaense
prijašnji klubovi:

Marijan Buljat, obrana Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Marijan Buljat
mjesto u momčadi: obrana Dinama
datum rođenja: 12.09.1981.
mjesto rođenja: Zadar
visina: 187 cm
težina: 73 kg
broj dresa: 2
došao iz:
prijašnji klubovi: HNK Osijek

Hrvoje Čale, obrana Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Hrvoje Čale
mjesto u momčadi: obrana Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 3
došao iz:
prijašnji klubovi:

Dino Drpić, obrana Dinamo

osobni karton:
ime i prezime: Dino Drpić
mjesto u momčadi: obrana Dinamo
datum rođenja: 26.05.1981.
mjesto rođenja: Zagreb
visina: 188 cm
težina: 79 kg
broj dresa: 26
došao iz: Omladinska škola Dinama
prijašnji klubovi: Chromos

Marko Šarlija, vratar Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Marko Šarlija
mjesto u momčadi: vratar Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa: 22
došao iz:
prijašnji klubovi:

Filip Lončarić, vratar Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Filip Lončarić
mjesto u momčadi: vratar Dinama
datum rođenja:
mjesto rođenja:
visina: cm
težina: kg
broj dresa:
došao iz:
prijašnji klubovi:

Ivan Turina, vratar Dinama

osobni karton:
ime i prezime: Ivan Turina
mjesto u momčadi: vratar Dinama
datum rođenja: 03.10.1980.
mjesto rođenja: Zagreb
visina: 196 cm
težina: 95 kg
broj dresa: 1
došao iz: Dubrava
prijašnji klubovi: Dubrava, Sesve

ponedjeljak, 26.06.2006.

Nikša Kušelj, glumac

Kušelj, Nikša OSNOVNI PODACI
ime: Nikša
prezime: Kušelj
spol: muško
datum rođenja: 1971
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

nedjelja, 25.06.2006.

Marko Čabov, glumac

Marko Čabov Rođen 21.08.1976. u Zagrebu, gdje završava srednju grafičku školu te nastavlja s radom u struci kao privatni poduzetnik u obiteljskoj tvrtki. Za to vrijeme paralelno se bavio manekenstvom, nosio revije za sve značajnije modne kuće i postao poznato lice s reklama. Godine 1999. na izboru za Mistera Zagreb-a osvojio je titulu prvog pratioca, a 2000. na izboru Best Model's bio je drugi pratilac. Manekenstvo ga je odvelo u Milano. Boravak u tom modnom središtu za njega je bogato životno iskustvo zahvaljujući kojem je mnogo naučio o modnom businessu, a stekao je i brojna prijateljstva. Od pete godine aktivno se bavi sportom. Počeo je1981. godine s gimnastikom u klubu «Partizan», a od 1989. igrao je košarku za klubove Novi Zagreb i Cibona. 1994. počeo se aktivno baviti atletikom i postizati zapažene rezultate: državni viceprvak na 110 s preponama, drugi na državnom natjecanju u skoku s motkom i drugi u višeboju. Bavio se i plesom, nastupio u predstavi «Igre» redateljice S. Slive, plesnog ansambla Apsolutni pokret. Od 2001. se bavi jogom («joga u svakodnevnom životu»), otkada je i vegetarijanac. U Zabranjenu ljubav dolazi početkom 2006. godine.

Mario Mlinarić, glumac

Mario Mlinarić Rođen 08.12.1979. u Bjelovaru, gdje završava osnovnu školu. Nastavlja sa školovanjem u Zagrebu, u srednjoj hotelijersko – turističkoj školi. Trenutačno je apsolvent na Kineziološkom fakultetu, a trenirao je aktivno rukomet 15 godina u klubu Medvešćak i u Kraljevskom klubu Bjelovar.
Zbog sportskih ozljeda prestaje se aktivno baviti sportom. Na prvoj godini fakulteta upoznaje Maria Valentića, s kojim kreće u manekenske vode. Od tada je nosio sve značajnije revije u Hrvatskoj, a u tom je poslu još uvijek aktivan. Izabran je za prvog pratioca na izboru za Mistera turizma i na izboru za Mistera Hrvatske. Bio je voditelj emisije Metropop na HRT-u, Glazbene televizije, glumio u brojnim glazbenim spotovima - Prljavo kazalište –«Radio Dubrava», Vanna – «Zauvijek tvoja». Osobni je trener fitnessa i aerobika mnogih osoba iz javnog života, a položio je i za učitelja skijanja. Životni mu je moto – „Što te ne slomi, ojača te“.

Antonija Šola, glumica

Antonija Šola Rođena 05.06.1979. u Zagrebu. Apsolvent na Hrvatskim studijima, smjer sociologija. Uz studij i ulogu Tine u Zabranjenoj ljubavi, pjeva i piše pjesme. Kao izvođač sudjelovala je na Dori i festivalu «Oni dolaze» u sklopu radijskog festivala gdje je osvojila nagradu za najboljeg debitanta. Kao tekstopisac se pojavljuje na albumima Tonija Cetinskog i Toše Proeskog, a uskoro izdaje svoj prvi samostalni album. Potpisuje tekst glazbe na špici Zabranjene ljubavi. Njen životni moto je: «Iskoristi dan» i «Prihvati ono što ne možeš promijeniti i promijeni ono što možeš da postaneš bolji», a najviše je veseli kada može pomoći drugima.

Dejan Marcikić, glumac

Dejan Marcikić Rođen 29.1.1980 u Novom Sadu, odrastao u Splitu, Zagrebu i Zadru. Aktivno se bavio nogometom trenirajući u Hajduku do preseljenja u Zagreb, gdje nastavlja igrati za NK Špansko. Razočaran načinom na koji funkcionira nogometni business odustaje od bavljenja nogometom i posvećuje drugom životnom interesu – glazbi. Njome se aktivno bavi od 1997. godine, kada u zadarskom bendu Jelly Belly pjeva i svira gitaru. Trenutno, uz Jelly Belly, bubnjeve svira i u zagrebačkom bendu Alias te samostalno priprema novi glazbeni projekt u suradnji s članovima bendova TBF, Postolar Tripper, Flyer, Jelly Belly i Alergija. Student je 4. godine Prometnog fakulteta u Zagrebu, aeroprometni smjer, koji će, nada se Dejan, jednog dana i uspješno završiti. Osjeća se prirodno dok radi pred kamerama iako je privatno vrlo samozatajan.

Marija Kobić, glumica

Marija Kobić Rođena 24.04.1984. u Zagrebu. Završila jezičnu gimnaziju, studira filozofiju i religijske kulture na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Pohađala je dramske sekcije u Exitu i ZKM-u. U sklopu glumačke grupe nastupala je u Zagrebu i Zadru na Goethe institutu. Bavi se suvremenim plesom, jogom i žongliranjem. Ekološki je osviještena te kad god može kao prijevozno sredstvo koristi bicikl. Član je Hrvatskog istraživačkog kluba (HIK) koji organizira razne ekspedicije. Zbog svestranosti i znatiželje, ne ostaje joj dovoljno vremena za sve u čemu bi se htjela okušati, jako je zaigrana te smatra da je u životu najvažnije ne dopustiti da zaboravimo na dijete u nama.

Vanja Matujec, glumica

Vanja Matujec Rođena 15.08.1962. u Zagrebu. Diplomirala na ADU, od 1989. godine članica Drame HNK u Zagrebu, gdje ostvaruje zapažene uloge: Essie («Đavolov učenik», B. Shaw), Sokolica («Osman», I. Gundulić), Liza («Iluzija», Racine), Rosina («Trilogija o ljetovanju», C. Goldoni), Stela («Tramvaj zvan čežnja», T. Williams).. Na Dubrovačkim ljetnim igrama 2004. godine režirala prema vlastitom tekstu predstavu «Otok na kojem je vrijeme stalo». Glumi u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, ponajviše u Teatru ITD, a jednu sezonu provodi putujući s Teatrom u gostima. Dobitnica rektorove nagrade i nagrade na Danima satire za najbolje ostvarenje sezone 92/93, nagrade Mila Dimitrijević, a nagrađena je i na 3. festivalu glumca.
Osnivač je glumačke družine Auzvinkl, autorica multimedijalnog teksta «Alisa iz kompjutera». Snimila je nekoliko filmova i televizijskih drama, od kojih treba istaknuti sljedeće: «Obećana zemlja» (V. Bulajić), «Marjuča ili smrt» (V. Kljaković), «Stella» (P. Krelja), «Čovjek koji je volio sprovode» (Z. Tadić).. Najvećim životnim uspjehom smatra usklađenost obiteljskog života i karijere.

Mirsad Tuka, glumac

Mirsad Tuka Rođen 19.06.1965. u Tuzli. S glumom se prvi put susreće kao polaznik Dramskog studija tuzlanskog Narodnog kazališta, gdje je i počeo profesionalnu karijeru. Završio Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Još kao student debitirao u filmu «Praznik u Sarajevu». Za tu ulogu nagrađen je na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu 1991., kao najbolji glumac - debitant. Godine 1996. prihvaća stalni angažman u sarajevskom Kamernom teatru 55, gdje igra u predstavama «Lift za kuhinju 11» (S. Stojanović), «Suton», «Smrt i djevojka» (Z. Bečić), u drami «To», «Samokovlije» (S. Kupusović) te naslovnu ulogu u «Hamletu» (D. Bibanović). U Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) 1997. ostvaruje sjajnu ulogu Danijela u inscenaciji Camusova Pada u režiji A. Kurta. S Kurtom surađuje i u projektima Stop machine u BNP u Zenici i Orlando Furioso u Narodnom kazalištu u Sarajevu. Matičnom teatru u Tuzli se odužuje kao Hasanaga u Hasanaginici. Dobitnik brojnih nagrada na kazališnim festivalima. Igrao u brojnim filmovima i tv serijama, od kojih voli izdvojiti: «Crna kronika», «Remake» «Warriors», «Zaboravljena poslovica», «Strijelac». Najnoviji filmski projekti u kojima sudjeluje, «Nafaka» i «Sve džaba», uskoro očekuju premijeru.

Jelena Perčin, glumica

Jelena Perčin Rođena 19.1.1981. u Dubrovniku. Gimnaziju pohađa u Zagrebu, gdje je i nastupala u dramskoj grupi. 2000. godine upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. U ljeto 2001. godine, nakon završene prve godine, prvi puta se pojavljuje u predstavi «Četvrta sestra» u režiji Ivice Boban na Dubrovačkim ljetnim igrama. Godine 2002. igra u «Povezanim interesima», u režiji V. Taufera. Iste godine u jesen angažirana je u Gradskom kazalištu Požega, u predstavi «Pipi Duga Čarapa», u režiji T. Pavkovića. 2003. godine započinje suradnju s Istarskim narodnim kazalištem u Puli, u predstavi «Ne grizi nokte Lidija», u režiji Olivera Frljića i sa zagrebačkim ITD-om u predstavi «Top» redatelja Roberta Raponje. U ljeto iste godine ponovno igra na Dubrovačkim ljetnim igrama u «Radionici za šetanje, izmišljanje i pričanje» B. Jelčića i «Grižuli» Paola Magellia. Od 2003. stalni je član ansambla kazališta u Virovitici za čiju je predstavu «Ženidba» dobila 2004. godine nagradu koja se dodjeljuje mladim glumcima na 7. Festivalu pučkog teatra Omišalj – Čavle. Trenutno, uz «Ženidbu», igra u predstavama «Dug put kući», «Arapska noć» i «Višnjik».

Mario Valentić, glumac

Mario Valentić
Rođen 31.08.1980. u Sisku. Profesor kineziologije. Dvanaest godina se profesionalno bavio hrvanjem te postigao zapažene rezultate kao kadetski i juniorski prvak te seniorski viceprvak Hrvatske. Nastupao za reprezentaciju sudjelujući na 2. Svjetskim vojnim igrama. Proglašen Misterom turizma 2002. godine, a Misterom Hrvatske 2003. godine. Licencirani je instruktor Basic Mat Pilatesa. Za sebe smatra da je veliki optimist.

Vesna Tominac Matačić, glumica

Vesna Tominac Matačić
Rođena 25.10.1968. u Vinkovcima. Diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Glumila u brojnim kazališnim predstavama: «Povratak», «Polaroidi» (Kazalište Gavella); «Tena» (HNK Osijek); «Pitanja duše»(Teatar ITD); «Jalnuševčani»(Histrioni); «Marat/Sade» (Teatar Ulysses). Za ulogu Tene dobila je Nagradu hrvatskog glumišta. Trenutno u Teatru ITD igra monodramu «Snimka s mjeseca».
Radila je i na filmu: «La frontiera» (F. Giraldi) - talijanska produkcija; «Konjanik» (B. Ivanda); «Posebna vožnja» (M. Puhlovski) - TV film. Nedavno je snimila kratki film «Kravata» (N. Ivanda).
Aktivni je član Zagrebačkog glumačkog studija, niz godina radi na L. Strasbergovoj glumačkoj metodi

Velimir Čokljat, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Velimir
prezime: Čokljat
spol: muško
datum rođenja: 29.10.1958 u Virovitici
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:

---

Velimir Čokljat
Rođen 29.10.1958. u Virovitici, diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti (područno odjeljenje Osijek). U kazalištu do sada odigrao osamdeset uloga od kojih izdvajamo: Astrov u Čehovljevom «Ujaku Vanji», Leone u Krležinim «Gospodi Glembajevima», Malvoglio u Shakespeareovoj «Dvanaestoj noći», Prozorov u Čehovljeve «Tri Sestre». Radio na filmu («Obećana zemlja» V. Bulajić), TV serijama («Olujne tišine», D. Marušić) i TV dramamama («Na kraju puta», «Krizantema» G. Paro, «Veronika Desinić», M. Puhlovski). Godine 1990. primio Nagradu dramskih umjetnika za glumu. Prvak drame HNK Osijek i ravnatelj drame HNK Osijek do 2004. Životni moto mu je «dobro obavljati svoj posao».

Zoran Pribičević, glumac

Pribičević, Zoran
OSNOVNI PODACI
ime: Zoran
prezime: Pribičević
spol: muško
datum rođenja:06.04.1983 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:Split

---

Zoran Pribičević Rođen 06.04.1983. u Zagrebu, diplomirao na Zagrebačkoj školi za menadžment, smjer hotelskog menadžmenta. Još kao dječak glumio je u kazalištu. Jako je znatiželjan pa je tako nastupio u prvom hrvatskom horor realityju za NET tv te u amaterskom filmu «Monomanija». Statirao je u reklamama, filmovima i TV serijama. Odnedavno se bavi organizacijom događaja u showbusinessu, a želja mu je nastupiti kao stand up komičar. Rekreativno se bavi sportom od ranog djetinjstva, okušao se u košarci, rukometu, nogometu, vaterpolu, stolnom tenisu i streljaštvu, što najbolje ocrtava širinu njegovih interesa.
Svojom najzanimljivijom osobinom smatra naglašenu društvenost.

---

24sata Ružica Matić objavljeno 21.12.2005. Svadbena zvona ­za Alenku i ZoranaZoran Pribičević, zvijezda sapunice "Zabranjena ljubav" i voditeljica Alenka Žganjer zaljubili su se na prvi pogledZvijezda “Zabranjene ljubavi” Zoran Pribičević i njegova djevojka Alenka Žganjer, voditeljica emisije Serbusa na OTV Televiziji i statistica u sapunici “Ljubav u zaleđu”, zaručili su se prošli tjedan. 22-godišnji Zoran i 25-godišnja Alenka zajedno su već tri godine, a posljednjih godinu i pol zajedno žive u njezinu stanu.
- Planiramo kupiti zajednički stan, a što se svadbe tiče, sigurno je da će biti velika. Oboje imamo velike obitelji, a i Alenki je bitno da to bude zaista lijep i poseban događaj. U obzir dolazi i neka lokacija izvan Zagreba, razmišljali smo o vrtnoj zabavi ili nečem sličnom - ispričao nam je Zoran. Mladi par još nije odredio datum vjenčanja, ali to bi se moglo dogoditi ovog proljeća. Zaprešićanin i Karlovčanka Alenka upoznali su se točno na Božić.
- Čim sam je vidio, znao sam da je ona prava djevojka za mene i jednostavno sam je morao osvojiti - opisuje Zoran početak njihove veze. Svoju Alenku zaprosio je prstenom s njoj omiljenim Swarowski kristalima vrijednim više od 1000 kuna.

Anita Berisha, glumica

Berisha, Anita
OSNOVNI PODACI
ime: Anita
prezime: Barisha
spol: žensko
datum rođenja: 30.01.1986. u Požegi
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Anita Berisha Rođena 30.01.1986. u Požegi. Studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu. Od devete godine član ZKM-a, gdje je bila sudionik niza projekata («Plava ptica», «Kukci»..). Sudjelovala je na mnogim festivalima, a 2003. godine i u organiziranju Edered festivala u Budimpešti, Mostaru i Litvi i bila aktivna u radionicama glume. U mnogim domaćim filmovima i serijama pojavljivala se u ulozi statista. Smatra da je ispunila sva svoja dosadašnja očekivanja, a ulogu u «Zabranjenoj ljubavi» početkom ostvarenja svoga sna da glumu pretvori u životni poziv.

---

Novi listANITA BERISHA, JEDNA OD NAJVEĆIH ZVIJEZDA RTL-ove SAPUNICE »ZABRANJENA LJUBAV«
Ispunjena maštanja

Mlada zagrebačka glumica i studentica Pravnog fakulteta Anita Berisha jedna je od najvećih zvijezda RTL-ove sapunice »Zabranjena ljubav«, koja je unatoč žestokoj konkurenciji druge domaće serije »Ville Marije« uspjela privući svoju, uglavnom mladu, publiku.
Iako joj je tek 19 godina, za Anitom već vrište mlađi dečki i ...

Petra Kurtela, glumica

Kurtela, PetraOSNOVNI PODACI
ime: Petra
prezime: Kurtela
spol: žensko
datum rođenja: 12.11.1982 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Petra Kurtela Rođena 12.11.1982. U Zagrebu. Apsolventica modnog dizajna, prošle godine upisala Umjetničku akademiju u Osijeku, smjer glume i lutkarstva. Kazališna iskustva stjecala posljednjih šest godina u dramskom studiju ZKM-a i kazalištu Exit. Glumila u kazališnim predstavama: «Morph» (ZKM), «Sabor ptica» (ZKM), «Nevolje patuljka Tvrtka» (dramska družina 5-lja), «Mala basna» (mimska predstava ZKM), «Jakobovo pile» (SKAZ), «Mi djeca s kolodvora ZOO» (akrobatska uloga ZKM), «21 minuta» (KUM, Velesajam kulture), «alfa 21 beta» (TEST5) . Sudjeluje u dramskoj grupi Kubus i raznim glumačkim radionicama. Najvećim izazovom smatra zadržati zdrav duh, a najvećim uspjehom to što ima osjećaj da je na pravom putu.

---

Novi listPETRA KURTELA, MLADA GLUMICA KOJA TUMAČI LIK LANE KOS U RTL-ovoj SAPUNICI »ZABRANJENA LJUBAV«
Nemam ništa protiv razgolićavanja

Uz kolegice Anitu Berishu, Antoniju Šolu i Mariju Kobić, mlada glumica RTL-ove sapunice »Zabranjena ljubav« Petra Kurtela osvanula je u oskudnom izdanju na naslovnici popularnog »muškog« magazina. Iako, vođeni nedavnim primjerom glumice Barbare Vicković, mnogi kažu da pripadnice »starije generacije« imaju više hrabrosti za takve poteze, Petra ...

---

intervju

Tomislav Žižić-Vimenka, glumac

Žižić-Vimenka,Tomislav
OSNOVNI PODACI
ime: Tomislav
prezime: Žižić-Vimenka
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:Split

---

Slobodna Dalmacija
08.05/2005
SPLITSKI KOMIČAR TOMISLAV ŽIŽIĆ NASTUPOM
U HTV-ovoj DOMOVNICI VRAĆA SE NA SCENU
Vimenka će se udati
Splitski komičar i imitator Tomislav Žižić, poznat po liku državne metlice Vimenke, koju je mnogo puta uspješno utjelovio na raznim priredbama, ponovno se vratio na scenu. Žižić se, naime, zbog zdravstvenih teškoća bio povukao gotovo dvije godine, a svoj je novi, premijerni nastup, ostvario u trogirskom izdanju HTV-ove Domovnice, koja će uskoro biti prikazana na državnoj televiziji.
"Vimenka se ponovno vratila s pregršt aktualnih društveno-političkih momenata, a osim toga, dosta toga se promijenilo i u njezinu privatnom životu. Dobila je psa, a što je najbitnije - udat će se. Još uvijek dvoji između bračne ponude skladištara i mafijaša. Nada se, također, kako će uskoro, kao istaknuta građanka, dobiti stan", prepričao nam je splitski zabavljač što se s njegovim likom događalo zadnje vrijeme.
"Moram priznati da su mi jako nedostajali pozornica i publika, čiji mi je smijeh glavni i jedini pokretač da s humorom idem dalje. Bavim se ovim poslom već petnaest godina, stekao sam svoju publiku i mnogi su s nestrpljenjem čekali nove Vimenkine epizode. Imam u planu nekoliko gaža za ovo ljeto, pa se nadam da će novi rasplet Vimenkine situacije i nasmijati i zadovoljiti publiku. Doživjet će ona lijepe i zabavne trenutke, no moram reći da će joj život u jednom trenutku krenuti naopako, jer će ostati - samohrana majka!", otkrio nam je splitski komičar, koji će na sceni igrati dva lika, i Vimenku i njezina budućeg supruga, s kojim, pokazat će se, neće imati sreće. Kako nam Tomislav veli, bit će tu još mnogo toga, ali ne valja otkriti baš sve adute...

Hrvoje Kečkeš, glumac

Kečkeš, HrvojeOSNOVNI PODACI
ime: Hrvoje
prezime: Kečkeš
spol: muško
datum rođenja: 17.03.1975 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
Video Stilist

---

Vecernji list02.02.2006 19:11

HRVOJE KEČKEŠ Glumac, komičar po vokaciji, govori o radu s najpoznatijim hrvatskim filmskim i kazališnim režiserima i o "Zuhra showu" u kojem igra Mirka
Znam da pravim budalu od sebe
Autor Renata LACKO

Glumac Hrvoje Kečkeš sebe bi opisao kao tipičnog (novo)zagrebačkog dečka, kojemu nekoliko generacija ima porijeklo u Zagrebu i koji ime Dinamo nosi prišiveno na srcu i koji je odrastao na "Zločestoj djeci". Iz Sopota u kojem živi sa suprugom Vedranom "u grad" dolazi uglavnom biciklom.

Oni koji nisu posjetitelji Satiričkog kazališta Kerempuh pa ga u protekle četiri godine koliko je u angažmanu nisu gledali na pozornici, a ne pamte ga ni iz reklama od kojih je najpoznatija ona o mirovinskim fondovima, koju je snimio s Daliborom Matanićem ili iz spotova Pipsa, chipsa & videoclipsa, Punog kufera i Hladnog piva, Hrvoja trenutačno gledaju kao Kazu u seriji "Bitange i princeze", a od prošle subote i kao Mirka u "Zuhra showu".

Inače, istodobno kad je Kečkeš, koji iza sebe ima i nekoliko snimljenih filmova, imao tv premijeru u kazalištu Kerempuh bio je na sceni u premijernoj izvedbi predstave "Zabuna".

EKRAN: Kako je došlo do suradnje sa Zlatanom Zuhrićem Zuhrom?
KEČKEŠ: Gospodin Zuhrić Zuhra Španac nekako je mislio da bi najbolja interakcija između nas dvojice bila sa mnom i tako sam ja, hvala Bogu, audicijom izabran za ulogu Mirka. Inače, prije toga smo se upoznali kad sam ja gostovao u Genijalcima, a on u seriji "Bitange i princeze". Ne moram valjda ni spominjati da je Zuhra idol mlađe generacije i da svi koji su slušali "Zločestu djecu" znaju da je on institucija.

EKRAN: Od Zuhre se, dakle, može i učiti?
KEČKEŠ: Kako ne. Jako puno. "Zločesta djeca" za mene su bila svojevrstan putokaz kojim smjerom ići. A od Zuhre se može puno naučiti i to ne samo kao od glumca nego i kao od čovjeka.

EKRAN: Premda vas danas cijene kao komičara, glumačku ste Akademiju upisali tek iz četvrtog pokušaja?
KEČKEŠ: Išao bih na prijamni tako dugo dok me ne prime. Ali, da bila je četvrta sreća makar ne znam za koga: za mene ili Akademiju! Kad sam prva tri puta pokušavao jako sam se trudio napraviti nešto ozbiljno, a četvrti sam put zanemario prvi rok upisa. Otišao sam, bilo je to 1996. u Englesku na Europsko prvenstvo u nogometu. Kad sam se vratio spremio sam se u tjedan dana za prijamni i upao sam s monologom Krležina Filipa Latinovitza.

EKRAN: Među prvim vašim poslovima bili su skečevi za Doru HTV-a.
KEČKEŠ: E s tim skečevima je počela moja profesionalna suradnja s Goranom Kulenovićem, režiserom koji uz Brešana i Viteza režira "Bitange i princeze", premda se Kula i ja znamo i s Akademije i s nogometa. Dodao sam mu loptu da zabije gol...

EKRAN: Aha, biznismeni poslove dogovaraju na ručku, a glumci na nogometu?
KEČKEŠ: Pa da, dodaš loptu i to je to!

EKRAN: Bez obzira na ozbiljnog Filipa Latinovitza s kojim je glumačka karijera počela, Hrvoja Kečkeša ljudi i publika i redatelji doživljavaju kao onog smiješnog. Znači li to da ste glumački već svrstani u fah?
KEČKEŠ: Benny Hill je jednom rekao: "Znam da pravim budalu od sebe, ali, vjerujte mi, ljudi, to mi donosi jako puno novca". Ja sam na pola puta u toj rečenici. U predstavama ili, bolje rečeno, u samoj glumi i kao glumcu i kao gledatelju bile su mi uvijek interesantne neke kontre. Pokušavam ići na kontru, iznenaditi ljude s novim pristupom. Kad pomisle to je to ja učinim nešto sasvim suprotno.

Najteže je kvalitetno nasmijati ljude. Ljude se može nasmijati psovkama, lošim vicevima, gegovima pa i lupanjem nogama u vlastitu stražnjicu. Ali, lucidnim i dobro plasiranim rečenicama kakve su Harmsove ili Čehovljeve to isto učiniti znatno je teže, to je nešto što treba znati. Ali, mislim da i publiku treba podučiti tako da mogu prihvatiti te istodobno lucidne i smiješne rečenice. Publiku treba dovoditi u kazalište i nuditi im ono što im u tom trenutku paše.

EKRAN: Osim skečeva i sada serije s Kulenovićem ste snimili i svoj prvi film "Ravno do dna".
KEČKEŠ: Rekao sam znamo se s Akademije. Ispit tu ili tamo nas razlikuje. Predivan je osjećaj kad ti se nije teško ustati u šest ujutro jer te čeka kombi i vozi te na set, a znaš da ćeš tamo sresti kolege poput Janka Rakoša, Bojana Navojca, Svena Šestaka, Franje Dijaka i da ćete sve bez teškoća i s lakoćom napraviti.

EKRAN: Unatoč svom vašem glumačkom iskustvu, kazališnim predstavama i filmovima koje ste snimili, u seriji "Bitange i princeze" ipak su zvijezde Mila Balić-Elegović, Tarik Filipović, Rene Bitorajac... Je li teško s njima raditi?
KEČKEŠ: Svi ti ljudi koje ste spomenuli ime su dobili kvalitetom i to ne samo zato što su strašni glumci nego i zato što su predivni ljudi. Mislim da je to najvažnije od svega. Oni sigurno nisu ušli u tu seriju nikako drukčije nego glumačkom kvalitetom.

EKRAN: Dakle, nema razlike između, recimo Tarika Filipovića i Hrvoja Kečkeša?
KEČKEŠ: Ima! Ja ne nosim naočale.

EKRAN: U kazalište Kerempuh u stalni ste angažman primljeni 1. travnja 2002. Je li to netko naštimao tako da komičar bude zaposlen na svjetski dan smijeha?
KEČKEŠ: Ha, ha, ha! Ma ne znam! Sumnjam da je to netko namjerno smislio. Iskreno i ne mislim o tome, kud bih došao kad bih i o tomu razmišljao. Ali, presretan sam što sam u tom kazalištu. Vjerujte, u nikakvim mojim snovima nije bilo to da bih mogao postati član Kerempuha, kazališta u koje su me roditelji prvi put odveli i u kojem sam zavolio kazalište. Od prvog do zadnjeg...

Ne, od prvog do prvog člana ansambla svi su sjajni, svi možemo biti zahvalni na izvrsnoj organizaciji i izvrsnoj reklami zbog koje je kazalište uvijek posjećeno. Nikad nismo bili u deficitu što se publike tiče!

EKRAN: Televizija definitivno glumcu daje prepoznatljivost kod najšireg kruga gledatelja. Je li to korisno?
KEČKEŠ: Da, nažalost televizija je puno moćniji medij od kazališta i to se ne može promijeniti osim u glavi publike. Inače, čista korist koju glumac može izvući iz iskustva televizije jest to što tamo stvari idu vrlo brzo i što nekoliko kartica teksta katkad moraš zapamtiti za petnaestak minuta.

Čovjek od televizije malo i oboli, ali svakako ga televizija izdresira. Za mene vrijedi samo jedna komparacija kazališta i televizije: uvijek je bolje pogledati dobar televizijski film nego lošu kazališnu predstavu, a vrijedi i obratno.

EKRAN: Neću komparirati kazališne predstave u kojima ste igrali s filmovima u kojima ste igrali. Ali, jednih i drugih naslova ima puno. Ne možete se izvlačiti na onu da "mladi glumci danas rijetko snimaju", vama očito nije teško bilo upasti u ekipu?
KEČKEŠ: U filmskim projektima okružen sam prijateljima...

EKRAN: Hoćete reći da filmove danas snimaju samo prijatelji?
KEČKEŠ: Ne, ne, nisam mislio na to. Htio sam reći da sam se nalazio u ekipama u kojima sam bio prijatelj i s redateljem i s ostalim kolegama. Recimo, kad smo snimali "Kraljicu noći" Franjo Dijak je dobio prvo dijete. I to mi je prva asocijacija na snimanje tog filma, iako nema veze sa samim filmom.

EKRAN: Kad ste ga već spomenuli, s Franjom Dijakom ste igrali u Teatru Exit?
KEČKEŠ: Da. I to je jedna predivna kazališna kuća koja pruža priliku svim mladim glumcima da se afirmiraju, da uhvate svoju šansu za dalje. Teatar Exit uvijek ću pamititi po dobrom i osobno sam i Matku Ragužu i tom teatru zahvalan. Nadam se da ću uspjeti stići odigrati za njih našu staru predstavu "Adriana Mola".

EKRAN: Ako sam dobro shvatila "Dinamo" nije samo znak prišiven na majici, nego je "sveto ime" prišiveno i na srcu. Ali, zbog toga ste, kao bad blue boy, imali gadnih problema s policijom?
KEČKEŠ: Za "Dinamo" je istina, a za policiju ne. Nisam imao problema s njima nego oni sa mnom. Morali su mijenjati pendreke koliko mnogo su ih strgali na mojoj glavi i mojim leđima. No dobro, mislim da je to nešto što čovjek skuplja i to ulazi u glumački život pa onda izbacuje na sceni. Ne zamjeram tim policajcima ništa, vjerojatno su dobili naređenje da mlate. Samo nisu trebali baš po glavi!

Tim više što zbilja nisam napravio ništa. Partizanovi su navijači pričali i preko medija i preko interneta da će razvaliti Zagreb i ja sam stajao s grupom naših navijača. Vjerovao sam hrvatskoj policiji i bio siguran da mi se ništa neće dogoditi jer ništa nisam napravio. Međutim, nisam dobro mislio kad sam ni kriv ni dužan izbatinan.

Zahvalan sam dobrim ljudima koji su me primili u svoju kuću i dopustili mi da sperem krv sa sebe. Nakon toga znam samo jedno: na stadionima se ništa ne događa i oni su apsolutno sigurni. Nesigurno je u kvartovima oko stadiona. Obično ljudi pričaju kako su Englezi sjajno riješili problem s huliganima na stadionima. Na stadionima jesu. A što se događa oko stadiona to nitko ne zna.

EKRAN: Ljubav prema nogometu i Dinamu kod vas je i kvartovski, novozagrebački sindrom?
KEČKEŠ: Ja sam iz Zapruđa, ali sam odrastao u Središću, stanovao sam u Utrinama, a otkako sam se oženio u Sopotu.

EKRAN: I čini li vam se da je Novi Zagreb spavaonica?
KEČKEŠ: Pa koliko trafika koje rade cijelu noć ima mislim da nije spavaonica više je drmaonica.

EKRAN: Aha, s Ripperom se znate iz kvarta, a kako volite nogomet tako je i došlo do toga da s njim snimite spot za nogometnu pjesmu, nakon čega ste spotove snimali i s Hladnim Pivom i Punim kuferom?
KEČKEŠ: Ripper je iz Zapruđa i stariji je gospodin. Nadam se da su mu grlice u redu. (Dobro, sorry, Dudo, ali obećao si mi onaj jedan dres H. K. Ripperu.) Imao sam prilike čuti njihovu demo stvar "Nogomet, sve je super, sve je za pet" i mislio sam kako bi bilo super da snimi spot za to i da ja budem u tom spotu.

Za nekoliko mjeseci zbilja me pozvao i to mi je bila velika čast i veliki gušt. A onda su se nadovezali na to Hladno pivo preko Kule i Pun kufer preko Roberta Orhela s kojim sam također već prije snimao.

EKRAN: Možemo li se kod vas raspitati o mirovinskim fondovima? Ulažete li zaradu od reklama u njih?
KEČKEŠ: Glavno je da se stvar vrti, bez obzira kakvi projekti bili. I kroz reklame se glumci mogu afirmirati jer i to je proizvod u kojem te režiser može zapaziti. Snimati reklamu nije sramota, posebno kad je režira Dalibor Matanić. Osobno u tomu ne vidim ni sramotu ni glumačku degradaciju. A što je mirovinski fond pojma nemam.

EKRAN: Bojite li se da bi vam tko mogao prigovoriti zbog toga što vam dva tv projekta idu na dvije različite televizije, kao što su zamjerili Zuhri? Naime, njegov show ide na Novoj TV, a "Bitange i princeze" na HTV-u?
KEČKEŠ: Ne, ne bojim se. Ako mi prigovore, što dosad nitko nije učinio, znam kako bih to riješio. Jedna produkcijska kuća radi jedno i prodala je to jednoj televiziji, a druga drugo i prodala je to drugoj televiziji. U mojim ugovorima nema ničega što bi moj angažman u ta dva projekta dovelo u bilo kakvu neželjenu koliziju ili zabunu.

---

HRVOJE KEČKEŠ

U ansamblu od 1. travnja 2002.

Rođen je u Zagrebu 17. ožujka 1975. Svoje prve glumačke korake i scenske nastupe ostvaruje kao amater u ZeKaEmu, a 1996. upisuje Akademiju dramske umjetnosti. Od tada bilježi niz kazališnih i filmskih uloga, radeći najčešće u kazalištima 'Exit' i &TD.
Član glumačkod ansambla Satiričkog kazališta 'Kerempuh' postaje 2002. godine.
Mogli smo ga vidjeti u seriji HRT-a 'Bitange i princeze'.



Uloge u 'Kerempuhu':

1. D. Dukovski: BURE BARUTA Aco
2. E. Kishon: ZEMLJA VARALICA (Priručnik za menadžere) Gospodin C-Marx-Krivotvoritelj-Vozač
3. Ž. Mirčevska: ART EXPORT Lasca, posrednik opernih umjetnika, menadžer
4. F. Hadžić: LJUBAVNI ULTIMATUM STAROG GOSPODINA Leo, sin
5. N. Stazić: SUD NEBESKI Skunkač
6. N. Mitrović: KAD SE MI MRTVI POKOLJEMO Robi, Stevo, Lovac

7. A. Tomić: NIŠTA NAS NE SMIJE IZNENADITI Ljubomir Karanović zvan Vrapče, vojnik u karauli, iz Beograda
8. A. Ayckbourn: ZABUNE Konobar, Martin, Stewart Stokes, Arthur

---

24 sataSilvija Štrbac objavljeno 05.03.2006. ­Hrvoje Kečkeš govori ­o sebi i svojoj ulozi u 'Zuhri''Moja supruga daje mi najbolje savjete' rekao je HrvojeZaljubio sam se nogomet kad me tata odfurao na utakmicu 1982. godine. To je bilo zadnje kolo kad je Dinamo bio prvakU kazalištu ste od malih nogu. Kako ste počeli?
- U drugom osnovne krenuo sam na recitatorsko-dramsku grupu i to me sve više i više interesiralo. Negdje u petom osnovne sam se upisao u Pik u ZKM-u. Cijeli život sam dva puta tjedno bio na satovima dramske grupe. Logičan slijed bila je Akademija dramskih umjetnosti, koju sam upisao od četvrtog puta-
Kazo je zaljubljenik u filmove, a vi?
- Privatno ne toliko kao Kazo, ali volim pogledati dobar film na preporuku. Supruga Vedrana i ja često provodimo večer uz film. S tim da sam ja konzervativan. Ne može se snimiti bolji film od filma 'Tko pjeva, zlo ne misli’-
Volite li horore? Biste li glumili u takvom filmu?
- O tome uopće nisam razmišljao. Mislim da kad bi mi probali snimiti takav film, da bi to neizbježno bila parodija na horor. Možda nekome padne na pamet da nakon Krste Papića snimi film koji bi bio horor. Mada mi se dosta filmova u ratnim 90-ima čini jako blizu horora. Više terora nego horora. Ali, da, glumio bih. Nije da ih volim. Kao klinac sam ih gledao, ali sam ih se i bojao-
Imate li neku fobiju?
Bojim se igle. Kad moram vaditi krv, svaki drugi put me nesvjestica lovi, a u avionu se ne guram do prozora. Nisam zainteresiran za panoramski pogled. Ali nekako pretrpim let čitajući sve što mi se pruža.
Jeste li pobornik bicikla?
- U principu jesam. Puno mi se lakše 'zaletit' na neko mjesto biciklom nego tražit parking za auto. Ali sad da dnevno proputujem 40-ak kilometara, nisam toliki fanatik-
Vedrana kaže kada vas vidi kako se glupirate u Zuhra showu?
- Smije se. Kad nešto nije u redu, onda mi kaže. Često komentiramo moj rad i u principu ona mi je dobar kritičar-
Dobivaju li glumci angažman preko veze?
- Ja nisam doživio zapošljavanje preko veze niti sam čuo za takav slučaj. Sa svim ljudima s kojima sam radio dobio sam angažman zbog svog rada. A postoje i audicija-

Edita Majić, glumica

Majić, Edita
OSNOVNI PODACI
ime: Edita
prezime: Majić
spol: žensko
datum rođenja: 24.01.1974 u Splitu
zanimanje: glumica

---

Vecernji list14.10.2004 18:18

GAVELLA Glumačkom ansamblu jučer stiglo pismo bivše kolegice, sada redovnice
Edita Majić: Prijatelji, volim vas!
Autor Nevenka Mikac


ZAGREB Glumački ansambl, ali i sve zaposlenike zagrebačkoga kazališta "Gavella" jučer je i više nego ugodno iznenadilo i obradovalo pismo adresirano ovako: "Za sve moje prijatelje". Stiglo je iz Španjolske, iz samostana karmelićanki u Avili, a poslala im ga je njihova negdašnja kolegica, prvakinja Dramskoga kazališta "Gavella" Edita Majić. U pismu potpisanom njezinim novim imenom Edita de la Kruz na gotovo dvije rukom pisane stranice koje odišu iznimnom nježnošću, dobrotom i ljepotom njezine duboko vjerničke duše, Edita poručuje dragim prijateljima da idući četvrtak, 21. listopada, definitivno postaje redovnica bosonogih karmelićanki.

Stazićeva zabrana
Opisusjući kako je sretna uoči tog svetog trenutka, Edita ih sve blagoslivlja i poručuje da iako je duboko stopljena s Bogom i vjerom nikad neće zaboraviti drage prijatelje, za čiju će se sreću uvijek moliti, a njezino će srce uvijek biti uz njih, te da ih nikada, nikada neće zaboraviti i da sve neizmjerno voli.

Zbog toga ostaje poptpuno nerazumljivo zbog čega je novi ravnatelj "Gavelle" Darko Stazić strogo zabranio svojim djelatnicima i P. R. službi da to dirljivo, toplo vjersko pismo, puno ljubavi i iskrenih emocija za svoj negdašnji ansambl i sve dobro u ljudima, izađe u javnost to više što je poznato da je Editin odlazak iz "Gavelle" u samostan bio posve javan, popraćen novinarima i velikom medijskom pozornošću. Pismo koje je jučer, do trenutka našeg telefonskog razgovora s ravnateljem Stazićem, bilo javno izvješeno na "Gavellinoj" oglasnoj ploči, upravo da bi ga svi zaposlenici i kolege mogli vidjeti i pročitati, po njegovu je nalogu moralo biti odmah uklonjeno, kako ga se ne bi dočepali novinari. Tako je naša korektna profesionalna zamolba da nam dopusti da u najboljoj i uistinu najpozitivnijoj namjeri citiramo nekoliko rečenica iz tog njezina dirljivog pisma postigla su suprotan efekt.

Vjerničke poruke
To je pismo intimno i pretpostavljam da ona ne bi željela da javnost zna za njegov sadržaj pokušavao nas je uvjeriti Stazić, a mi njega u suprotno: kako svi koju poznaju Editu dobro znaju da ga je ona poslala upravo sa suprotnom namjerom: da njezine iskrene vjerničke poruke svi pročitaju i da im oplemene dušu. To više što je nakon njezina odlaska iz "Gavelle" puno toga ostalo otoreno...
Uostalom, da je uistinu htjela otići u samosotan u miru i tišini, te da joj nije odgovaralo da do javnosti dođu poruke iz njezine duše, Edita zacijelo nikada ne bi, neposredno nakon odlaska u samostan, o tome dala eskskluzivnu priču jednom ženskom tjedniku.
Stoga, neka javnost opet procijeni tko je ovdje bio u pravu: mi ili ravnatelj Stazić.

---

GloriaINTERVJU: EDITA MAJIĆ

Ostatak života provest ću u samostanu
Glumica zagrebačkog 'Gavelle' ulogom lake žene u 'Povratku Filipa Latinovicza' u 34. godini oprostila se od kazališta, a potom i od uplakanih kolega, koji ne razumiju njezinu odluku da ode u Španjolsku i pridruži se karmelićankama, najstrožem redu časnih sestara

Razgovarao Kruno Petrinović
Snimci: Ivan Posavec, Matko Stanković, Saša Burić i Ines Stipetić



Nisam čest govornik i samo bih vam 'tila kratko reć dvi riči. Volim vas, bilo mi je s vama jako lijepo,
ostat ćete mi u srcu i najljepšem sjećanju. Sve vas nosim sa sobom. Jer u srcu koje ima ljubavi ima mjesta za svakoga, za svakog od vas. Puno vas volim i molim vas da mi oprostite ako sam vas u bilo čemu povrijedila u životu - rekla je 34-godišnja glumica Edita Majić opraštajući se od kolega u svom matičnom kazalištu DK "Gavella", s kojima je u ansamblu provela posljednjih deset godina.

Na Svjetski dan kazališta, 27. ožujka, Edita Majić je, naime, rekla zbogom kazalištu i glumi, odigravši zadnji put ulogu lake žene u predstavi "Povratak Filipa Latinovicza", koju je prema romanu Miroslava Krleže režirao Zlatko Vitez. Jer Edita Majić, rođena Splićanka, i jedna od naših najboljih glumica, potkraj travnja povlači se iz svjetovnog života i odlazi u samostan Sv. Josipa u španjolskom gradu Ávili, gdje će se pridružiti redu časnih sestara karmelićanki. Kuću Sv. Josipa u srednjovjekovnom španjolskom gradiću, spomeniku kulture pod UNESCO-vom zaštitom, osnovala je 1562. Sveta Tereza Avilska, reformatorica karmelićanskog reda, i smatra se jednim od najstrožih samostana, u kojem sestre mole za spas duša.

Zbog toga je rečenica koju Editin lik izgovara u predstavi "Povratak Filipa Latinovicza": "Da mi je
otputovati, pa makar i na mrtvačkim kolima. Samo da mi je otputovati iz ovog prokletog grada", te večeri dobila višestruko značenje. Uostalom kao i sve njezine riječi kojima se na oproštajnom domjenku obraćala kolegama i prijateljima.
- Zašto već odlazite, ostanite još malo - obratila se prijateljima koji su duboko potreseni njezinom odlukom nakon ponoći napuštali predvorje scene Mamut, gdje joj je Uprava kazališta priredila

oproštajni domjenak. Radosna i vesela, s pogledom iz kojeg je zračila ljubav i predanost, jer je, kaže, u dubini svoje duše pronašla vjeru i Boga, Edita nije ni pomislila da bi iste riječi i oni mogli uputiti njoj, zbog njezina odlaska u samostan.
A oproštaj je za sve bio bolan. Kolege Vlasta Knezović, Anja Šovagović-Despot, Ranko Zidarić, Slavko Brankov i mnogi drugi, izmjenjivali su se u njezinu zagrljaju želeći posljednji put nasamo popričati s Editom. Mnogi pritom nisu uspjeli suspregnuti suze, iako im je bivša kolegica u zanosu objašnjavala da je napokon pronašla ono što je oduvijek tražila. A najganutljiviji je bio trenutak kad su kolege Editi na oproštaju otpjevale zagorsku pjesmu "Oj, ti bela zorjo", koja završava stihom: "Oj, ti dušo moje duše, nek te čuva dragi Bog". Tada su sve kočnice popustile, a Editine prijateljice Mirna i Lucija neutješno su zaplakale.

Rođena 24. siječnja 1970. u Splitu, Edita je odrasla u obitelji bez oca. Odgajali su je majka Jadranka i
očuh Davor, koji su joj podarili braću Tea i -anija. Studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti Edita je upisala prekinuvši studij slikarstva na Pedagoškoj akademiji u Splitu. A od prve velike uloge koju joj je u predstavi "Salome" povjerila splitska redateljica Nenni Delmestre, kazališnim znalcima je bilo jasno da je riječ o velikoj glumici koja s lakoćom podnosi teret i najkompliciranijih uloga. No, iako nitko u kazališnim krugovima nije sumnjao u njezin izniman talent i glumačko umijeće, Edita Majić je rijetko dobivala prave prilike da ih pokaže.

A za gotovo svaku veću ulogu dobivala je nagrade. Na Pulskom filmskom festivalu nagrađena je 1999. Zlatnom arenom za sporednu ulogu darkerice Lili u filmu "Da mi je biti morski pas" redatelja Ognjena Sviličića. Prestižnu nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu dobila je za ulogu Rebecce u hit predstavi "Gorki, gorki mjesec" Teatra &TD. Za ulogu Susie Schwartz u kabareu "Črni maček" nagrađena je na Festivalu malih scena u Rijeci, te na Danima satire u zagrebačkom "Kerempuhu", dok je za pet uloga u predstavi "Odiseja 2001." dobila nagradu "Fabijan Šovagović" na Festivalu glumca u Vinkovcima 2002.

Posljednji glumački zadatak Edita Majić je odradila u ponedjeljak, 29. ožujka, na Hrvatskoj televiziji. Ondje je, naime, otpjevala dvije pjesme sinkronizirajući francuski ekološki crtić "Moj mali dragi planet". Tom prilikom se oprostila od dragog prijatelja, TV redatelja Marijana Fruka i druge ekipe s kojima je posljednjih godina najčešće surađivala. Odsad će pjevati samo u molitvi s časnim majkama.

S Editom Majić razgovarali smo u 29. ožujka u kafiću Assisi, preko puta franjevačke crkve na
zagrebačkoj Opatovini. Dug razgovor, u kojem je Edita objasnila svoju odluku, prekinuo je jedino gluhonijemi prodavač krpenih igračaka. Edita je tada od njega kupila igračku i darovala je za uspomenu Glorijinom novinaru.

Kako ste se osjećali na svom glumačkom oproštaju?

- Već donijeti takvu odluku bilo mi je dosta teško. Dugo sam o njoj promišljala, no kad sam odlučila, osjetila sam olakšanje. Vjerujem da sam donijela ispravnu odluku, i s pouzdanjem u Božju pomoć, bila sam mirna. I tog dana sam igrala s osjećajem olakšanja. To se nije promijenilo. I na pozornici sam osjećala radost i sreću zbog puta koji sam odabrala uz Božju pomoć.

Je li vas dirnula gesta vaših kolega iz kazališta koji su vam priredili oproštajni domjenak?
- Da. Iako mnogi od njih ne razumiju moju odluku, na lijep način su se oprostili sa mnom, kao i ja s njima. Ipak, iz moje perspektive, moj odlazak nije konačni rastanak.

Što pritom mislite?
- Moje kolege Bog mi je stavio na put. A svakog čovjeka vidim kao dar Božji i zahvalna sam mu na tome. Pogotovo za moje najbliže: obitelj, prijatelje i kolege. Jer svi smo mi u Bogu jedno i povezani smo njegovom ljubavlju. I u toj ljubavi ja ih sve ljubim i nosim sa sobom onamo kamo idem. Čvrsto vjerujem da je duhovna realnost trajnija i pravija od vidljive stvarnosti. Sve stvari ovog svijeta su prolazne, a jedino je Bog vječan.

Zašto odlazite?
- U životu sam tražila smisao i ljubav, a tražeći pronašla sam Boga. Kad bi se ljubavi svih ljudi na ovom svijetu zbrojile, i kad bi mi svi ljudi rekli - volim te - njihova ljubav bila bi samo kap u moru Božje ljubavi. Uz to, mi kao duše dolazimo pred Boga i važno je da duša ne bude izgubljena. Cijeli naš život je hodočašće prema našoj nebeskoj domovini u želji da se vratimo u zagrljaj nebeskog oca. To znači biti spašen, ljubiti i živjeti.

Kolege ste na rastanku počastili čokoladnom tortom. Jeste li je sami ispekli?
- Željela sam im ispeći sacher tortu, jer mi je taj kolač najdraži. No, kako je moj oproštaj iznenada pomaknut četiri dana prije predviđene posljednje predstave, 31. ožujka, nisam je stigla napraviti. Zato je moja draga prijateljica Ružica, garderobijerka, ispekla čokoladnu tortu koju sam poslužila svojim kolegama.

Zašto ste od svih redova izabrali karmelićanke?
- Jer je dužnost karmelićanki da mole za spas duša svih ljudi, a pritom se odriču svega što im priječi da budu što bliže Gospodinu. U tišini i sabranosti, te neprestanom razgovoru s Bogom i o Bogu s drugim sestrama, u molitvi, žrtvi i odricanju, karmelićanke privode duše Gospodinu.

Kad ste prvi put čuli za njihov red?
- Prije nekoliko godina kad sam se obratila. A s duhovnošću karmelskog reda upoznala sam se kroz djela karmelskih svetaca.
Kako ste stupili u kontakt sa sestrama? Tko vas je duhovno vodio u razdoblju neodlučnosti?
- Isus Nazarećanin te sveci, posebno karmelski: sveta Terezija Avilska, sveta Mala Terezija, Sveti Ivan od Križa, Sveta Edith Stein i to čitajući njihova djela. Smrt nije kraj, nego samo prijelaz iz ovog života u vječni.

A od živih osoba?
- Moj duhovnik.
Karmelićanski samostani postoje i u Hrvatskoj, jedan je u vašem rodnom Splitu. Zašto odlazite u Španjolsku?
- Karmel Božanskog Srca Isusova u Splitu je otvoren. Tamo sestre žive karmelsku osobnost, ali ne žive u klauzuri tj. izlaze iz samostana i pomažu ljudima. U zatvorenom karmelu, kakav je onaj u Avili, sestre ne izlaze i njihova je pomoć ljudima duhovna. Takvi samostani u Hrvatskoj ne postoje. Idem u Španjolsku jer sam osjetila da me Gospodin zove na potpuno odricanje i najradikalniji oblik predanja.

Jeste li već bili u Ávili?
- Početkom godine tamo sam provela tjedan dana.

Jeste li stanovali u samostanu?
- Karmel je zatvoreni red i u samostan mogu ući samo pripadnice reda. Vrata samostana otvaraju se samo za nove sestre. A sve koje uđu, ulaze da više ne izađu.

Jeste li razgovarali s prioricom samostana?
- Razgovarala sam sa svim sestrama u više navrata. A s časnom majkom sam razgovarala svaki dan. Sve sestre su dale pristanak i čekaju da dođem.

Koliko vremena treba proći od ulaska u samostan do zavjeta?
- Prvi period, postulatura, traje šest mjeseci. Nakon toga slijedi polaganje privremenih zavjeta, što traje tri godine. Tek nakon toga izričemo konačno "da" Bogu u tom zvanju. No, čovjek, zapravo, svaki dan odgovara Bogu na njegov poziv. Gospodin nam daje slobodu, nudi nam svoju ljubav i nikoga ni na što ne prisiljava. Isplati se Bogu predati svoj život, jer on tada dobiva neprocjenjivu vrijednost i smisao, jer izvan Njega ne postoji život. Bez Boga čovjek izgubljeno luta, živi laž, i zapravo je mrtav, zarobljen u prividu života.

Hoćete li nakon dolaska u samostan dobiti duhovno ime ili ćete zadržati svoje?
- Sestra sama izabire ime i prezime. Ako želi, može ostaviti svoje, ili uzeti ime svetice koje joj je posebno priraslo za srce. Ja ću zadržati ime Edita, jer mi je karmelićanska svetica Edith Stein, židovska obraćenica na kršćanstvo - posebno draga.

Koliko je sestara u vašem samostanu?
- Trinaest.

Kakav je red u kući?
- Moj samostan pripada strogom redu bosonogih karmelićanki. Nismo, doslovce bose, nego nosimo sandale: ljeti smo bose, a zimi se obuku i čarape.

Uzgajaju li sestre same hranu?
- Vrt je velik ali se u njemu ne uzgaja mnogo hrane. Sestrama služi za šetnju, a u njemu se nalazi i kapelica u koju se sestre povlače da budu same s Bogom. Inače, sestre sve rade same, a ljudi izvana im pomažu, darivajući im hranu i druge osnovne potrepštine. Sestre ne posjeduju ništa svoje i sve je zajedničko. Ljube siromaštvo i oslanjaju se na Božju providnost.

Odlazite, dakle, bez kovčega?
- Ponijet ću samo nekoliko najosnovnijih stvari koje su mi potrebne za put.

Hoćete li ponijeti nakit koji trenutačno nosite - prsten i zlatni lančić?
- Nakit mogu donijeti, ali ga neću smjeti nositi. Naša Sveta Majka, Sveta Terezija Avilska, reformatorica reda iz 16. stoljeća, rekla je da sve prolazi i da je samo Bog dosta. Jer kad imamo Boga, ništa nam ne može uzmanjkati.

Vlada li u samostanu zavjet šutnje?
- Šutnja je propisana i iznimno važna. Sestre međusobno razgovaraju jedino sat vremena nakon ručka, tijekom rekreacije, te sat vremena nakon večere. Sve ostalo je šutnja i molitva. Šutnja je važna kako bismo se mogle sabrati i čuti Božji glas, koji je tih. Sveti Ilija Prorok nije susreo Božji glas niti u vihoru, niti u oluji, nego u lahoru, blagom povjetarcu.

Jesu li sestre zajedno u sobi?
- Svaka ima svoju sobu tzv. ćeliju. Jer karmelićanke su redovnice, ali i pustinjakinje. Intimni odnos duše s Bogom je jednako važan kao i naše zajedništvo. Sestre se međusobno jako ljube, pomažu i razumiju, kao članice jedne velike, sretne obitelji.

Jesu li sestre različitih nacionalnosti?
- Trenutačno je u kući dvanaest Španjolki i jedna Portugalka.

Postoji li u samostanu neka svakodnevna fizička aktivnost?
- Sve poslove, od kuhanja, čišćenja, pranja do rada u vrtu, sestre obavljaju same. Uz to, izrađuju pločice s likom Svete Majke i njezinim citatima, krunice, kipiće Gospe Karmelske, škapulare. Talenti se u samostanu ne potiskuju nego, dapače, razvijaju.

Kako je poznato, vi lijepo pjevate.
- Karmelićanke su poznate po tome da lijepo pjevaju, a naša pjesma je uvijek molitva.

Priča se da karmelićanke ne jedu meso.
- Točno. Meso se pripravlja samo za okrjepu teško bolesnima. Najviše se jedu mliječni proizvodi, povrće i riba.

Jesu li obroci oskudni?
- Propisan je post sedam mjeseci godišnje, do Uskrsa, a u određene dane živi se samo na kruhu i vodi. Sveta Tereza kaže da udobnost i molitva ne idu zajedno. Što više ugađamo tijelu, to mu više treba. To ne znači da tijelo trebamo slomiti i uništiti zdravlje, ali svi mi očito možemo podnijeti više nego što nam se čini. U kući u Ávili, primjerice, nema grijanja. I to je dio odricanja koji nam pomaže da tijelo podvrgnemo duhu i budemo još bliže Bogu.

Jedete li vi meso?
- Volim i jedem meso, te nisam razmišljala o tome da ga izbacim iz prehrane. Ali u Ávili ga više neću jesti.

Jeste li spremni na tolike žrtve?
- Poziv je Božji, a na meni je samo da kažem - da ili ne. Kad me Gospodin pozvao, sigurna sam da će mi dati snage da ustrajem. Jer On nikad od nas ne traži nemoguće.

Gdje se pokapaju sestre?
- Postoji groblje unutar zidina samostana.

Ako iz bilo kojeg razloga odlučite izaći iz reda, hoćete li to moći učiniti?
- Nitko me ne prisiljava da odem onamo. Čak i nakon zavjeta može se izaći, iako to ne bi bilo dobro jer se na taj način iznevjeri Bogu dano obećanje. Na kraju, svaka je odluka na nama, Bog nikog ni na što ne prisiljava. Vjerujem da će mi Bog dati snage da uspješno svladam sve kušnje koje će sigurno doći.

Kako ćete komunicirati s majkom, braćom i prijateljima?
- Pisat ću im pisma. Telefon u samostanu postoji, ali se koristi samo u hitnim slučajevima. Dopušteni su i posjeti, ali samo iza dvostrukih rešetaka, kroz koje se ne može provući ruka.

Smijete li pritom razgovarati?
- Dapače. Sestre su uvijek tu, za svakog čovjeka kojem treba pomoć.

Kad ste shvatili da život bez vjere nema smisla?
- Kao dijete nisam bila poučena vjeri, iako sam bila krštena. Živjela sam onako kako sam vidjela da drugi ljudi žive, jer nisam znala za bolje. No, nisam nikad bila zadovoljna živeći na taj način, zapravo - ne živeći. Tek kao odrasla osoba, nakon obraćenja vjeri, primila sam svetu pričest, ispovijed i krizmu.

Jeste li svjesni da su neki vaši prijatelji neutješni zbog vaše odluke?
- Svaki rastanak je bolan. No, naš život nije sastavljen samo od ushita, radosti i užitaka. Sastavni dio života je i patnja. Svi smo mi izgubili neku dragu osobu, stvari bez kojih nismo mogli zamisliti život ili zdravlje. Iako nam svaki gubitak donosi žalost i bol, u tome ne treba biti neutješan, jer je prava utjeha samo u Bogu. Sve ljude koji su trenutačno neutješni zbog mog odlaska, posebno preporučam Gospodinu, jer nam On svaki gubitak u svojoj ljubavi mnogostruko nadoknadi.

Je li i vama teško zbog odlaska?
- Naravno da i ja imam osjećaje. Posebno teško mi je ostaviti majku, braću, pa i oca, drage prijatelje, sve najbliže. No, Bog mi je na prvom mjestu, njega volim najviše.

Kome ste prvom rekli da odlazite?
- Ne bih o tome govorila. Spremna sam govoriti o stvarima koje drugima mogu pomoći u njihovu traženju, a ne razgovarati na razini trača.

Kome ostavljate svoje stvari i imovinu?
- Sve što imam, darovat ću članovima obitelji i prijateljima. Ne opterećujem se time, jer će se sve to riješiti. Gospodin kaže da se ne brinemo tjeskobno što ćemo jesti i kako ćemo se odjenuti. Jer ako brinemo za kraljevstvo nebesko, sve ostalo će se nadodati.

Hoćete li sa sobom povesti psa Arčija?
- Arči ne smije u samostan. Čuvat će ga moja braća, -ani i Teo, te moja majka Jadranka. Arči ih veoma voli. Svaki put kad dolazimo u Split, već poviše Knina osjeti miris Splita i radosno laje. -ani mu je za šetnju, Teo za maženje i igru, a majka će ga hraniti.

Gdje ste naučili španjolski?
- Kad sam naslutila mogućnost da odem u Ávilu, prijateljica Mirna me počela učiti španjolski, a onda sam neko vrijeme učila sama, te uzimala privatne satove u Splitu i u Zagrebu. Nije na odmet znati jezik: otišla ili ne, neće od toga biti ništa loše, tako sam razmišljala. Inače volim strane jezike i voljela bih ih naučiti sve.

Vesele li se sestre u Ávili vašem dolasku?
- Njima je stalo do svakog čovjeka i svakom se raduju. Svakog čovjeka ljube kao Boga i samoga sebe, a posebno se vesele svakoj novoj sestri, pa tako i meni.

Hoćete li se morati ošišati da njezi vaše duge kose u samostanu ne biste pridavali preveliku pažnju?
- Za vrijeme postulature se neću morati ošišati. A kad odjenem odoru karmelićanki, te dobijem toku i veo, onda će mi duga kosa biti smetnja i sigurno ću se ošišati.

Kakvo odijelo nose karmelićanke?
- Boja habita karmelićanki je smeđa. Uz smeđu haljinu i škapular nose bijelu toku, crni veo i bijeli plašt. Zbog toga ih ljudi zovu bijelim golubicama.

Odakle vam snaga za sva iskušenja?
- Ja nemam tu snagu. Svjesna sam da sam slaba, a pomoć ću, uzdam se, naći u Bogu. Gospodinu sam povjerovala i on će mi sigurno izaći u susret. Odluka da živite samo s Bogom uvijek je teška i zapravo je skok u prazno. No, treba se odvažiti i skočiti s pouzdanjem da nas Bog čeka raširenih ruku i da će nas uhvatiti.

U kakvoj ste obitelji odrasli?
- Kako mi je poznato u obitelji nije bilo redovnica i svećenika. Moja baka Marija bila je veoma pobožna.

Neki vaši kolege su ogorčeni na upravu Gavelle. Tvrde da, možda, ne biste otišli da ste dobili pravu priliku.
- Ma, nije to istina. Dobila sam sve što sam trebala, i na svemu sam Bogu zahvalna. Jedino On zna zašto su mi neke stvari u životu bile potrebne. Nikad u svom poslu nisam bila nezadovoljna niti sam tražila posebne uvjete. Bilo mi je svejedno igram li malu ili veliku ulogu, svakoj sam pristupala s istim predanjem, ako bih ih prihvatila. A bilo ih je dosta koje sam odbila.

Zašto?
- To sad više nije važno. Ali zato sam se u svakoj ulozi davala iskreno i potpuno. Ako ne bih u nečem uspjela, sama sebi sam bila najveći krivac. Na kraju krajeva, ono što se svijetu ili ljudima čini kao uspjeh, ne mora biti istina. Bog često po zlu zna izvući veliko dobro. Zato se ne bismo trebali bojati pogreška i padova. Dignimo se i nastavimo dalje putem dobra i ljubavi.

Je li vama bilo teško oprostiti ocu koji je ostavio obitelj i nije bio uz vas kad vam je kao djevojčici bio najpotrebniji?
- Ocu Anti nikad ništa nisam zamjerala, pa mu nisam imala ni što oprostiti. Moj otac je uvijek bio moj otac: o njegovu odlasku nisam nikad sudila niti to sad želim. Prema njemu sam uvijek osjećala samo ljubav, bez obzira je li bio fizički pokraj mene ili ne. Ljubim ga i poštujem. On to zna. Uostalom, u posljednje vrijeme se često viđam s njim i njegovom obitelji, suprugom Olgicom, bratom Ivanom i sestrom Majom.

Odlazite, dakle, pomireni sa svima?
- To je jedini način. Ako želimo da nama Bog oprosti, i mi moramo drugima oprostiti.

Kako ćete putovati da Ávile?
- Zrakoplovom, jer se tako najbrže stiže. Meni sad nije do putovanja i razgledavanja usput. Mene zanima samo jedno odredište, a vrijeme koje mi je Bog darovao prije odlaska želim provesti sa svojom obitelji i posvetiti joj što više vremena.

Jeste li odredili dan konačnog odlaska?
- Putujem potkraj travnja.

Kako ćete proslaviti Uskrs?
- S obitelji u Splitu. Već dugo za Uskrs nisam bila doma, nego sam u Split dolazila za Božić.

Više se ne šminkate, ne pijete alkohol, ne pušite. Je li to bila nagla odluka, ili ste se toga odricali postupno?
- To se događalo postupno, ali brzo. Svi znamo što je protiv Boga, jer sve piše u deset zapovijedi. Svaki grijeh je smrtan, griješeći ubijamo život u sebi, te ponovno razapinjemo Krista i pljujemo mu u lice. Svaka ovisnost prema novcu, alkoholu i svemu drugom nas zarobljava.

Jeste li vi teško griješili?
- U Svetom pismu piše da pravednik griješi sedam puta na dan. No, nije sramota pasti nego ostati u grijehu.

Je li vaš put bio težak, pun padova i ovisnosti?
- Moj križ je bio točno onakav kakav sam mogla podnijeti. I za mene je dobar, jer me doveo Bogu.

Smatrate li se obraćenicom?
- Da. Iako sam bila krštena, nisam poznavala Boga. Uvijek sam se pitala što je to Bog, a trebala sam se pitati - tko je Bog. Jer Bog je osoba, On je živ i uvijek uz nas.

Vaša najveća žrtva možda je odricanje od majčinstva.
- Jest. Međutim, sestre karmelićanke su red Blažene Djevice Marije, Gospe Karmelske i zato se nazivaju majkama. Neću biti biološka majka, nego duhovna majka mnogima. To nalazim dostatnom zamjenom. I sam Bog je rekao: tko poradi mene i kraljevstva nebeskog ostavi kuću, roditelje, braću, sestre, djecu, dobit će stostruko više. No, moj motiv nije korist, nego uvijek i jedino ljubav. Spremna sam odustati od svega, samo neka ljubavi bude. Čemu postoji čovjek kojeg nitko ne voli?

Zar vama ljubav roditelja, prijatelja i partnera nije bila dovoljna?
- To je samo djelić Božje ljubavi. Osim toga, kad čovjek ne poznaje Boga, njegova je ljubav sebična i svoju potrebu za ljubavlju ne može zadovoljiti. Stoga mu se svaka ljubav čini premalom i stalno traži još. Božja ljubav se ne mora zaslužiti, jer iz njegove ljubavi i jesmo stvoreni. Tako sam i ja - nezasluženo - u Bogu pronašla mir i smisao, dobila jak razlog da jesam i budem tu.
frorum.hr

Mia Oremović, glumica

Oremović, Mia
OSNOVNI PODACI
ime: Mia
prezime: Oremović
spol: žensko
datum rođenja: 31.07.1918 u Slavonskoj Pozegi
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

U pedesetima se pojavila i atraktivna Mia Oremović; za njezinu ulogu ostvarenu u filmu U oluji Vatroslava Mimice (1952) Ivo Škrabalo će u svojoj knjizi 101 godina filma u Hrvatskoj napisati: »U ovoj drami mlade udovice Roze (koju je impresivno odigrala zamamna Mia Oremović) upleteni su elementi akcionog filma i thrillera...«

Inge Appelt, glumica

Appelt, Inge
OSNOVNI PODACI
ime: Inge
prezime: Appelt
spol: žensko
datum i mjesto rođenja: 01.01.1943 u Osijeku
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Mijo Jurišić, glumac

Jurišić, Mijo OSNOVNI PODACI
ime: Mijo
prezime: Jurišić
spol: muško
datum rođenja: 1983
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Vlasta Knezović, glumica

Vlasta Knezović, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Vlasta
prezime: Knezović
spol: žensko
datum rođenja: 1948
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Vlasta Knezović, članica ansambla Gradskog dramskog kazališta "Gavella", koja ove godine obilježava 35. godišnjicu svog glumačkog rada. Nakon ljetnih igara i predstave Hamleta u Selu Mrduša donja, na pozornici našeg kazališta prvi je put nastupila 1971. godine, igrajući Anicu u "Klupku" Pere Budaka, čiju je režiju potpisao Dino Radojević. Od tada je glumila u mnogim "Gavellinim" predstavama, iz uloge u ulogu rastući pred gledateljima i dokazujući se kao umjetnik velike energije i talenta. Od von Horváthovih "Priča iz bečke šume" ili pak Čehovljevih "Ujaka Vanje" i "Ivanova", preko O'Caseya, Gorkog, Brešana, Shakespearea, Brechta, Kosora ili Kaštelanove, do Goldonija, Kljakovića ili Krleže, koji su još uvijek na našem repertoaru, Vlasta Knezović je svojim glumačkim kreacijama obilježila predstave u kojima je igrala. Osim u "Gavelli", nastupala je i u mnogim drugim teatrima, kao i na Dubrovačkim ljetnim igrama, a za svoj je rad i nerijetko nagrađivana, od debitantske nagrade na "Sterijinom pozorju", preko nagrada na "Gavellinim večerima", do proglašenja za najbolju glumicu na festivalu u Vinkovcima ili pak onog za "Najhistrionku", a svakako treba spomenuti i Nagradu udruženja hrvatskih dramskih umjetnika. Osim u kazalištu, Vlasta je Knezović značajne uloge ostvarila na filmu i televiziji, u dramama i serijama, odakle je ponajprije pamtimo kao Vrtirepku iz "Prosjaka i sinova", Doricu iz "U registraturi" ili Marijetu iz "Velog mista".


Gavella:

"RIBARSKE SVAĐE", Carlo Goldoni; redatelj: Joško Juvančić, 29. ožujka 1996.
"UMIŠLJENI BOLESNIK", Moliere; redatelj: Zlatko Bourek, 29.rujna 2000.
"TEŠTAMENAT", Vanča Kljaković; redatelj: Zoran Mužić, 01. prosinca 2000.



--------------------------------------------------------------------------------


Igra u:
Teštamenat
Ribarske svađe
Sinovi umiru prvi

---

Vecernji list Kultura

19.05.2005 16:15

OBLJETNICA Večeras proslava 35. obljetnice umjetničkog rada Vlaste Knezović
Srna koju su čuvali tigrovi Potočnjak i Ćurdo
Autor Želimir CIGLAR

"Prijetila bi nam da će se ispisati sa Škole ako ne prestanemo psovati; tražila je da na klasu ne dolazimo u cipelama nego u šlapicama" piše Žarko Potočnjak o svojoj kolegici sa studija glume Vlasti Knezović, koja večeras svečanošću u "Gavelli" slavi 35. obljetnicu umjetničkog rada. Ujedno bit će predstavljena i njezina glumčaka monografija. "Jedina Srna među tigrovima. Enes (Kišević), (Darko) Ćurdo, Branko (Supek), (Antun) Tudić, Budilica (Mladen Budišćak), Mile Rupčić, Zdenko (Jelčić), Branko Supek, Žarko (Potočnjak) i Ona", tepa sebi, svojoj generaciji i slavljenici u monografiji Žarko Potočnjak. Jer, te je godine Vlasta Knezović bila jedina žena primljena na Akademiju. Trojica "tigrova" više nisu s nama.
"Bila sam nerazdvojna sa svojom klasom. Doživljavali su me kao kolegu, ne kolegicu. Igrala sam s njima nogomet, hokej, učila karate, gađala se ugljenom po tek ofarbanoj Akademiji... pratili me kod moji prvih probnih opijanja, kupali se sa mnom noću, u Dubrovniku, na Pločama. Budilica me zvao Moja Esther Williams", piše Vlasta. U režiji Koste Spaića prvi je put profesionalno zaigrala na Dubrovačkim ljetnim igrama u ulozi Jelke u Vojnovićevoj "Na taraci". Plesala je kan-kan, pjevala "songo-franchese"... I kako joj je u posveti svojevremeno napisao Rade Šerbedžija, doista je na sceni i na ekranu, a možda i u životu, po vlastitu priznanju, bila i kraljica i prosjakinja. "Glumački poziv zahtijeva zdravlje, strpljenje, diplomaciju i gladijatorsku vještinu preživljavanja", piše Vlasta.

"Ja znam da oboje pripadamo istom plemenu onih čudnovatih bića lomne krhkosti i čudovišne energije, koja svoju dvostruku prirodu mogu živjeti jedino u obličjima glumca, muzičara ili pjesnika, već kako tko", piše joj Igor Paro, glazbenik lutnjist. "Uspon mlade glumice započeo je 1971. kad joj Božidar Violić dodjeljuje ulogu Anđe u praizvedbi legendarne Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja, pa se povodom te njezine uloge pisalo kako je Zagreb dobio glumicu", piše Ana Lederer. Večeras će se svirati, pjevati, nazdraviti "Djevojčici sa šibicama", kako ju je Potočnjak prozvao... On će biti i voditelj večeri.

---

Slobodna Dalmacija
NEDJELJA 19. ožujka 2000.



U TVORNICI KULTURE HISTRIONKA U NESVAKIDAŠNJOJ ULOZI
Vlasta će večeras rappati

Piše: Ž. MATIJEVIĆ


--------------------------------------------------------------------------------

Uvijek ta prljava roba, manjaža
uvijek ta glupa ista kenjaža
Oko mene lopovi, lažovi, gadovi
a ko mene šiša, kad ne mogu trčati
ko ti novi smradovi...

Iako bi gore navedene stihove i osrednje upućeni poznavatelj
domaće glazbene scene vjerojatno prikačio Bari iz Majki, Dinu Dvorniku, a možda i TBF-u, jer za njihovu se revolucionarnost već odavno zna, iznenađujuća je činjenica da će upravo te i takve stihove na sceni izgovoriti Vlasta Knezović. Popularna Marijeta iz Smojina Velog mista već se skoro mjesec dana, naime, priprema za premijeru monodrame Jezičina, koju režira i u kojoj će, među ostalim, i sama rappati. Čudno ili ne, pojasnit će histrionka, glumica Vlasta Knezović:
— Pa, ako se zna da sam ja oduvijek željela pjevati, tada to i nije ništa čudno. Napokon sam se, eto, dočepala mikrofona! ...(smijeh)... To moje rappanje je neuko i spontano, zahtijeva to i uloga, tako da mi i nije trebala pomoć domaćih rapp glazbenika.
Monodrama Jezičina, premijera koje je večeras u 20 sati u zagrebačkoj Tvornici kulture, zapravo je satirično-komično-tragična priča o staroj curi, profesorici bez posla, koja dobije neugodni zadatak da gledateljstvu u teatru objavi kako predstave toga dana neće biti. Sve iz razloga što je glumica, inače njezina jedina prijateljica, bolesna i nalazi se u bolnici... Scenarij monodrame potpisuje književnik Branislav Glumac, dramaturginja je Vesna Đikanović, glazbu je uradio Darko Pecotić, za songove je zaslužna njegova supruga Lidija Bajuk-Pecotić, scenograf je Ivica Antolčić.
Monodrama Jezičina bit će u Tvornici ponovno izvedena 23. te 26. ožujka.

---

Autori: Lederer, Ana
Naslov: Širok raspon talenta – ; trideset pet godina Vlaste Knezović u kazalištu
( Ample choice of talents – ; thirty-five years of Vlasta Knezović in theatre )
Knjiga: Vlasta Knezović : život za scenu : 35. godišnjica umjetničkog rada
Urednik/ci: Elezović, Slobodan
Izdavač: Hrvatsko društvo dramskih umjetnika
Grad: Zagreb
Godina: 2005
Stranica: 25-31
ISBN: 953-99605-1-7
Ključne riječi: glumica, kazalište, Vlasta Knezović
( actress, theatre, Vlasta Knezović )
Sažetak: U pogovoru se analizira glumački opus Vlaste Knezović
Projekt / tema: 0101357
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Stručni
Znanstvena područja Znanost o književnosti
Tiskani medij: da

+Darko Čurdo, glumac i likovni umjetnik

Čurdo, Darko
OSNOVNI PODACI
ime: Darko
prezime: Čurdo
spol: muško
datum rođenja: 12.11.1944 u Gorici kod Gruda
datum smrti:08.07.2003 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
supruga: Ksenija Prohaska (? - ?) (razvedeni) 1 dijete
supruga: Ruza Beljan (? - ?) 1 dijete

---

IN MEMORIAM DARKU ĆURDI
Autor : / Datum : 12-04-2006 04:46

IN MEMORIAM DARKU ĆURDI

Nije istina da je svatko zamjenjiv, iza nekih ostaje duboka, nenadoknadiva pustoš.

Darko Ćurdo rođen je 12. studenog 1944. godine u Gorici kod Gruda, a djetinstvo je proveo u Posušju. U Splitu je završio grafiku na Školi za primjenjenu umjetnost, a zatim diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ćurdo je bio angažiran u splitskom HNK-u, dubrovačkom kazalištu Marina Držića , kazalištu drevnog Varaždina, a u Zagrebu je nastupao na mnogima profesionalnim scenama metropole i s gotovo svim neformalnim grupama, te kontinuirano bio članom Drame Hrvatskog narodnog kazališta od 1986. do 2003. godine, ostvarivši u dugogodišnjoj glumačkoj karijeri više od 130 uloga. Nakon uspješnih, dugo godina izvođenih poetskih monodrama Tina Ujevića Nespravan za problem i Tinu za stotu , s kojima je gostovao diljem zemlje i u dijaspori, jedini je Ćurdo s kolegama iz HNK-a obilježio stoti rođendan A. B. Šimića recitalom Preobraženja , izvedenom u tunelu Grič, koji je i sam režirao. Za monodramu Luđakovi zapisi prema Nikolaju Vasiljeviču Gogolju dobio je nagradu na strukovnom Festivalu glumaca u Vinkovcima 1998. godine. Posljednju veliku ulogu ostvario je u hrvatskom kazalištu u Pečuhu u Stvaratelju kazališta Thomasa Bernharda. Bio je jedan od inicijatora Kazališnih susreta Glumci u Zagvozdu, te dobio titulu počasnog mještanina Zagvozda.
Kulturna udruga "Glumci u Zagvozdu", Trg glumaca 2, 21270 Zagvozd, tel: +385 (0)21 670-444 email: www@glumciuzagvozdu.hr
Powered by LDU 802

---

---

VijenacBroj 245-6, 24. srpnja 2003.
ISSN 1333-9249
Sjećanje: Darko Ćurdo (1944-2003)

Glumac pobune i slikar tišine

Može li čovjek bezobzirnom aktivnošću, dakle neimanjem vremena da razmišlja o svojim postupcima, izbjeći tragediju svojega bitka? I, uopće, zašto čovjek postoji? Samo da manipulira i bude izmanipuliran, da se buni i bude pokoren, da terorizira i bude žrtvom!? Pitanja su to koja se nameću kada se odgleda predstava Teatermacher Thomasa Bernharda u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu, u režiji Laszla Bagossyja jr. To sam napisao u kritici te predstave u kojoj je glavnu ulogu, Bruscona, igrao glumac Darko Ćurdo, a sada to isto ponavljam u povodu njegove smrti. Ponavljam zato što je Darko bio i ostao čovjek-glumac, umjetnik koji se nikada nije štedio i nikada odustao, koji se nikada nije predao jer je znao da se na kraju svakoga puta nalazi zraka svjetla kojoj je hrlio, koju je tražio.

Kada umre glumac, s njim umru i mnogobrojne uloge koje je igrao. Umre i dio onih koji su se prepoznavali u tim ulogama. A kada istodobno s glumcem još umre i slikar koji je svojim slikarskim umijećem zapisivao lica tih uloga i pokrete tih lica, onda se smrti možemo do dna pokloniti i priznati joj da je pobijedila život. No, što znači jedna smrt, koliko god za žive bila bolna, kada su ostali mnogi koji će se sjećati toga glumca i koji će gledati njegove slike?

U hipu stvorene predstave

Kada sada, u danu ispraćaja na vječni počinak u Hercegovinu, u Posušje, glumca i slikara Darka Ćurde, razmišljam o njegovoj smrti, onda, prije dugogodišnjeg prijateljevanja s njim, prije bezbrojnih sati i dana provedenih u šutnji i govorenju, prvo pomislim na njegov život predan umjetnosti i umijeću preživljavanja. Pomislim na vrijeme kada je Darko bio institucija Zagreba, kada su djevojke umjesto na rock-koncerte hrlile na njegove recitale na kojima je govorio Tina Ujevića, A. B. Šimića i mnoge druge, kada je parodirao trivijalne tekstove i od njih u hipu stvarao predstave zadivljen što su privlačile slučajne prolaznike što bi ostajali do kraja, a poslije kraja i do jutra.

Pomislim i na političare, koji se nisu udostojali ispratiti ga na vječni počinak, koji ne cijene umjetnike naroda koji predstavljaju. Koji nisu ispratili umjetnika koji je bio simbol, ne samo grada nego i vremena. Koji je bio posljednji boem, »klošar«; artoovski glumac, pobunjeni romantik, koji je i usprkos spoznaji da je sve uzaludno ipak koračao ususret toj uzaludnosti. Ako je itko umio preživjeti sve nedaće i sve razapetosti, ako je itko spoznao i upoznao rastrošnost duha i siromaštvo džepa, onda je to bio Darko ili, kako sam ga od milja zvao, Ćurdoslav.

Njegova boemština prožeta porivom umjetnika nikada nije bila vulgarna, pa ni onda kada je sve oko njega bilo vulgarno. Naprotiv, on je za razliku od mnogih koji su glumili vitezove duha bio pravi vitez, a oni samo kljusad vitezova. Takav je bio i kada mu je bilo najteže i kada mu je, iako rijetko, sve išlo od ruke, kao posljednjih godina, kada se vratio svojem početku — slikanju. On je odavno spoznao, valjda je s tim bio i rođen, da je samoća najbolji i najdublji osjećaj tog viteštva pa je tumarao jednako Ujevićevom poezijom kao i Gogoljevim Luđakovim zapisima.

Zagovornik iskonske umjetnosti

Darko je, kao kamen na studencu, bio žedan istine i zagovornik istinske, iskonske, elementarne umjetnosti. S kojim mi je samo oduševljenjem pričao da mu se vratila volja za kazalište otkako je vidio Gogoljeva Revizora u Pečuhu, koju je režirao Laszlo Bagosszy jr. s kojim je u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu radio svoju pretposljednju i najveću ulogu. Zbog toga je, kako je govorio, bio glumac hrvatske dijaspore. I unatoč tome, i unatoč dvama talentima ili upravo zbog njih, bio je i ostao autsajder. Valjda zato što je to izabrao, ali i zato što se nije dao pokoriti konvenciji učmale elite.

Bio je prvi među mnogima koji su se bunili s razlogom. I jedan od rijetkih koji je trpio dostojanstveno. Teško je podnosio vrijednosti nametnute pomodnošću i politikom. Zato nije htio i nije mogao komplimentirati onima koji su u umjetnosti prebivali ili kroz nju prolazili jer su tako lagodnije živjeli, a nisu umjetnost živjeli. Bio je jedan od rijetkih koji je vremenu usprkos licemjerima u lice znao reći što ih ide. Pa i onda kada su pozvaniji i hrabriji od njega šutjeli. Stoga i nije čudno da je ne samo volio nego i živio život Ujevića i Šimića, koji je njihovu umjetnost, njihove probleme i misli nosio kao dio svojega poticaja, kao dio popudbine i miraza.

Njegove uloge u kazalištu, a igrao ih je i glavnih i srednjih i malih i epizodnih, porod su pobune protiv normi i navika. One su uvijek bile upozorenje, uvijek početak rastvaranja svega što je iskonski zatočeno, što je čamilo i žudilo za prepoznavanjem. U rasponu njegova glumačkog izraza uvijek je postojala jasnoća poruke. I kada se doimalo da uzaludno i bezrazložno galami, da viče, da urla, on je to govorio iz dubine pobunjene i ugrožene svijesti koja je tražila put pravednosti i istine. Znao je, osjećao je, kako kaže B. Hamvas, da »čovjek napušten od istine postaje nitko«. Buneći se Darko je rušio rituale, forme, običaje, navike, a iz ostataka poručenoga, izmrvljenoga i rasutoga, iz tih krhotina gradio je svoj svijet, svoje bivanje, svoj smisao.

Svladana tišina

»Stalno mi se kroz kritiku ili u lice prigovara što vičem, što se bunim, a nitko me ne pita zašto. Kao da se boje otkriti uzrok takve moje glume, moje pobune.« Rekao mi je to prije svojeg odlaska u SAD na liječenje. Sada mislim da mi je to rekao jer je naslućivao kraj, jer se bojao da će ostati neshvaćen. No, svi oni koji su htjeli čuti njegovu pobunu, njegovo — Ujevićevo »Ne boj se, nisi sam« mogli su dokučiti dubinu njegova straha, dubinu njegove umjetnosti. Mogli su shvatiti i zašto se pred kraj života vratio njegovu početku, zašto se od 1995. vratio i intenzivno bavio slikarstvom. »Nekako grafikama lakše pokažem svu prigušenost glume«, govorio je.

U grafikama bio je glumac! A u ulogama slikar! Kao što je svojom glumom tražio pokrete ruke, one iskonske pokrete i potrebu govorenja istine, svega onoga što je sa sobom ponio iz Hercegovine, tako je linijama grafika osvajao, svladavao tišinu i prvu grimasu, onaj talog muke i kamen, koji je nosio u dubini sebe i kojemu se sada u smrti vraća. Čiji dio je bio i čiji dio od sada zauvijek postaje.


Andrija Tunjić

---

---

Darko ĆURDO

Gorica, 1944.

Školu primijenjene umjetnosti pohađao je u Splitu i Zagrebu. Diplomirao je glumu na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Član je HDLU-a.

6. OPOJNOST, 2000.

kombinirana tehnika 990 x 660 mm, sign. ipl. E. A. Kom.teh.; ips. OPOJNOST; ipd. ĆURDO / 2000

Darko ĆURDO, OPOJNOST, 2000.
kombinirana tehnika 990 x 660 mm, sign. ipl. E. A. Kom.teh.; ips. OPOJNOST; ipd. ĆURDO / 2000

---

IN MEMORIAM GLUMAC I GRAFIČAR DARKO ĆURDO (1944. - 2003.)
Tumač velikog Tina
Glumac zagrebačkog HNK ostat će upamćen po tumačenju poezije velikoga Tina Ujevića ili originalnom pristupu ekspresionističkoj lirici A.B. Šimića, govorenju Jesenjina... po ljubavi koju je dao Histrionima, bio je angažiran i u Splitu, Dubrovniku i Varaždinu i ostao zaljubljenikom grafike
ZAGREB — U utorak je stalo vrijeme na životnoj stazi Darka Ćurde, poznatoga hrvatskoga glumca i umjetnika. Rođen je 12. studenoga 1944. godine u Gorici kod Gruda, a djetinjstvo je proveo u Posušju.
Završio je grafiku u Školi za primijenjenu umjetnost u Splitu, koja mu je bila temeljnicom za stvaranje polja javne komunikacije umjetnika i svijeta oko njega. Razigrana imaginacija nikla iz obilne duhovne energije, ponukala je da se usmjeri k programu zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, gdje je stekao mnoga stručna znanja i smiono razvio afinitete za pristup interpretaciji štiva.

Ostat će upamćen po tumačenju poezije velikoga Tina Ujevića ili originalnom pristupu ekspresionističkoj lirici A.B. Šimića, govorenju Sergeja Jesenjina... Osvojili su ga Histrioni, pripao im je cijelim bićem i dao im svoje snage, svoju ljubav... u nebrojenim izvedbama na scenama diljem Hrvatske. Ćurdo je bio angažiran i u splitskom HNK, u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića, u HNK u Varaždinu, a bio je članom Drame HNK u Zagrebu od 1986. godine do danas.
U dugogodišnjoj glumačkoj karijeri ostvario je više od 130 uloga. Bio je Kralj u Pričaj mi o Augusti, igrao u Rinocerusu, histrionski Faust u Smrti doktora Faustusa Marlowa, Ubojstvo u katedrali, Knez u Romeu i Juliji Shakespearea, Emerički u Zastavama i Trepljov u Galebu HNK Varaždin, Brut, Macbeth i Artoud u dubrovačkom kazalištu, Millerov Macbeth u ITD-u, nosio nebrojene predstave zagrebačkog HNK: Asancija Havela, Teuta Demetra, Dioklecijanova palača Šoljana, Potopljena zvona Brešana, Propast magnuma Aralice, Neobičan čovjek Senečića, Hasanaga Bakarića, Gola Europa Valenta i dr.
Nakon uspješnih, dugo godina izvođenih poetskih monodrama Tina Ujevića Nespravan za problem i Tinu za stotu, s kojima je gostovao diljem zemlje i u dijaspori, jedini je Ćurdo s kolegama iz HNK obilježio stoti rođendan A.B. Šimića recitalom Preobraženja izvedenom u tunelu Grič, koji je sam i režirao. Za monodramu Luđakovi zapisi po Gogolju dobio je nagradu na strukovnom Festivalu glumaca u Vinkovcima 1998. Posljednju veliku ulogu ostvario je u HNK Pečuh u Stvaratelju kazališta Thomasa Bernharda. Bio je jedan od inicijatora Kazališnih susreta Glumci u Zagvozdu te je dobio titulu počasnog mještanina Zagvozda.
Stvorio je posljednjih desetak godina likovno-grafički opus koji je dostojno predstavio u Galeriji Josip Račić i Galeriji Karas, ali i na 9 samostalnih izložbi.
Slobodna Dalmacija

Tvrtko Jurić, glumac

Jurić, Tvrtko OSNOVNI PODACI
ime: Tvrtko
prezime: Jurić
spol: muško
datum rođenja: 05.02.1972 u Splitu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Tvrtko Jurić u seriji "Balkan Inc." Glumit će lik ginekologa dr. Mirka Svobode, kojeg od kamatara spašava mafijaški odvjetnik (Vedran Mlikota).

Mladi glumac Tvrtko Jurić rođen je 5. veljače 1972. u Splitu, a srednju školu završio je u Rio de Janeirou. Studirao je glumu na ADU Zagreb.
Glumio je u predstavama: Begović cabaret, Trainspotting, Usporavanja, Nesigurna priča, 50%, Je li tko za seks, Bez glume molim i dr., a za ulogu u predstavi Kako je Tonkica kupovala kruh za koju je 2005. bio nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta. Jurića ćemo 21. veljače gledati i u seriji "Bumerang".

+Ivana Jelić, glumica

Jelić, Ivana
OSNOVNI PODACI
ime: Ivana
prezime: Jelić
spol: žensko
datum rođenja: 15.05.1978 u Šibeniku
datum smrti:07.12.2003 oko 2,30AM kod Žitnića (u prometnoj nesreći)
zanimanje: Glumac

---

Ponedjeljak, 8. prosinca 2003.


--------------------------------------------------------------------------------




Troje mladih Šibenčana poginulo u prometnoj nesreći
U nesreći su poginuli Ivan Bujas, fotoreporter Večernjeg lista njegova djevojka, glumica Ivana Jelić i Brankica Vrzić, tehničarka Županijskog radija Šibenik, teško je ozlijeđen Nikola Rak, a lakše Slaven Kumer
ŠIBENIK, 7. prosinca – Šibenik je u nedjelju zavijen u crno. U teškoj prometnoj nesreći koja se u nedjelju oko 2,25 sati dogodila na državnoj cesti D-33, kod mjesta Žitnić, poginulo troje mladih ljudi, a jedna je osoba zadobila teške tjelesne ozljede.
U nesreći su poginuli Ivan Bujas (24) iz Šibenika, njegova 25. godišnja djevojka Ivana Jelić te 23-godišnja Brankica Vrzić, također iz Šibenika, dok je četvrti putnik u osobnom automobilu 25-godišnji Nikola Rak preživio tu tešku prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede i nalazi se na liječenju na odjelu CIT šibenske Opće bolnice. Naknadno je utvrđeno da je u nesreće lakše ozlijeđen Slaven Kumer, kojeg je nakon nesreće netko prevezao u šibensku bonicu.
Nesreća se dogodila u trenutku dok je Ivan Bujas, upravljajući osobnim automobilom »fiat bravo«, šibenske registracije, krećući se iz pravca Drniša prema Šibeniku, zbog neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad vozilom nakon čega je vozilo izletjelo s kolnika na kamenitu površinu pri čemu se nekoliko puta prevrnulo.
Ivan Bujas i Ivana Jelić preminuli su na mjestu nesreće, a Brankica Vrzić je preminula na putu do šibenske bolnice. Njezin mladić Nikola Rak jedini je preživio nesreću.
Očevid na mjestu nesreće obavio je istražni sudac Dalibor Dukić po čijem su nalogu mrtva tijela troje mladih ljudi iz Šibenika prebačeni na Odjel patologije šibenske bolnice radi obdukcije.
Svo troje poginulih mladih ljudi dobro su poznati šibenskoj javnosti. Ivana Jelić šibenčanima je znana kao mlada i perspektivna glumica, Ivanin dečko, Ivan Bujas, inače fotoreporter, već godinama je honorarni suradnik »Večernjeg lista«, a radio je i na Županijskom radiju Šibenik kao tehničar, a zajedno s njim radila je i Brankica Vrzić.
Za teško ozlijeđenog Nikolu Raka liječnici su nam izjavili da je njegov život, zasad, izvan opasnosti.
Jadranka Klisović
Vjesnik

Ivan Herceg, glumac

Herceg, IvanOSNOVNI PODACI
ime: Ivan
prezime: Herceg
spol: muško
datum rođenja: 1981
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

subota, 24.06.2006.

Marinko Prga, glumac

Prga, Marinko
OSNOVNI PODACI
ime: Marinko
prezime: Prga
spol: muško
datum rođenja: 01.01.1971 u Splitu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:

---

Marinka Prga mogli smo gledati u filmovima "Svjedoci", "Ta divna splitska noć", "Je li jasno, prijatelju?", "Ničija zemlja", "Duga mračna noć", te seriji "Novo doba". Član je varaždinskog HNK-a, a gledatelji Nove TV sjećaju ga se iz "Naše male klinike" kada je odigrao ulogu novog portira.

Ivan Glowatzky, glumac

Glowatzky, Ivan OSNOVNI PODACI
ime: Ivan
prezime: Glowatzky
spol: muško
datum rođenja: 1976
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Tomislav Gotovac, filmski redatelj i medijski umjetnik

Gotovac, Tomislav
OSNOVNI PODACI
ime: Tomislav
prezime: Gotovac
spol: muško
datum rođenja: 09.02.1937 u Somboru
zanimanje: filmski redatelj i medijski umjetnik
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Biografija:
Diplomirao filmsku reziju u Beogradu (1976). Prvi film snimio 1962. u Kinoklubu Zagreb. Radio fotografske serije, kolaze i izvodi happeninge (1967): svojim akcijama vaznim je najavnikom (u 60-im) i djelom (u 70-im i nadalje) pokreta nove umjetnicke prakse.Gotovcevi-> eksperimentalni filmovi, s unaprijed utvrdjenim i reduciranom metodom izvodjenja a s dok. osjetljivoscu za zatecen prizor, prethodnicu su tzv. strukturalistickog filma. 70-ih godina i poslije gostuje cesto u inozemstvu (P.V.A. Krems-Stein, Austrija, 1988; Point Blank, New York, 1993. i dr.) Kao glumac nastupa u vise filmova (Plasticni Isus L. Stojanovic, 1971; Treci kljuc Z. Tadic, 1983. i dr.), TV drama i serija.
DJELA (filmovi) Prije podne jednog fauna 1963; Pravac/Stevens-Duke/, 1964; Plavi jahac/Godard-Art/, 1964; Kruznica/Jutkovic-Count/, 1964; Osjecam se dobro, 1966; Alamo, 1969; M, 1970; Slani kikiriki, 1970; Glenn Miller I/Srednjoskolsko igraliste I/, 1977. i dr.

---

Tomislav Gotovac
Prvi performans izveo 1954. godine u Mostaru. Prvi film snimio 1962. u Zagrebu. Prve kolaže napravio 1964. Kao glumac, 1971. sudjelovao u školskom igranom filmu Plastični Isus u produkciji beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju. Osamdesetih godina s Tošom Jelićem igrao cameo-uloge u igranim filmovima Zorana Tadića i u dvama filmovima Francija Slaka.

Izabrana filmografija:
Prije podne jednog fauna / The Forenoon of a Faun (1963), Pravac [Stevens-Duke] / Straight Line [Stevens-Duke](1964); Plavi jahač [Godard-art] / Blue Rider [Godard-Art] (1964); Kružnica [Jutkevič-Count] / Circle [Jutkevič-Count](1964); Osjećam se dobro / I Feel All Right (1966); Kuda idemo ne pitajte / Don’t Ask Where we’re are Going (1966); S (1966); Ella (1966); 29 (1967); T (1969); Alamo (1969); M (1970); Obiteljski film II / Family Film 2 (1971); Glenn Miller I. [Srednjoškolsko igralište I] / Glenn Miller 1 [High School Playground 1] (1977); Glenn Miller 2000 (2000); Dead Man Walking (2002).


Ostali filmovi u produkciji HFS PRAZNIK RADA Autor
GLENN MILLER 2000 Scenarij i režija
DEAD MAN WALKING Scenarij i režija

---

ZarezTomislav Gotovac, slobodni umjetnik – performer, konceptualni umjetnik, redatelj eksperimentalnih filmova, kazališni i filmski glumac...


Performer protiv globalne režije


Ne mogu drugim ljudima dopustiti – jer sam režiser po vokaciji – da me režiraju u okviru globalne režije. Režirali su me roditelji, škola, sistem – prvo su počeli roditelji – neprestano padate pod nečiju jurisdikciju. A kad sam u performansu, onda sam slobodan


Suzana Marjanić

Na samom početku intervjua, kojemu je cilj oživljavanje sjećanja na početke Vašega performerskoga djelovanja, možete li ukratko skicirati duhovno ozračje Podrumske scene Pavao Markovac gdje ste izveli svoj prvi happening Happ naš-happening.

– Happening je izveden 10. travnja 1967. u Kulturno-umjetničkom društvu Pavao Markovac u Ilici 12. Naravno, namjerno smo odabrali taj datum da napravimo što veće sranje. Međutim, nitko se nije usudio ništa reći, pa je to prošlo. Sada u toj istoj dvorani Zlatko Vitez priprema svoj teatar. Tada, pedesetih, šezdesetih – to je bio poznati plesnjak, a kulturnjaci iz Kulturno-umjetničkog društva Pavao Markovac u tom prostoru održavali su predstave, društvene večeri. Pokojni Ivica Gorljup, koji je umro od alkohola, u tom prostoru pokušavao je režirati s obzirom na to da je po vokaciji kazališni režiser. Režirao je fenomenalne stvari – mjuzikle, predstave za 29. novembar, 1. maj. Inače, Uprava Pavao Markovac imala je dvije dvorane – u Dvercu (Ilica 12) i kod kolodvora s druge strane šteke. Gorljup je predložio Upravi da bi se podrum mogao iskoristiti za izvaninstitucionalne priredbe, a kako smo bili frendovi još od doba NDH, pružio mi je priliku stvaranja u potpunoj slobodi, bez cenzure. Podrumska scena funkcionirala je dvije godine. Tamo je glumac Darko Čurdo održavao pjesničke večeri, a za performans sam se pobrinuo zajedno s frendovima Ivom Lukasom i Hrvojem Šercarom. Sve se to događalo dva mjeseca prije nego što sam otišao na prijemni ispit u Beograd na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju, odsjek filmske i TV režije. Za Happ naš-happening zajedno smo napisali scenarij. Inače, s Lukasom sam surađivao u Kino-klubu Zagreb, a sa Šercarom sam se počeo družiti deset godina prije toga u Kinoteci koja se nalazila u današnjem prostoru kina Jadran. Godine 1957. (beogradska) Jugoslovenska kinoteka osnovala je svoju podružnicu u Zagrebu. Imala je senzacionalan program, i tu sam vidio sve što sam čitao godinama.

Film i teatar: godine ljubavi

Bio sam zaljubljenik u film i teatar. Od 1953. do 1963. praktički sam svaki drugi dan bio u teatru. Godine 1954. HNK je povjerio glavnu režiju arhitektu Bojanu Stupici koji je otvorio svoju sezonu 1955. godine Večerom u osam (Dinner at eight) Edne Ferber. Postavio je sedam, osam remek-djela. Primjerice, Marinkovićeva Glorija u njegovoj režiji iz 1955. je veličanstvena, za razliku od ove sada. Da ste vidjeli tu Gloriju, a ne ovo sranje. Svi su znali da je Crkva u njegovoj Gloriji zamjena za KP, CK, i svi su znali da zajebava Komunističku partiju preko Crkve, a nitko nije mogao ništa reći jer igleda da zajebava Crkvu. Ta Glorija je remek-djelo. To je bio urnebes, senzacionalno... U isto vrijeme 1954. godine Malo kazalište HNK, sadašnja Gavella, izvodilo je komedije i operete, a HNK-u bila je dodijeljena drama, balet i opera. Gavella je od Grada Zagreba na dar dobio tu dvoranu, koje postaje Zagrebačko dramsko kazalište, pri čemu je doveo mlade kolege koji su kod njega završili režiju – Paro, Violić, Škiljan, Radojević. Primjerice, Gavellinu predstavu U logoru gledao sam jedno dvadeset puta. Kako sam znao kartodrapce, puštali su me za badava. U logoru sam znao napamet. Kao klinac sam pročitao skoro čitavog Krležu; to mije bila čista fenomenalna pornografija. Posebno sam obožavao njegove novele. I on je djelovao kao performer. Inače, mrzim ga iz dna duše zbog njegova konzervativizma u likovnoj umjetnosti. Glupi Krleža na nagovor još glupljeg Gustava Krkleca, koji je bio partijski jak, skinuo je Čekajući Godota. Krklec je u beogradskom Ateljeu 212 vidio senzacionalnu predstavu Čekajući Godota koja nije silazila s repertoara tri godine; svaki dan je igrana. I glupi Krklec je rekao da ne možemo izvoditi predstavu u kojoj se kaže Čovjek, to je govno. I zato nisu htjeli u Zagrebu prikazivati Čekajući Godota, ali je Gavella 1958. dao jednom od svojih frajera – Mladenu Škiljanu – da postavi Kraj igre gdje su glumili Pero Kvrgić i Nela Eržišnik. To je prva izvedba Becketta na zagrebačkim pozornicama. Tu predstavu sam isto gledao negdje dvadeset puta. Tada sam išao u teatar, a onda, kada je nestalo života u njemu, teatar mi se zgadio. Tada sam bio zaljubljen u predstavu, i paralelno sam gledao filmove; bio sam opsjednut živim nastupom. Tada sam već s predumišljajem razmišljao da napustim Zagreb i da prekinem sa svojim svakodnevnim performansom Zaposlenje (1956.-1967.).

Happ-performans i destrukcija

Možete li ukratko opisati happening koji povjesničari likovnih umjetnosti određuju kao prvi hrvatski happening, pri čemu Marijan Susovski (Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina, 1982.) upućuje kako je ostao “jedini happening koji je bio zamišljen s elementima destrukcije”?

– Dakle, Podrumska scena Pavao Markovac inicirana je u podrumu gdje su čuvali ugljen i drva, gdje su pregradni betonski zidovi između prostorija debeli jedno 25 cm. Prostorija je niska otprilike 2, 20 m, znači – opskurno. Tamo su lutali štakori kad nije bilo ljudi. To je bilo sve onak’ za istač. Mislim da je premijeru i reprizu gledalo barem 400 ljudi. Taj prvi happ-performans gledao je, među ostalim, i govedo Josip Depolo. Na pisti koja razdvaja naš prostor, takozvanu pozornicu od takozvanoga gledališta sjedila je djevojka koja nije pristala biti naga. Bacala je rižu i bombone na publiku, prizivajući čin bacanja riže u obredu vjenčanja. Lukas, Šercar i ja nalazili smo se u jednom separeu koji je bio odvojen zidom visine 1,20 m od publike. Kad je Ante Peterlić za film Slučajni život (1969.) radio remake happeninga godinu dana nakon prve izvedbe, ekipa je nabavila golu mačku, model s Likovne akademije. Radni naslov filma bio je Happening, ali kako se pojavio jedan američki film istoga naslova, Ante je promijenio naslov filma u Slučajni život. Remake je sniman točno kad su Rusi u osmom mjesecu ulazili u Češku. Kako je Šercar obožavao jesti puževe, uspio je skupiti jedno 500 puževih kućica, pa smo prazne ljušture, puževe kućice, stavili na pod i stolice, tako da su ih ljudi morali zgaziti. Podrum smo napunili tamjanom tako da nismo ni mi mogli disati; tamjan je štipao za grlo i oči. Sve je bilo intimno, sve je bilo nasafgano tamjanom, svi su kašljali; narod je i pušio. Na početku happ-performansa puštali smo pjesmu Spring Is Here, I Hear Chris Connor, a na zidu su bila projicirana dva slajda s modelima iz Playboya. To je tada bila jedina dopuštena javna golotinja u Evropi; tek su tada Šveđani započeli s neretuširanim ženskim spolnim organima. Znači, sve je bilo retuširano jer je pornografija tada bila strogo kažnjavana. Playboy je bio raritetna stvar. Tada smo Šercar, Lukas i ja u odijelima, bijelim košuljama i kravatama došli do kredenca gdje su bile boce mlijeka i dvije štruce kruha. Iza piste bilo je spremljeno pedeset, šezdeset papirnatih lopti čija je sredina bilo ispunjena perjem. Također na sceni nalazili su se kavezi s četiri, pet piceka. To su oni jadni piceki koji su odgajani u tovilištima; bili su nepokretni jer su navikli čučati; nisu živahni kao što su piceki na seoskim dvorištima. Trebali smo bacati piceke koji se trgaju, koji bi kokodakali. Nažalost, imali smo jadne piceke koje nakon što bismo ih bacili, padnu – i niš, ne miču se. U toj atmosferi tamjana ušetali smo na scenu, otvorili smo boce mlijeka, lomili smo i jeli kruh, pili mlijeko... Nakon toga uzeli smo dva malja od 10 kg i goleme sjekire te kao sumanuti počeli smo drobiti kredenc. Možete si zamisliti kad tri snažna mladića trgnu s macolama i sjekirama; razbili smo kredenc na sitne komade; ja sam ga drobio maljem. Dan prije apstinirali smo od alkohola, tako da se ne bi slučajno dogodilo da se nekom omakne. Sve smo razdrobili, naravno, raja je sudjelovala. To je bio šok. Mislim da nisu mogli vidjeti takve stvari na slučajnim pijankama. I u jednom trenutku smo prestali s razbijanjem; uzeli smo papirnate lopte koje smo iz sve snage bacali na ljude. I publika je odmah ukapirala; uzela je lopte i gađala nas. I tu je sada nastala vriska, bacanje, prašina, pa se izmiješao tamjan; mislim da su ljudi s astmom bili životno ugroženi. (smijeh) Onda smo otvorili kavez s kokošima. Bacili smo kokoši na publiku; međutim, kokoši su vratili samo dva, tri puta, a zatim su nestale. Kad su nestali piceki, uzeli smo spremljene instrumente – gitaru, violinu i harmoniku; svirali smo na instrumentima koje ne znamo svirati. Završna scena trebala se odnositi na ubijanje kokoši; sjekirom smo trebali na panju odsjeći njihove glave. Kako je zid bio bijelo okrečen, htjeli smo umaljati ruke u kokošju krv i ostavljati otiske prstiju na bijelim zidovima. I upravo kad smo se spremili za taj završni čin, netko je isključio struju, netko je valjda poludio, popizdio i isključio struju; i u tom užasu, totalnom mraku, ljudi su palili šibice; publika je mislila da je riječ o namjernom činu. Mi performeri znali smo da nas je netko zajebao; netko je izvadio osigurač, možete zamisliti – totalna tišina, totalan šok – tako da smo zaključili da nema smisla nastavljati jer je to pravi kraj. Svevišnji je angažirao nekog majmuna da nam isključi osigurač. (smijeh)

Merde dell’artista

Kada upućujete na nagost u svojim performansima, pozivate se na Krista kao prvoga performera. Međutim, kao što navodite u intervjuu za Nacional (5. 2. 2002.), svega ste desetak puta ogolili tijelo na javnim prostorima.

– Pokušat ću ispričati kliničko rađanje performera. Mene su roditelji dopremili 1941. u Zagreb iz Sombora gdje je otac bio narednik u staroj jugoslavenskoj vojsci. Te godine Sombor je potpao pod Mađarsku; Mađari su si čopili nazad Vojvodinu, odnosno Baranju koju su imali za vrijeme Austro-Ugarske. Tako je Sombor potpao pod Horthyja, Hitlerova saveznika. A Zagreb je bio Pavelićev grad; uzeo je cijeli Tuškanac gdje su bile ustaške vile, Zelengaj; na te prostore mogla je ići jedino vojna policija. Jelenovac je bio relativno slobodan. U Maksimiru bio je dostupan samo glavni park; dalje se nije smjelo. Tako su djeca bila upućena na druge parkove – na Kazališni trg, koji se tada zvao Trg Adolfa Hitlera, i Zrinjevac. Kino Zagreb, gdje su bile Führerove slike i kukasti križ, zvalo se UFA-ino kino Adolfa Hitlera. Svaki dan roditelji su me vodili na Trg Adolfa Hitlera. I Zdenac života bio je prvo remek-djelo koje sam mogao doticati. On je savršen; krug skulptura prikazuje čovjekov život od djeteta do starca, svi likovi su goli. Dolazili smo tamo piti vodu. Inače, u mojim performansima osim golotinje dominira i voda. Sve je počelo na tom Zdencu života; njegova rotonda, golotinja, voda – elementi koji su ostavili duboke tragove na malog Tomislava Gotovca. Također vrlo je bitna i crkva Sv. Blaža, remek-djelo Viktora Kovačića. Tamo sam išao na ministriranje, pričest i ispovijedi. To je bila moja crkva. Za vrijeme NDH bilo je nezamislivo a da ne ideš u crkvu. Tamo sam se susreo s golim Kristom. Golotinja je tako upijena vrlo rano, znači od četvrte godine. Farizeji su stavili Isusu oko kurca tkanine, a on je bio gol na Golgoti i na Kalvariji. Tada sam se počeo i diviti velikom performeru, i počeo sam se pitati zakaj on to radi? To su neke stvari koje su vam dane od početka života i to nema veze s crkvenim objašnjenjem. Prema Kristovu objašnjenju – treba se poniziti pred ljudima. Krist je svojim apostolima često prao noge tako da se spusti na njihovu razinu. Sve te početke sam racionalizirao; ne možete živjeti bez racionalizacija. Moja racionalizacija vodila me prema umjetničkom i onda sam skužio da je sve što sam taknuo – art, kao što je Piero Manzoni 1959. u galeriji prodavao svoj izmet konzerviran u limenci po cijeni zlata – merde dell’artista, tako je moja golotinja artistička. To su najjednostavnije racionalizacije. U svojoj 66 godini mogu samo racionalizirati, ili bolje reći, preostaje mi da racionaliziram ono što sam do sada radio. Znači – Zdenac života i crkva Sv. Blaža su temelji.

Duhovni otac

U katalogu izložbe Neprilagođeni: konceptualističke strategije u hrvatskoj umjetnosti (2002.) povjesničari likovnih umjetnosti postavili su u duhovno-estetsku poveznicu petogodišnji projekt Weekend Art: Hallelujah the Hill koji ste “izvodili” 1996.-2000. svake nedjelje na Sljemenu s Aleksandrom Battistom Ilićem i Ivanom Keser s happeninzima koje je organizirala Gorgona na Medvednici.

– Kasno sam saznao za grupu Gorgona koja je počela funkcionirati u ilegali negdje na samom kraju pedesetih, početkom šezdesetih. Za njih sam saznao krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih. Nisam znao za njihova druženja. Kožarićeve radove upoznao sam na izložbi 1954. i tada sam se u njegov rad zaljubio. Tada nisam znao da je pripadnik veće grupe istomišljenika. Također sam kasno saznao za Julija Knifera, premda sam vidio njegove radove na Novim tendencijama 1, 2, 3. A kako sam 1967. otišao iz Zagreba, masa stvari odvijala se mimo mene. Kniferov rad i Kožarića obožavam. Knifer me oduševljavao stavom i režijom. Mislio sam da mi je Kožarić duhovni otac, tako da se od 1954. nadahnjujem duhom i likom Ivana Kožarića. Kniferov rad strašno se poklapa s nekim mojim unutrašnjim zahtjevima. On je dosadan, monoton, jednoličan i vrhunski inspirativan, i ono što bi se reklo dosljedan – čitav život je podredio meandru, i kao isposnik u pustinji stvara svoje začudne oblike. Za sastajanja, druženja gorgonaša saznao sam posljednjih petnaest godina. Poveznica s Gorgonom, njezinim happeninzima, šetnjama Medvednicom može biti samo duhovnog ozračja. Kunsthistoričari moraju objašnjavati logiku svakodnevice.

Umjetnost i egzibicionizam

Može li se postaviti u zajedničku provodnu nit akcija Pokazivanje Elle na Sljemenu 1962., koja se obično navodi kao vaša prva akcija/performans, i posljednji photo session čije su fotografije objavljene u Nacionalu (5. 2. 2002.) na kojima imitirate poze iz porno revije Inside Foxy Lady?

– Dok je Elle ženski časopis... Da, ima jedan zajednički nazivnik, a to je moja neutaživa želja za egzibicionizmom koja postoji u svakom umjetniku, samo neki je ne priznaju. Radilo se o tome da vam se ukaže prilika. Akciju Pokazivanje Elle fotografirao je Ivica Hripko. Želio sam se skinuti gol i gol pokazivati Elle, ali kako je s njim bila njegova ondašnja djevojka, odustao sam. Neke stvari idu skokovito. Moraju se akumulirati pozitivne energije i želje; jer sve neobične stvari zahtijevaju i vašu intimnu, građansku hrabrost, ne samo umjetničku, jer morate predvidjeti i ono što se kaže – govno. Kada prijeđete Rubikon, nema povratka. Gotovo je. To je zauvijek, to ostaje i idete dalje; idete prema suštini, zanemarujete efemerne, svakodnevne stvari i idete prvo na godišnja doba, a onda na doba života – mladost, zrelost, starost, smrt; idete prema takozvanim općim mjestima. Međutim, kad se to događa vama, to nisu opća mjesta; to su opća mjesta samo kada se događaju drugima. Prvi korak je najstrašniji. Sve ove stvari – akcije, performansi koje sam radio – sve su to bili ti prvi koraci. Kroz čitav život radio sam selekciju, tri puta okretao, naprijed-nazad, naprijed-nazad; onda sam zaključio – moram biti performer jer ne mogu drugim ljudima dopustiti – s obzirom na to da sam režiser po vokaciji – da me režiraju u okviru globalne režije. Režirali su me roditelji, škola, sistem – prvo su počeli roditelji – neprestano padate pod nečiju jurisdikciju. A kad sam u performansu, onda sam slobodan; nema nikoga između mene i Boga osim moje volje.

1970. godina ili Pad na pozornici

Radite li razliku između glumca i performera, i u slijedu toga možete li opisati akciju Kazališni glumac koja je trajala 1972.-1976. u Ateljeu 212, kao i akciju Pad na pozornici iz 1970. godine?

– Jean-Marie Straub, veliki njemačko-francuski režiser, koji režira zajedno sa ženom Daniele Huillet, suradnicom na svim njegovim filmovima, i Godard – što se tiče filmske pameti – otišli su najdalje. Jean-Luc Godard određuje film kao ulovljenu smrt, 24 sličice u sekundi – nikad ne možete stati u istu vodu. Jean-Marie Straub navodi kako je svaki film – dokumentarni film; notorni igrani film je dokumentarni film o umijeću snimatelja, scenografa, kostimografa, šminkera i glumaca, dokument o njihovu pretvaranju u ono što nisu. Svaki film je dokument; za njega je sve dokumentarni film. U potpunosti se slažem s njim. I slijedom Jean-Mariea Strauba koji navodi da je sve dokumentarnost, navodim da je svaka gluma performans, da su sve izvođačke umjetnosti – gluma, pjevanje, svi oni što nešto predstavljaju – performans, samo se to zove drukčije. Svaki umjetnički čin jest performans. Zavisi od toga kako se dogovorimo.

I na kraju, zanima me koje biste hrvatske performere izdvojili?

– Najveći naš performer svakako je Josip Broz Tito. (smijeh) Na Visu, nakon desanta na Drvar, između ostalog sastao se s Churchillom, Johnom Fordom i američkim generalom Williamom J. Donovanom, i tom je prilikom John Ford – koji je u Drugom svjetskom ratu služio u mornarici, i koji je kao cast director trebao odrediti je li Josip Broz prikladan za sljedeći “film” koji se zove Jugoslavija i je li u stanju izvršiti sve zadatke koje će mu Amerikanci dati, s obzirom na to da ga pripremaju za sebe – rekao da je Tito u stanju ubiti oca i poševiti majku. On je budući idealan vladar Jugoslavije. I zbog toga je Josip Broz Johnu Fordu bio strašno zahvalan. Njegove je filmove skoro svaki dan gledao. To je interpretacija Tomislava Gotovca onoga što se događalo na Visu, ali mislim da to nije daleko od istine. Naravno, nisam upućen u detalje, ali mislim da se generalno događalo na tom nivou. A Kuća cvijeća funkcionirala je kao projekcijska dvorana Josipa Broza gdje je svakog dana gledao najmanje dva filma, a obožavao je filmove Johna Forda, naročito one s Johnom Wayneom. Mislim da se sve da reinterpretirati na ovaj način. Nema tu nikakve tajne. Što mislite o čemu političari, glavna goveda, pričaju kada donose takozvane značajne odluke? Pričaju o tome koliko su žena imali, koje piće vole, pizdarije; uopće ne pričaju važne stvari; važne stvari dogovaraju stručnjaci koji su koncentrirani oko njih. Sve što se događalo na nekadašnjim evropskim, kineskim dvorovima, režijski se događa i danas.

Neverbalni (mutavi) performeri

Performans je manifestacija likovnosti. I zanimljivo je da su na američkoj sceni performansi pretežno verbalni, u što sam se osvjedočio i začudio 1993. i 1994. godine, a što se da objasniti velikim utjecajem američkog igranog filma. Rekao bih da američki verbalni performans “prati” zvučni film Elije Kazana. Riječ je o verbalnoj kulturi. A naši performansi uglavnom su neverbalni, mutavi (smijeh) – kao nijemi film. Meni su strašno dragi performeri iz nekadašnjih socijalističkih zemalja; naročito Češka ima snažnu scenu i baš one stvari koje se meni sviđaju. U zadnje vrijeme dominiraju genijalni Rusi, psi. Tu su Rusi pokazali kako su velika nacija. Oleg Kulik i Aleksandar Bremer su senzacionalni. Oni su nevjerojatno obrazovani ljudi, doktori svojih nauka. I uvijek je riječ o istim izvorima – američki igrani film je stvorio umjetnost dvadesetog stoljeća i sve umjetnosti koje sadrže art kao pop art, op art... proizlaze iz filma. Riječ je o dva prijelomna trenutka u vizualijama; prva avangarda s dominacijom nijemog filma započela je uoči Prvoga svjetskog rata kao reakcija na užasno klanje. Uslijedilo je smirenje, međuratno razdoblje, kada su se aktivirali francuski nadrealisti. Drugim svjetskim ratom vizualije su se ujedinile na američkom tlu, pri čemu presudan utjecaj preuzima američki igrani film. Na mene je američki igrani film ostavio užasan utjecaj, a i na većinu performera. To je naprosto milje. Mi smo djeca holivudskog filma. A izdvajanje nekih performera na ovim prostorima za mene je užasno teško pitanje. (smijeh) Neću pljuvati. (smijeh) Ne. Istina je da zapravo nemam informacija. Ozbiljno. Bolje da to preskočimo. Primjerice, zenitisti su imali genijalan kontekst – katolički Zagreb koji su zajebavali. To je bila vrhunska raja.

Natuknice performansa

Šezdesetih djelovali su Braco Dimi-trijević i Goran Trbuljak; naročito je Trbuljak radio izvrsne stvari. Kao grupa Penzioner Tihomir Simčić izvodili su niz uličnih umjetničkih akcija. Danas bih jedino istaknuo performanse Božidara Jurjevića i neke performanse Slavena Tolja, kao i posljednje performanse Vlaste Delimar – primjerice, Šetnja kao Lady Godiva i “fuk” – Prinček 2001. s Milanom Božićem. Na te njezine performanse gledam blagonaklono. Također bih posebno mogao istaknuti posljednje radove Sanje Iveković; ona je moćna umjetnica. Neki performeri još nisu razvili svoj raspon, još nisu oformili svoje stvaralaštvo. Rad hrvatskih performera uglavnom se nalazi još u natuknicama. Toliko.

Slaven Špišić, glumac

Špišić, Slaven
OSNOVNI PODACI
ime: Slaven
prezime: Špišić
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Slaven Špišić, dramska radionica

Diplomirani sam glumac angažiran u HNK Osijek i već treću godinu za redom voditelj sam dramskih radionica na Taskforceu. Trudim se svake godine iznova učiti, jer su mi grupe vrlo inspirativne i pomažu mi u mom sazrijevanju dramskog padagoga.
Bavimo se uvijek i redovito slažemo koncepciju predstave kada vidimo prostor, jer do sada je iskustvo pokazalo da su nam ambijenti određivali dramaturgiju, počevši od Motovunskih zidina, klaustra franjevačkog samostana u Zaostrogu, pa do malog Dubrovnika, kakav je prekrasni Ston.
Lijepo je raditi sa mladom neopterećenom (kazalištem) ekipom, koja je ovo sve skupa shvatila kao jednu lijepu igru. Nadam se da se vidimo slijedeće godine i zahvaljujem se svima što su nakon napornog rada, koji je uostalom i njihov osnovni motiv dolaska na Task, bili vrlo koncentrirani i predani na svojim radionicama.

Branko Glad, glumac

Glad, BrankoOSNOVNI PODACI
ime: Branko
prezime: Glad
spol: muško
datum rođenja: 1976
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Mislav Čavajda, glumac

Čavajda, MislavOSNOVNI PODACI
ime: Mislav
prezime: Čavajda
spol: muško
datum rođenja: 1980
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Nataša Dorčić, glumica

Dorčić, NatašaOSNOVNI PODACI
ime: Nataša
prezime: Dorčić
spol: žensko
datum rođenja: 09.06.1968
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
muž:Rene Medvešek
sin:Toma Medvešek (1997)
kći:Rosa Medvešek (1999)
sin:Tit Emanuel Medvešek (04.05. 2000)

---

Nataša Dorčić
Rođena 9. 6. 1968. godine u Rijeci, gdje završava osnovnu i srednju talijansku školu (Liceo in lingua Italiana). Osim hrvatskog i talijanskog, govori i engleski jezik. 1989. godine upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, odsjek glume, koju završava 1998. godine. Pauzira drugu godinu radi snimanja serije za televiziju. Nakon druge godine postaje stipendist Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje ulazi i u angažman 1994. godine. 1996. izlazi iz HNK, radi angažmana u Zagrebačkom kazalištu mladih, gdje je i danas zaposlena. No, nastavlja suradnju sa HNK, Teatrom &TD i drugim kazalištima te televizijom i radijom.

Nagrade:
1994. Rektorova nagrada za ulogu Grušenke u predstavi-ispitu Braća Karamazovi, diplomski rad
1996. Zlatna velika arena za ulogu Ane u filmu Prepoznavanje, Snježane Tribuson
2003. 13. Marulićevi dani, Split - za glavnu žensku ulogu u predstavama Susjeda, uloga Vjere, redateljice Ivice Boban, i u Norveškim šumama, uloga Eme, redatelja Roberta Walta
2003. Najhistrionka za 2003. godinu, za ulogu Viole u predstavi Na tri krala ili Kak očete, W. Shakespearea
2003. Nagrada Hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu u predstavi Na tri krala ili Kak očete, W. Shakespearea, uloga Viole

Predstave:
Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb
1. I. Gundulić, OSMAN, (alternacija Almi Prici), uloga: Sunčanica,
režija: Georgij Paro 1992.
2. M. Begović, AMERIKANSKA JAHTA U SPLITSKOJ LUCI, uloga: Điđeta,
režija: Jakov Sedlar 1992.
- gostovanje po Americi, Kanadi, Australiji i Južnoj Africi
3. Miterer, VRIJEME POSJETA, uloga: Snaha
režija: Robert Raponja 1993.
4. I. Brešan, POTOPLJENA ZVONA, uloga: Matija
režija: Kosta Spajić 1994.
5. I. Aralica, PIR IVANJSKIH KRIJESNICA, razne uloge
režija: Ozren Prohić 1994.
6. L. Kaštelan, TRILOGIJA O AGAMEMNONU, uloga: Poliksena
režija: Ivica Kunčević 1995.
7. Aleksandar N. Ostrovski, SVOJI SMO, DOGOVORIT ĆEMO SE,
uloga: Izidora (Olimpjada Samsonova)
režija: Božidar Violić 1995.
8. W. Shakespeare: KRALJ LEAR, uloga: Cordelia
režija: Ivica Kunčević 1998.
9. J.B.P. Moliere, MIZANTROP, uloga: Célimena
režija: Božidar Violić 2000.

HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka
1. N. Fabrio, VJEŽBANJE ŽIVOTA, uloge: Mafalda i Sv. Eufrazina
režija: Georgij Paro 1993.
2. W. Shakespeare, NA TRI KRALJA, uloga: Viola,
režija: Vladimir Gerić 1994.

DUBROVAČKE LJETNE IGRE
1. KAKO BRATJA PRODAŠE JOZEFA, uloga: Anđeo
režija: Joško Juvančić 1991.
2. M. Držić, HEKUBA, zbor
režija: Ivica Boban 1991.

MALI LOŠINJ, predstava na rivi
1. BROD, uloga: Beba
režija: Radovan Marčić 1995.

Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb
1. M. Držić, HEKUBA, zbor
režija: Ivica Boban 1991.
2. M. Krleža / A.G. Matoš, POJUTARJA, uloge: Kolombina i Agneza
režija: Ozren Prohić 1992.
- ispit s Akademije
3. F. Bruckner, MAGIC AND LOSS, uloga: Irene
režija: Edvard Miler 1993.
(godinu dana alternirala Lili Štokalo)
4. J. Martin, KEELY I DU, uloga: Čuvarica
režija: Nina Kleflin 1995.
5. A. Dumas, TRI MUŠKETIRA, uloga: Constance Bonacieux
režija: Janusz Kica 1996.
6. N. Rajković / B. Jelčić, GRAD U GRADU, uloga: trudnica Marija
režija: Bobo Jelčić 1999.
7. R. Medvešek, BRAT MAGARAC, uloga: brat-sestra
režija. Rene Medvešek 2001.
8. M. Krleža, VELIKI MEŠTAR SVIJU HULJA, uloga: Ispijena majka
režija: Branko Brezovec 2001.
9. Z. Radaković, SUSJEDA, uloga: Vjera
režija: Ivica Boban 2002.
10. D. Šodan, ZAŠTIĆENA ZONA, uloga: major Marlow
režija: Dušan Jovanović 2002.
11. S. Šnajder, KAMOV, SMRTOPIS, uloga: Gemma Polić,
režija: Branko Brezovec 2003.
12. S. Šnajder, PETO EVANĐELJE, uloga: Maja Bužon,
režija: Branko Brezovec 2004.

Teatar &TD, Zagreb
1. P.P. Passolini, PILAD, uloga: Eumenide i Furije
režija: Ivica Buljan 1998.
2. V. Stojsavljević, NORVEŠKE ŠUME, uloga: Ema
režija: Robert Walt 2003.

Glumačka družina Histrioni, Zagreb
1. W. Shakespeare, NA SVETA TRI KRALA ili KAK OČETE, uloga: Viola
režija: Vladimir Gerić 2003.

FESTIVALI
Festival Cividale, Italija
P. Handke, VRIJEME U KOJEM NISMO ZNALI NIŠTA JEDNI O DRUGIMA,
režija: G. Presburger 1994.
Festival Veroli, Italija
S. Šnajder, ZMIJIN SVLAK, uloga: Azra
režija: Petar Veček 1995.

FILMOVI, SERIJE i TV-DRAME - glavne i veće uloge
1. N. Kerstner, DIRIGENTI I MUZIKAŠI, uloga: Ivkica
režija: Krešo Golik 1990.
2. MIRTA UČI STATISTIKU, uloga: Mirta
režija: Goran Dukić 1991.
3. DOK NITKO NE GLEDA, uloga: Diana
režija: Lukas Nola 1992.
4. Vujičić, MRTVA TOČKA, uloga: Nataša
režija: Snježana Tribuson 1993.
5. M. Gluščević, PREPOZNAVANJE, uloga: Ana
režija: Snježana Tribuson 1995.
6. RUSKO MESO, uloga: Renata
režija: Lukas Nola 1996.
7. MONDO BOBO, uloga: Novinarka
režija: Goran Rušinović 1996.
8. BROD, uloga: Beba
režija: R. Marčić 2002.
- predstava snimljena za televiziju
... i druge...

Marija Borić, glumica

Borić, MarijaOSNOVNI PODACI
ime: Marija
prezime: Borić
spol: žensko
datum rođenja: 1980
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Žaklina - Marija Borić
Jure - Ivica Pucar u VOZAČI ZA SVA VREMENA


Žaklina - Marija Borić
Jure - Ivica Pucar u VOZAČI ZA SVA VREMENA

Ljiljana Bogojević, glumica

Bogojević, LjiljanaOSNOVNI PODACI
ime: Ljiljana
prezime: Bogojević
spol: žensko
datum rođenja: 1962
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Ivana Boban, glumica

Boban, IvanaOSNOVNI PODACI
ime: Ivana
prezime: Boban
spol: žensko
datum rođenja: 1971
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Katarina Bistrović Darvaš, glumica

Bistrović Darvaš, KatarinaOSNOVNI PODACI
ime: Katarina
prezime: Bistrović Darvaš
spol: žensko
datum rođenja: 1972
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Linda Begonja, glumica

Begonja, LindaOSNOVNI PODACI
ime: Linda
prezime: Begonja
spol: žensko
datum rođenja: 1972
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Ana Begić, glumica

Begić, AnaOSNOVNI PODACI
ime: Ana
prezime: Begić
spol: žensko
datum rođenja: 1979
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Hrvoje Barišić, glumac

Hrvoje BarišićOSNOVNI PODACI
ime: Hrvoje
prezime: Barišić
spol: muško
datum rođenja: 1971
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Božidar Alić, glumac

Božidar Alić OSNOVNI PODACI
ime: Božidar
prezime: Alić
spol: muško
datum rođenja: 24.12.1954
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Želimir Orešković, redatelj

Orešković , Želimir OSNOVNI PODACI
ime: Želimir
prezime: Orešković
spol: muško
datum rođenja: 8.1.1938
zanimanje: Redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

Marijana Nola, autor

Nola , Marijana OSNOVNI PODACI
ime: Marijana
prezime: Nola
spol: žensko
datum rođenja: 8.7.1975
zanimanje: Autor
trenutno prebivalište: Zagreb

Barbara Nola, glumica

Nola , Barbara OSNOVNI PODACI
ime: Barbara
prezime: Nola
spol: žensko
datum rođenja: 30.4.1968
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Radomir Nikolić, glumac

Nikolić , Radomir OSNOVNI PODACI
ime: Radomir
prezime: Nikolić
spol: muško
datum rođenja: 19.6.1979
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Siniša Miletić, glumac

Miletić , Siniša OSNOVNI PODACI
ime: Siniša
prezime: Miletić
spol: muško
datum rođenja: 16.12.1961
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zageb

Jelena Miholjević, glumica

Miholjević , Jelena OSNOVNI PODACI
ime: Jelena
prezime: Miholjević
spol: žensko
datum rođenja: 27.9.1969
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Boris Miholjević, glumac

Miholjević , Boris OSNOVNI PODACI
ime: Boris
prezime: Miholjević
spol: muško
datum rođenja: 24.7.1938
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Vinko Mihanović, glumac

Mihanović , Vinko
OSNOVNI PODACI
ime: Vinko
prezime: Mihanović
spol: muško
datum rođenja: 23.8.1967
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Split

Frano Mašković, glumac

Mašković , Frano OSNOVNI PODACI
ime: Frano
prezime: Mašković
spol: muško
datum rođenja: 6.5.1978
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Ljerka Margitić, glumica

Margitić , Ljerka OSNOVNI PODACI
ime: Ljerka
prezime: Margitić
spol: žensko
datum rođenja: 28.7.1941
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Miljenka Androić Marić, glumica

Androić Marić , Miljenka OSNOVNI PODACI
ime: Miljenka
prezime: Androić Marić
spol: žensko
datum rođenja: 12.2.1954
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Drago Asić, plesač

Asić , Drago OSNOVNI PODACI
ime: Drago
prezime: Asić
spol: muško
datum rođenja: 29.7.1953
zanimanje: Plesač
trenutno prebivalište: Zagreb

Livio Badurina, glumac

Badurina , Livio OSNOVNI PODACI
ime: Livio
prezime: Badurina
spol: muško
datum rođenja: 20.12.1965
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Stjepan Bahert, glumac

Bahert , Stjepan OSNOVNI PODACI
ime: Stjepan
prezime: Bahert
spol: muško
datum rođenja: 12.8.1932
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Csilla Barath-Bastaić, glumica

Barath-Bastaić , Csilla OSNOVNI PODACI
ime: Csilla
prezime: Barath-Bastaić
spol: žensko
datum rođenja: 30.8.1981
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Planet-actors

Davorin Beršinić, glumac

Beršinić , Davorin OSNOVNI PODACI
ime: Davorin
prezime: Beršinić
spol: muško
datum rođenja: 8.4.1961
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Lara Bogdanovic, glumica

Bogdanovic , Lara OSNOVNI PODACI
ime: Lara
prezime: Bogdanovic
spol: žensko
datum rođenja: 26.1.1984
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Barbara Bourek, kostimograf

Bourek , Barbara OSNOVNI PODACI
ime: Barbara
prezime: Bourek
datum rođenja: 20.2.1971
zanimanje: Kostimograf
trenutno prebivalište: Zagreb

Vanda Božić, glumica

Božić , Vanda OSNOVNI PODACI
ime: Vanda
prezime: Božić
spol: žensko
datum rođenja: 7.8.1978
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Mirela Brekalo-Popović, glumica

Brekalo-Popović , Mirela OSNOVNI PODACI
ime: Mirela
prezime: Brekalo-Popović
spol: žensko
datum rođenja: 6.2.1956
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Suzana Brezovec, glumica

Brezovec , Suzana OSNOVNI PODACI
ime: Suzana
prezime: Brezovec
spol: žensko
datum rođenja: 6.11.1967
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Zdenko Brlek, glumac

Brlek , Zdenko OSNOVNI PODACI
ime: Zdenko
prezime: Brlek
spol: muško
datum rođenja: 14.4.1958
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Varaždin

Amar Bukvić, glumac

Bukvić , Amar OSNOVNI PODACI
ime: Amar
prezime: Bukvić
spol: muško
datum rođenja: 10.6.1981
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Zlatko Crnković, glumac

Crnković , Zlatko OSNOVNI PODACI
ime: Zlatko
prezime: Crnković
spol: muško
datum rođenja: 27.5.1936
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Antonija Ćutić, glumica

Ćutić , Antonija OSNOVNI PODACI
ime: Antonija
prezime: Ćutić
spol: žensko
datum rođenja: 26.9.1938
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Petra Dugandžić, glumica

Dugandžić , Petra OSNOVNI PODACI
ime: Petra
prezime: Dugandžić
spol: žensko
datum rođenja: 2.7.1976
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Željko Duvnjak, glumac

Duvnjak , Željko OSNOVNI PODACI
ime: Željko
prezime: Duvnjak
spol: muško
datum rođenja: 18.8.1963
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Hrvoje Felber

Felbar , Hrvoje OSNOVNI PODACI
ime: Hrvoje
prezime: Felbar
spol: muško
datum rođenja: 20.4.1977
zanimanje:
trenutno prebivalište: Zagreb

Boris Festini, glumac

Festini , Boris OSNOVNI PODACI
ime: Boris
prezime: Festini
spol: muško
datum rođenja: 28.9.1930
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Slavica Fila, glumica

Fila , Slavica OSNOVNI PODACI
ime: Slavica
prezime: Fila
spol: žensko
datum rođenja: 23.7.1930
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Slavica Fila
Slavica Fila
Updatet: 13.09.2006

Miro Gavran, autor

Gavran , Miro OSNOVNI PODACI
ime: Miro
prezime: Gavran
spol: muško
datum rođenja: 3.5.1961
zanimanje: Autor
trenutno prebivalište: Zagreb

Dušan Gojić, glumac

Gojić , Dušan OSNOVNI PODACI
ime: Dušan
prezime: Gojić
spol: muško
datum rođenja: 26.1.1953 u Vinkovcima
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

DUŠAN GOJIĆ
Rođen je u Vinkovcima. Godine 1975. diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Od 1977. godine stalni je član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

Na poozornici nacionalne kuće ostvario je više od šezdeset uloga.
Igrao je u predstavama A.P. Čehova, H. Ibsena, R. Marinkovića, W. Shakespearea, M. Krleže, M. Držića, B. Brechta, E. Rostanda, E.Labichea, Č.Price, T.Bakarića, L.Pirandella, D. Demetera, V. Havela, J. Griaudouxa, I. Aralice, I. Brešana,, G. B. Shawa, J.B.P. Moličrea, J. Anouilha, Euripida itd.

Surađivao je s brojnim redateljima od Dina Radojevića, Joška Juvančića Georgija Para, Mladena Škiljana, Koste Spaića do Petra Šarčevića, Ivice Kunčevića, Ozrena Prohića i Božidara Violića.

Redovito nastupa i na drugim zagrebačkim pozornicama (Teatar &TD, Histrioni) te na filmu, televiziji i kazališnim festivalima.


Kao dugogodišnji član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta s predstavama matične kuće gostovao je širom Hrvatske i u inozemstvu. Sa Zlatkom Bourekom je surađivao u više navrata, iskušavši se u teatru maski, lutkama i u teatru figura.
http://www.hnk.hr/hr/novosti.php?id=385

Goran Grgić, glumac

Grgić , Goran OSNOVNI PODACI
ime: Goran
prezime: Grgić
spol: muško
datum rođenja: 17.11.1965
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Mate Gulin, glumac

Gulin , Mate
OSNOVNI PODACI
ime: Mate
prezime: Gulin
spol: muško
datum rođenja: 29.06.1942
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Šibenik
Kontakt:
Tel. +385 (0)22 21 24 73
e-mail: mate.gulin@sibensko-kazaliste.hr

Darko Janeš, glumac

Janeš , Darko OSNOVNI PODACI
ime: Darko
prezime: Janeš
spol: muško
datum rođenja: 19.7.1957
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Jan Janković,glumac

Janković , Jan OSNOVNI PODACI
ime: Jan
prezime: Janković
spol: muško
datum rođenja: 15.2.1932
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Nataša Janjić, glumica

Janjić , Nataša OSNOVNI PODACI
ime: Nataša
prezime: Janjić
spol: žensko
datum rođenja: 27.11.1981
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Asja Jovanović, glumica

Jovanović , Asja OSNOVNI PODACI
ime: Asja
prezime: Jovanović
spol: žensko
datum rođenja: 5.7.1956
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Siniša Juričić, producent

Juričić , Siniša OSNOVNI PODACI
ime: Siniša
prezime: Juričić
spol: muško
datum rođenja: 2.7.1965
zanimanje: Producent
trenutno prebivalište: Zagreb

Igor Karlić, skladatelj

Karlić , Igor OSNOVNI PODACI
ime: Igor
prezime: Karlić
spol: muško
datum rođenja: 1.1.1960
zanimanje: Skladatelj

Jana Kašper, glumica

Kašper , Jana OSNOVNI PODACI
ime: Jana
prezime: Kašper
spol: žensko
datum rođenja: 12.8.1936
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Marija Kohn, glumica

Kohn , Marija OSNOVNI PODACI
ime: Marija
prezime: Kohn
spol: žensko
datum rođenja: 7.8.1934
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Boris Kovačević, redatelj

Kovačević , Boris OSNOVNI PODACI
ime: Boris
prezime: Kovačević
spol: muško
datum rođenja: 8.3.1960
zanimanje: Redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

Sanja Kovačević, autor

Kovačević , Sanja OSNOVNI PODACI
ime: Sanja
prezime: Kovačević
spol: žensko
datum rođenja: 20.3.1969
zanimanje: Autor
trenutno prebivalište: Zagreb

Jagoda Kralj-Novak, glumica

Kralj-Novak , Jagoda OSNOVNI PODACI
ime: Jagoda
prezime: Kralj-Novak
spol: žensko
datum rođenja: 7.6.1953
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Varaždin

Ivana Krizmanić, glumica

Krizmanić , Ivana OSNOVNI PODACI
ime: Ivana
prezime: Krizmanić
spol: žensko
datum rođenja: 6.6.1976
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Mala-scena
Rođena je 1976. u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1998. upisuje glumački studij na Academy of Live & Recorded Arts u Londonu.
Uloga Ive u predstavi Stvar je u obliku njezina je prva profesionalna uloga u Hrvatskoj.

---

Mala-scenaRođena sam 06. lipnja 1976. u Zagrebu.
Nakon završene IV gimnazije upisujem studij engleskog jezika i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
1998.g. upisujem se na trogodišnji glumački studij pro Academy Of Live And Recorded Arts (Akademija za kazališnu i filmsku umjetnost) u Londonu. Diplomirala sam 2001.godine.
Nakon povratka u Zagreb počinjem raditi u Maloj Sceni (Stvar je u obliku (2001/2002)), a zatim u ZKM-u (Tillina kutija (2002/2003)), HNK Varaždin (Najsretniji od trojice (2003.)) i ITD-u (The Bug (2003.)).
Radila sam i na Hrvatskom radiju (Truba (2002.), O strahu (2002.), U sjeni (2002.)).
Uloga Ive u predstavi STVAR JE U OBLIKU kazališta Mala scena moja je prva profesionalna uloga u Hrvatskoj.

---

Krsto Krnić, glumac

Krnić , Krsto OSNOVNI PODACI
ime: Krsto
prezime: Krnić
spol: muško
datum rođenja: 4.5.1927
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zageb

Marija Krpan, glumica

Krpan , Marija OSNOVNI PODACI
ime: Marija
prezime: Krpan
spol: žensko
datum rođenja: 12.8.1954
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Varaždin

Đorđe Kukuljica, glumac

Kukuljica , Đorđe OSNOVNI PODACI
ime: Đorđe
prezime: Kukuljica
spol: muško
datum rođenja: 19.9.1973
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Luka Kunčević, skladatelj

Kunčević , Luka OSNOVNI PODACI
ime: Luka
prezime: Kunčević
spol: muško
datum rođenja: 14.9.1973
zanimanje: Skladatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

Miran Kurspahić, redatelj

Kurspahić , Miran OSNOVNI PODACI
ime: Miran
prezime: Kurspahić
spol: muško
datum rođenja: 30.8.1979
zanimanje: Redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

Ana Kvrgić, glumica

Kvrgić , Ana OSNOVNI PODACI
ime: Ana
prezime: Kvrgić
spol: žensko
datum rođenja: 12.3.1970
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zageb-Rijeka
otac: Pero Kvrgic
mama:
Planet-actors

---

ANA KVRGIĆ


Rođena i školovana u Zagrebu.

VISINA: 169 cm

PJEVAČKI GLAS: sopran

ZNANJE JEZIKA engleski



ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA

Diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1999. godine. U stalnom radnom odnosu od 1996. u HNK-u Ivana pl. Zajca Rijeka.



ULOGE

u Hrvatskoj drami:

Igrala u predstavama u Hrvatskoj drami:

N. Fabrio, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga Sv. Eufemija i Emilija;

P. Budak, Klupko, režija Ž. Orešković, uloga Jeke;

D. Gervais, Duhi, režija M. Carić, uloga Mare;

L. Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, režija I. Kunčević, uloga gospođe Perella;

E. Lebiche, Slamnati šešir, režija S. Banović, uloga Virginie;

M. Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga Druge dame;

D. Lukić, Plastične kamelije, režija Nenni Delmestre, uloga Marie Duplessis;

I. Vidić, Velika Tilda, režija Nenni Delmestre, uloga Beate;

Čitajte Kamova, Katja Šimunić, uloga Djevojke i Sestre;

M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga Građanke;

G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga Antoanette;

T. Stoppard, Arkadija, režija L. Zappia, uloga Thomasina Coverly i Chloë Coverly;

P. C. de Chamblain de Marivaux, Raspra, režija J. Kica, uloga Dine;

R. Ivšić, Akvarij, režija M. Kovač, uloga Latice;

B. Vujčić, Asfňdel, režija J. Novljaković, uloga Mirte

N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Jelena;

J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumica B) 1. gospođica, Mlada dama, 1. prostitutka, 1. glumica, 1. anđeo;

Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Lucija

F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Sneki

U predstavama HKD teatra:

Petero lezbijske braće, Sekretarice, režija L. Zappia, uloga Patty;

V. Stojsavljević, Umjetnička akcija, režija V.Stojsavljević, uloga Marte;

Harwood, Garderobijer, režija L. Zappia, uloga Irene;

Euripid, Ifigenija u Aulidi, režija L.Zappia, uloga Hakiđanke;

S. Stephenson, Pet vrsta tišine, režija L.Zappia, uloga Susan



Glumačka družina Histrioni, M.J.Zagorka, Grička vještica, redatelj Z.Vitez, uloga Grofice Malakoczy



Dubrovački ljetne igre, M. Držić, Hekuba, redateljica I. Boban, uloga u Horu grčkih žena



FILM:

Sedma kronika, redatelj B.Gamulin

Je l’ jasno prijatelju, redatelj D.Ačimović

Novogodišnja pljačka, redatelj D. Žarković



NAGRADE

1996. Sabrija Biser mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike (Tomasine Coverly u Arkadiji T. Stopparda), na Danima satire u Zagrebu.

1997. Nagrada za najbolju mladu glumicu za ulogu Patty Johnson u predstavi Sekretarice Petero lezbijske braće, HKD Teatra Rijeka, na Festivalu malih scena u Rijeci.

2000. Nominacija za godišnju nagradu hrvatskog glumišta za epizodnu ulogu Beate u Velikoj Tildi I. Vidića

2002. Nagrada "Veljko Maričić" za najbolju epizodnu ulogu za ulogu Latice u predstavi Akvarij R. Ivšića, na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci
PREOKUPACIJE I HOBI
Fitness, balet, šetnja uz more, vrtlarstvo, klizanje, plivanje, skijanje, sanjkanje, obilasci dućana, kupovanje cipela, ribolov.
KONTAKT

Tel. 01 309 1187
Mob. 091 533 66 06
HNK Zajc

---

Updated: 08.07.2006.

Goran Legović

Legović , Goran OSNOVNI PODACI
ime: Goran
prezime: Legović
spol: muško
datum rođenja: 5.2.1977
zanimanje:
trenutno prebivalište: Zagreb

Otokar Levaj, glumac

Levaj , Otokar OSNOVNI PODACI
ime: Otokar
prezime: Levaj
spol: muško
datum rođenja: 17.4.1943
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

OTOKAR LEVAJ (Stjepan Stjepanovič Čubukov)

- rođen u Zagrebu

- diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu

- glumački život započinje ulogom Lomova u Prosidbi, A.P. Čehova

- od 1977. član je Kazališta Komedija

- odigrao je niz uloga u kazalištu, filmu, radio i TV emisijama

- magrađivan, odlikovan i pohvaljivan

- ulogom Čubukova želi se obogatiti i osigurati duboku starost
http://www.pou-daruvar.hr/stranice/prosidba.htm

Olga Pakalović, glumica

Pakalović , Olga OSNOVNI PODACI
ime: Olga
prezime: Pakalović
spol: žensko
datum rođenja: 8.11.1978
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Vlatko Panić, skladatelj

Panić , Vlatko OSNOVNI PODACI
ime: Vlatko
prezime: Panić
spol: muško
datum rođenja: 1.10.1975
zanimanje:
trenutno prebivalište: Zagreb

Svetlana Patafta, glumica

Patafta , Svetlana OSNOVNI PODACI
ime: Svetlana
prezime: Patafta
spol: žensko
datum rođenja: 21.3.1974
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Tomislav Pavković, redatelj

Pavković , Tomislav OSNOVNI PODACI
ime: Tomislav
prezime: Pavković
spol: muško
datum rođenja: 21.12.1975
zanimanje: Redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

Boris Pavlenić, glumac

Pavlenić , Boris OSNOVNI PODACI
ime: Boris
prezime: Pavlenić
spol: muško
datum rođenja: 7.12.1937
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zageb

Stjepan Perić, glumac

Perić , Stjepan OSNOVNI PODACI
ime: Stjepan
prezime: Perić
spol: muško
datum rođenja: 1.3.1983
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Luka Peroš, glumac

Peroš , Luka OSNOVNI PODACI
ime: Luka
prezime: Peroš
spol: muško
datum rođenja: 28.10.1976
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Rijeka-Zagreb

Predrag Petrović, glumac

Petrović , Predrag OSNOVNI PODACI
ime: Predrag
prezime: Petrović
spol: muško
datum rođenja: 7.9.1955
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Hermina Pipinić-Verikios, glumica

Pipinić-Verikios , Hermina OSNOVNI PODACI
ime: Hermina
prezime: Pipinić-Verikios
spol: žensko
datum rođenja: 1.5.1928
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Siniša Popović, glumac

Popović , Siniša OSNOVNI PODACI
ime: Siniša
prezime: Popović
spol: muško
datum rođenja: 21.2.1958
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Željka Rajner, glumica

Rajner , Željka OSNOVNI PODACI
ime: Željka
prezime: Rajner
spol: žensko
datum rođenja: 1.1.1926
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Nada Rocco, glumica

Rocco , Nada OSNOVNI PODACI
ime: Nada
prezime: Rocco
spol: žensko
datum rođenja: 15.9.1947
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Nada Rocco Rođena 15.09.1947. u Zagrebu. Diplomirala na Akademiji za kazalište i film. Stalni član ZGK Komedija. Surađivala s većinom teatara u Zagrebu, kao i mnogim projektima za djecu. Posuđivala glas stotinama animiranih filmova. Snimila i nekoliko nosača zvuka s dječjim pričama i pjesmama te s raznim glazbenim brojevima. Zadnji CD «Zagrli me nježno» niz je ljubavnih balada u kojima je sudjelovao Branko Blaće, kolega iz Teatra. Sudjelovala na Dubrovačkim ljetnim igrama, u mnogim TV dramama i emisijama. Za film Gojka Šipovca «SO» dobila nagradu za najboljeg debitanta. Nastupala u predstavama: «Hotel Plaza», «Pljuska», «O'kaj», «Kako voli druga strana», «Leonce i Lena», «Jadnici», «Sve je dobro što se dobro svrši», «Aplause»…Poznato lice s brojnih TV reklama. Najvećim životnim uspjehom smatra svoje dvoje prekrasne djece.

Ivana Roščić

Roščić, Ivana OSNOVNI PODACI
ime: Ivana
prezime: Roščić

Mirjana Sinožić, glumica

Sinožić , Mirjana OSNOVNI PODACI
ime: Mirjana
prezime: Sinožić
spol: žensko
datum rođenja: 27.9.1957
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Varaždin

Gordana Slivka, glumica

Slivka , Gordana OSNOVNI PODACI
ime: Gordana
prezime: Slivka
spol: žensko
datum rođenja: 23.10.1959
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Varaždin

Branko Smiljanić, glumac

Smiljanić , Branko OSNOVNI PODACI
ime: Branko
prezime: Smiljanić
spol: muško
datum rođenja: 13.7.1956
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Matilda Sorić, glumica

Sorić , Matilda OSNOVNI PODACI
ime: Matilda
prezime: Sorić
spol: žensko
datum rođenja: 8.11.1971
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Sanja Sumrak, glumica

Sumrak , Sanja OSNOVNI PODACI
ime: Sanja
prezime: Sumrak
spol: žensko
datum rođenja: 8.4.1964
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Lana Šarić, autor

Šarić , Lana OSNOVNI PODACI
ime: Lana
prezime: Šarić
spol: žensko
datum rođenja: 10.7.1983
zanimanje: Autor
trenutno prebivalište: Zagreb

Slavko Šestak, glumac

Šestak, Slavko OSNOVNI PODACI
ime: Slavko
prezime: Šestak
spol: muško
datum rođenja: 04.07.1929
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište:

Željko Šestić, glumac

Šestić , Željko OSNOVNI PODACI
ime: Željko
prezime: Šestić
spol: muško
datum rođenja: 30.3.1965
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Srđana Šimunović, glumica

Šimunović , Srđana OSNOVNI PODACI
ime: Srđana
prezime: Šimunović
spol: žensko
datum rođenja: 13.1.1976
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Dražen Šivak, glumac

Šivak , Dražen OSNOVNI PODACI
ime: Dražen
prezime: Šivak
spol: muško
datum rođenja: 13.1.1974
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Jana Šivak, producent

Šivak , Jana OSNOVNI PODACI
ime: Jana
prezime: Šivak
spol: žensko
datum rođenja: 9.1.1976
zanimanje: Producent
trenutno prebivalište: Zagreb

Kruna Tarle, autor

Tarle , Kruna OSNOVNI PODACI
ime: Kruna
prezime: Tarle
spol: žensko
datum rođenja: 27.8.1948
zanimanje: Autor
trenutno prebivalište: Zagreb

Anica Tomić, glumica

Tomić , Anica OSNOVNI PODACI
ime: Anica
prezime: Tomić
spol: žensko
datum rođenja: 13.8.1980
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Vesna Tominac-Matačić, glumica

Tominac-Matačić , Vesna OSNOVNI PODACI
ime: Vesna
prezime: Tominac-Matačić
spol: žensko
datum rođenja: 25.10.1968
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Zdenka Trajer-Šestak, glumica

Trajer-Šestak , Zdenka OSNOVNI PODACI
ime: Zdenka
prezime: Trajer-Šestak
spol: žensko
datum rođenja: 13.3.1925
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Rijeka

Mladen, Vasary, glumac

Vasary , Mladen OSNOVNI PODACI
ime: Mladen
prezime: Vasary
spol: muško
datum rođenja: 9.5.1954
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Kostadinka Velkovska, glumica

Velkovska , Kostadinka OSNOVNI PODACI
ime: Kostadinka
prezime: Velkovska
spol: žensko
datum rođenja: 03.06.1948 u Skopju
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

4.muz:[3]Zoran Brajša (1954) (2004-2006)
3.muz:Branko Turkovic liječnik(1996 - 2002)
2.muz:Damir Pokrajac glazbenik(? - ?)
sin: Nikola Pokrajac (1982)
snaha od: 19.06.2004 Sunča Begovac
1.muz:Dubravko Sidor glumac(? - ?) 2.zena Djurdja Sidor

---

Gloria 2006., ozujak, broj: 583Gloria 2006., sijecanj, broj: 575
Gloria 2004., svibanj, broj:490 Gloria 2002., studeni, broj: 409





Updated: 08.07.2006.

Romina Vitasović, glumica

Vitasović , Romina OSNOVNI PODACI
ime: Romina
prezime: Vitasović
spol: žensko
datum rođenja: 31.12.1978
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Pula-Zagreb - Sarajevo

Tomislav Vujić, redatelj/producent

Vujić , Tomislav OSNOVNI PODACI
ime: Tomislav
prezime: Vujić
spol: muško
datum rođenja: 1.11.1980
zanimanje: Producent
trenutno prebivalište: Zagreb

Tomislav Zajec, autor

Zajec , Tomislav OSNOVNI PODACI
ime: Tomislav
prezime: Zajec
spol: muško
datum rođenja: 12.3.1972
zanimanje: Autor
trenutno prebivalište: Zagreb

Ljubo Zečević, glumac

Zečević , Ljubo OSNOVNI PODACI
ime: Ljubo
prezime: Zečević
spol: muško
datum rođenja: 27.7.1958
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Hrvoje Zalar, glumac

Zalar , Hrvoje OSNOVNI PODACI
ime: Hrvoje
prezime: Zalar
spol: muško
datum rođenja: 28.10.1964
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Lena Politeo, glumica

Politeo , Lena OSNOVNI PODACI
ime: Lena
prezime: Politeo
spol: žensko
datum rođenja: 13.8.1930
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Predstava “Anđela prodaje dušu Bogu” u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku

U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u četvrtak 17. srpnja u 21 sat biti će prikazana predstava “Anđela prodaje dušu Bogu”. Ova drama napisana je posebno za zagrebačku dramsku glumicu Lenu Politeo i posvećena je pedesetogodišnjici njezina umjetničkog rada.





Lena Politeo je diplomirala na Visokoj filmskoj školi u Beogradu, glumila je u domaćim igranim filmovima, a ostvarila je i zapaženi broj uloga u kazalištu.

“ Anđela, antijunakinja, priča svoju životnu storiju. Ona je čistačica, najprije u tvornici, kasnije u prostorijama vladajuće stranke. Njezin nesretan život tekao je u banalnim društvenim okolnostima omeđenim kanonima, pun primitivnih situacija i odnosa…
Bauer je koncipirao tekst tako da grku ljudsku sudbinu začini humorom, satiričnim objekcijama, ironijskim opaskama… da je blago ismije, ali da je obilno izdigne do pijedestala etičke svjetlosti i gnoseološke tuge. “
S. Mijović Kočan, Školske novine

“ Mudro postavljenu ulogu poražene, nježne i umorne Anđele, Lena Politeo najsnažnije će odigrati u dijelovima vezanim za odnos s bolesnim djetetom…
Lena Politeo igra naraštaj žena koje su socijalnu i privatnu nepravdu primale kao kruh naš svagdanji, tiho se slamajući pod teretom nametnutih im degradacija…
Ne vjerujem da postoji bolji način proslave umjetničkog jubileja od ulaska u plavu kutu Bauerove redovnice.
N. Govedić, Novi list

izvor

---

LENA POLITEO - dramska umjetnica. Diplomirala glumu, u klasi Vjekoslava Afrića, na Visokoj filmskoj školi u Beogradu. Kroz pedeset godina glumačkog staža igrala je u teatrima, na filmu, na televiziji i radiju (Beograd, Banja Luka, Zagreb).

Upravo izvodi monodramu «Anđela predaje dušu Bogu» koju je za nju napisao Ludwig Bauer, a povodom nezinog pedesetogodišnjeg glumačkog jubileja.

Za Autorsku kuću Lena Politeo snimila je audio-CD s pričom Vitez željeznog srca Ane Đokić-Pongrašić.

+ Ivan - Đani Šegina, pjevač

(Ozalj, 10.12.1924-Zagreb, 19.11.2003).
Tenor, od 1950. prvak kazalista Komedije u Zagrebu, jedan od najomiljenijih operetnih umjetnika. Ostvario niz glavnih uloga u klasicnim operetama (Kalman, Grofica Marica; Strauss, Barun ciganin; Lehar, Kneginja cardasa; Suppe, Boccacio) i mjuziklima (Leigh-Wasserman, Covjek iz Mance; Porter, Poljubi me Kato i dr.). Izvrstan interpret, istaknuo se i kao dramski glumac.

---

Maksim Mrvica, pijanist

(Šibenik, 03.05.1975).

---

Dnevnik
Maksim Mrvica – hrvatski Liberace
Prije nekoliko godina, nakon što sam odslušala Maksima Mrvicu kako sa Simfonijskim orkestrom HRT-a svira, ako se dobro sjećam, solističku dionicu II. klavirskoga koncerta S. Rahmanjinova, napisala sam kritiku pod nazivom “Maksim nije Mrvica".Piše A. Bobinsky

Time sam aludirala na kontradikciju između imena i prezimena koju su proročanski smislili roditelji mladog pijanista.

Već je tada Maksim bio kontroverzna osoba: dok su neki bili fascinirani njegovom “karizmom”, drugi su bili skeptični, ne samo zbog nekonvencionalnog oblačenja, čestih promjena boje kose, piercinga i naglašenog scenskog elementa u svirci, već i zbog naznaka, tada tek u nastajanju, “nečeg krivog” što se pojavljivalo u razvoju nadarenog Šibenčanina. Dobro pamtim pitanje svojeg znanca (koji - iako nije glazbeni profesionalac - vjerojatno najbolje poznaje mlade hrvatske ozbiljnoglazbene naraštaje i čije bi riječi trebali slušati svi profesori, kritičari i “kritičari”) upravo nakon koncerta na kojem mi se Maksimova svirka dopala: “Ma tko tog malog gura?”

Godine su prošle, a Mrvica je – navodno – konačno postao Maksim: hrvatski ženski i ini časopisi pišu o njegovim bjelosvjetskim uspjesima. Je li Maksim Mrvica novi Ivo Pogorelić? Nije. Maksim je nešto puno gore od negdašnje stvarne zvijezde, koja danas, nakon godina poraznih kritika u inozemstvu, u Hrvatskoj još uvijek drži krug kritičara koji mu je naklonjen. Maksim je hrvatski Liberace (za neupućene: Wladziu Valentino Liberace, pijanistički kralj kiča koji je uglavnom nastupao u Las Vegasu do smrti 1987. godine) i, nažalost, ipak – mrvica. Do “Glorije” nije stigao osvajanjem neke ugledne svjetske ili europske pijanističke nagrade, nego ekstravagantnim izgledom i “umjetničkim” povezivanjem s gospodarom glazbenoga kiča u Hrvata - Tončijem Huljićem.

Naime, nakon navodnog uspjeha koji je postigao skladajući nekoliko brojeva za CD što ga je ženski gudački kvartet “Bond” snimio uz usrdnu pomoć producenta – stanovitog Mela Busha kojega je teško pronaći čak i na internetu, Huljić je nanjušio želju za slavom ekstravagantne mrvice i povezao ga s Bushom. Nakon još nekoliko piercinga i razvikanog potpisivanja ugovora za EMI, Maksim se pridružio tzv. crossover umjetnicima poput najslavnije među njima, danas zaboravljene Vanesse Mae i spomenutom kvartetu “Bond” te počeo masakrirati najpoznatija djela klasike.

Tako ga u spotovima možemo gledati kako izvodi “Bumbarov let” Nikolaja Rimskog-Korsakova, 1. stavak hiperpopularnog glasovirskog koncerta u a-molu Edvarda Griega ili temu iz filma “Exodus” u jezivim aranžmanima s huljićevsko-bushovskim zahvatima kojima dominiraju agresivni bubnjevi i glazbeno pojednostavljene glasovirske dionice s naglaskom na Maksimovoj tehničkoj spremi, dok se o muzikalnosti ne razmišlja niti podsvjesno.

Sam se Maksim pojavljuje odjeven u crnu kožu, spretne su mu ruke sapete kožnim trakama, a prsti opterećeni golemim srebrnim prstenjem, što sigurno otežava svirku, ali komu je to važno? Curice vrište – u Hong Kongu, Koreji, Japanu, Maleziji i Indoneziji te ostalim razvijenijim zemljama južne Azije. Kao što je Vanessa Mae plijenila više izgledom i briljantnom tehnikom nego muzikalnošću, tako i Mrvica privlači izgledom, atraktivnim scenskim nastupom i odjećom, kičastim spotovima (onaj za “Exodus” snimljen je u naoko razrušenom okružju s nekoliko ne baš dobrih plesača), uz obvezan izraz lica “patnika za glasovirom”. Maksim je, naime, nakon albuma “Geste” koji nazivam njegovim oproštajnim, jer se radi o posljednjoj njegovoj pažnje vrijednoj snimci ostvarenoj za zagrebački “Cantus”, na kojem je odlično izveo minijature suvremenih hrvatskih skladatelja, snimio i album “The Piano Player”, koji su njegovi menadžeri prodali još nekoliko puta – u verzijama “The Piano Player Hong Kong Version” i “The Piano Player Korean version”, iz njega je napravljen DVD a bogme i dvije “singlice” – “Croatian Rhapsody” i “Exodus”.

Na tom se albumu – inače, uz “Storm” Vanesse Mae, udžbeniku crossover kičeraja - nalaze varijacije na Haendelovu i Chopinovu glazbu, tema iz filma “Exodus” i “Hrvatska rapsodija” – sve u aranžmanima Huljića napisanima ekskluzivno za Mrvicu.

Na internetu se može naći podatak da je posljednji Mrvičin koncert u Hrvatskoj privukao publiku u kojoj je 75 posto slušatelja bilo mlađe od 30 godina, što bi trebao biti pozitivan znak – Maksim je još jedan u nizu velikana (Domingo, Pavarotti, Carreras) i “velikana” (Vanessa Mae, kvartet “Bond”, pa i Jean Michel Jarre) koji klasičnu glazbu navodno približava mladima. Korisno je da njegov fan club nudi i obavijesti o Hrvatskoj, o hrvatskom jeziku (nazivima brojeva, dana u tjednu, oslovljavanju, pozdravima i osnovnim frazama kojima se stranac može poslužiti ako se želi približiti svojem idolu). Na istom sam siteu saznala da se ubrajam u “maksimiste” – to su oni koji diskriminiraju Maksimovo umijeće i zaslužili su pogrdni “boooooo!”. Među Maksimovim su obožavateljima ustanovljeni i izrazi poput “maknetic” – snaga koja pojačava vezu između Maksima i njegovih obožavatelja, “makracles” – čudesa koja Maksim stvara za svoje ljubitelje, “mrvicaitis” – navodno nepovratno stanje u koje netko upada kad poludi za Maksimom, “makcessories” – spomenuto prstenje i kožne trake koje Maksim nosi dok svira te mnogi drugi izrazi, koji su na dotičnom websiteu redom zaštićeni copyrightom. Njegovo se prezime, uči nas internet, izgovara kao “Máravitsa” s tzv. rolanim “r”. O značenju prezimena na hrvatskom jeziku nitko nije napisao ni slova.

Bogovi, sačuvajte nas! Kao da nam nije dosta stadionskih koncerata na otvorenjima nogometnih prvenstava koje su izvodila spomenuta tri tenora, raznih Vanessa i izmišljenih veličina koje je u hrvatskim medijima stvorio Tonči Huljić, susrećemo se s uništavanjem nekad darovitog mladića, danas ozbiljnog, oženjenog muškarca koji se približava tridesetoj (rođen je 1975. godine) i statusu hrvatskog Liberacea.

U krajnjoj liniji, je li zvijezda kiča odjevena u kožu, tetovirana i izbodena ili pak nosi kostime urešene perjem poput Liberacea – svejedno je.

...samo u online izdanju...


Wikipedia
http://maksim.blog.hr/
Answers
http://maksimmrvica.com/

petak, 23.06.2006.

Dorijan Elezović, TV voditelj

DORIJAN ELEZOVIĆ, rođen 24. svibnja 1978. u Rijeci. Suradnik Kanala RI, prodavač u Murinu dućanu. "Želim biti zvijezda jer mi se čini da su oni ipak privilegirani, a tako bih si mogao ispuniti i neke želje. Volim puno putovati, ali i kupovati."

---

REALITY SHOW RTL TELEVIZIJE DOBIO UREDNIČKO POJAČANJE IZ RIJEKE
Dorijan Elezović novi urednik u »Big Brotheru«

Biti samo televizijski voditelj, isto je što i biti maneken, rekao nam je Dorijan Elezović



ZAGREB – Nakon angažmana na Novoj TV te u privatnoj produkciji Ivana Ćalete, Dorijan Elezović je s prvim danom mjeseca kolovoza prešao na RTL Televiziju. Iako smo ga do sada imali prilike gledati ponajviše ispred kamera, 27-godišnji Riječanin na RTL Televiziji radit će kao jedan od dnevnih urednika reality showa »Big Brother« što znači da ...
Novi list

---

DORIJAN ELEZOVIĆ:

-rođen 24.05.1978.g u rijeci
-horoskopski znak: blizanac
-ljubavni status: slobodan
-suradnik je kanala RI i radi u trgovini odjeće
-kad su ga upitali zašto bi želio postati zvijezda, on je spremno odgovorio: "Želim biti zvijezda jer mi se čini da su oni ipak privilegirani, a tako bih si mogao ispuniti i neke želje. Volim puno putovati, ali i kupovati".

INTERVJU S DORIJANOM:

-ZAŠTO MISLITE DA BISTE BAŠ VI TREBALI POBIJEDITI?
Pa neznam bih li trebao, ali bih želio. Moji aduti su komunikativnost, iskustvo u novinarstvu, snalažljivost, ali ruku na srce, svatko od kandidata ima dobrih aduta.

-VAŠ ŽIVOTNI MOTO:
Ići uvijek naprijed!

-PREPOZNAJU LI VAS NA ULICI?
Sad stalno pijem i jedem, a netrebam plaćati. Uz sve to dobivam još i pokolne. To je super! Mislim da bi svatko to poželio, pa čak i oni koji imaju puno novca.

-TKO VAM JE NAJVEĆA PODRŠKA?
Svi pomalo. Obitelj, prijatelji, ljudi s kojima radim. Bez nagovora ostalih ljudi ne bih se ni prijavio na audiciju jer sam mislio da neću uspjeti proći pored toliko ljudi.

-KAKO ĆETE PODNIJETI AKO ISPADNETE IZ "IGRE"?
Ne znam, sigurno ću biti tužan ali i zadovoljan postignutim.Dobit ću dobru nagradu i postat bogatiji za 15 novih prijatelja. Vjerojatno će osjećaji biti malo pomiješani...

-ŠTO PORUČUJETE ONIMA KOJI SMATRAJU DA JE CIJELI SHOW BEZ VEZE?
Mislim ad su to iskompleksirani ljudi koji nemaju hrabrosti za ništa u životu, osim za tračanje.

-ŠTO BISTE SVE PRISTALI UČINITI DA POSTANETE TV VODITELJ?
Što da vam kažem? Da ću s nekim spavati?Ili ga potkupiti na neki drugi način? Ne pada mi na pamet!! Spreman sam samo na fair play!

-ŠTO VAS KAO OSOBU NAJVIŠE LJUTI I PLAŠI?
Ne volim dvoliČnost, zavist, laž, a najviše me plaši starost. Volio bih zauvijek biti mlad!

-IMATE LI KUĆNOG LJUBIMCA?
Imam mačku Fiću i papigu.

DORIJANOV BROJ MOBITELA: 091/513-0855

= EVO DRAGI POSJETIOCI, TO BI BILO SVE O DORIJANU ELEZOVIĆU. NAPRAVIT ĆU I KOLUMNE O PREOSTALIM KANDIDATIMA I POTRUDIT SE DA BUDU ŠTO BOLJE KAKO BI MOGLI UŽIVATI U ČITANJU, A PODJEDNAKO I SAZNATI NEKE NOVE SITNICE IZ PRIVATNIH ŽIVOTA VAŠIH FAVORITA!!!

BOOOOOK!!!
POZDRAV OD PETRE!!!

03.05.2003

http://www.sbonline.net/next/index.php?cid=1067&rowid=0773&printable=yes

---

Exkluziva - Intervju - Dorijan 20.01.2004.

Sve sto ste zeljeli znati o boxacu koji je tjero strah u kosti protivnicima..
Da! Znate da volimo exkluzive! I znate da nam one punim pravom pripadaju. Tako smo ovaj put odlucili ispitati brzopotezna pitanja, osobu koju svi dobro znate, Dorijana. Kako je on odgovorio na nasa vise manje cudna pitanja, na vama je da provjerite. Jel vidite, sad nek vam je zao sta nam ne saljete mailove svaki dan ( to ne mislim na vas koji citate, jer vase dobivam redovite ) jer ste imali priliku postaviti vase pitanje te dobiti odgovor na njega! No da ne duljimo, ovo nam je drugi intervju po redu, prvi je bio s Normalnofobcima! Nadam se da vam se dopao te da ce vam ovaj biti jos bolji!
Ako ste redoviti, onda ste primjetili da smo jucer update-ali sve o Tysonu. Nadam se da su vam se dopali komentari i da ste naucili nesto sta niste znali. Do daljnjeg ispitivanje..drs te se..
Kako si se odlucio prijavit za Story Super Nova?
( Buduci da smo culi da su ih prijatelji prijavljivali i ostale fore, odlucili smo pitat da li je Dorijan sam poduzeo taj korak ili je neko drugi imo svoje prste u tome! Sta je on reko? )

Dorijan: Za SSN sam se prijavio na nagovor ljudi s kojima sam prije radio,nisam
ni slutio da cu toliko daleko dogurati...

Da li ti je to promijenilo zivot? Na koji nacin i kako? ( pa sigurno da ste vi bili tamo, razmisljate kako bi vam to promjenilo zivot, da li bi bacali $$ pred vas, da li bi se cure bacale pred vas auto, i pred vas u krajnjosti )

Dorijan: To mi je u potpunosti promijenilo zivot...promijenio sam ne samo
posao, nego i grad u kojem zivim, ljude oko sebe,pa i klimu... zapravo ne
mogu niti zamisliti da se vratim u Rijeku, sve bi mi bilo neobicno! brzo sam se prilagodio svemu, jedino mi nedostaju ljudi...

Jel imas vise uspjeh, jel ti prilaze cure? ( znam ja sta sad vi m islite, mislite..dal bi vi imali vise uspjeha i takve stvari, no pustite to sta sad vi mislite, jer ovo ni nije intervju s vama :p i pustite covjeka da odgovori. No dobro, mi znamo da ste vi uspjesni i da je sve okey..i to samo zato jer citate Kapaljku..hehe)

Dorijan: uspjeha kod cura imam koliko i prije,i nekad i sada je onih kojima se
svidam i ne svidam... mislim da imam podjednako,a ako osjetim da mi se neka
nabacuje iskljucivo radi mog posla,tada situaciju ignoriram

Jel te zaustavljaju na cesti? ( da, sad vi mislite kako bi se probijali kroz grad..i kroz gomilu ljudi..koja bi vam se klanjala? niste mislili tako daleko? e znamo da niste, heheh! i bolje vam je!

Dorijan: u pocetku su me svakodnevno ljudi zaustavljali na ulici, danas ipak nesto
manje, jer su me ljudi prihvatili, vise nisam novitet, navikli su se oni na mene,a i ja na njih

Gdje ljetujes? ( mozda Vi bas ljetujete pored Dorijana, pa da to ustanovimo..vrijeme je za to pitanjce. Jer ljudi uvijek govore Ovaj ljetuje kod mene, Onaj kod tebe..i takve sheme..)

Dorijan: Ljetujem najcesce na otoku Pagu, u Povljani. tamo se rodila moja majka, tamo odlazim od najranijeg djetinjstva, i tamo najradije odlazim.


Jel na plazi nosis boxerice ili Speedo gace? ( da, tu smo vas cekali. Jel jedni nose jedno i smiju se drugima, a drugi nose drugo i odsmijavaju se prvima. hahah! speedo vs. hlace? )

Dorijan: Nikad ne nosim bokserice, na plazi uvijek nosim speedo gacice.



Jel znas skakat na glavu? ( da, znamo skakat na glavu. A da li to znate Vi? hm..! Naravno da znate. Pa nije valjda da stavite kvacicu na nos i bucnete se. Jeste surferi ili niste, hehe )

Dorijan: Da li znam skakat na glavu? ha ha ha, da znam, ali trebalo mi je dosta da naucim, uvijek sam imao fobiju od toga! ali nemam vise! ha ha ha


Kolko si najbrze vozio autom? ( da, znam da ste gledali sve nastavke Getaway-a i da volite FNF. Znamo da imate sve osim Ferraria..ali da vidimo da li Dorijan voli stisnut papucicu..)

Dorijan: Najbrze sam vozio 180km/h, ali to je bilo kad sam tek poceo
voziti, zeljevsi isprobati brzu voznju! Nisam ljubitelj toga, jer ipak smo svjedoci toga sto brzina sve cini!!! Treba biti priseban.

Kakva po tebi treba biti savrsena cura? ( e, to je pitanje na koje ste cekali. No da sad ne duljimo previse, zahvalite se brzo sta smo ga postavili i odmah sibamo dalje. Mozda naletite na jos koje pitanje koje je odmjereno po vama )





Dorijan: Savrsena cura? Svatko ima drugu sliku o savrsenosti, no meni osobno je
savrsena ona koja ima manire, koja je pristojna, uredna, prije svega ne smije imati masnu kosu i prljave cipele, na to sam lud! mislim da ipak najvise
igra ulogu njezina osobnost

Kakavi su svi ovi ljudi koje vidamo na TV-u, da li su u stvarnosti takvi? ( da, i vi imate sigurno svog favorita, pa i vas valjda zanima kakva je ta osoba u stvarnosti )

Dorijan: Ljudi na tv-u su poput svih ostalih, i na tv-u ima losih i dobrih ljudi,dragih i arogantnih, pristupacnih i nepristupacnih, bas kao i u svakom
drugom poslu, zato mislim da ljude s tv ne trebamo dozivljavati drukcije od ostalih

Sta je najluda stvar koju si napravio u zivotu? ( koja je vasa najluda stvar? To sta ste nasli nas site! :) hehe! Ma znamo mi da ima jos ludih stvari, samo se nisu dogodile. A do tad ovdje mozete ludovat )

Dorijan: Napravio sam mnoge lude stvari u zivotu, ali neznam sto bih ti izdvojio
za najludju,cinim ih cesto... volim zivjeti zivot, ludirati se, zabavljati... nikada nisam radio lude stvari u smislu toga da one stete nekome, vec uvjek
ono sto je u okviru zezancije. A ako bas zelis znati, ima nesto ludo sto sam napravio nenamjerno!!! Pao sam u septicku jamu!

Gdje si prvi put cuo za Kapaljku? Kako se tebi cini nas site? ( mi znamo da ste vi culi za nju. Tj. uopce niste ni culi..nego su vas ljudi povukli za rukavi i rekli Ovo moras vidjet! ehhe! ne, zanima nas zaozbac gdje je Dorijan cuo za nas ako je uopce cuo..)

Dorijan: prvi put sam cuo za kapaljku,slucajnim pretrazivanjem interneta, svidja
mi se sajt,i veliki sam ljubitelj interneta. svidja mi se sto mogu saznati
kako je u kojem zg klubu,a to mi je sad bitno kad sam se ovdije doselio.

http://www.kapaljka.com/grad/dorijan/intervju/index.php

Miljenko Vikić, baletni prvak i koreograf

Vecernji list
Kultura

23.11.2004 17:10

RAZGOVOR Dobitnik nagrade za životno djelo hrvatskog glumišta
Miljenko Vikić: Ples uvijek pobjeđuje
Autor Denis Derk



Miljenko Vikić baletni je prvak Hrvatskog narodnoga kazališta i koreograf, ali i jedna od najživopisnijih osobnosti hrvatske kazališne scene. Danas će primiti nagradu za umjetničko djelovanje.
VL: Imate li kao umirovljenik problema s ulaskom u HNK?
VIKIĆ: Nemam. Nikad se nisam sukobio. Lijepo mi je doći u HNK jer se ovdje napunim energijom.

VL: Koja vam je najdraža uloga?
VIKIĆ: Mirko, Mandarin, uloga velikog osloboditelja iz "Helota", Don Juan, Peer Gynt... Prijatelj Dimitrije Parlić nudio mi je i ulogu Romea. Neću ni mrtav plesati Romea, odgovorio sam. Želio sam biti zločest na sceni, bilo mi je dosta uloga ljubavnika. Tako sam dobio ulogu Tibalda.

VL: Jeste li ostali bez neke uloge koju ste željeli plesati?
VIKIĆ: Što sam želio, to sam otplesao. Više nemam želja. Sedamdeset i tri su mi godine i nemam više snage. Divim se Šparembleku koji i dalje vježba i koreografira. Ja sam se našao u drami i operi.

VL: Što ste posljednje radili?
VIKIĆ: Surađivao sa Snježanom Banović na predstavi "Vaginini monolozi" u Dubrovniku. Sad me čeka rad na mjuziklu "Grižula" Đele Jusića koji će u Kazalištu Marina Držića režirati Georgij Paro. To je dovoljno za jednu godinu. Došlo je doba kad treba svirati i za pojas zadjenuti.

VL: Rođeni ste Dubrovčanin, koliko ste nastupali na Dubrovačkim ljetnim igrama?
VIKIĆ: Samo jednom i to u predstavi "Romeo i Julija".

VL: A kako vam se čine sadašnje Igre?
VIKIĆ: Ove je godine "Ekvinocijo" bio fenomenalan. Jedna velika predstava u jednoj sezoni, zar to nije dovoljno? A gostovao je i zagrebački Balet s "Romeom i Julijom".

VL: Hoćete li uskoro raditi na nekoj opernoj predstavi?
VIKIĆ: Hoću, ali ne smijem ništa reći. U Zagrebu me nema otkad je došla nova uprava i to zato jer sam bio stalni suradnik Georgija Para.

VL: Kakva je razlika između doba kad ste vi plesali i sadašnjosti?
VIKIĆ: U naše smo doba imali fenomenalnu publiku. Tad nije bilo televizije, postojao je samo radio i mi smo publici bili sve. Red za ulaznice protezao se do Kazališne kavane. U HNK imali smo i galerije koje su ukinuli. Bili smo i veći entuzijasti. Sada je Balet tehnički ojačan, ansambl je discipliniran. Mnogo rade i to je dobro. Dinko ih dobro drži.

VL: Nikad niste htjeli biti direktor?
VIKIĆ: Ne dao Bog. Nisam htio biti ni pedagog.

VL: Uvijek ste ostali vjerni HNK?
VIKIĆ: Uvijek vjeran. To je moja kuća i najbolja publika. Nisam otišao u inozemstvo jer sam jako nostalgičan, a i rijetko je kojeg umjetnika toliko voljela publike kao mene.

VL: Kad ste posljednji put plesali na sceni?
VIKIĆ: U ITD-u u predstavi "Tosca". Tad sam i glumio jer sam student beogradske kazališne akademije.

VL: Kako je ples pobijedio glumu?
VIKIĆ: Uvijek pobjeđuje ples. To je najteža umjetnost.

VL: Što vam znači nagrada glumišta?
VIKIĆ: To je najveća nagrada u životu umjetnika. Ove je godine nagrađen i Miše Martinović iz Dubrovnika, a nadam se da će nagrade osvojiti i Dubrovčani Joško Juvančić, Doris Šarić-Kukuljica, Niko Kovač i Frane Perišin jer su svi nominirani. Živio moj grad.

---

MILJENKO VIKIĆ - Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje

Žiri za dodjelu Nagrada hrvatskog glumišta dodijelio je ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje baletnom prvaku i koreografu Miljenku Vikiću.

Rođen 10. lipnja 1931. u Dubrovniku. Po svršetku gimnazije studira glumu na Kazališnoj akademiji u Beogradu, te istovremeno pohađa i Školu za klasični balet kod pedagoga prof. Laketića i Nine Kirshanove. Poslije nekoliko sezona provedenih na angažmanu u Sarajevu i Rijeci, 1958. godine postaje član Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, istodobno s nizom izvanrednih mladih baletnih umjetnika kao što su Sonja Kastl, Nevenka Biđin, Damir Novak, Đurđica Ludvig i mnogi drugi. Plesač izuzetnih plesačkih mogućnosti i osobite izražajnosti ostvario je niz uloga antologijske vrijednosti, a zagrebačkoj je publici ostao u sjećanju kao vrhunski interpertet glavnih muških uloga u baletima ĐAVO U SELU (F. Lhotka), LICITARSKO SRCE (K. Baranović), ČUDESNI MANDARIN (B. Bartok), JOSIP I NJEGOVA BRAĆA (R. Strauss), TROROGI ŠEŠIR (M. de Fallia), POSLJEDNJA ULOGA (Kuljerić), ČOVJEK PRED ZRCALOM (M. Kelemen), VRAGOLASTA DJEVOJKA (Herold), ROMEO I JULIJA (S. Prokofjev), GRAND HOTEL (B. Papandopulo), BALADA O MJESECU LUTALICI i dr.

Kako ples nije bio njegov jedini izazov, M. Vikić počeo se baviti i koreografskim radom. Autor je niza baleta, TV baleta, te baleta u operama, postavljajući svoja djela na najznačajnijim pozornicama bivše države. Među njegova najznačajnija djela, od kojih su neka i praizvedbe, ubrajaju se BALADA O ŽENI BODEŽU, KENTAUR XII (A. Kabiljo), CARMEN (G. Bizet – R. Šcedrin), MAKAR ČUDRA (P. Konjović), PAPISA IVANA (J.S. Bach – B. Papandopulo), TEZEJ i KARNEVAL ILUZIJA (B. Bjelinski) i dr.

U svojoj bogatoj baletnoj karijeri gostovao je na svim velikim europskim festivalima (Salzburg, Edinburgh, Atena, London, Paris). S Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu gostovao je u svim većim baletnim kazalištima u gradovima Europe i Azije.
Teatar.hr

---

15.11.2004. / Izdanje 470INTERWIEWMiljenko Vikić - razuzdani život baletne legendeMiljenko Vikić, baletan, koreograf i pedagog i ovogodišnji dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo za Nacional govori o 55 godina karijere glumca i baletana

Piše: Nina Ožegović
“Kad su moji prijatelji iz Dubrovnika čuli da sam dobio Nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo, rekli su mi da mi je to finamenat pred smrt i da su me očito svi već pokopali. Odgovorio sam im da ja mogu još dugo i strasno ljubiti punim srcem i tijelom i da se ne nadaju da sam gotov”, ispričao je proslavljeni hrvatski baletan, koreograf i pedagog Miljenko Vikić (73), rođeni Dubrovčanin i ovogodišnji dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo, koji je u svojoj karijeri duljoj od 55 godina briljirao u baletima “Đavo u selu”, “Vragolasta djevojka”, “Romeo i Julija” i “Čudotvorni mandarin”, a zbog svog nekonvencionalnog, po nekima i razuzdanog života, bio čestom metom tračeva i različitih priča. I danas ga se sjećaju kao izvanrednog plesača gipkog tijela, lijepog lica, nalik na...
Nacional

---

Vjesnik
Nedjelja, 5. prosinca 2004.


--------------------------------------------------------------------------------

Publika je urlala kad sam plesao



Bio sam eksplozivan i na sceni. Zato me je publika i voljela, znam to po aplauzima koji se nisu naručivali kao danas. U moje vrijeme poslije premijere nije bilo mrtvila. Kad gledam »Đavla u selu«, dođe mi da viknem: »Kako to radite, to nije tako!« Pino Mlakar nije tako htio
Velikan hrvatskog baleta, plesač i koreograf, sedamdesettrogodišnji Miljenko Vikić nedavno je dobio nagradu hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, što je bio povod za razgovor.
• Što Vam znači ta nagrada?
- Presretan sam što sam je dobio iako je to pomalo in memoriam. Život je pri kraju pa se onda daju nagrade nekakvim umjetnicima koji su valjda nešto značili u umjetnosti. Presretan sam i zato što su mi je dodijelile kolege.
• Vidljivo ste uzbuđeni, jeste li uvijek takvi?
- Uvijek. Takav sam temperament. Takav sam, eksplozivan, bio i na sceni. Zato me je publika i volila. Znam to po aplauzima koji se nisu naručivali kao danas.
• Zvoni li Vam i danas u uhu od aplauza?
- Da. Pogotovu kad vidim kakva je danas atmosfera u teatru i oko njega. U moje vrijeme poslije premijere nije bilo mrtvila.
• Poleti li Vam tijelo kad danas gledate neki balet u kojem ste nastupali?
- Kad gledam »Đavla u selu«, dođe mi da viknem: »Kako to radite, to nije tako!« Pino Mlakar nije tako htio.
• Kako je bilo surađivati s njim?
- Odlično. Od devet ujutro do jedanaest u noći svaki dan, s tri zrna graška, jednom jabukom i malo zelene salate bez ičega. I nismo se bunili... Najeo bih se tek kad bih kasno došao doma. Obožavali smo i njega i njegovu suprugu Piu jer smo od njih naučili jako puno.
• Počeli ste kao glumac?
- Prvo sam bio glumac, prvo sam u Beogradu studirao glumu.
• Negdje sam pročitao da je u svemu bilo presudno snimanje jednog filma u Vašem rodnom Dubrovniku.
- Da. Počelo je statiranjem u filmu »Majka Katina« koji je režirao pokojni Nikola Popović. To je bio film o borbi grčkih partizana protiv monarhista. Kad su u Grčkoj pobijedili monarhisti, partizani su nestali i film je stavljen u bunker. Kako sam bio grčke fizionomije, statist je na kraju filma prerastao u dosta veliku ulogu. Igrao sam nekakvog izmučenog ranjenika, partizana. Nakon toga pozvali su me u Beograd gdje sam se bez audicije upisao na studij glume.
l Jeste li kao klinac željeli biti glumac? Umjetnik?
- Htio sam biti učitelj. Bio mi je san otići na selo i učiti mlade ljude o ljepoti. Bio je to čudan romantizam u meni. S Učiteljske škole otišao sam na Akademiju, prvo studirao glumu, a onda prešao u balet.
• Zašto u balet?
- Onda je bila kriza muških plesača u komunističkoj Jugoslaviji i jednog me dana profesorica baleta pita bi li prešao u balet. Kako sam bio filmsko-kazališni odsjek, što je uključivalo i snimanje filmova koji su uglavnom bili partizanski a ja nisam bio partizanska faca, odrekao sam se filmske karijere i prešao u balet. Već prve godine nastupao sam u beogradskom baletu. Bio sam dosta sposoban, imao sam ono što kažu personality.
l Iz Beograda ste otišli vrlo brzo. Zašto?
– Iz Beograda sam po kazni otišao u Sarajevo. Gostovali smo u Švicarskoj, gdje smo se družili s čovjekom koji nas je vodio svugdje, a to je pratio agent iz jugoslavenske ambasade. Nitko nas nije upozorio s kim smo. Bio je fin, pristojan gospodin koji nas je vodio po muzejima i restoranima i fotografirao, a na kraju umontirao u fotografiju na kojoj je iza nas bio Draža Mihailović. Na slici su bile i dvije supruge generala. Izbio je veliki skandal, foliralo se da će se rastaviti od muževa, ali do toga nije došlo. A ja, ni kriv ni dužan, po kazni lijepo u Sarajevo. Iz Sarajeva sam otišao na Rijelu, a onda u Zagreb.
• Koju ste prvu glavnu ulogu otplesali u zagrebačkom HNK?
- Bio je to »Đavo u selu«. Poslije su se uloge redale.
• Koju ulogu smatrate najboljom?
- Onu koju sam jako volio. »Đavla« sam volio pa »Čudotvornog mandarina«. Onda sam volio »Vragolastu djevojku« gdje sam igrao komičnu ulogu, majku. Volila je i cugnuti. I kad se spoji da je igra muškarac, a još voli cugnuti pa i zatetura, onda to mora biti smiješno. Publika je urlala kad sam je plesao. Aplaudirali su mi po ritmu muzike.
l Imate li filmskih zapisa?
– Svi moji snimci, sve što postoji je iz zadnje faze. Kad više nisam mogao plesati kao dok sam bio mlađi. TV je brisala i onda bi snimila nešto drugo.
Takva su bila vremena. HTV nema snimku čak ni Bernsteinova koncerta u Dubrovniku koji je raritetan. Nakon njegove smrti, Amerikanci su tražili snimku tog koncerta i nudili velike novce, ali je nisu dobili jer je preko te snimke bila snimka nekih zabavnjaka. Amerikanci nisu vjerovali da je ta snimka izbrisana. Zato o nama, staroj generaciji plesača i nema nekih snimki.
Pokoja fotografija i sjećanja sve je što mi je kao dokument ostalo od karijere.
• Kad uspoređujete ondašnji balet s današnjim, koja je razlika?
- Tehnički su puno jači od nas, sigurno. Ali, nažalost, ne samo u nas nego svugdje u svijetu, premalo je personalityja u tim ljudima. Plesača, kad sada dođe na scenu, publika rijetko odmah prihvati. Danas je tehnika, tehnika, tehnika... Kad iziđeš s predstave, sjećaš se da je zavrtio samo deset pirueta pa se onda ohladiš. Ne ostane ono nešto. Personality je rijetkost. Ili je imaš ili nemaš. To sa sobom nosiš, to Bog daje. Ona se ne može naučiti.
• Gdje je danas hrvatski balet?
- Mislim da je zagrebački balet vrlo dobar, na dobrom mjestu u Europi. Samo više nema gostovanja. Ni Europa nema više novca da zove grupu od 70-80 ljudi.
• Zašto su u Hrvatskoj baletani uglavnom stranci?
- Mladi ljudi, kad čuju da je baletanima plaća 2000, 3000 kuna i da rade po deset sati, ne razmišljaju dalje. Plaće su bijedne, a cijeli dan se radi. Ma, država uopće ne gleda na umjetnost, mi smo posljednja rupa na svirali.
• Mnogi dečki ne žele u baletane i zato što su oni navodno homoseksualci. Ima li u tome istine?
- Toga ima najmanje u baletu. Samo što smo mi na takvom pijedestalu. Evo, među sadašnjom generacijom mislim da nema ni jednoga.
Da mladi ljudi znaju koliko im je to odlično uhljebljenje, siguran angažman, uopće tako ne bi razmišljali. Mogu putovati, ne moraju znati nijedan jezik, a svugdje u svijetu mogu plesati.
Andrija Tunjić


--------------------------------------------------------------------------------

Daria Knez, glumica

četvrtak, 22.06.2006.

Arijana Čulina, glumica

(Split, 20.10.1965).

---

intervju
Blic 13.06.03

Arijana Čulina: Postala san najprodavaniji pisac od postanka Hrvatske! Ima ljudi koji se cili život bave time, a ja san upala k’o s Marsa, i eto
Sve ženske iluzije

Muškima je prije braka najvažnije kakve žene imaju noge, a čim je utiraju u kužinu, onda im je najvažnije kakve su joj ruke. Noge više niko i ne primjećuje, napisala je Arijana Čulina u knjizi „Šta svaka žena triba znat o onim stvarima“ (izdavač u SCG „Narodna knjiga“), koja je za samo godinu dana u susednoj Hrvatskoj doživela neverovatnih 30.000 tiraža. Protekle godine napisala je i knjigu drama „Splitska kvatrologija“, (do sada je prodato 10.000 primeraka). Čulina je, inače, glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i, kako sama kaže, sve je to pomalo čudno, a možda i apsurdno. Ovdašnja publika pamti je kao lik iz serije „Đekna još nije umrla“.

Osvrćući se na ta svoja profesionalna opredeljenja, uz osmeh, na duhovit način, Arijana kaže kako je igrala niz lepih uloga, ali joj je sve to postalo zamorno i nedovoljno u jednom trenutku i onda se latila pera.

- Glumu san studirala i diplomirala u Beogradu, 20 godina san se vrlo ozbiljno bavila time, i iman samo jednu glumačku nagradu. I to za „Ptičice“ u režiji Paola Mađelija. A napisala san tu knjigu i postala najprodavaniji pisac od postanka Hrvatske! Ima ljudi koji se cili život bave time, a ja san upala ka s Marsa, i eto. Dobila san i nagradu „Marin Držić“ za prvu dramu koju san napisala i to između 79 pisaca. Možda san nešto krivo skontala u životu (smeh), jer uzmen nešto za zabavu malo šarat, i eto šta se desi.

Među onima kojima zahvaljujete na početku ove vrlo duhovito napisane knjige jesu i svekrve?

- One su vrlo posesivne, jer sin je sin. A kćer je neki promašaj (smeh). Kod nas se kaže rodija se sin i rodilo se dite. Odatle valjda ta posesivnost majke koja je, zaboga, rodila sina. Ja nisan, imam kćer. Inače, u ovoj knjizi san progovorila o jednom sloju žena o kojima se do sada nije baš puno pričalo.

Kakav je to sloj?

- Puno je filmova, serija, knjiga i časopisa o ženama, ali to su sve savremene žene, neudate ili razvedene, koje pripadaju savremenom miljeu. A ovo su neke žene koje pristaju na svoj život taka v kakav je, i kao Čehovljevi likovi negdi bi tile otić, ali nikud ne odlaze zbog straha od promina, zbog ovoga i onoga. I ostaju u osnovi nezadovoljne. O tome govori moja drama „Nemoj se rodit ka žensko“, i to je prvi put dovelo u teatar publiku koja do tada nije išla u pozorište. Znate, 450 ljudi u sedam, 450 u devet... ka da je utakmica. Ta problematika, kao i ova knjiga, privukla je ljude koji se nisu zanimali za takve stvari. Da li je to prava umitnost ili nije meni nije bitno, ako me zovu kad hoće da se smiju, ja san svoj zadatak obavila.

Napisali ste: „To je uvik tako još od malih nogu, ti voliš nekog, a taj voli neku drugu.“ Naopako pravilo ili...

- Da nije nesritnih ljubavi, ne bi tol’ka silna literatura bila napisana. To je to: voliš nekog, neko tebe, i na kraju pristajemo na neki život u kome se gube ideali. Nema puno izbora, ili ćeš bit fanatik cili život ili ćeš pristat na kakav-takav kompromis. A fanatizam vodi u propast ili ga pak nema, ali iluzija može da ostane. I ona je potrebna, čak i kada čovik postane svistan da je rič o iluziji. Nije dobro kad je nema.

Na jednom mestu kažete da „tilo i odjelo u današnje vrijeme čini čovjeka“?

- To je, naravno, oprečno onom kako su nas učili - da odilo ne čini čovika. Ali, sve se promenilo, danas je sve šetnja modnim pistama. Veliki broj ljudi užasno mnogo vremena provodi analizirajući odiću! Prosto je suludo da su najveće face danas oni koji se bave krpama, bilo da ih nose, prodaju ili prave. Staviš na glavu tavu ukrašenu perom i ti si genijalac!? Onaj ko smisli novi modni detalj dobija značaj ka da je otkrija struju. Uopšte se tim spoljnim manifestacijama posvjećuje ogromna pažnja.

Kuda to vodi?

- Bojim se da iz takvog miljea i okruženja neće izić dobre generacije. Ali, fala Bogu, nisu svi takvi. Izrast će poneko ko će i to prominiti.

Naslov vaše knjige aludira na seks, ali seksa ima jako malo?

- Vi ste ka moj urednik koji je tražija da mu dopišem poglavlje o seksu. Pa, seks triba više radit a m anje o njemu pričat ili pisat (smeh)! Uzbudljivije je, virujte mi (smeh)! Čitava ta moja knjiga su kao neki saviti kroz životne primjere i priče u duhovitoj formi. Na kraju sam rekla: „Sve to, drage moje, more bit, a i ne mora“. Recimo da je to u jednom nivou parodija na sve te silne priručnike kako da ovo, kako da ono. Znate, uvik ostaje ljubav. Ona je instinkt koji nam je Bog ugradija u tilo ka čip. I ona nema mnogo veze s pameću. Poznato je da su najpametnije žene radile najveće pizdarije. Tamo di se uplite racio, osićaji se povlače.

Tatjana Nježić




--------------------------------------------------------------------------------
Glas javnosti 20.12.02

Plava, zgodna i neophodna
Glumica Arijana Čulina, autor najprodavanije knjige u Hrvatskoj "Šta svaka žena triba znat o onim stvarima"

Malo sam neozbiljna, ali ozbiljnost je paravan za budale, pa me to teši
NOVI SAD - Ona je rođena Splićanka, stalni član HNK-a, diplomac beogradskog FDU i profesora Predraga Bajčetića (na klasi bila sa Slobodanom Beštićem i Anicom Dobrom). Trenutno je autor najlajavijih TV minuta na HRT-u i najveća TV zvezda u Hrvatskoj. Kad se u "Glamur kafeu" kao Goge Bjondina dočepa nekog - teško njemu, a slično prolaze ljudi i događaji i u njenoj kolumni u nedeljniku "Nacional".

Ova plavuša pisac je knjige godine u Hrvatskoj "Šta svaka žena triba znat o onim stvarima", koja je ujedno i najprodavanije štivo u Hrvata otkako su postali nezavisni. Ove sezone blista u Splitu u komadu koji je sama napisala.

Predstavu "Nemoj se rodit ka žensko" za samo tri dana videlo je 2.700 gledalaca a njena pozorišna kuća postaviće uskoro i njenu "Splitsku kvatrologiju" za koju je dobila treću nagradu "Marin Držić" za neizvedeni dramski tekst. Na pozivnoj mreži 021 - Novi Sad/Split, slušalicu diže glumica Arijana Čulina, koju će ovdašnja publika prepoznati i kao Milijanu u TV seriji "Đekna još nije umrla a kad će ne zna se".

Bez idola

Uz Olivera Dragojevića, Đermana Senjanovića i Gibonija, Arijana Čulina danas je simbol Splita. Na pitanje kako prolazi u svom sokaku, kaže:
- Split je super, jedan neušminkan grad koji ne priznaje veličine. Da kod nas padne NLO, Splićani bi rekli: "Koje je ovo sranje?!" Kad je kod nas bio Plasido Domingo rekli su da on tu ne bi ni došao da nije propuva s glasom!

Na pitanje, šta joj bi da napiše "Šta svaka žena triba znat o onim stvarima", kaže:
- Dopizdilo mi je biti fina, nastojanje da se svima svidim i nikome ne zamerim, da skrivam sebe od sebe i drugih, dopizdila mi je dosada u umetnosti, lažne veličine, biti skromna Arijana koja se mora svakome ispričavati što je glumica, samohrana majka i što je kriva što je živa.

Privatno volim da pričam, otvorena sam, ali ne bih sebe okarakterisala kao lajonu. U "Glamuru" sam namerno izabrala lik glupe plavuše jer tako mogu sve da kažem a da me niko ne cenzuriše. Prva sam u Hrvatskoj izgovorila neke, nazovimo grube reči, a za sebe sam rekla - plava sam, znači glupa sam, ali nisam prirodno plava, što znači da nisam prirodno glupa.

Malo sam neozbiljna, ali pročitala sam da je ozbiljnost paravan za budale, pa me to teši. Knjiga je pisana na dijalektu, ali ne arhaičnom, i ima dodirnih tačaka sa svim ženama sveta. Ona je parodija na silne savete za dobar ljubavni život, a povodom vernosti i toga kako muškarca privesti i privezati napisala sam da svi naši muški obožavaju emancipovane i raskalašne žene a poslušne i neemancipovane u kući.

Nikada nisam imala problema zbog te otvorenosti. Ljudi se, na primer, smeju tome što govorim u "Glamuru", što je apsurd, jer ja ne pričam viceve o Muji i Hasi, nego vrlo životne priče u kojim se oni prepoznaju, a to samo potvrđuje koliko smo zastranili, koliko je laž postala način života.

S. Miletić

---

Nakon prikazivanja prve emisije Zuhra showa, splitska komičarka povlači optužbe
Arijana Čulina: Ispričavam se, Zuhra me nije pokrao!


ZAGREB - Kako je Arijana Čulina nedavno čitajući reportaže sa snimanja Zuhra showa posumnjala da je spomenuti novi programski adut Nove TV jako sličan njezinu showu, čiji je pilot svojedobno predala čelnicima te kuće, ustvrdivši čak da se osjeća okradenom, jučer smo je upitali stoji li i dalje kod svojih optužbi.
To više što je prvu Zuhrinu emisiju (koja nastaje u produkciji "Ring Multimedije") preksinoć, konačno, mogla i vidjeti na ekranu te tako pomno usporediti sa svojim projektom pod nazivom "Humoristični šou Arijane Čuline 385". - Moram priznati da to nije slično mojem šouu. Zuhrina je emisija drugačija. To je doista njihov originalni proizvod. Stoga se ispričavam i Zuhri, i Siniši Svilanu, i producentima, i Novoj TV na prijašnjim riječima. Emotivno sam reagirala jer mi se po najavama i sinopsisu emisije činilo da to sliči mojim idejama.

Možda sam zaista prije trebala pogledati Zuhrinu emisiju pa tek onda pričati. Ali eto, sad pošteno priznajem da sam se prenaglila i pogriješila - iskrena je bila Arijana Čulina, koja o svojem humorističnom projektu trenutačno pregovara s HTV-om. (B. Ma.)
Vecernji list

---

GASTROISKAZNICA: Arijana Čulina, glumica, voditeljica i zvijezda Nove TV
Dalmatinka odrasla na purici z mlincima

Česta sam posjetiteljica dobrih hrvatskih resto-rana, najčešće domaćih, jednostavnih, u kojima mi je samo bitno da je spiza dobra. Ne volim superekskluzivne restorane, ukočim se kad vidim puno tanjura i čaša. U Zagrebu često objedujem u “Cantinetti” i “Purgeru”, u Opatiji volim otići u “Slatinu”, na jugu mi je najdraži “Kapetanova kuća”, a u Splitu “Duje” i “Jugo”, gdje s kćerkom najčešće idem na picu.

Moj favorit
Prošla je već godina otkako sam zadnji put bila u Malom Stonu i “Kapetanovoj kući”, no ako moram izdvojiti najdraži, onda je to ovaj restoran, koji mi je ostao u lijepu sjećanju. Ponuda jela je raznolikija nego u većini restorana koje sam posjetila i imaju odlične riblje specijalitete, školjkice i rižota te su uvijek spremni ponuditi nešto novo.

Gdje najčešće objedujem
Kad nemam vremena ili volje kuhati, najčešće odem na objed u restoran “Duje”. Osim što mi tamo odgovara hrana, volim što je sve ležerno, mogu se opustiti i, recimo, gledati televiziju dok jedem.

Želim posjetiti
Kako mi je mama Zagorka, progovaraju geni iz mene, pa me sve nekako vuče u Zagorje i u “Dvorac Bežanec”. Mama za sve blagdane oduvijek pripravlja zagorske specijalitete i odrasla sam na purici s mlincima! U romantičnu okruženju restorana “Dvorca Be-žanec” sigurno ću uživati u poznatim okusima iz djetinjstva.

Kad se dohvatim kuhače...
Kuham gotovo svaki dan, ali za razliku od moje mame, koja cijeli dan posvećuje pripremi hrane, kuham brzo i jednostavna jela. Hrana je što manje začinjena i ne prekuhavam je. Najčešće pripremim nešto na lešo, tjesteninu sa svim i svačim ili ribu na gradele. U restoranima volim probati uvijek nešto novo, a omiljena su mi jela škampi cardinale, ali samo prekriveni pršutom, ne zavijeni, juha od škampi, lignje i, naravno, riba.

DHR - smjernica za svaki džep
Mislim da je super što je Večernji list izbacio na tržište ovako kompletan gastronomski vodič, jer u Europi je to normalna stvar. A ako ćemo u Europu, i hrvatski bi restora-teri trebali razmisliti o cijenama, jer kod nas je, na žalost, odlazak u restoran većinom rezerviran za elitu. Zato mi se u vodiču “Dobri hrvatski restorani” posebno sviđa što je uza svaki restoran navedena cijena menija koji su ocjenjivači kušali. Tako se ljudi mogu ravnati je li određeni restoran u njihovoj platežnoj moći.

Nadam se da će DHR biti svojevrstan poticaj razvitku hrvatske gastronomije, koja je za sada dosta neinventivna. Pisala sam u knjizi “Za Europu spremni” kako u prosjeku izgleda ponuda u hrvatskim restoranima: pokažu ribu, kažu kako ima ovakvog ili onakvog mesa, a za de-sert palačinke, tiramisu, rožata i zaluta pokoja torta. Stvarno nam treba raznolikosti...
Vecernji list

---

izvor

---

16. 3. 2005. u 20.00h - kazališna dvorana POUP-a
“ŠTO SVAKA ŽENA TRIBA ZNAT O ONIN STVARIMA”
Autor: Arijana Čulina
Igra: Arijana Čulina

- Predstava je rađena po motivima knjige koja je dugo osvajala hrvatske top liste i ostala jedna od najprodavanijih knjiga kod nas. Korišteni su tekstovi i iz knjige "Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće" koja je nastavak prethodne. Glavni lik je Goge Bjondina, i dok u romanima uz savjate za žene pratimo i njezine dogodovštine, zgode i nezgode. Tako ćemo saznati zašto je za brak bolje da žena ne voli svog muža, o tome kako je ženski mozak drukčiji od muškog, koje su najbolje partije za brak, što je emancipacija, kako bi se seks trebao odvijati i još štošta. I to sve naravno gledajući iz Goginog ugla, baziranog na njenim iskustvima, za koja kaže da je to ono što dobijete kada ne dobijete ono što želite. I kao što medalja uvijek ima lice i naličje, tako i svaka njena teorija, kako i sama govori "...more bit a i ne mora... Lako je drugima dilit savjete, lako je bit pametna za drugog, ja sam ih dilila šakom i kapom dok nisam zagazila u govna života..." (Arijana Čulina).
POUP

---

Autor: Miroslav Gerenčer - Gero

---

nasice.org

---

Nacional
imdb
Zarez 29. 1. 2004.
Forum.hr

srijeda, 21.06.2006.

Jadranka Đokić, glumica

Rođena je 14. siječnja u Puli gdje je i završila Gimnaziju. Nakon trogodišnjeg rada na lokalnoj radio postaji kao voditelj i DJ, iz drugog pokušaja upisuje ADU u Zagrebu, gdje trenutno pohađa 4. godinu. Prva kazališna iskustva vezana su uz dramski studio INK Pula pod mentorskim vodstvom Roberta Raponje, za vrijeme kojih je ostvareno niz uloga u različitim predstavama od dječjih do onih "ozbiljnih".


Prvi profesionalni angažman je u predstavi "Proljetno buđenje" u režiji Ozrena Prohića u Teatru ITD u kojem igra i u predstavi "Norveške šume" u režiji Roberta Waltla. U koprodukciji Teatra ITD, INK Pula i B51 Ljubljana igra u predstavi Darka Lukića "Kraljice" u režiji Roberta Raponje, za koju je nagrađena na Festivalu malih scena u Rijeci nagradom Novog lista, te nagradom za mladu glumicu.

Ove sezone nastupa u HNK Zagreb u predstavi "Octopussy" u režiji Ivice Boban, te u Teatru ITD u predstavi "Bolest smrti" u režiji Saše Božića.

Kao debitant ostvarila je zapaženu ulogu u filmu "Fine mrtve djevojke" u režiji Dalibora Matanića.

Kazaliste Virovitica

---

24 sata Silvija Štrbac objavljeno 09.11.2005. Sestra Helga ljubav svog života ­našla u ViroviticiUvijek pozitivna i nasmiješena glumica Jadranka Đokić (24), među svekolikim pučanstvom poznata i kao seksipilna sestra Helga u sitcomu “Naša mala klinika”, priznala nam je da je ludo, ludo zaljubljena.
Ljubav svog života pronašla je, kaže, u jednom divnom, godinu dana starijem Ivanu Totu iz Virovitice, s kojim je pronašla ono što je tražila - unutarnji mir. Ljubav nema granica
Sudbina je tako htjela da se Jadranka zaljubi u Ivana koji živi u drugom gradu. Sreća je što su udaljeni samo 155 kilometara

- Lijepo je kad možeš s nekim biti sve što želiš i ono što ti u stvari i jesi - rekla nam je Jadranka.
Njihovo poznanstvo započelo je u Virovitici prije više od dvije godine kada je ona dolazila na probe za predstave u Kazalište Virovitica. Upoznali su ih zajednički prijatelji, no ljubav je planula puno kasnije, tako da su u sretnoj i nježnoj vezi tek 10 mjeseci. Iako ona živi u Zagrebu i radi u Ljubljani, a on živi i radi u Virovitici, njihova veza na daljinu itekako uspijeva jer najduži period u kojem se nisu vidjeli je 10-ak dana.
- Evo, sad idem u Sloveniju na desetak dana pa se nećemo vidjeti, ali protekla dva tjedna sam bila u Virovitici - rekla je Jadranka, a Ivan nadodao:
- Zapravo se vidimo dosta često. Ili ona dođe kod mene na nekoliko dana ili ja kod nje u Zagreb, pa se zabavljamo. Jadranka je divna cura. Zanimljiva je, zabavna i nije bilo teško zaljubiti se u nju.

---

Jutarnji list

Kultura i život | Moda

Datum objave 24.05.2006 17:30

--------------------------------------------------------------------------------

Kultura i život | Moda

Glumica Jadranka Đokić nosila reviju na Modnom ormaru
Piše: V. Došen
Foto: Marko Miščević
--------------------------------------------------------------------------------


ZAGREB - Natjecateljski dio prvog po redu Modnog ormara, događanja za mlade neafirmirane dizajnere, završio je preksinoć mini kolekcijama njih šest, te revijom Nade Došen i grupnom revijom u kojoj su svoje kreacije predstavili Artiđane, Igor Dobranić i Ivan Badanjak.

Atmosfera koja je zavladala u Zagrebačkom kazalištu lutaka bila je topla i nadobudna zahvaljujući modnim entuzijastima koji su gromoglasnim pljeskom nagrađivali svoje kolege koji se dvodnevnim izlaganjem natječu za prvo mjesto, te stječu nova modna iskustva.

Tako je u kreacijama Artiđana prošetala i zagrebačka glumica Jadranka Đokić, a među mnogobrojnim modnim pristašama koji su svojom prisutnošću dali potporu mladim dizajnerima bila je i Silvija Mišanović, poznatija kao Super Silva, koja je sve češći posjetitelj modnih događanja, pogotovo onih posvećenih mladim modnim nadama.

Nakon dvodnevnog natjecateljskog dijela koji je bio začinjen revijama Mustri i Nade Došen, preostala je još završna večer koja će modnim sladokuscima predstaviti reviju kostima pod nazivom “Četiri sprovoda i jedno vjenčanje” kao svojevrsnu reinterpretaciju povijesnih kostima udovica i udovaca, te mladenki i mladoženja. Za kraj svoju ljetnu kolekciju predstavit će modni dvojac I-Gle, nakon čega se očekuje dodjela nagrada i završni party.

---

*Jadranka Đokić dobila je 2004. godine Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Glumice u predstavi «Gretica str. 89» teatar.hr
*Na Danima satire 2004. godine Jadranka Đokić nagrađena je nagradom Sabrija Biser za mlade glumice za ulogu Glumice u predstavi Gretica str. 89, koju je Kazalište Virovitica priredilo u suradnji s Istarskim narodnim kazalištem u Puli teatar.hr

Kristijan Potočki, glumac

24 sata Ružica Matić objavljeno 03.05.2006.
Kristijan Potočki: ­Još nisam prebolio LeonuSretni dani Leone i KristijanaGlumac i voditelj Kristijan Potočki nakon tri mjeseca šutnje otkriva razloge prekida petogodišnje veze s kolegicom Leonom ParaminskiLjubav između mene i Leone nije umrla. Prijatelji smo bez obzira na sve. I dalje se vidimo i čujemo, ja dolazim na njezine premijere. Ne mogu reći da sam je prebolio - ipak smo pet godina bili zajedno i stvorili zajedničke navike. U takvim stvarima nema crnog i bijelog, kaže glumac i voditelj Kristijan Potočki, koji je nakon tri mjeseca odlučio progovoriti o razlozima prekida sa zaručnicom Leonom Paraminski. Kristijan je ponovno opovrgnuo spekulacije da je za krah njihove veze kriva treća osoba.
-To je čista izmišljotina! Radi se o tome da smo došli do točke kad smo se trebali odlučiti ili za brak ili za prekid. Prijateljski smo se dogovorili da je ovo drugo bolje rješenje i nismo se svađali i optuživali jedno drugo. Ni njoj ni meni nije bilo lako - priznao je Kristijan. Njegova i Leonina veza započela je dok su oboje studirali na Akademiji dramskih umjetnosti, a ubrzo su počeli i živjeti zajedno. Leona se iz njihova stana u centru Zagreba iselila nedugo nakon povratka s tromjesečnog putovanja po Americi.
- Podgrijana juha nije dobra kao svježa, ali nikad ne reci nikad - izjavio je Kristijan o mogućnosti pomirenja sa svojom velikom ljubavi.

Luka Dragić, glumac

Dragić, LukaOSNOVNI PODACI
ime: Luka
prezime: Dragić
spol: muško
datum rođenja: 1979
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

VIJENAC
Broj 312, 16. veljače 2006.
ISSN 1333-9249
Razgovor: Luka Dragić, glumac

Gluma je opsesija i zadovoljstvo

Velika zvjerka i u posjeti kod gospodina Greena su afirmativni komadi. Pružaju veliku mogućnost igre, a pritom i govore o mnogim bitnim stvarima. Dotiču se svega, imaju mnogo rukavaca, mnogo divnih misli, oba donose nadu. Zahvalan sam što u njima igram i uživam u svakom trenutku

Kako je na vašu odluku da postanete glumac konkretno utjecalo sudjelovanje u Lidranu? Kako danas gledate na tu vrstu natjecanja?
— Moj prijatelj napisao je monodramu i predložio mi da je izvedem na Lidranu. Kad gledam unatrag, nisam posve siguran kako sam se odlučio na to. Jednostavno se dogodilo. Iz današnje perspektive, imalo je smisla, premda zaista nisam siguran kako sam se odvažio na to. Ono čega se sjećam osjećaj je radosti za vrijeme tih proba. Tada nisam mnogo analizirao taj osjećaj, ali danas mi je jasno kako sam tih dana upio nešto što zovem magijom igre. Potpuno me obuzelo. Nastup je prošao nesvjesno, no to nije bilo bitno. Bitno je da sam u sebi otkrio potpuno nov osjećaj i želju da to ponovno iskusim. Kao takav, Lidrano je za mene ključan događaj.

Možete li se prisjetiti Krešimira Zidarića kao kazališnog pedagoga i vaše suradnje s njim?
— Ostao mi je u sjećanju kao iznimno topla osoba, puna ljubavi za sve nas koji smo tamo pokušavali izraziti se, na ovaj ili onaj način. Tamo su dolazili ljudi koje nije zanimala isključivo gluma, mnogi su se oslobađali svojih strahova upravo na tim satovima. Zidarić je bio otvoren za taj pristup. Imao sam dojam da se ti ljudi, putem igre, zaista grade, zaista oslobađaju neugoda i problema. Bilo je i nas koji smo htjeli na akademiju, više puta upozoravao nas je da se zapitamo da li to zaista želimo.

Zašto ste se, uz monolog iz Shakespearova Hamleta, na prijemnom ispitu na Akademiji dramske umjetnosti, odlučili upravo na izvođenje dijela Krležine drame U logoru?
— Uzeo sa+am taj monolog jer sam tražio nešto što bi mi bilo blisko. Nešto što bi, na neki način, odražavalo moje mišljenje. Zato sam mnogo kopao po toj drami, prekrajao i na kraju složio monolog sastavljen od rečenica iz različitih dijelova drame. To je neurastenični govor mlada čovjeka uhvaćena u ludilo rata. Govori o besmislu, praznini, šupljini svih tih sukobljenih ideja zbog kojih je on prisiljen ležati u rovu. To mi se učinilo bliskim, nekako sam mogao, barem intuitivno, razumjeti o čemu Horvat govori. Jasno, mislio sam da je pametno uzeti nešto što tebi osobno znači, što možeš razumjeti i onda pokušati pretvoriti u riječi. I uživao sam. Usprkos svem tom pritisku oko prijemnog, uživao sam. Osjećao sam se sigurnim u Horvatu, dakle, bio je to dobar izbor.

Kako je došlo do vašeg angažmana na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje ste počeli svoju glumačku karijeru jednom sporednom ulogom? Što za glumca znače Dubrovačke ljetne igre?
— Ne znam kako se Kunčević baš tada odlučio za mene, vjerojatno me preporučio netko od profesora na Akademiji jer me on nije osobno poznavao. Radilo se o ulozi Pijera u trolistu Niko–Pijero–Vlaho, kako glumci vole reći. Ne znam što igre znače drugima, ali mogu reći što znače meni. Prije svega, to je bio moj prvi posao. To je nešto što se ne zaboravlja i što uvijek zauzima posebno mjesto. Dubrovnik je magičan grad, mislim da to ne moram posebno govoriti. Igrati tamo, stopiti se sa svom tom poviješću, oživiti zidine, ulice, nešto je posebno. Grad živi Igre i to se osjeća na svakom koraku. Osjećate atmosferu, snagu, naboj. Bitno je i da ste u Dubrovniku potpuno posvećeni probama. Nema drugih predstava, nema snimanja ili bilo čega što bi vam odvlačilo pozornost i energiju. Glumci žive isključivo tu predstavu. I kada se sve to događa u gradu kao što je Dubrovnik, čarolija se mora dogoditi.

Igrali ste dobrog dečka iz susjedstva u filmu Kraljica noći, a sličan lik u još jednom filmu nostalgije Ne dao Bog većeg zla. Čini mi se da se sličan lik, ovaj put u izvedbi Ivana Glowatzkog, javlja i u filmu Snivaj zlato moje. Kako tumačite te sličnosti?
— Mislim da je odgovor jednostavan: troje zrelih redatelja, u zrelim godinama, odlučili su snimati filmove o odrastanju. To je prilično razumljivo, zar ne? Kako imaju godina koliko imaju, to odrastanje bilo je u šezdesetima. Svi su tražili glumca koji bi mogao to odigrati i pritom imati lice šesnaestogodišnjaka. To Glowa i ja imamo. Poklopilo se. Nekako mi je razumljivo da ljudi, prošavši mnoga iskustva, odaju počast svom odrastanju. Nekakav tribute tim godinama. Drago mi je da sam mogao biti dio toga. Na kraju krajeva, to je naraštaj mojih roditelja.

Smatrate li da su vas izgled i karakter predodredili da igrate uglavnom uloge pozitivaca?
— Ne znam. Ne razmišljam previše o tome. Vrlo vjerojatno, zapravo. Ako nastavim s ovim tempom rada i nespavanja, uskoro neće biti tako. Izgled vas određuje, jasno. Pogotovo kad se dijele uloge. To je nešto što treba prihvatiti, nema tu velike tajne. Ali, volio bih izaći iz tog kalupa. Mnogo ovisi o mojem budućem radu, o sazrijevanju, na kraju krajeva. Što više zagrabiš u sebe, to se više vrata i putova otvara, a s tim i uloga.

Kakva su vam iskustva u radu na filmu, što vam je bilo najteže, a u čemu ste najviše uživali? Možete li nam prenijeti neke dojmove, doživljaje, i usporediti ih s radom u kazalištu?
— Najteže mi pada čekanje na setu. No, to je nešto na što se naviknete. Najteže? Mislim da je najteže bilo kupati se u jezeru potkraj listopada i pritom glumiti da je ljeto. Bilo je to na snimanju Ne dao Bog većeg zla. Rad na filmu mnogo je brži od rada u kazalištu. Brže morate dolaziti do rješenja, često na samom setu. Kazalište ostavlja više vremena za poigravanje.

Zašto se glumac poput vas, koji ima stalni angažman u HNK, uloge u nekoliko produkcija drugih kuća i nekoliko glavnih filmskih uloga, odlučio za nastup u televizijskoj seriji poput Bumeranga?
— Iskustvo. Riječ je o iskustvu. Nikada nisam snimao nešto takvo. Za Bumerang sam se odlučio vidjevši tko je u ekipi. Mislio sam da je vrlo moguće da zajedno napravimo nešto. Mislim da, kad si mlad, moraš skupljati različita iskustva kako bi mogao vidjeti kamo krenuti. Upravo je o tome riječ kad govorimo o Bumerangu. Meni je to posve novo iskustvo, taj tempo rada, taj scenarij, komedija situacije, sitcom.

Po danu snimate, navečer igrate u kazalištu, ne umara li vas to previše?
— Umara, ali nemam sad vremena razmišljati o umoru. Neke stvari zgrabite i krenete. Nema druge. Dosta mi se poslova poklopilo. Uživam u tome što radim, a tako se osjećati velika je sreća u životu. Koliko god umoran bio, s veseljem odlazim u kazalište ili na snimanje. To je sreća. Zato ne razmišljam previše o tome jesam li spavao pet ili šest sati.

Što je za vas kao mlada glumca značio ulazak u ansambl HNK u Zagrebu?
— HNK je kuća koja mi može pružiti nešto. Barem tako želim misliti. Tamo su neki ljudi s kojima želim igrati, tamo je repertoar u kojem se želim okušati. Mislim da se mogu dalje razvijati u toj kući, isto tako mislim da joj mogu nešto i dati. Angažman ne mora biti, konačna odluka. Ukoliko vidim da nema prostora za mene, uvijek mogu otići. Nadam se da neće biti tako, jer mislim da u HNK postoji prostor koji bi mlad glumac poput mene mogao ispuniti. To, jasno, ne ovisi samo o meni.

U HNK u Zagrebu danas igrate tri uloge. Koliko vremena mjesečno morate posvetiti radu u matičnoj kući i imate li osjećaj da ste u njoj dovoljno iskorišteni?
— Kako kada. Nekad igramo više, nekad manje. Glumci koji rade u HNK manje su zaposleni od kolega u drugim kazalištima. Nažalost, to je ozbiljan problem, uvjetovan prostorom. Teško je uskladiti tri kuće: operu, balet i dramu na jednoj pozornici. Otvaranje nove, dodatne pozornice za dramu bilo bi primjereno rješenje, premda ni tada problem ne bi bio u cijelosti riješen. Dosadašnja scena na Pešćenici nikako nije dobar odgovor za te potrebe. Postoje neke spekulacije o novom prostoru u središtu grada, riječ je o kinu Europa, možda bi to moglo biti dobro rješenje.

Što bi za Dramu HNK u Zagrebu značila druga scena?
— Rješenje gorućega problema prostora. Ona bi bila komornija i samim time otvarala bi nove mogućnosti repertoara. Da ne spominjem kako bi mogla uposliti veći broj glumaca i kako bismo, konačno, mogli imati veći broj izvedba nego sada. Veoma obeshrabruje rad na obnovi predstave koja nije igrala godinu dana, kako bi se odigrala možda pet puta.

Je li vas iznenadila »Vjesnikova« nagrada Dubravko Dujšin za vaše uloge u predstavama Očevi i sinovi i Proljetno buđenje?
— Jest. To je nagrada koja se obično dodjeljuje ljudima s mnogo više iskustva i godina rada. Još sam više bio počašćen zbog ljudi u žiriju. Na kraju krajeva, nagrada vrijedi koliko i oni koji ti je dodjeljuju.

Koju svoju ulogu smatrate najuspjelijom i zbog čega?
— Nisam siguran. Možda posljednju, Rossa Gardinera u komadu U posjetu kod gospodina Greena. Sigurno je najuspjelija ako je promatramo u kontekstu uspješnosti predstave. A to je i najvažnije. Ne želim gledati svoje uloge kao nešto izdvojeno iz cjeline predstave. Uostalom, ta uloga još raste, otkrivam i rješavam neke stvari koje su vrlo bitne za dalji razvoj. Ako možete rasti s ulogom, znači da je ona dobra. Da živi i diše. To se događa i s ulogom Boba u Velikoj Zvjerci, kao i s ulogom Arkadija Nikolajeviča u Očevima i sinovima.

Kako danas gledate na svoje uloge u predstavama u Teatru &TD i što mislite o budućnosti toga kazališta?
— Odigrao sam tamo tri uloge. Sve tri drage su mi iz različitih razloga. Ne znam što će se dogoditi s budućnosti ITD–a. Prilično je mutna, čini mi se. Svima nam je poznato što se tamo događalo protekle godine, ne vjerujem da je način na koji djeluje Nataša Rajković primjeren. Ona ima viziju, to je sigurno, no nisam siguran ima li ta vizija smisla.

Ima li u hrvatskom kazalištu dovoljno novih tekstova ili prevladava reinterpretiranje starih i što mislite o tome?
— Nema dovoljno novih tekstova, to je sigurno. Vrlo često sve se svodi na prežvakavanje i novo čitanje starih. Katkada to dovodi do blesave želje da se stvari naprave na neki novi način pod svaku cijenu, ne razmišljajući odveć o smislu i srži problema. Ponekad je bolje uzeti novi tekst, tekst u koji vjerujete, koji zaista želite raditi i jednostavno ga slijediti.

Zašto ste se odlučili za suradnju s Planet Artom, u čijim objema predstavama igrate glavne uloge?
— Zato što su obje te uloge velika prilika da se nešto kaže, da se igra u najboljem smislu te riječi. Oba su komada afirmativna. Pružaju veliku mogućnost igre, a pritom i govore o mnogim bitnim stvarima. Dotiču se svega, imaju mnogo rukavaca, mnogo divnih misli, oba donose nadu. Zahvalan sam što u njima igram i uživam u svakom trenutku.

Zašto ste toliko zainteresirani za tzv. afirmativnu američku dramu?
— Zbog svega što sam istaknuo u prethodnom pitanju. Te drame, na inteligentan i produhovljen način, bez dociranja, zapravo poučavaju. Ne mislim da kazalište to uvijek mora, ali osobno volim kada je tako. Takve predstave želim igrati. Ne mora to biti afirmativna američka drama, ali ona je upravo takva. Nema tu režijskog koncepta, nema drukčijih čitanja, samo gluma. To je ono što me zanima. Riječ i misao u prvom su planu, a to je ono što je, vjerujem, održalo kazalište do danas.

Smatrate li da gay lik Rossa Gardinera u predstavi U posjetu kod gospodina Greena može pridonijeti prihvaćanju ljudi istospolne orijentacije u Hrvatskoj?
— Ne znam. Nadam se. Premda sam skeptičan. Čak ni zagrebački Queer festival, koji je iznimno kvalitetan i koji jako poštujem, nije to uspio. Volio bih da ova predstava znači nešto u tom smislu, ali nismo je radili zbog toga. Ona nikako nije pamflet, govori o dvjema sudbinama, o boli i o ljubavi.

O čemu ste razgovarali s autorom djela? Možete li nam prenijeti neka njegova razmišljanja?
— Nismo imali mnogo vremena za razgovor, ali rekao je da ga se izvedba jako dojmila. Bio je pun hvale za produkciju i za našu igru. Štoviše, rekao je da je to jedna od tri najbolje izvedbe koje je ikada gledao, a gledao ih je više od pedeset. Iz njegovih usta to zaista nešto znači. Imao je i neke sugestije koje su se pokazale izvrsnima.

Jeste li očekivali ovakav interes publike za predstavu, koja svake večeri dobiva ovacije na nogama od prepune dvorane?
— Nisam razmišljao o tome. Samo smo radili. Kako se bližila premijera, postajali smo svjesni da se događa nešto posebno, ali ovo nisam očekivao. Mislim da ni Pero nije to očekivao.

Koji su vam sljedeći projekti?
— Snimam Bumerang do kraja svibnja i onda se nadam dobru odmoru do jeseni, kad bih trebao početi raditi u matičnom kazalištu.
Razgovarao Zlatko Vidačković

---

24 sata Andrej Kreutz objavljeno 02.02.2006.
Emil Belamarić ­ljubi studenticu prava Luka Dragić, glumac u sitcomu "Bumerang", predstavio je javnosti svoju djevojku, lijepu brinetu Anu HuljevSve uspješniji mladi glumac Luka Dragić i njegov više od 50 godina stariji kolega Pero Kvrgić prošloga su tjedna oduševili publiku na premijeri predstave "U posjetu kod gospodina Greena". Luka igra mladog biznismena, homoseksualca židovskog podrijetla, a na koktelu nakon predstave prvi je put javnosti predstavio djevojku s kojom je u vezi tri mjeseca. U kuloarima se šuškalo kako je Luka u vezi s glumicom Dariom Knez, koja s Lukom igra u sitcomu "Boomerang". Stoga je mnoge iznenadilo kada mu je nakon premijere strastvenim poljupcem čestitala lijepa brineta Ana Huljev. Ana je studentica prava, a s Lukom se poznaje iz djetinstva. Povremeno su se viđali, a kemija među njima dogodila se prošloga ljeta na odmoru kod Lukina najboljeg prijatelja, koji je Anin rođak. Ljetna romansa prerasla je u ljubav nekoliko mjeseci kasnije. Zajedničke trenutke provode u Lukinu domu, jer je mladi glumac zbog posla preumoran za izlaske. Uspjeh
Luka Dragić član je HNK Zagreb. Igrao je zapažene uloge u filmovima "Kraljica noći" i "Ne dao Bog većeg zla"

Slavko Brankov, glumac

gloria
2006., travanj, broj: 589
SLAVKO BRANKOV

Bolest liječim i šalama

Zagrebački glumac, Crni Jack iz legendarnih 'Smogovaca' koji se opet prikazuju na malim ekranima, nakon operacije raka na plućima krenuo je na kemoterapiju pun optimizma, jer mu snagu daju i njegove tri cure: kćeri Dunja i Tena te 32 godine mlađa djevojka Lea





Napisala Jagoda Zamoda
Snimci: Petar Jurica i Glorijina arhiva

U mojim se godinama, zbog stresnog i donekle neurednog načina života, može očekivati da te strefi infarkt, ali ovoj se tumorčini doista nisam nadao. Da nije bilo moje Lee, koja me natjerala liječniku, i mog instinkta koji me upozoravao da uporni bolovi u leđima i otežano disanje nisu bez vraga, tko zna kad bi bio otkriven tumor koji je godinama podmuklo i polako izjedao moja pluća - govori 54-godišnji zagrebački glumac Slavko Brankov, popularni Crni Jack iz "Smogovaca", nekadašnjeg vrlo popularnog TV serijala koji se ponovno emitira na HTV-u.

Prije dva mjeseca, dok je snimao krimiserijal "Balkan Inc.", u kojem glumi šefa albanske mafije, te sapunicu "Zabranjena ljubav" u kojoj tumači epizodnu ulogu -ure Čvarkeša, žalio se svojoj djevojci Lei na bol u gornjem dijelu leđa. No, pripisivao je to umoru, problemima s kralježnicom, a pretpostavljao je da bi se moglo raditi i o reumi. Prema svojem zdravlju, priznaje Brankov, nije se odnosio nemarno, naprotiv, držao je pod kontrolom niski tlak, uzimao vitamine, pazio na prehranu.

- Ipak sam - kaže - poslušao Leu i otišao k svojoj liječnici opće prakse. Zbog stalnog kašljucanja poslala me na pretrage krvi i snimanje pluća. Krvna slika bila je uredna, no kad su napravljene rengenske snimke pluća, tehničar je, gledajući ih, vrtio glavom: "Ne bu dobro, ne bu dobro. Vel'ka rupa, vel'ka rupa." Brzinom munje odjurio sam u Bolnicu za plućne bolesti na Jordanovcu, u kojoj je moj prijatelj i kolega Žarko Potočnjak prije nekoliko godina bio pacijent. On me preporučio svojim liječnicima - pulmologu i internistu Nevenu Miculiniću i kirurgu Zoranu Slobodnjaku. Za četiri dana obavio sam sve potrebne pretrage, a usput dijelio autograme sestrama i bolesnicima. Dijagnosticirana mi je upala bronha, a liječnički konzilij odlučio je da moram hitno na operaciju. To me i spasilo, jer kad su me "otvorili", naišli su na neuobičajen karcinom koji se godinama razgranavao. Izrezali su mi dio lijevog plućnog krila, a desno, sasvim zdravo, ostalo mi je, nasreću, netaknuto. I zaradio sam pritom, zbog crnog plućnog krila, još jedan nadimak - Crni gavran.

Kaj tu delaš u pidžami?

Slavkova djevojka Lea Slukan, 23-godišnja studentica organizacije i kulturnih djelatnosti, koja je bila uz njega kad mu je liječnik priopćio prvu dijagnozu, dva sata čekala je ishod operacije. Kad se probudio iz narkoze, Brankov joj je ohrabrujuće mahnuo iz bolesničke postelje na intenzivnoj skrbi, odakle je već sutradan premješten na odjel. U bolnici su ga posjećivale njegove zabrinute kćeri, 33-godišnja etnologinja Dunja (iz njegova prvog braka), i 12-godišnja Tena (dijete iz drugog braka) koja je od šoka dobila osip. Sjedeći uz očev krevet, gledala ga je, dodirivala i govorila: "Moj tatica, moj tatica, baš si mi sladak." I Teninu mamu, glumicu Marinu Nemet, potresla je bolest bivšeg supruga.
Od kolega, među prvima ga je posjetio Božidar Koščak, Kumpić iz "Smogovaca" .
- Došao je vidjeti - šali se Brankov - kako stoje moja plućica, a ona su već bila - na kiselo. Odstranili su mi uljeza, krvna mi je slika bila dobra, a kako sam inače u snazi, oporavio sam se prije nego što su liječnici očekivali. Stoga me doktor Slobodnjak, kad me deseti dan nakon operacije sreo u hodniku, gotovo potjerao iz bolnice: "Kaj tu delaš u pidžami, odi doma!"
Otad je Brankov na kućnoj njezi u domu svoje 32 godine mlađe djevojke Lee, u koju se zaljubio preklanjsko proljeće, kad su im se pogledi sreli u čekaonici zagrebačkog kiropraktičara Krešimira Pajdakovića. Tri tjedna nakon operacije, 4. travnja, Brankov je krenuo na kemoterapiju. Dok je u jednu ruku primao jaki koktel lijekova, drugom je - dijelio autograme.

Prvi ciklus kemoterapije, koji je trajao osam sati, dobro je podnio, mučno mu je bilo tek sutradan, a dva-tri dana nakon toga osjetio je slabost sličnu onoj kao kad ga svlada gripa. Izgubio je i dva kilograma, no zahvaljujući kuhinji Leine mame, postupno ih je i vratio.
Nakon drugog ciklusa kemoterapije, koji ga očekuje 25. travnja, liječnici će procijeniti je li potrebno i zračenje. Ne zabrinjava ga mogućnost da zbog kemoterapije ostane bez kose, no, morao se odreći nekih navika.

Razočaran svojim teatrom

- Sve donedavno nisam se odvajao od cigarete. Posljednji dim povukao sam pola sata prije operacije. Čuo sam, međutim, da tumor može nastati i od neisplakanih suza - tvrdi Brankov, kojem sad smeta miris cigareta, ali i crne kave, pa u kafićima na zagrebačkom Jarunu, u koje zalazi dok je na bolovanju, sjeda u odjeljak za nepušače. Naručuje mineralnu vodu. Nekoć je dane i noći provodio u kafiću kazališta "Gavella", gdje je, kaže, gotovo i spavao, no sad ime svog matičnog teatra izgovara s gorčinom. Duboko je razočaran. Osim nekolicine kolega, poput Zlatka Viteza, Mirjane Majurec i Žarka Potočnjaka, nitko iz uprave nije se raspitivao kako mu je, niti ga posjetio dok je ležao u bolnici, a ni sada kad se oporavlja kod kuće.

- Metastaze su, zapravo, u teatru "Gavella", a ne u mom tijelu - zaključuje Brankov, nekadašnji varaždinski fakin koji je cijeli svoj glumački vijek posvetio upravo toj kazališnoj kući. U "Gavellu" je došao još kao student, i ondje je puna tri desetljeća u stalnom angažmanu. Odigrao je 250 uloga, od toga dvadesetak glavnih, glumio je i s Histrionima na Opatovini, a izvodio je i monodrame. O svojoj teškoj bolesti govori sa smiješkom, čak zbijajući šale na vlastiti račun.

- Službeno priznajem da sam bolestan, ali privatno - ne. Dosad sam znao da uz mnogo prijatelja imam i mnogo neprijatelja, no ovaj me moj unutarnji neprijatelj uistinu zaskočio. Stoga se molim Bogu da mi pomogne da pobijedim sve što je suvišno u mojem tijelu. Ja sam borac. I optimist. Kazalište mi više nije najvažnije: nije me briga tko je preuzeo moje uloge, naprosto nemam vremena razmišljati o tome. Sad postoje drugi prioriteti. Više mislim na sebe, iz sebe crpim snagu. No, znam da nisam sam. Jer najjaču mi snagu daje pogled na moje cure: Leu, Tenu i Dunju - kaže Slavko Brankov, uvjeren da će 55. rođendan, 19. svibnja, dočekati potpuno oporavljen.

'Posljednji dim povukao sam pola sata prije operacije, no čuo sam da tumor može nastati i od neisplakanih suza', kaže 54- godišnji glumac 'Gavelle'

U Leu Slukan zaljubio se preklani, kad ju je ugledao u čekaonici kod kiropraktičara

---

24 sata Romana Vukadin objavljeno 07.03.2006.
Crni Džek upoznao curu ­kod kiropraktičaraPedesetpetogodišnji slavni glumac, poznat po uvrnutom smislu za humor, svoj mir našao je uz 32 godine mlađu apsolventicuJedan od najslavnijih hrvatskih glumaca Slavko Brankov, koji se još od 80-ih, otkako su krenuli "Smogovci", ne može riješiti nadimka Crni Džek, osim poslovnih niže i ljubavne uspjehe. Brankov je u zadnjih nekoliko godina nanizao odlične glavne "role" u kazalištu, glumio je u filmu "Ajmo Žuti", a trenutačno sprema ulogu kriminalca Mikija u novoj humorističnoj seriji "Damin Gambit".
No Slavka uz glumu ispunjava i velika ljubav prema lijepoj 23- godišnjoj apsolventici Lei.
- Sad smo mi kao zvijezde. Svuda nas ima! Svoju Leu sam upoznao kod kiropraktičara. On mi je okrenuo glavu prema Beogradu, a umjesto Srba vidio sam nju. I to je bilo dovoljno za početak naše ljubavi - priča romantični Brankov.
Sve češuće ga se, umjesto u birtijama, može vidjeti u šetnjama centrom grada, gdje s Leom hoda ruku pod ruku, a voli je iznenaditi i cvijećem.
- Danas su kriteriji i vrijednosti u glumi totalno promijenjeni. Kada vidim Zuhru na televiziji dobijem proljev, a on je sada junak države i vrsni glumac. I on i Pervan mlate silne pare, a ja subotom moram jesti goveđu juhu iz vrećice! Ali, nema veze, doći će i meni perje - šali se Brankov.
Trenutau010Dno je okupiran spremanjem uloge u seriji "Damin Gambit", koja bi trebala krenuti na HRT-u, a tamo će "pljačkati" Bobija Marottija i Darka Ljuštinu, koji su smješteni u staračkom domu. Očito se Crni Džek ne može riješiti uloge sitnih kriminalaca, ali publika i kritika najviše ga hvali dok glumi žene. Kocka
Brankova se do prije nekoliko godina u jutarnjim satima moglo vidjeti u Casinu na Trgu bana Jelačića.
- Još bute rekli da sam kockar! Nemam više perja za kockanje - kaže glumac


Mlada Lea bi voljela glumiti
Lea je prije nekoliko dana sa Slavkom u mirnoj atmosferi proslavila 23. rođendan. Simpatična Lea trenutačno je apsolventica Visoke škole za poslovanje i upravljanje u Zaprešiću, a otkriva nam da bi i ona jednom voljela postati glumica. Puno sreće!

Mario Mlinarić, glumac

Datum objave: 1.3.2006 Rubrika: Fokus

GLUMAC »ZABRANJENE LJUBAVI« DOŽIVIO PROMETNU NESREĆU
Mario Mlinarić ozlijeđen pri padu s motora



ZAGREB – Nekadašnji prvi pratitelj Mistera Hrvatske i Mistera turizma, a danas glumac u seriji »Zabranjena ljubav« Mario Mlinarić ozlijedio se u prometnoj nesreći kada je prije nekoliko dana pao s motocikla.
Prema tvrdnjama njegovih poznanika, glumac je pritom zadobio lakše ozljede, odnosno izderao je lakat dok nije ...
Novi list

---

24sata objavljeno 30.05.2006. Mario Mlinarić ­vraćen u ekipu 'Zvijezda'Mario Mlinarić, glumac RTL-ove sapunice "Zabranjena ljubav", jedan od članova ekipe "Zvijezda" koji je ispao među prvima.
- Mislim da sam izbačen jer glumim u sapunici koja se emitira na drugoj televiziji, a ne na HRT-u - rekao je Mario koji je jučer vraćen u ekipu.
- Ne bih se vratio da ovo nije humanitarnoga karaktera - zaključio je.

Adam Končić, glumac

24 sata Martina Kocijan objavljeno 22.04.2006. Novinar Krešo iz sapunice postao ­zagorski "coprnjak"­Glumac Adam Končić postao je čarobnjak mjesta SekirišćePopularni mladi glumac Adam Končić, koji u hit-seriji "Ljubav u zaleđu" glumi odlučnog novinara Krešu, naslijedio je ovih dana neobičnu narodnu tradiciju. U zagorskom su ga selu Sekirišće proglasili počasnim "coprnjakom", odnosno foklornim čarobnjakom.
- U tome mjestu postoji zanimljiva turistička destinacija s Coprnjastom stazom koja vodi i do moje kleti. Turisti koji dogovore obilazak dolaze u moju klet, gdje ih dočekujem i s njima se družim. Nije teško biti coprnjak, jer sam coprnjaštvo već odavno istrenirao - kaže Končić koji se te obveze rado prihvatio i zbog ljubavi prema zagorskom kraju. - Sve što radim, radim za Zagorje koje iskreno volim.
Želim da me se prikazuje kao glumca koji voli svoj rodni kraj jer ja sam samo jednostavan čovjek od Zagorja - objašnjava "novinar Krešo" i dodaje kako slava koju je stekao svakotjednim pojavljivanjem na Prvom programu HRT-a nije mnogo utjecala na njega.
- Prilazi mi sve više ljudi koji traže moj autogram i fotografiju s njima. Prijatelji i poznanici čak me i zovu Krešo.

Boris Dvornik, glumac

24 sata Hrvoje Prnjak objavljeno 21.01.2006. Boris Dvornik: ­Oni su prgava obitelj­Boris DvornikLegendarni splitski glumac otkriva kako se obitelj Dvornik najviše žali da im je snimanje realityja užasno napornoNije riječ o nikakvoj glumi, oni su stvarno takva obitelj, kaže legendarni glumac Boris Dvornik za sina Dina, Danijelu i unuku Ellu u realityju "Dvornikovi". Ono što srijedom redovito gleda u "Dvornikovima", kaže Boris, uopće ga ne iznenađuje.
- Kod Dina nema kalkuliranja i prenemaganja. Znao sam da će biti odličan, to jest, posve prirodan. Zapravo, "Dvornikovi" su i bolji nego što sam mislio da će biti. U profesionalnom smislu, serija je odlična. Od snimanja do montaže - kaže Boris koji je od početka bio oduševljen idejom o snimanju showa.
Priznaje kako se "prgava" obitelj najviše žalila kako im je snimanje malo naporno, da sve dugo traje.

Goran Manić, glumac

24 sata objavljeno 09.04.2006. Nisam lijep pa glumim ­svodnike i kriminalceIako kaže da nije lijep, žene ga voleGlumac, slikar i plesač Goran Manić glumi negativca u seriji "Balkan Inc." na Novoj TV i RTL-ovoj "Zabranjenoj ljubavi"Gorana Manića trenutačno gledamo u ulozi negativca u seriji "Balkan Inc."
Nove TV, gdje glumi kriminalca Leku, a u RTL-ovoj "Zabranjenoj ljubavi" igra Alana, vlasnika modne agencije, zapravo svodnika.
- Nisam dovoljno lijep za pozitivca pa u Hrvatskoj stalno glumim negativce - uz smijeh kaže Goran koji je svoju prvu ulogu odigrao u kultnom Kusturičinu "Undergroundu".
35-godišnji glumac godinama je živio i radio u Pragu, gdje je završio likovnu akademiju. Imao je nekoliko izložbi i sad sprema novu. Bavio se i suvremenim plesom, a u zadnje vrijeme trenira i afro-brazilsku borilačku vještinu "capoeiru". Uz toliko različitih interesa i ne čudi da nema vremena za djevojke.
- Prezaposlen sam. Trenutačno mi je jedina partnerica mačka - kaže Goran koji se oženio kad je imao samo 19 godina i rastao s 20.

Zijad Gračić, glumac

---

---

Objavljeno: 21.06.2006.14:49.
Updated: 29.07.2006

Damir Markovina, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Damir
prezime: Markovina
spol: muško
datum rođenja: 1974
zanimanje: karatista
trenutno prebivalište: Zagreb

Updated:16.07.2006.

Zlatko Ožbolt, glumac

24sata objavljeno 15.05.2006. Glumac Zlatko Ožbolt ­oženio se drugi put­Trener Malek iz sapunice 'Ljubav u zaleđu' u društvu supruge AneZlatko Ožbolt, glumac zagrebačkoga kazališta Komedija, televizijskoj publici poznatiji kao nogometni trener Malek iz sapunice “Ljubav u zaleđu”, oženio se svojom djevojkom, novinarkom Anom Gruden. Naočiti Zlatko, koji na pozornici vrlo često glumi zavodnike, svoju je suprugu upoznao prije desetak godina u kazalištu Komedija, gdje je Ana bila zaposlena kao balerina.
Civilno vjenčanje održano je ovaj petak u krugu obitelji i bliskih prijatelja koji su nakon svečanog obreda nastavili feštati u zagrebačkom klubu Hemingway.
Ana, danas novinarka, kći je Morane Paliković Gruden, predsjednice Skupštine Grada Zagreba od svoje je majke preuzela vođenje lista Zaposlena žena.
Dugogodišnje prijateljstvo Ane i Zlatka, izjavili su svojedobno u jednom tjedniku, preraslo je u ljubav prije tri godine, nakon njegova razvoda od glumice Sanje Marin, s kojom ima četiri godine starog sina Marka.

+Slobodan Šembera

Preminuo Slobodan Šembera

Nakon duge i teške bolesti u Ljubljani je preminuo hrvatski književnik i novinar te nekadašnji direktor Teatra ITD Slobodan Šembera. Slobodan Šembera (Zagreb, 1947.) bio je urednik i tajnik u Telegramu, više mandata direktor Teatra ITD (1977. - 1989.), zatim urednik Informativno-nakladničke djelatnosti Studentskog centra u Zagrebu, nakon čega se preselio u Ljubljanu.


Feljtonima i novelama javio se u Poletu i Studentskom listu krajem 60-ih, zatim objavljuje putopise i kazališne osvrte. Objavio je knjigu feljtona i kozerija "Memoari jednog tajnika" (1976.) i knjigu dramskih tekstova "Trovanje štakora" (1979.).

Ispraćaj Šembere, koji je umro 3. travnja u ljubljanskom Kliničkom bolničkom centru, bit će na zagrebačkom Mirogoju 11. travnja. (HINA)

+Vlasta Dryak-Kankelj, glumica

Preminula glumica Vlasta Dryak-Kankelj

Dramska umjetnica Vlasta Dryak-Kankelj umrla je u srijedu, 8. ožujka, u Los Angelesu u 95. godini života. Vlasta Dryak-Kankelj rođena je 10. listopada 1911. u Zagrebu. Do odlaska u inozemstvo nastupala je u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, u kojem je debitirala s ulogom Porcije u Shakespearovu "Mletačkom trgovcu" davne 1935.


Na njezin 94. rođendan potkraj prošle godine uručena joj je u ime ministra kulture Republike Hrvatske Bože Biškupića Monografija Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i srebrna medalja, koje su izdane u povodu stote obljetnice te kazališne kuće u kojem je počela karijeru, podsjetila je, javljajući o njezinoj smrti, hrvatska konzularna savjetnica u Los Angelesu Branka Soemen.

U matičnoj kazališnoj kući nastupala je u sezonama 1935./36., 1940.-1944. i 1945.-1952., a u tom je razdoblju gostovala u Pragu, Novom Sadu i Skopju. Nakon toga se seli u Pariz, a od 1959. živi u Sjedinjenim Američkim Državama i bavi se pedagogijom.

U klasičnom repertoaru istaknula se kao Ofelija u "Hamletu" i Hipolita u "Snu ljetne noći" (Shakespeare) te Marijana u Moliereovu "Škrtcu". Nastupala je i u dramama "Ljubavnik" i "Nasukani" Bernarda Showa, "Kraljevska visost" Somerseta Maughama, te u domaćim "Na taraci" Ive Vojnovića, "Mećavi" Pere Budaka i drugima.

Uvijek vezana ljubavlju za domovinu, s Hrvatima u Kaliforniji uvježbavala djela hrvatskih autora.


(Hina)

+ Đorđe Bosanac, glumac

Srijeda, 31. svibnja 2006.


--------------------------------------------------------------------------------




Preminuo Đorđe Bosanac
OSIJEK - Glumac Đorđe Bosanac, član Drame HNK u Osijeku, preminuo je u ponedjeljak, 29. svibnja u 58. godini života.
Bosanac je glumačku karijeru započeo u HNK u Osijeku 13. studenoga 1971. u predstavi »Napola na drvetu« Petera Ustinova i ove godine je trebao obilježiti 35. obljetnicu umjetničkoga rada.
U HNK u Osijeku je proveo glavninu profesionalne karijere, ali bio je i glumac i ravnatelj Dječjeg kazališta u Osijeku, glumac Kazališta »Trešnja« u Zagrebu te slobodni umjetnik. Uspješno je ostvario mnoge uloge, a posljednja umjetnička ostvarenja su mu bila u predstavama »Teštamenat«, »Cyrano de Bergerac«, »Sam čovjek«, a uloga gospođe Prestopil u predstavi »Događaj u mjestu Gogi« bila mu je posljednja uloga na daskama HNK u Osijeku. [K. R.]
Vijesnik

---

Rođen u Pavlovcu (Grubišno Polje) 1948 godine.

Diplomirao je Glumu na dislociranom studiju Akademije za kazalište, film i televiziju Sveučilišta u Zagrebu.
U angažmanu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku je od 1971. godine.
Do sada igrao u mnogim predstavama od kojih izdvajamo samo neke: Neprijatelj naroda, Adam i Eva / Hrvatska rapsodija, Pravac nebo , Mačak u vreći, Na tri kralja , Utvare , Tako je ako vam se čini, Inoče, Male komedije, Romeo i Giulietta, Plava soba, Rodbinske veze, Jedan dan istine, Kažiprst, Jug 2, Kraljevo, Ujak Vanja, Macbeth, Idiot, Teštamenat, Vodena koka, Cyrano de Bergerac, Sam čovjek
Nastupao na radiju, televiziji i na filmu.

Filip Šovagović, glumac

HNK-Split
Film.hr
Blog
hciti.hr
Gavella

Pero Kvrgić, glumac

Datum objave: 28.7.2005 Rubrika: Opatija

MALI LJETNI RAZGOVORI – PERO KVRGIĆ, DOAJEN HRVATSKOG GLUMIŠTA
Otvorena opatijska publika



OPATIJA – Prvak hrvatskog glumišta, kazališni, filmski i televizijski glumac Pero Kvrgić, dobitnik mnogobrojnih nagrada, gostovao je nedavno u Opatiji. Uoči predstave »Stilske vježbe« u kojoj je nastupio uz Lelu Margitić, zamolili smo ga za kratak razgovor...
Imate li još uvijek tremu i nakon 37 godina izvođenja ...
Novi list

---

Darko Rundek, glazbenik i glumac

Datum objave: 31.7.2005 Rubrika: Kultura


Rundek: Film je žestok posao



Glazbenik Darko Rundek predstavio se motovunskoj publici kao glumac u čak dva filma. U koprodukcijskom filmu »Pogled s Eiffelova tornja« Nikole Vukčevića (Srbija i Crna Gora/Hrvatska/Slovenija) pojavljuje se u manjoj ulozi, a u slovenskom filmu »Ruševine« Janeza Burgera igra glavnu ulogu, karizmatičnog i manipulativnog kazališnog redatelja koji ...
Novi list

Marija Škaričić, glumica

Datum objave: 4.8.2005 Rubrika: Petkom

GLUMICA MARIJA ŠKARIČIĆ U HUMORISTIČNOJ SERIJI »BUMERANG« NA NOVOJ TV
Još sam na početku



Glumica Marija Škaričić, koju je šira javnost upoznala ponajprije nakon vrlo uspjelog filma »Ta divna splitska noć« i osvojene nagrade za najbolju glumicu na festivalu u Sarajevu, kao da slijedi Bregovićev savjet kamo treba poći usred ljeta. Pronašli smo je, naime, u slovenskoj Kranjskoj Gori usred šetnje i uživanja u svježim zraku. – Ovo mi je ...
Novi list

Goran Navojec, glumac

Datum objave: 12.8.2005 Rubrika: Kultura

GORAN NAVOJEC, HAMLET U PREDSTAVI KAZALIŠTA ULYSSES KOJA ĆE PREMIJERNO BITI IZVEDENA 19. I 20. KOLOVOZA NA MALOM BRIJUNU
Svaki je Hamlet glumački drukčiji

Postoji priča o tome da je prvi glumac koji je davno igrao Hamleta i koji je bio prvi Hamlet, težio oko stotinu kilograma, bio je četrdesetogodišnjak i bolovao je od astme... Hamlet varira od redatelja do redatelja, on u mnogome ovisi o redateljskoj viziji toga lika... Ali uvijek je aktualan i u tome se sastoji njegova posebnost

Goran Navojec bit će Hamlet u novoj predstavi Kazališta Ulysses, u režiji Lenke Udovički. Premijere »Hamleta« zakazane su za 19. i 20. srpnja na Malom Brijunu, a uslijedit će još osam izvedbi od 21. do 28. kolovoza. Uoči premijere, između proba za predstavu, s Navojcem, trenutno jednim od najpopularnijih naših glumaca, ...
Novi list

Leona Paraminski, glumica

Datum objave: 12.8.2005 Rubrika: Fokus

POZNATA HRVATSKA GLUMICA PREGOVARA O POTENCIJALNIM GLUMAČKIM ANGAŽMANIMA U SAD-u
Leona Paraminski kreće u osvajanje Hollywooda

Želim biti angažirana u filmovima »A« produkcije, no nadam se da neću glumiti samo »Ruskinje«, kaže Leona

Leona Paraminski, dvadeset petogodišnja hrvatska glumica s mnogim zapaženim ulogama u filmovima, TV serijama i kazalištu, potvrdila nam je jučer glasine da će do kraja godine pokušati osvojiti Hollywood. Pregovori s potencijalnim agentima, objasnila je ona, trenutačno su u tijeku, a holivudski izazov prepun mogućnosti ...
Novi list

---

Pier Luigi Zollo, glumac

Datum objave: 16.8.2005 Rubrika: Kultura

UMRO TALIJANSKI GLUMAC PIER LUIGI ZOLLO
Odlazak riječkog »Michelangela«



RIJEKA – Ovih dana preminuo je talijanski glumac Pier Luigi Zollo, koji je kao gost glumio Michelangela Buonarrotija u predstavi koju je prema predlošku Miroslava Krleže 2001. postavila Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, te u predstavi »Album di famiglia« Alessandra Damianija. Posljednji pozdrav ovom poznatom imenu talijanskoga ...
Novi list

Iva Marjanović, glumica

+Damir Mejovšek, glumac

(Metkovic, 07.05.1933-Zagreb 23.06.2006).
Diplomirao na zagrebackoj Akademiji za kazalisnu umjetnost (1980). Nastupao u zagrebackom HNK-u, Dramskom kazalistu Gavella, Komediji i dr. Igrao u vise od 200 uloga (npr. 350 nastupa kao Tevje u mjuziklu Guslac na krovu); nastupao na TV (popularni Secerko u TV seriji Udruzenje radoznalih) i u filmskim koprodukcijama. Pisao radiodrame (Obicna smrt Jima Custera).Suosnivac fonda Gladno dijete (pri UN-u) i njegov predsjednik (1980). Zastupnik u Saboru RH (1990-1992) HL

---

24.06.2006 01:15

LEGENDA GLUMIŠTA
Preminuo Damir Mejovšek


Jučer je u Zagrebu preminuo poznati dramski umjetnik Damir Mejovšek, dugogodišnji član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta. Rođen je 1933. godine u Metkoviću. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, a prvi angažman dobio je 1962. godine u kazalištu Komedija. U nezaboravnoj ulozi mljekara Tevyea u "Guslaču na krovu" u samo jednoj sezoni imao je čak 250 nastupa. Godine 1979. prešao je u HNK. U bogatoj karijeri odigrao je više od 200 uloga, a glumio je i u mnogim televizijskim serijama, radiodramama i zabavnim emisijama.
Odigrao je mnoge uloge, primjerice u "Gloriji" Ranka Marinkovića, Brechtovoj "Majci Courage", Majdakovoj "Hrvatskoj kuhinji", Krležinom "Banketu u blitvi" i "Galiciji". Posljednja premijera u HNK u kojoj je glumio bila je Pirandellova drama "Večeras se improvizira" u režiji Zlatka Svibena. Pisao je prozu, drame i povremeno objavljivao poeziju. Bavio se i novinarstvom, pisao za Večernji vjesnik, Narodni list, Večernji list, Plavi vjesnik i Vjesnik.

U srpnju 1991. kratko je vrijeme bio zamjenik ministra obrane, kasnije savjetnik u tom ministarstvu. Bio je zastupnik u prvom sazivu Sabora, no zov kazališnih dasaka bio je prevelik pa se već iduće godine vratio u HNK u kojem je ostao do odlaska u mirovinu 1996. godine.

(M. Z.)
Vecernji list

---

Damir_Mejovsek_29-12-00

---

UMRO GLUMAC DAMIR MEJOVŠEK
(24.06.2006. 12:28)

U Zagrebu je danas umro Damir Mejovšek, hrvatski kazališni i televizijski glumac te dugogodišnji član Drame zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta.
Damir Mejovšek je rođen 7. svibnja 1933. u Metkoviću. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Prvi angažman dobio je 1962. u kazalištu Komedija u kojemu je odigrao niz uloga, a 1979. je prešao u HNK, u kojemu je prvi put nastupio kao student glume 1955., kao Paž u Svetoj Ivani u režiji Bojana Stupice.

Odigrao je mnoge uloge dramskog repertoara, primjerice, u "Gloriji" Ranka Marinkovića, Brechtovoj "Majki Courage", Majdakovoj "Hrvatskoj kuhinji", Krležinom "Banketu u blitvi" i "Galiciji" te drugim dramama. Posljednja premijera u HNK u kojoj je glumio drama je Luigia Pirandella "Večeras se improvizira" u režiji Zlatka Svibena.

Glumio je u brojnim TV serijama, radio dramama te zabavnim emisijama. Pisao je za Večernji vjesnik, Narodni list, Večernji list, Plavi vjesnik i Vjesnik, ali bavio se i pisanjem proze, drame, te povremeno objavljivao poeziju.

Bio je saborski zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora, a 1992. vratio se u kazalište gdje je ostao do odlaska u mirovinu 1996.


Izvor: HINA
(24.06.2006. 12:28) tanja
Popcorn

---

Zoran Bečić, glumac

Datum objave: 31.3.2006 Rubrika: Kultura


U Sarajevu preminuo glumac Zoran Bečić



SARAJEVO – Istaknuti bosanskohercegovački glumac i ravnatelj Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu Zoran Bečić umro je iznenada u srijedu u 67. godini života. Bečić je svoje prve glumačke korake načinio u kazalištu »Marina Držića« u Dubrovniku da bi potom cijeli svoj radni vijek proveo u sarajevskim kazalištima. Posljednju ulogu pred ...
Novi list

Vanja Matujec, glumica

Datum objave: 31.3.2006 Rubrika: TV 7

ZAGREBAČKA GLUMICA VANJA MATUJEC U SAPUNICI »ZABRANJENA LJUBAV« TUMAČI LIK BIBE LONČAR
Glumac postoji dok igra



Razgovarao Ozren FRANIĆ Snimio Darko JELINEK

Jedna od iskusnijih karika RTL-ove sapunice »Zabranjena ljubav« je zagrebačka glumica Vanja Matujec, koja u seriji tumači lik Biserke Lončar - Bibe. Osim niza kazališnih uloga u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, tumačila je uloge u mnogim filmskim i televizijskim ostvarenjima sve do ranih 90-ih godina, kada je ...
Novi list

Milan Štrljić, glumac

Datum objave: 31.3.2006 Rubrika: Kultura

ODLUKA SPLITSKOG GRADSKOG VIJEĆA
Milan Štrljić ponovno intendant HNK



SPLIT – Odlukom većine splitskih gradskih vijećnika Milan Štrljić imenovan je novim – starim intendantom splitskoga HNK. Protiv njegova imenovanja bilo je troje SDP-ovih vijećnika koji su predlagali izbor Zoje Odak smatrajući da bi nacionalna dramska prvakinja bila bolje rješenje na tom mjestu jer je splitsko kazalište za Štrljićeva ...
Novi list

Ivan Brkić, glumac

Datum objave: 17.3.2006 Rubrika: Petkom

IVAN BRKIĆ, MOMO DESNICA U SERIJI »BALCAN INC.«
Često mi dodjeljuju uloge negativaca



Na male ekrane 20. ožujka dolazi nova, odnosno prva kriminalistička serija u Hrvatskoj, »Balkan inc.«, koja će na programu Nove TV pratiti zanimljive, mračne priče iz »podzemnog« svijeta.
U seriji utemeljenoj na dvama romanima Roberta Naprte »Bijela jutra« i »Marševski korak«, uz Aleksandra Cvjetkovića, Mustafu Nadarevića, ...
Novi list

Vesnu Tominac Matačić, glumica

Datum objave: 10.3.2006 Rubrika: Petkom

GLUMICA VESNA TOMINAC MATAČIĆ, ZLICA RTL-ove SAPUNICE »ZABRANJENA LJUBAV«
Ništa nisam propustila



Glumicu Vesnu Tominac Matačić već neko vrijeme možemo gledati kao Karolinu Novak, zločestu crnu ženu iz RTL-ove »Zabranjene ljubavi« za koju bi neki kazali da je gotovo idealna preslika prosječnog domaćeg »šefa«. Iako iza nje danas stoje inozemni filmski projekti poput talijanskog filma »La frontiera«, kao i dugogodišnje glumačko iskustvo, Vesna ...
Novi list

Ines Bojanić, glumica

Datum objave: 17.2.2006 Rubrika: Petkom

GLUMICA INES BOJANIĆ SVOJOM ULOGOM FRIZERKE MARIJANE, KOJU TUMAČI U AVINOJ SAPUNICI »LJUBAV U ZALEĐU«, OSVOJILA SIMPATIJE GLEDATELJSTVA
Ja sam vuk samotnjak



Glumica Ines Bojanić svojom ulogom frizerke Marijane, koju tumači u Avinoj sapunici »Ljubav u zaleđu«, osvojila je simpatije gledateljstva i slomila srca barem desetak svojih obožavatelja. Nakon mjeseci svakodnevnog snimanja, sada Ines zajedno s ekipom iz sapunice križa dane na posebnom »kalendaru« koji odbrojava posljednje trenutke snimanja ...

Novi list

Vesna Ravenšćak glumica

Ivna Bruck, glumica

Datum objave: 29.1.2006 Rubrika: Kultura

IVNI BRUCK NAKON ODBIJANJA ULOGE NIJE PRODUŽEN UGOVOR U HNK IVANA PL ZAJCA
Glumica kažnjena jer se odbila razodjenuti?

Nakon problema koji su nastali odlaskom Elvije Nacinovich iz predstave, te promjena koje je redatelj Damir Zlatar Frey počeo uvoditi, shvatila sam kako uloga, kao i cijela predstava, definitivno ne odgovaraju mom moralu i duši, kaže Bruck

RIJEKA – Nakon što smo pisali o tome da glumci za odbijanje uloga uglavnom ne snose teže posljedice, u redakciju nam se javila Ivna Bruck, glumica Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca, koja tvrdi da je neposredna žrtva sankcija zbog odbijanja uloge. Naime, kad se vratila s bolovanja koje je dobila tijekom rada na predstavi »Zločin na ...
Novi list

Marin Knežević, glumac

Datum objave: 3.2.2006 Rubrika: Fokus

PORTAL GAY.HR ODABRAO »NAJGAY FRIENDLY« OSOBU
Marin Knežević queer prijatelj 2005.

Titulu najhomofobičnije osobe 2005. prema glasanju posjetitelja stranice gay.hr ponio je pjevač Jacques Houdek koji nije želio komentirati rezultat izbora

ZAGREB – Nakon završetka jednomjesečnog glasanja posjetitelja internet stranice www.gay.hr, »najgay friendly« osobom proglašen je glumac iz RTL-ove sapunice »Zabranjena ljubav« Marin Knežević, dok je titulu homofoba godine ponio Jacques Houdek.
– Malo jesam iznenađen priznanjem, ali mi je i drago što je moj rad ne
Novi list

Beti Lučić, glumica

Lučić , Beti OSNOVNI PODACI
ime: Beti
prezime: Lučić
spol: žensko
datum rođenja: 23.3.1970
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Datum objave: 24.1.2006 Rubrika: Kultura

GLUMICA BETI LUČIĆ, DANAS U STATUSU SLOBODNE UMJETNICE, DOBILA DUGOGODIŠNJI RADNI SPOR PROTIV RIJEČKOG KAZALIŠTA
Sud vratio glumicu na posao nakon 11 godina

Još se ne zna koliku će svotu kazalište, odnosno Grad Rijeka, morati isplatiti glumici koja je odbila ulogu jer se navodno nije htjela skinuti na pozornici – prema nekim kalkulacijama to bi moglo doseći i milijun kuna

RIJEKA – Pravomoćnom sudskom presudom glumica Beti Lučić dobila je nakon jedanaest godina radni spor koji je vodila protiv HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i u roku od mjesec dana mora biti vraćena na radno mjesto. Uz to, glumici će biti isplaćene i sve zaostale plaće, zajedno s kamatama.
Podsjetimo, godine 1995. ...

Novi list

Matija Garašić Zorić, glumac

gloria2006., svibanj, broj: 592
MATIJA GARAŠIĆ ZORIĆ

Otišao sam u Španjolsku zbog ljubavi

Ubojica Burek iz serijala 'Balkan Inc.' u stvarnosti je romantična duša: zaljubio se u španjolsku glumicu Marinu i već pet godina živi s njom između Seville, Barcelone i Londona, pohađa ugledne glumačke škole te umjesto uloga u sapunicama, mašta o Tarantinovu pozivu u Hollywood



Napisala Dea Lastić
Snimio Mario Kučera
Styling Viktor Drago

Lakše je biti glumac nego maneken. Jer, na sceni i ispred kamere čovjek ima barem osobnost lika kojeg igra, dok na pisti nije važna osoba nego odjeća koju predstavlja. Zato je zabavnije glumiti: proučavajući tuđu osobnost, uvijek otkriješ nešto novo o vlastitoj - tvrdi Matija Garašić Zorić, alias ubojica Burek u prvom hrvatskom krimiserijalu "Balkan Inc.", koji se na nedavnoj modnoj manifestaciji Cro-a-porter predstavio kao maneken. U traper kreacijama linije Jular koju dizajnira Zagrepčanin Oliver Jularić, 28-godišnji se glumac prošetao modnom pistom, te ustvrdio da to nije za njega. Izišao je pod svjetla reflektora samo zato, veli, što ga je Oliver - inače jedan od stilista serijala - zamolio da se, kao popularan glumac, pojavi na reviji.
U Hrvatskoj je Matija postao poznat zahvaljujući liku kojeg tumači u serijalu, ubojici koji je stekao nadimak jer je usmrtio čovjeka zato što mu je ovaj prodao - hladan burek.

Matiji je ovo najveća televizijska uloga u domovini. Prije je, još kao student politologije na Fakultetu političkih znanosti, odigrao manje role u filmu "Četverored" te u serijalu "Moja kućica, moja slobodica", jer mu je gluma bila hobi kojim se bavio u ZeKaeM-u.
U "Balkan Inc." je, priznaje, upao slučajno. Za Božić je, naime, iz Španjolske, gdje živi i radi već pet godina, došao kući u Samobor posjetiti brata i roditelje. Našao se i s prijateljima iz srednjoškolskih dana, a jedan od njih - glumac Goran Manić - rekao mu je da se upravo počinje snimati "Balkan Inc." Matija je poslao producentima svoj životopis, a oni su ga pozvali na audiciju. Dobio je ulogu, te se privremeno vratio iz Barcelone gdje stanuje s djevojkom, također glumicom, Marinom Rodriguez Puertas, svojom vršnjakinjom. Upoznali su se prije pet godina kad je on, kao član Zagrebačkog glumačkog studija u sklopu ZeKaeM-a, igrao lik Jasona u koprodukcijskoj predstavi "Argonauti", gdje je Marina glumila Medeju. Planula je ljubav, zbog koje je Matija odselio u Španjolsku, u Marinin rodni grad Sevillu.

- Bila je to čista avantura. Najteže mi je bilo šutjeti dvije godine i samo slušati druge kako pričaju. Srećom, Marina mi je pomagala u svemu, pa tako i u svladavanju jezika, ali imao sam i teške trenutke gubitka samopouzdanja. Tada bih spakirao kovčege, došao kući na dva, tri dana, barem da se napričam s ljudima, pa se vratio natrag - govori Matija koji je, osim jezika, usavršavao i glumu.
Tako je, zajedno s djevojkom, otišao u London, u čuvenu glumačku školu The Lee Strasberg Theatre & Film Institute, gdje je, među ostalim, ovladao i tehniku Method Acting, glumačke metode kojom se za uloge pripremaju i Al Pacino, Uma Thurman, Robert de Niro te John Malkovich.
- Još nisam glumio u španjolskim sapunicama, no to mi nije cilj. Volio bih doći do Hollywooda i raditi sa svojim redateljskim idolom, Quentinom Tarantinom - odaje Matija, zaključujući: tko zna, život je ionako avantura.
Ulogu Bureka Matija je dobio pukim slučajem, dok je za Božić bio u posjetu obitelji u Samoboru




















Rođeni Samoborac, Matija je do odlaska u Španjolsku u Zagrebu studirao politologiju, a glumom se bavio iz hobija













U Londonu je Matija pohađao glumačku školu Leeja Strassberga, čije metode koriste De Niro, Al Pacino i John Malkovich




















'Život je ionako pustolovina, prema tome, tko zna, možda se obistini i moj holivudski san', misli Matija Garašić Zorić

Dora Lipovčan, glumica

Lipovčan , Dora OSNOVNI PODACI
ime: Dora
prezime: Lipovčan
spol: žensko
datum rođenja: 20.7.1977
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

gloria2006., travanj, broj: 590
DORA LIPOVČAN

Dotjerala sam se za Roberta De Nira

Zagrebačka glumica (27), kći saborske zastupnice Jagode Martinčević i publicista Srećka Lipovčana, sprema se na njujorški festival Tribeca, gdje će se 29. travnja prikazati film 'Dva igrača s klupe' Dejana Šorka u kojem ima glavnu žensku ulogu, a u publici će biti i suosnivač smotre slavni američki glumac i njezin idol s kojim se želi upoznati pod svaku cijenu



Razgovarala Dea Lastić
Snimio Mario Kučera

Dok na televiziji, u ulozi tajnice načelnika policije u serijalu "Balkan Inc.", "putuje" od kreveta do kreveta svakog novog šefa, zagrebačka glumica Dora Lipovčan se priprema na putovanje života - ono u New York, na filmski festival Tribeca, koji su prije četiri godine osnovali Robert De Niro i Martin Scorsese. Izbornici festivala su, naime, između dvije tisuće poslanih filmova odabrali petnaest, među kojima je i crna komedija Dejana Šorka "Dva igrača s klupe", gdje Dora glumi glavnu žensku ulogu, Ukrajinku Stelu. Stoga 27-godišnja glumica odbrojava sate do petka kad će, s redateljem i kolegama Goranom Navojcem, Tarikom Filipovićem i Borkom Perićem, otputovati u New York gdje će se u subotu, 29. travnja, prikazati film koji je svoju hrvatsku premijeru imao prije pet mjeseci.

- Posjet festivalu na kojem će se okupiti svjetska glumačka elita za mene je velik događaj - kaže glumica čiji se filmovi "Put lubenica" i "Libertas" tek očekuju u dvoranama, a publici je poznata i po ulogama iz drama "Duga mračna noć", "Holding", "Policijske priče" i "Garcia", te kazališnih predstava "Karlovac", "Kanibali", "Grižula" i "Becket". To je i zgodna prilika da je uoči neki od američkih redatelja, što može rezultirati novim ulogama. Zbog toga je zamolila jedinog hrvatskog stilista čiji rad cijeni, Viktora Dragu, da joj osmisli izgled za tri dana i večeri koje će provesti na festivalu. Viktor se odazvao jer je suglasan da je glumcima dobar imidž presudan za uspjeh. Stoga je posudio kreacije hrvatskih dizajnera Leonarde Boban i studija Boudoir te se pobrinuo da Dora u New Yorku izgleda kao prava zvijezda.

Kako se inače odijevate za svečane prilike?
- Kombiniram skupocjene komade odjeće, koje mi daruje supruga mog oca, Ljiljana Kaliterna Lipovčan, s komadima koje sam kupila u dućanima rabljene robe.
Imate li tremu od hoda po crvenom tepihu u New Yorku?
- Ne, ali sam zato uzbuđena jer ću vidjeti uživo Roberta De Nira, svog idola. Prići ću mu i upoznati se, koliko god zaštitara bilo oko njega. A na projekciji filma neću gledati sebe na ekranu, nego ću pratiti njegove reakcije na film.
Mislite li da će se De Niru svidjeti "Dva igrača s klupe"?
- Voljela bih. Inače sam vrlo kritična prema filmovima u kojima glumim, no ovaj je doista dobar. Osim toga, uloga koju u njemu igram je moja najdraža uloga jer je cjelovita. Bilo je zahtjevno pripremiti je - tri mjeseca sam učila ukrajinski na privatnim satima s profesoricom iz Ukrajine. Rola je i psihički iscrpljujuća. Glumim Stelu, djevojku koja iz rodne Ukrajine kreće u London misleći da je ondje čeka čovjek u kojeg je zaljubljena. Putem upada u lanac trgovine seksualnim robljem, završava u Hrvatskoj gdje doznaje da se muškarac kojeg voli vjenčao s drugom te se potom zaljubljuje u Hrvata.
Kako vam je bilo snimati scene seksa s Goranom Navojcem, navodno vašim bivšim dečkom?
- Goran i ja nikada nismo bili par. Dugogodišnji smo prijatelji. Upoznala sam ga kao djevojčica od dvanaest godina kad sam u Dubrovniku ljetovala, a on glumio na Igrama. S njim je odlično raditi jer je sjajan partner. Osim toga, ljubavne scene je uvijek lakše odigrati s prijateljem, nego s nekim koga vidiš prvi put.
Jeste li se posebno pripremali za erotske prizore?
- Takvi prizori su delikatni, i uvijek se trebaju dobro pripremiti. Sreća je što se redatelj i ja izvrsno profesionalno poznajemo jer smo zajedno snimili već stotinjak radiodrama, zbog čega je točno znao kako me uputiti u scenu. Osim toga, ovo nije bila moja prva razgolićena scena: već sam u "Dugoj mračnoj noći" imala takav prizor s Alenom Liverićem, no i tada me pratila sreća jer smo nas dvoje frendovi, pa nije bilo nelagode.
Jeste li se sramili skinuti pred kamerama?
- Ne. Nudist sam već godinama i nemam problema s vlastitim tijelom. Zato sam se, kad smo snimali te scene, skinula čim sam stigla na set, da se svi priviknu. Ja na njihovo zurenje u mene golu, a oni na mene golu. Nakon deset minuta sve je bilo normalno.
Kako je bilo glumiti prizor oralnog seksa s Tarikom Filipovićem?
- Urnebesno smiješno. Tarik i ja se znamo godinama, pa smo se beskrajno zabavljali nad činjenicom da on mora vjerno odglumiti da mu ja nešto vrlo dobro radim, dok ja, zapravo, ne radim ništa. Stalno sam ga zezala govoreći kako mi je baš žao što mu nikako ne mogu pomoći.
Što su vam na te scene rekli roditelji, publicist Srećko Lipovčan i saborska zastupnica Jagoda Martinčević?
- Bili su ponosni. Oni su slobodoumni intelektualci koji znaju razgraničiti umjetnost od vulgarnosti. Iako su se razveli kad su mi bile samo tri godine, i jedno i drugo su me odgojem usmjeravali u kulturu. Mama, koja je tada radila kao glazbena kritičarka,
inzistirala je da idem u muzičku školu i brinula se da redovito posjećujem koncerte i kazališne predstave, dok me tata, baš kao što to čini i danas, opskrbljivao literaturom vrijednom čitanja. Oduvijek su me poticali da razvijam svoje talente, zbog čega su me kad mi je bilo šest godina upisali u ZeKaeM. Zahvaljujući njihovoj podršci, rano sam počela raditi, a za glumca je bitno da što prije počne učiti kroz praksu: tako sam već sa sedam godina odigrala svoju prvu ulogu, i to u predstavi "Kapetan Oliver" kazališta "Gavella" koju je režirao Vlado Habunek.
Zbog čega se još niste zaposlili niti u jednom kazalištu, nego radite kao slobodnjak?
- Pokušavam se zaposliti već četiri godine, otkad sam diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. No, nisam dobila pravu priliku, možda i zbog političke karijere moje mame. Mnogi su se ponašali kao da su njezini stavovi i moji, optužujući me da sam hadezeovka. A nisam, niti ću ikada biti član neke stranke jer je politika preprljava. Dapače, po političkom uvjerenju sam liberal, a moj idol među političarima je Vlado Gotovac.
Svađate li se s majkom zbog suprotnih političkih uvjerenja?
- Više ne. Prije jesmo, strašno. Obje smo tvrdoglave, i ne odustajemo dok ne uvjerimo protivnika u vlastito mišljenje. Ipak, na kraju smo shvatile da su prepirke besmislene, pa smo odustale.
Općenito, kakav odnos imate s roditeljima?
- Otkad sam se, kao 19-godišnjakinja, odselila od mame, slažemo se izvrsno, kao prijateljice. A s tatom je tako odmalena: oduvijek me tretirao kao odraslu osobu, čak i kad mi je bilo pet godina. Naš se odnos odonda nije mnogo promijenio - nalazimo se na kavi, a on mi da presjek izdavaštva i opskrbi me novim, dobrim knjigama. Tako sam od njega i mame naslijedila oko tri tisuće knjiga.
Kako najradije provodite slobodno vrijeme?
- Ugađam si, igram se sa svoje tri mačke, spavam satima. Gledam filmove i televizijski program, i mnogo čitam.
Gledate li sapunice?
- Pratim sve što se snima u Hrvatskoj, pa tako i sapunice. Ipak, žalim glumce jer muku muče izgovarajući tako loše napisan tekst. Jedino Kseniji Pajić uspijeva zvučati uvjerljivo.
Imate li dečka, i kakav muškarac mora biti da se u njega zaljubite?
- Trenutno nisam u vezi. A, zaljubljujem se u pametne muškarce jer me nevjerojatno pali kad skužim da je netko inteligentniji od mene.
Koje su vaše mane, vrline i poroci?
- Pušim cigaretu za cigaretom, to mi je odvratan porok. Mana mi je to što nikako da počnem učiti iz tuđeg iskustva, nego sve moram proći metodom vlastite kože. A, vrlina je vjerojatno to što, kad god mogu, pomažem ljudima.
O imidžu za njujoršku premijeru Dora je potražila savjet asova hrvatske modne scene
'Ne stidim se erotskih scena, a moji roditelji znaju razgraničiti umjetnost od vulgarnosti', kaže Dora

Premda joj je majka zastupnica HDZ-a u Saboru, Dora je uvjereni liberal

Marina Kostelac, glumica

Članica ZKL od 1997. Važnije uloge u ZKL: Palčić, Krckalo i princeza, Trnoružica, Auto-moto bajka, Ljepotica i zvijer...
Ostale značajnije uloge u predstavama drugih teatara; ITD: Katarina Zrinska od Frankopana, Bračni prizori, Groznica; ADU Antigona; NK. I.pl Zajc: Vježbanje života, scena I.B.M: Pipi Duga Čarapa, Mali princ. Voditeljica Max teatra. Nagrade: za Melpomenu (Trnoružica) i Vendy (Petar Pan) za najbolju animaciju i glumačku kreaciju SLUK 1999; za ulogu Palčića na Međunarodnim festivalima PIF-u i Subotici 2002.
netface

Melinda Kurilj

  

Zrinka Delovski

  

Jura Ozmec

  

Sonja Sarunic

  

Zlatko Turkalj-Turki

  

Suzana Pardacar

  

Helga Vlahovic

  

Bozo Susec, TV novinar

  

Karmela Vukov Colic, TV voditeljica

  

Drago Cosic, TV novinar

  

Sonja Mardjetko Kurecic

  

Branko Uvodic, TV voditelj

  

Vlado Bozicevic

  

Branko Kuzele, TV novinar

  

Hamed Bangoura, TV voditelj

  

Goran Rotim, TV voditelj

  

Matija Lovrec

  

Ljiljana Bunjevac-Filipovic

  

Darija Mikulandra

  

Doris Vuckovic, TV voditeljica

  

Vesna Spincic Prelog, TV voditeljica

  

Blazenka Leib, TV novinarka

  

Ana Brbora-Hum, TV voditeljica

  

Suzana Nikolic, glumica

  

Sandra Antolic, TV novinarka

  

Sasa Kopljar, TV novinar

  

Vitomira Loncar, glumica

Lončar , Vitomira OSNOVNI PODACI
ime: Vitomira
prezime: Lončar
spol: žensko
datum rođenja: 7.4.1959
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

  

Aki Rahimovski, glazbenik

  

utorak, 20.06.2006.

Nives Ivankovic, glumica

 Nives Ivankovic 

Ivanka Boljkovac, pjevačica

 Ivanka Boljkovac (Karlovac, 29.05.1955).Sopran, pjevanje diplomirala i magistrirala na MA u Zagrebu, gdje je od 1980. nastupa kao prvakinja HNK. Ostvarila brojne uloge iz repertoara dramskog soprana, posebice kao interpretkinja Verdijevih likova Aide, Leonore (Trubadur) i Amelije (Krabuljni ples), Wagnerove Sieglinde (Walkure) i dr. Nastupa i kao koncertna pjevacica.

Saša Dabetić, glumica

 Aleksandra Dabetić-Violić  (Zagreb, 21.08.1938-Zagreb, 25.08.2003). Studirala na zagrebackoj Akademiji za kazalisnu umjetnost. Clanica zagrebackog HNK (od 1953). Znacajnije uloge : Marijana (W. Shakespeare, Mjera za mjeru), Beatrice (C. Goldoni, Veliki smjesni rat), Ruth (H. Pinter, Povratak), Laura (M. Drzic, Dundo Maroje), Viviana (R. Marinkovic, Kiklop). Glumila u filmovima Kiklop, Usporeno kretanje, nastupala u dramskog programa TV i radija.

Ivica Boban, koreografkinja i redateljica

 Ivica Boban (Zagreb, 21.12.1942). Diplomirala na ADU (1965) gdje je od 1971. profesorica za scenski pokret. Utemeljiteljica i voditeljica kazalisne radionice Pozdravi (od 1973), cesto gostuje iz inozemstvu. Njeguje osobit oblik tjelesnog kazalista, pretezno u predstavama po vlastitu scenariju (Pozdravi, E. Ionesca; Povratak Arlechina; Play Drzic i dr.), radi koreografije u sklopu javnih priredbi (Univerzijada u Zagrebu i dr.), kazalisna predstava i film (Rosencrantz i Guildestern su mrtvi T. Stopparda).

Robert Raponja, redatelj

 Robert Raponja

KAMERNI TEATAR 55 & SARAJEVSKI RATNI TEATAR

NEBOJŠA ROMČEVIĆ Karolina Neuber


SLOVO O REDITELJU - ROBERT RAPONJA

Robert Raponja roden je 1964. godine u Puli. Na Filozofskom fakultetu apsolvirao je komparativnu književnost i italijanski jezik i književnost, da bi 1989. diplomirao režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od tada režira u gotovo svim teatarskim centrima Hrvatske, te u Sloveniji, a u novije vrijeme najčešće je gostom bosanskoherccgovačkih tcatara.

Spada medu roditelje - putnike kojima nove sredine predstavljaju veliki izazov. Posebnu pozornost kao rcditcij posvećuje suvremenim dramskim piscima, a do sada je režirao tekstove M. Lukšić, T. Šuput, M. Brumeca, L. Martinee, S. Sinovčić, A. Šoljana, F. Hadžića. B. Scnkera, I. Kušana, K. Paladin, M. Gavrana, P. Weisa, F. Mitcrrera, A. Hinga, D. Mamaeta, 1). Lukića, C. Magrisa, te J. S. Sinistcrre. Na njegovom reditcljskom repertoaru nala/.e se i djela klasika Aristolana, Sofokla, Shakespearea, Molierea, (ioldonija i Shillera.

Kao roditelj nastoji se duboko nastanili u glumcu i tamo se sakriti. Voli onu režiju koja se na prvi pogled ne primjećuje, a duboko zadire u smisao literarnog djela i zajedno sa svim suradnicima nastoji ga oživjeti na sceni. Posljednjih godina istako se režijom scensko-glazbenih spektakala kao što su projekti Regniun Novum autora Darka Lukića, Pulisej Borisa Senkera, te Valigaštar Tomislava Milohanića.

Prema osobnom osjećanju, Raponja je s najviše stvaralačog zadovoljstva i slobode u posljednje vrijeme radio u bh. teatarima: u mostarskom HNK postavio je Ljubavi Georgea Washingtona Mire Gavrana i Gospodu Glembajeve Miroslava Krlcžc, dok je u tuzlanskom Narodnom pozorištu režirao Ifigeniju na Tauridi J. W. Gocthca. Ipak, najveću afirmaciju, kako na bh. scenama, tako i diljem Europe, stekao je postavkom drame Josea Sanehisa Sinisterra Ay, Carmela u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR. Trenutno je i stalno angažiran kao umjetnički voditelj Istarskog narodnog kazališta u Puli, gdje se bavi i pedagoškim radom.
izvor 

Barbara Rocco, glumica

 Barbara Rocco 
Muz:Sanjin Rozic 21.06.2001
Kci:Vilka Rozic
Majka:Nada Rocco
Otac:
Baka:Nada Klosterka

Mirjana Rogina, glumica

  Mirjana Rogina 
- dramska pedagoginja i glumica. Rođena u Zagrebu (1961) gdje zavrąava osnovnu te srednju ąkolu za odgajatelje. 1975 – 1979. ...

www.zekaem.hr/?i=31&p=mirjana_rogina

Katja Zubčić, glumica

  Katja Zubčić  (glumica HNK Zagreb)
"Uz prestanak jedenja mesa moj cjelokupni način života krenuo je u drugom smjeru. Kreativnost nije uvjetovana nikakvom vrstom prehrane. Ali! Često ona kreativnost koju posjedujete ne dolazi do izražaja, možda baš zbog toga koju vrstu prehrane slijedite i uopće koliko brinete o svom tijelu."

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.php?u=html/poznatihr.html

Josipa Lisac, pjevačica pop glazbe

(Zagreb, 14.02.1950).
Od 1961. clanica djecijeg zbora RTV Zagreb, od 1967, vokalna solistica skupine O'Hara i zatim Zlatnih akorda, a od 1968. istice se na domacim lakoglazbenim festivalima. Snima albume: Dnevnik jedne ljubavi, sa skladbama svojeg supruga Karla Metikosa, 1973; album uz pratnju jazz grupe B. P. Convention 1975; nakon boravka u SAD-u (1977-1979) album Made in USA. Nastupa kao Jana u rock operi Gubec-beg (1975).
Diskografija
http://www.josipalisac.com/
http://hr.wikipedia.org/wiki/Josipa_Lisac
Leksikon

---

  

---

Web Poll

Dali volite Josipu Lisac? JakoPomaloNimalo(Click to choose) Powered by Perseus ExpressPoll web survey software

ponedjeljak, 19.06.2006.

Špiro Guberina, glumac

NOVI LIST Datum objave: 14.12.2005 Rubrika: Kultura


Špiro Guberina domaćin 13. Festivala glumca u Vukovaru




VUKOVAR – Festivalski odbor Festivala glumca, utemeljena 1994. u Vinkovcima, raspravljao je na sjednici u Palači »Srijem« o provedbi 12. festivala i pripremama za 13. festival glumca, domaćin kojega je u svibnju 2006. grad Vukovar. Predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika Goran Grgić ocijenio je kako je festival postao jedan od ...

---

Spiro Guberina and Ivica Vidovic in theatrical performance "Sace Bozo, svaki Cas..." http://bljesak.blogspot.com/

Nina Violić, glumica

NOVI LIST Datum objave: 14.12.2005 Rubrika: Kultura

NINA VIOLIĆ, U POVODU PREDSTAVE »MAGARAC« GEORGESA FEYDEAUA U RIJEČKOM KAZALIŠTU U KOJOJ GLUMI RIJEČANKU LUCIJU
Ne želim glumiti u sapunicama, »Najslabija karika« bila je dovoljna greška u mom životu


Danas nije problem samo to što kazališni glumci igraju u sapunicama, nego se ne zna što bi se s kazalištem. Kazalište je danas u jednom prostoru da se mnogi ljudi koji osjećaju odgovornost prema teatru pitaju treba li nam uopće teatar? Nadam se da će nastupiti vrijeme kad će se stvari profilirati jer su šanse za opstanak kazališta vrlo male


Generacije koje su se odgojile u trenutku kad je riječko kazalište bilo na vrhuncu, krajem 80-ih godina, dakle u vrijeme kad je tu režirao Vito Taufer a Darko Gašparović bio intendant, to su ljudi iz Rijeke koji danas haraju kazališnom scenom Hrvatske. Neka se netko zapita zašto poslije toga nije bilo Riječana koji su upisivali Akademiju i zašto su mladi talentirani ljudi izgubili v


Pet godina nakon predstave »Ženidba« Riječanka Nina Violić, priznata hrvatska glumica, ponovno se vraća na pozornicu svoga rodnoga grada, ovoga puta u ulozi Lucije u vodvilju »Magarac« Georgesa Feydeaua. Radnja poznate Feydeauove komedije prebačena je u današnju Rijeku, a lica će govoriti onako kako se govori u ovome ...

---

Vjesnik - prilog «Detektor», br.3 – 18.06.2004. - izvadak iz intervjua

Nina Violić: «Mi smo zastrašujuće konzervativna sredina»



Nina Violić, poznata glumica i voditeljica kviza «Najslabija karika», ovih je dana u središtu pozornosti, prije svega zbog toga što će 19. lipnja voditi program «Zagreb Pride 2004.», ali i zbog spomenutog kviza komu je pala gledanost te se nagađa koji je tome razlog. Nini sada istječe ugovor za ovu sezonu, a hoćemo li je gledati na jesen, poznata glumica nije željela komentirati dok traju pregovori s HTV-om, stoga o kvizu nije željela razgovarati.

Vodit ćete «Zagreb Pride 2004.» Što mislite o tom događaju?

-Taj me događaj gotovo i ne zanima, osim zbog činjenice da smo zastrašujuće konzervativna sredina jer ono što se događalo prve dvije godine, podsjeća na najprimitivnije i najklaustrofobičnije zajednice na svijetu. «Pride» je pokušaj da se s godinama ljudi naviknu na to da homoseksualci i lezbijke javno hodaju zemljom.

Što mislite o homoseksualcima i lezbijkama?

-Ne dijelim ljude prema seksualnoj opredijeljenosti.

Je li Vam se ikada udvarala neka žena te kako ste na to reagirali?

-Da, kad sam bila mlađa. Nije me pojela.

Kako komentirate protivljenje Crkve tom događaju?

-Crkva nažalost, čini se, još jedino tome i služi.

Mislite li da su Hrvati prekonzervativni kad je riječ o istospolnim zajednicama?

-Mi smo ksenofobični, homofobični i općenito fobično provincijalni.

(...)

Ana Lonjak
KONTRA

---

24sata objavljeno 19.01.2006. Nina Violić ljubi ­redatelja Krešimira PaukaNina Violić s kćeri Rozom i svojim studentom Krešom (Foto Story)Poznata glumica Nina Violić, nakon službenog razvoda od Tvrtka Jurića, s kojim ima trogodišnju kžer Rozu, našla je novog partnera. Novi je izabranik 27-godišnji Krešimir Pauk koji je režirao film Bore Leeja "Čuvaj se sinjske ruke", u kojemu je i Nina odigrala malu ulogu. Par je skupa tek nekoliko tjedana, a prvi put su viđeni u zagrebačkom klubu Global, doznaje tjednik Story.
Otac male Roze, Jurić, u dobrim je odnosima s Nininim sadašnjim partnerom, pa tako sve ostaje u prijateljskom krugu. Krešo je trenutno pri kraju studija, a paralelno se bavi režijom i scenarijem.

---

NINA VIOLIĆ

Jako mi je drago što sudjelujem u projektu '100 sekundi slave' kao član stručnog žirija i voljela bih kada bi bilo više takvih prilika za mlade talentirane ljude. Kako inače ne volim preduge forme, mislim da će redatelji imati što prikazati jer se u 100 sekundi to definitivno može, tvrdi Nina.

Nina Violić

Nina je rođena 1972. godine u Rijeci, a u Zagrebu je 2002. godine završila Akademiju dramskih umjetnosti. Glumila je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima te u šest cjelovečernjih igranih filmova, tri televizijska i tri kratka.

Na filmu je debitirala 1993. godine u kratkom filmu 'Okus limuna' Gorana Kulenovića, a istaknute uloge ostvarila je u filmovima 'Svaki put kad se rastajemo' (Lukas Nola, 1994), 'Rusko meso' (Lukas Nola, 1997, 'Puška za uspavljivanje' (Hrvoje Hribar, 1997), 'Blagajnica hoće ići na more' (Dalibor Matanić, 2000), 'Sami' (Lukas Nola, 2001) i 'Fine mrtve djevojke' (Dalibor Matanić, 2002).

Dobitnica je Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli 2000. za sporednu žensku ulogu u filmu 'Blagajnica hoće ići na more' i Nagrade hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladom umjetniku 1996. godine, za ulogu u ZKM-ovoj predstavi 'Tri mušketira'.

Autorica je nagrađivane monodrame 'Rad Borosane na sebi', inače njenog diplomskog rada na Akademiji.

Godine 2005. nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Karoline u radio drami 'Karolina Riječka' Drage Gervaisa.

Na HTV-u je 2004. godine vodila kviz 'Najslabija karika' te se pojavljivala u tri epizode prve sezone humoristične serije 'Bitange i princeze' 2005. godine.
T-PORTAL

---

Volite li Ninin stil?

Give your opinion Jako Ponekad Slabo Nikako

Current results

Philip Kleva, model

PHILIP KLEVA, MANEKEN
SKINUO BIH SE, ALI SAMO ZA DOBAR HONORAR

Prošlogodišnji mister turizma sprema se u Milano gdje će ga fotografirati poznati talijanski fotograf Jan Paulo Barbieri za naslovnicu muškog časopisa »Men's Health«, zbog čega je morao smršavjeti nekoliko kilograma

Razgovarala Sandy URAN
Snimio Petar FABIJAN i Roni BRMALJ


S Philipom Klevom, manekenom i prošlogodišnjim Misterom turizma Hrvatske, zaposlenim u Hrvatskoj Vladi, razgovarali smo prije njegova odlaska u Milano gdje će snimati naslovnicu za muški časopis »Men's Health«. Philip nam je u razgovoru otkrio kako obožava parfeme i crna odijela te da bi bio spreman skinuti se za ženski časopis, ali ...
NOVI LIST SUBOTA, 9.7.2005.

---

Model name: Phillip Kleva
Profile ID: 36565
Age: 21
Birthday: 1985-03-27
Eyes: brown
Hair: short dark brown
Skin: med tan
Teeth: perfect
Location: Rijeka, Croatia
Ethnicity: european
Measurements: European USA
Height: 188 cm 6' 2"
Weight: 84 kg 185 lbs
Bust: 107 cm 42"
Waist: 81 cm 32"
Hips: 94 cm 37"
Dress/Clothes size: l 9
Shoes size: 43 9
Portfolio views: 2158
Rank: (2.18/10)
Membership: (bronze)
Status: verified
Photos in portfolio: 13
Polaroids: 0
Liking: -
Professional status: semi pro
Spoken languages: en it
Availability: Fashion: print, catalog, editorial, runway, bodypart, showroom, fitness, fit, tearoom, lingeries
Commercial: product, lifestyle, corporate, demo, tradeshow

Special info: -
http://www.jurgita.com/models-id36565.html

---

Mister Handsome International 2005

---

JUTARNJI LIST

Dražen Mikulić, glumac

DRAŽEN MIKULIĆ


Rođen 11. 6. 1964 u Drinovcima.

VISINA: 186 cm

ZNANJE JEZIKA: engleski



ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA

Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomirao 1990. Od 1991, s prekidom od dvije godine (1994.-96.), radi u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.



ULOGE

u Hrvatskoj drami:

N.V.Gogolj, Revizor, redatelj V.Taufer, uloga: Svistunov;

M. Matišić, Legenda o svetom Muhli, redatelj M.Carić, uloga: Jozo;

F. Dürrenmatt, Posjet stare dame, redatelj Lj. Georgievski, uloga: Helmesberger;

W. Shakespeare, Kralj Lear, redatelj V. Taufer, uloga: Vojvoda Albany;

N. Fabrio - D.Gašparović, Vježbanje života, redatelj G.Paro, uloga: Mattia Medanich, Oreste;

G. Feydeau, Dama iz Maxima, redatelj R.Marčić, uloga: Marrolier;

V. Havel, Iskušenje, redatelj Lj. Georgievski, uloga: Dr.Neuwirth;......
HNK-Zajc

---

NOVI LIST Datum objave: 24.12.2005 Rubrika: Life

DRAŽEN MIKULIĆ
RIJEKA U SRCU, ZAGREB U MAGLI


Poznati glumac nakon što je godinu i pol dana živio na relaciji Rijeka – Zagreb, konačno je uhvatio mali predah, pa nakon ubrzanog zagrebačkog tempa, uživa na riječkom Korzu ispijajući kave sa starim prijateljima i pripremajući se za novu ulogu u »Glembajevima« gdje će mu partnerica biti Severina


Riječki glumac Dražen Mikulić, mnogima poznatiji kao glava obitelji Lončar u RTL-ovoj sapunici »Zabranjena ljubav«, zbog koje je godinu i pol dana živio na relaciji Rijeka – Zagreb, ovu će zimu provesti u svom rodnom gradu.
– Kada sam počeo snimati »Zabranjenu ljubav« unaprijed smo se dogovorili kako će, zbog mog ...

Robert Kurbaša, glumac

Novi list Datum objave: 5.1.2006 Rubrika: Petkom

ROBERT KURBAŠA, GLUMAC SPLITSKOGA HNK, U »LJUBAVI U ZALEĐU« TUMAČI LIK DUJE
Život u »malom mistu«



Jedan od mladih glumaca koji je iskoristio priliku da se putem sapunice, u ovom slučaju »Ljubavi u zaleđu«, proslavi, a valjda i nešto zaradi, jest i Robert Kurbaša, 28-godišnji glumac splitskoga HNK. Robert u »Ljubavi u zaleđu« tumači Duju, iz kontinentalne perspektive vjerojatno arhetipskog Dalmatinca: oteže dok govori, pomalo lijen i u životu ...

---

http://www.zrnovnica.info/kurbasa.shtml
Osoba studenog - Robert Kurbaša E-MAIL: zrnovnica@yahoo.com

«ROBERT KURBAŠA» - priznati član ansabla HNK u Splitu

Krajem studenoga dogovorili smo sastanak sa Robertom Kurbašom, i u Stobreču popričali sa našim novim kandidatom za osobu godine. Nekoliko zadnjih mjeseci primili smo brojne zahtjeve da upravo Robert bude osoba mjeseca, i napokon je došao red na njega.
Iako Robert nije prvi zapaženi glumac iz Žrnovnice (Mladen Barbarić itd…), zasigurno je prava čast mjesta imati osobu koja je priznati član ansambla HNK Split, jedan od njegovih "stupova".






ROBERT KURBAŠA - INTERVJU

UREDNIŠTVO:
Robert, jesi li još u školskim danima pokazivao interes za glumom?


ROBERT:
U osnovnoj i još više u srednjoj školi često sam bio u grupi recitatora, sudjelovao u raznim natjecanjima ljubitelja pisane riječi. Međutim moram priznati da moj cilj tada nije bio postati glumac. Po završetku škole sam se tako prijavio na dva fakulteta jer sam smatrao da neću proći na oba prijemna ispita. Prvo sam doznao da sam se upisati na Prometni fakultet, međutim veliko i ugodno iznenađenje bilo je kad su mi javili da sam uspio upisati Akademiju dramskih umjetnosti. Zaista malo ljudi upisuje taj fakultet, svega 13 nas se upisalo.


UREDNIŠTVO:
Po čemu ćeš pamtiti studentske dane?


ROBERT:
To je uistinu poseban fakultet. Ne može se uspoređivati sa ostalima. Bazira se na radu, na mnogobrojnim vježbama. Mislim da je to fakultet koji od svih ima najviše praktičnog udjela. Studenti su iz cijele Hrvatske što je također pozitivno.


UREDNIŠTVO:
Što se može označiti početkom tvoje glumačke karijere?


ROBERT:
Prvu veću ulogu imao sam u serijalu HRT-a - "Moja kućica moja slobodica". Ulogu sam dobio dok sam bio na drugoj godini Akademije. Iako su TV uloge pogodne za promociju bilo kojeg glumca, mislim da mi ta serija nije donijela ništa pozitivno i ni malo mi nije pomogla u napredovanju u karijeri. U kratko, po meni je cijela serija bila jedan veliki neuspješan projekt.
Prvi profesionalni kazališni novac sam zaradio igrajući ulogu McBetha u Hrvatskom narodnom kazalištu u Pečuhu (Mađarska). To je ujedno i jedino hrvatsko profesionalno kazalište izvan Hrvatske.


UREDNIŠTVO:
Jesi se specijalizirao za određeni tip uloge?


ROBERT:
Ljudi od mene uglavnom očekuju da igram samo uloge ljubavnika i slično. Međutim to nije slučaj sa mnom, igram vrlo raznolike uloge. Kvaliteta nekog glumca upravo se i vidi na tome koliko je netko sposoban odglumiti razlite uloge.


UREDNIŠTVO:
Postoji li po tebi razlika između kazališnih i televizijskih uloga?


ROBERT:
Naravno da postoji! Najveća je razlika u tome što glumac u kazalištu ima prisan odnos sa publikom. To je tako oduvijek bilo, tako je i danas, zato su sve priče o izumiranju kazališta besmislene, jer je kazalište vječno. Filmske su uloge za mene izazov. Manje sam radio u njima, ali je novac bitno veći.


UREDNIŠTVO:
Koje si sve zapaženije uloge igrao?


ROBERT:
Izdvojio bih slijedeće uloge:
- Edip (Seneka), Liliom (F.M.), Kristo (Kate Kapularica), Ferdinand (Oluja), Prijatelj (Varijacije o smrti), Puba (Glembajevi), Sven (Plave ovce).


UREDNIŠTVO:
Jesi li imao neugodnih situacija kao glumac?


ROBERT:
Ako si glumac onda pristaješ na svojevrsnu prodaju privatnosti. Sjećam se jednog gostovanja u Albaniji na smotri kazališta iz mediteranskih zemalja. Igrao sam u predstavi gdje sam u jednoj sceni bio potpuno gol. Kako je u gledalištu bilo dosta lokalnog stanovništva, ta ih je scena toliko iznenadila jer očito da to nije bila praksa do tada.
Već sutradan sam osvanuo na naslovnicama vodećih albanskih novina!


UREDNIŠTVO:
Znači ušao si u albansku kazališnu povijest kao prvi razodjeveni glumac?


ROBERT:
(Smiješak) Tako nekako!


UREDNIŠTVO:
Da se malo udaljimo od kazališta. Je li ti draže velo ili malo misto?


ROBERT:
Mislim da su oba serijala postala pravi klasici. Ipak dajem prednost Malom mistu. Poznato je da su se glumci prije samo snimanja pripremali punih 6 mjeseci. A serija je odlično snimljena i režirana. Usporedite samo tu seriju sa nekim današnjim gdje čak i ne postoji priprema glumca za ulogu…


UREDNIŠTVO:
Imaš li svoje uzore među domaćim ili stranim glumcima?


ROBERT:
Nisam takav da imam nekakve idole ili slično i teško mi je bilo koga imenovati. Svaki glumac je priča za sebe. Ali moram reći da su veliki glumci "stara garda"; Šovagović, Relja Bašić itd.


UREDNIŠTVO:
Jeli filmska industrija danas loša kod nas i u svijetu?


ROBERT:
Svakako bih dao prednost eurofilmu u odnosu na Hollywood. Eropski film je manje komercijalan, a svako područje u Europi ima neko svoje obilježje. Tako mi se sviđa španjolski film jer ima element erotičnosti, češki jer je satiričan, balkanski jer je realističan. Hrvatski film se po mom mišljenju još nije definirao, ali je zamjetan izuzetan napredak u zadnjih 18 mjeseci. Zadnji uradci su sasvim solidni poput Konjanika, Svjedoka, Duge mračne noći.


UREDNIŠTVO:
Ulaže li država i osobito grad Split dovoljno u kulturu?


ROBERT:
Pod "država"vjerojatno mislite na Zagreb. Sigurno da država malo ulaže u kulturu. Iako u Zagrebu postoji desetak kazališnih kuća, konkurencija među glumcima je jako velika. Tako primjerice, neki namjerno ne žele otići u kazališta Osijeka, Varaždina gdje su potrebni, a u Zagrebu ne dolaze do uloga, barem ne zapaženijih.
Stanje u Splitu je poražavajuće. Grad nedovoljno ulaže u kazalište, u kulturu općenito. Splitu fali jedna prava rentabilna kazališna kuća. Ono što prvenstveno nedostaje Splitu je filozofski fakultet. To bi promijenilo grad, osobito mentalitet mladih ljudi.


UREDNIŠTVO:
Na posljetku, zašto ne organizirati glumce u Žrnovnici?


ROBERT:
(Smiješak). Vjerojatno mislite na Zagvozd. Mislim da je ta ideja tamo jako uspjela, ali je potrošena. Sama Žrnovnica ima idealan položaj u blizini Splita, ima jake preduvjete za bolji razvitak. Ipak moj je dojam da Žrnovnica "spava", a kad će se i hoće li se to promijeniti vrijeme će pokazati.


UREDNIŠTVO:
Puno hvala na razgovoru i želimo ti što više uspješnih uloga u životu!


ROBERT:
Puno hvala!

---

http://www.slobodnadalmacija.com/20051011/mozaik01.asp

Novi list
Glas Slavonije

Kristina Krepela, glumica

Krepela , Kristina OSNOVNI PODACI
ime: Kristina
prezime: Krepela
spol: žensko
datum rođenja: 4.9.1979
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

Novi list Datum objave: 13.1.2006 Rubrika: Petkom

KRISTINA KREPELA, NOVINARKA IVANA U »LJUBAVI U ZALEĐU«
Svaki novi početak je jako uzbudljiv





Kristina Krepela mlada je glumica koju od nedavno možemo gledati u ulozi novinarke Ivane u sapunici »Ljubav u zaleđu«. Iako joj je ovo prva takva uloga, Kristina se na setu osjeća kao doma za što su, kako kaže, uvelike zaslužni divni ljudi kojima je okružena na snimanju. Iako je mnogi pamte kao voditeljicu »Briljantina«, emisije koju je vodila sa ...

---

http://www.zbrdazdola.com/ladies/tv_beauty_01.htm

Biserka Fatur, glumica

Članica ZKL od 1989. Važnije uloge u predstavama ZKL: Veli Jože, Postolar i vrag, Ero s onoga svijeta, Tri praščića, Potjeh, Tigrić, Vuk i sedam kozlića, Otpusti nam duge naše, Krckalo i princeza, Šeherezada...
Glumila u predstavama drugih teatara (Gavella, HNK Varaždin, Komorni teatar klasike i dr.): Svećenikova smrt, Emerički, Triptih o liscu i pijetlu, Galeb, Antigona, Apolon iz Bellaca.
Glumila u TV drami Podstanarska bajka, filmovima Zlatne godine i Putovanje tamnom polutkom.
Odigrala preko stotinu uloga. Nastupa u radio-dramama.
netface
google

---

http://www.film.hr/bazafilm_ljud.php?ljud_id=95

Tanja Tušek, TV voditeljica

  

---

Tanja Tušek

Šarmantna voditeljica Melodija Tanja Tušek u Mostar uvijek rado dolazi i čest je gost u Hercegovini. «Najljepše mi je cijelo okruženje i ozračje u gradu koji nekoliko dana u potpunosti živi za ovaj festival. Jedan je od boljih festivala na kojima sam radila što se tiče organizacije jer sam npr. scenarij dobila čak dva tjedna prije početka, što je zaista rijetkost za ovako velike manifestacije gdje se izmjene prave svaki dan. Nadam se da ću i sljedeće godine biti gost Mostara», kazala je Tanja Tušek.
http://www.dnevni-list.ba/?mdls=1&mdls_tip=2&nid=4127


http://www.klik.hr/naslovnica/hotcool/200405030002004.html

---

"Naime, jedna od bitnih promjena koju sam uočila od kada ne jedem meso je ta što imam puno "deblje živce". Nisam agresivna. Više ne reagiram isto na situacije koje bi me nekad činile ljutom, jednostavno, sada sam znatno mirnija. Nadam se da će moj put vegetarijanstva, s obzirom na dosadašnje znanje i iskustvo, evoluirati samo prema naprijed, te se neće vraćati prema nazad." (Vegeterra 10, Srpanj-Kolovoz 1998.)

Tanja Tušek (TV voditeljica)
http://www.vegetarijanska-udruga.hr/poznati.htm

Mirko Fodor, TV novinar

http://www.zerumozga.org/MirkoFodor

---

Željko Pervan, TV voditelj, komičar, glumac...

http://www.youtube.com/watch?v=o7gRQPoihEM

---

http://www.youtube.com/watch?v=7X63wv0Loek

---

http://www.youtube.com/watch?v=MmeqgZCqehQ

---

Rodio sam se 07.08.1962. godine u Zagrebu u 3,10 sati ujutro u Zajčevoj bolnici, od majke Anđelke Pervan i oca Božidara Pervana.
Od samog izlaska na svijet krupnim, lijepim, zelenim očima zainteresirano upijam podražaje oko sebe. Sa sedam mjeseci progovaram jednostavnije rečenice što izaziva sablazan i strah među užom rodbinom.
Izrastam u simpatična dječaka, a s et godina kosa mi tamni i od plavičastog djeteta postajem crnokos dječarac.
Osnovnu školu «I.Mažuranić» u Zagrebu završavam s lakoćom i to «c» razred.
Srednja škola, na inzistiranje oca, postaje moj antipod. To je srednja tehnička škola «Nikola Tesla». S mukom učim o strukturama metala. Očeva želja jača je od svake moje stanice koje se bune poradi uzaludnog učenja.
Nemogućnost fokusiranja interesa na neko usko područje otežava mi izbor formalnog obrazovanja.
Počinjem raditi na radiju «101» netom nakon pokretanja istog. Radim Buli pred vratima, Zločestu djecu. U svom izričaju pojavom OTV-a dodajem još i sliku. Radim Top listu šovinista, «Serbus Zagreb», Malu školu loše glume, Kalamburgud kviz, Večernju školu, Malo morgen, Pervanovo, Obećanu zemlju. Pišem za Vjesnik i večernjakov Ekran, prelazim na HRT. Na HRT-u radim Večernju školu, game show Uzmi ili ostavi i na drugom programu Hrvatskog radija emisiju namijenjenu ženama pod nazivom «Iza paravana».
Pojavom klubova sa stand up scenom nastupam u istim, a i s mono komedijom nastupam diljem Hrvatske i šire.
Trenutno sam bez posla i čekam novu sezonu. Visok sa 192 cm, nepušač, antialkoholičar, katolik. Sretno sam oženjen i skrbim za četvero djece.
http://www.glumciuzagvozdu.hr/page.php?al=alias3417

---

ŽELJKO PERVAN - Od Zločestog djetata do humornog stand up prvaka teške kategorije
Poznati stand up komičar i gospon televizijska zvijezda otkrivena s dvadeset godina zakašnjenja i inercije vladajućeg medija plus sljepoće ovdašnjih urednika zabavnih programa, mister Željko Pervan do kraja studenog ima veliku turneju u Hrvatskoj u sklopu koje dan za danom gostuje u nekom od naših gradova i nasmijava publiku.
Obilazi Krapinu, Samobor, Zabok, Grubišno polje, Knin, Trogir, Biograd, Split, Zadar i drugim gradovima, a u Zagrebu gostuje 26. i 27. studenog u Vidri.

Trenutno sveprisutan u nekoliko prime time termina zabavlja publiku i dokazuje kako smijeh nije nepoznanica malom dijelu Hrvata, te se sudara s dugogodišnjim kompanjonom Zlatanom Zuhrićem Zuhrom, ovaj brand dobrog humora na stranicama Večernjaka približava i udaljava pojam stand up komičara objašnjavajući sve rukavce o kojima treba dobar komičar paziti.

Večernja škola je od izdanka lokalne OTV postala predloškom po kojoj su na HTV-u "oni iznad" trenirali sugestijama Željku što je smiješno, a što nije, da bi se vremenom ustalila kao odlična jednotjedna zabava.
Radi se o prilično zatjevnoj formi u kojoj sa svojim specijalcima biva originalan češće nego ponavlja oprobane šale i recepte, što su mu katkad znali zamjeriti. Koliko je dobar Pervan dokazuje u lakopotrošnom i zapravo bezveznom kvizu sreće "Uzmi ili ostavi" pikado forme, koju pretvara u zabavnih pola sata vođenjem kandidata.

Privatno je autor četiriju djevojčica pa nerijetko prima strelice manje ili jednako dobrih kolega komičara na račun nemogućnosti spravljanja recepta za muškog nasljednika (a ne da ne bi želijououououo).

Rođen 1962. godine u Zagrebu, Pervan je karijeru počeo na zagrebačkom Radiju 101, 1985. godine. A sve je što se tiče njega kao kralja humornih Hrvata počelo kasnih osamdesetih kada je na kultnoj Stojedinici pokrenuo s Vinkom Grubišićem - Cigom, Goranom Piršom - Pirom, Zlatanom Zuhrićem - Zuhrm, Davorom Pocrnićem - Pockom i ovim koji sad vodi sport na Stojedinici - "Zločestu djecu" - simbol prostog, necenzuriranog, crnog, ponekad brutalnog, ali uglavnom zabavnog humora. Toliko jakog da su kazete sa snimkama emisija kružile po gradu ako ste kojim slučajem propustili emitiranje u eteru, a fore su se krale i prepričavale. Nisu bili simpatično jedino politikantima i konzervativnim ljubiteljima "Jel`me netko tražio" (i tamo je Željko Žaljko bio, kao dokaz da je i on malo stražnjice dao lošem humoru), ali preživjeli su i seljenja s radija na radio i doživjeli kao i Zvjezdane Staze - Novu generaciju. Koja im naravno nije ni blizu po žaokama i originalnosti, ali podsjeća na dobar duh vremena.

Ne propustite u bilo kojem obliku - zabava zagarantirana.

Autor: C.D., 16.11.2005. 05:24 h

dopmagazine.com

---

  
http://www.slobodnadalmacija.hr/20050721/reflektor01.asp
http://www.hcr.hr/index.php?link=aktualnosti-opsirnije&aid=120&lang=en
http://www.nacional.hr/articles/view/14165/5/
http://www.infocroatia.com/blog/2005/11/07/zeljko-pervan-u-puli-one-man-show.htm
http://www.tportal.hr/showtime/tv/fset.html
http://www.24sata.hr/articles/view/3048/
http://www.24sata.hr/articles/view/2162/
http://www.klik.hr/naslovnica/hotcool/200505170002003.html
http://www.carniola.org/theglory/2005/01/whos_afraid_of.htm
Tena
Glas Slavonije

Igor Mirkovic, TV novinar

  

Dusko Curlic, TV novinar

  

Drago Celizic, TV novinar

  

Ante Starčević, političar, filozof, publicist i književnik

(Žitnik kraj Gospića, 23.05.1823-Zagreb, 28.02.1896)
Pored političkih aktivnosti bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom. Danas se često naziva Ocem Domovine.
U jesen 1845. godine završava gimnaziju u Zagrebu te odlazi u sjemenište u Senj, a od tamo u Peštu na studij teologije. Godine 1848. doktorira filozofiju u Pešti. Tada odlučuje ne posvetiti se svećeničkom pozivu već borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku.
Odlazi u odvjetničku kancelariju Ladislava Šrama u Zagrebu. Tu se Starčević oduševljava ilirskim idejama, povezao se s Kvaternikom, a u Gajevoj "Danici" objavljuje poeziju i prozna djela.
1862. godine izabran je za zastupnika Rijeke u Hrvatskom saboru gdje će biti biran ponovno 1865., 1871., i od 1878. godine do kraja života.
Tijekom Bachova apsolutizma prigušena je svaka politička djelatnost, ali odmah nakon sloma tog režima Starčević u Rijeci 1861. ističe svoja glasovita načela koja će postati temelj pravaštva u Hrvatskoj, i koja će mu donijeti naziv Oca Domovine. On je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i oslanjajući se samo na sebe obnoviti vlastitu državu.
1863. Starčević je utamničen, a nakon izlaska iz zatvora ponovo se zapošljava u Šramovom uredu do listopada 1871. godine. Nakon Kvaternikovog ustanka u Rakovici ponovno je utamničen, a Stranka Prava raspuštena.
U Habsuburškoj monarhiji vidio je neprijatelja hrvatskog naroda. Bio je protivnik klera kome je pripisivao krivicu za zaostalost masa i službu tuđincima. Vjerovao je u sposobnost hrvatskog naroda da sam sobom upravlja. Pod utjecajem ideja francuske revolucije borio se protiv ostataka feudalizma i zalagao se za demokratizaciju političkog života. U politici se oslanjao na građanske slojeve, imućnije seljaštvo i inteligenciju.
Starčevića su godinama klerikalci napadali kao buntovnika, neznabožca, anitkersta, koji ruši sve naredbe Boga, ljudi i crkve.
Potkraj života živi u Starčevićevom domu kojeg mu je izgradio hrvatski narod 1895. godine. Tamo je i preminuo nakon godinu dana doživjevši prije raspad Stranke prava.
Sahranjen je, prema vlastitoj želji, u u crkvi sv. Mirka u zagrebačkim Šestinama.


Objavljeno u rubrici: KULTURA, 23.5.2006 u 15:13, Đuro Posavec
odlikasi.hr

---

  

Mario Andus, TV novinar

  

Milena Marsic

Zeljka Fattorini, TV novinarka

Zdenka Kardum, TV novinarka

Ivica Zadro, glumac

Zadro , Ivica OSNOVNI PODACI
ime: Ivica
prezime: Zadro
spol: muško
datum rođenja: 13.8.1954
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

  

Drazen Vrdoljak, TV novinar

  

Mico Dusanovic, TV novinar

  

Mari Sedmak, TV novinar

  

Tihomir Ladisic, TV novinar

  

Danijela Trbovic, TV novinarka

  

Gordan Penava Pista

  

Neven Corak

  

nedjelja, 18.06.2006.

Paola Valić, pjevačica

(Rijeka, 12.07.1981)
Navršivši sedmu godinu seli se u Zagreb sa roditeljima. U četvrtom razredu osnovne škole kreće u djevojački zbor "ZVJEZDICE" gdje uči solo pjevanje i školuje glas. Dirigent Zdravko Sljivac je najzaslužnija osoba za otkrivanje njenog talenta. Mnogim nastupima, pa čak i sa velikim pjevačima poput Josipe Lisac, Paola je shvatila da će se baviti umjetnošću i glazbom. Nakon 8 godina pjevanja u Zvjezdicama i završene srednje škole Paola se odlučuje za solo karijeru.
http://www.paolavalic.com/
Diskografija

---

PAOLA VALIĆ, PJEVAČICA
MENI JE MAMA SAMO MAMA I NIŠTA VIŠE

Mogu reći da sam, otkad sam se počela solistički baviti pjevanjem, jako puno promijenila svoje mišljenje o domaćoj estradi. Nažalost, na gore! Shvatila sam kakav je to ružan svijet, pun sukoba raznih ega i međusobnog dokazivanja u koji sam se ja eto »uvalila«. Ono što sam zatekla nije ono što sam očekivala. Shvatila sam da taj svijet nije tako lijep, niti je sve tako krasno i bajno kako izgleda pod svjetlošću reflektora ili na televiziji

Piše Vinko PERŠIĆ
Snimio Vedran KARUZA

Dvadesetjedno-godišnja Paola Valić, rođena 12. srpnja, 1981., talentirana je mlada pjevačica koja je dugo vremena pekla zanat u »Zvjezdicama« i potom u »Coyotte Ugly« programu. Iskreno, o njoj se češće pisalo više i zbog toga što je na nesreću kćerka Jasne Ulage - Valić, glavne urednice HTV-a. Nažalost, jer joj ta ...
Novi list

---

PAOLA VALIĆ, rođena 12. srpnja 1981. u Zagrebu. Brucošica je na novinarstvu, ali poznata je i kao pjevačica. Audiciju je shvatila kao priliku da, kako kaže, uglavnom uštogljenim televizijskim voditeljima pokaže kako je taj posao moguće raditi i drukčije.
klik.hr

Danijela Martinović, pjevačica

(Split, 15.07.1971)

Biografija

Danijela Martinović glazbena je umjetnica koja na hrvatskoj estradi egzistira gotovo 17 godina. Potvrda njenog rada očituje se u mnogim uspjesima. Njen prvi samostalni album "Zovem te ja" u izdanju "Croatia recordsa" otvorio je put njenim visokotiražnim izdanjima koja su se kasnije potvrdila i albumom "To malo ljubavi" do sada prodanim u preko 100.000 primjeraka za što je Danijela Martinović dobila nekoliko zlatnih i platinastih ploča. No taj uspjeh nije zabilježen samo u Hrvatskoj, već se plasirao i u susjednoj nam Sloveniji gdje je Danijela najtiražniji izvođač za što je također dobila zlatnu i platinastu ploču.

Uspjehom ne zaostaje ni u Makedoniji gdje je također proglašena izvođačem godine 1999. kada održava 5 uzastopnih koncerata u Univerzalnoj dvorani u Skopju što je popraćeno mnogim tiskovnim, TV i radio medijima kao veliki uspjeh. U povijesti hrvatske diskografije Danijela Martinović proglašena je najtiražnijim izvođačem. 1998. godine sa pjesmom "Neka mi ne svane" pobjeđuje na Izboru hrvatske pjesme za pjesmu Europe "Dora '98." sa tom pjesmom odlazi u Irsku gdje predstavlja Hrvatsku na Izboru pjesme za pjesmu Europe "Eurosong '98." i osvaja izvrsno peto mjesto.

Iste godine proglašena je pjevačicom godine na više od 50 radio postaja, a istom titulom proglašavaju je i tiskovni mediji među kojima je i "Večernji list" koji joj dodjeljuje nagradu "Večernjakova ruža". Po glasovima radio, TV i tiskovnih medija proglašena je dvije godine uzastopce pjevačicom godine.

U prošle tri godine održala je preko 350 koncerata u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini te u Švicarskoj i Njemačkoj.

U prosincu 1999. godine izdaje svoj treći samostalni album pod nazivom "I po svjetlu i po mraku" koji je prodan u više od 45.000 primjeraka u nepunih mjesec dana za što je Danijeli uručena zlatna ploča.

Danijela kaže da jedna od dražih knjiga koju je u životu pročitala je Knjiga životnih zakona - John Marks Templetona i iskreno je preporučuje svima. Danijela ima posebnu želju citirati jedan pasus koji se u potpunosti odnosi na njezin život. Glumac i pjevač Lou Rawls jednom je govorio o tome kako voli svoj posao:

"Pjevanje je čitav moj život i obožavam ga. Dakako, za to dobivam i novac i to ne bih omalovažavao. Ali kada sve što je u meni uložim u pjesmu i kad mi oni koji me slušaju pokazu da smo zajedno, to je pravi život. Svakome bih preporučio da, ne voli li ono što radi, pronađe nešto što voli i bavi se time - osobito ako tako stječe osjećaj da je zajedno s drugim ljudima. Takav je čitav moj život i na tome zahvaljujem bogu."

Na jednom koncertu u Karlovcu Danijela je na poklon dobila pjesmu. Pjesma je Danijelu toliko dirnula svojom jednostavnošću i iskrenošću da se odlučila podijeliti je sa svima Vama.

Preuzeto sa Danijela Martinović sluzbene stranice
answers.com
Pesmice
Diskografija
reference.com
la ESCena

---

15.06.2006 19:55

PROŠLOST PROTIV SADAŠNJOSTI
Danijela Martinović



15.06.2006 19:55

1996.

IZGLED
Danijela Martinović imala je prepoznatljiv stil, plava kosa, lepršave haljinice i crveni ruž bili su njezina uniforma. Uvijek nasmiješena i prilično hiperaktivna uspjela je uz sebe vezati pridjev koji joj je uvijek smetao, ali ju je savršeno opisivao – vrckasta.

KARIJERA
Prije deset godina Danijela je počela samostalnu karijeru. Iako je dugo bila vezana uz Magazin, brzo se oslobodila i krenula vlastitim putem. Počela je redati hitove i uspjela nadmašiti karijeru koju je imala s Magazinom. Pjesme, najblaže rečeno, lakih nota slušali su i djeca i stari, a njoj su donijele priličnu popularnost.

PRIVATNI ŽIVOT
Iako je bila u braku s Markom Perkovićem Thompsonom još od 1995. godine, to se u javnosti nije znalo. Tajni brak trajao je gotovo tri godine, a javnost je o tome doznala kada su se poznati supružnici odlučili rastaviti.

MISAO
– Neki su mi ljudi znali reći da sve previše dramatiziram. Htjela sam da me se pusti živjeti normalno, jer sam cura kao i sve druge, djevojka koja treba imati svoga dečka, svoje svađe, svoje suze, svoj smijeh... Zašto da o tome pišu sve novine? Ne mogu se jedan dan probuditi kao rasna crnka jer sam visoka metar i 60 centimetara i teška 45 kila. Ljudi se ne daju varati. Ne mogu jedan dan biti plava, drugi crna, treći crvenokosa. Budem li ljude svaki dan šokirala, prestat će mi vjerovati.
Večernji list, 1996.

2006.

IZGLED
Danijela se kroz godine držala manje-više jednakog imidža. Uz male eksperimente s bojom kose, frizurom ili odjećom uvijek je održavala izgled razigrane djevojčice. Godine joj u tome nisu naškodile, dapače, malo su ublažile taj izgled blago anoreksične maloljetnice.

KARIJERA
Iako i danas redovito nastupa na festivalima, Dorama i ostalim manifestacijama, njezini posljednji uradci ne mogu se približiti uspjesima iz prošlosti. Pjesme joj više nisu niti približno slušane, a češće ju se spominje u vezi s privatnim skandalima, nego glazbenim novostima i uspjesima.

PRIVATNI ŽIVOT
Nedavno je Danijela dobila crkveni razvod od Thompsona. Crkveni sud u Splitu proglasio je nevaljanost njihova braka nakon trogodišnjeg procesa. Danijela je u međuvremenu bila u vezi s Petrom Grašom, a hoće li njemu reći sudbonosno da, još uvijek se ne zna.

MISAO
– Mislim da sam svima dokazala tko sam i što sve mogu učiniti. Zato je ovo što radim točno ono što želim, a isto je tako i s izgledom. Napokon mogu u potpunosti biti svoja, jer ako sam sve ove godine pokazivala uspjehe, zaista mislim da mi sada nitko ne može ništa nametnuti. Na početku karijere stalno se moraš nekome dokazivati, ja za to stvarno više nemam potrebe. Volim svoj posao i ne shvaćam ga kao posao. Radim isključivo ono što me veseli. Meni je u životu zaista lijepo. Večernji, 2006.

PRESUDA
Bez obzira na to što danas gotovo svi znaju njezin lik i djelo, Danijela je u prošlosti ipak bila puno jača. Osim što je obilježila plodan period Magazina i kao samostalna pjevačica pokazala se zaista uspješnom. Kako je krenula čini se da te uspjehe neće ponoviti, pa je u ovoj borbi prošlost odnijela pobjedu.

Nina Badrić, pjevačica

(Zagreb, 04.07.1972)
http://www.skopactel.com/nina/
http://www.ninabadric.hr/

---

13.01.2005 14:21

NINA BADRIĆ I BERNARD KRASNIĆ
Novinari će doznati posljednji


Kako se rado zamišlja kao supruga i majka djece svojeg osam godina mlađeg zaručnika Bernarda Krasnića, pjevačica i voditeljica Nina Badrić nikada nije krila, naročito nakon romantičnih zaruka u Dubrovniku u koji je par otputovao nakon lanjskog Porina na kojem je Nina doslovce trijumfirala svojim albumom "Ljubav". Prilično velika razlika u godinama Nini, kaže, ne smeta jer im dvogodišnja veza odlično funkcionira.
- Dopustila sam sebi da se zaljubim, i to je prava stvar - kaže Nina. Na pitanje kada će vjenčanje, odgovara: - Još ne planiramo vjenčanje, a kada budemo, potrudit ću se da novinari to zadnji doznaju.

Toni Cetinski pjevac

(Pula, 31.05.1969)

13.01.2005 14:20

IVANA NOBILO I TONI CETINSKI
Veza nikada čvršća

Iako su potkraj prošle godine prolazili veliku krizu, pa čak i u medijima izjavljivali kako je njihova dugogodišnja ljubav gotova te da će ostati samo suradnici, veza Ivane Nobilo i Tonija Cetinskog početkom ove godine, kaže zaljubljeni par, nikada nije bila čvršća.
- Planiramo vjenčanje, ali nismo baš zacrtali da to mora biti ove godine. Još smo mladi, nismo se ništa konkretno dogovarali, ali nije isključeno da ćemo baš u ovoj godini ući u brak - odaje Ivana koja je Tonija upoznala prije nešto više od pet godina u jednoj dubrovačkoj konobi nakon njegovog koncerta. Zaručili su se prije više od tri godine, a vjerujući u svoju vezu umjesto zaručničkih prstenja tetovirali su si prstenjake.

- Sa sigurnošću mogu reći da je Ivana žena moga života. Nemam odbojnost prema braku jer Ivana i ja već godinama živimo kao u braku, a tu formalnost ćemo obaviti kada poželimo biti roditelji - kaže Toni.

---

  

Vlatka Pokos pjevacica i TV voditeljica

 Vlatka Pokos 
(Salzburg, Austrija 22.03.1970)
Muz: Josip Radeljak

---

24 sata Vedrana Milas objavljeno 01.02.2006.

Josip Radeljak: ­Da, vjenčali smo se!Poznati poduzetnik kaže kako je Vlatka sve ono što mu treba za jedan običan, normalan bračni životJosip Radeljak nakon nijekanja priznao da se vjenčao s Vlatkom na KaribimaVjenčali smo se, priznao je Josip Radeljak tajno vjenčanje na Karibima i rekao kako je četverogodišnju vezu s pjevačicom Vlatkom Pokos okrunio burmom od bijelog zlata. Brak je pravovaljan i u Hrvatskoj, a Vlatka je postala gospođa Radeljak.
- Moja Vlatka prolazi sve nedaće sa mnom. O njoj pričaju kao o sponzoruši, ako obuče krzno, prozivaju je, ne znam je li itko toliko u medijima prozivan kao ona. Ušla je u moj život kad je Lana bila mala. Mogu joj samo zahvaliti što vodi brigu o mojoj kćeri. Umjesto da ljudi kažu da je dobra, svi pljuju po njoj - kaže Josip Radeljak.
Petogodišnja Lana kći je iz drugog braka Josipa Radeljaka koju ima sa tragično preminulom glumicom Enom Begović. Njegov sin Leo, iz prvog braka s glumicom Bebom Lončar, bio je na meti novinara kad je Ena Begović stradala.

---

13.01.2005 14:18

VLATKA POKOS I JOSIP RADELJAK
Intimna svečanost

Zaruke Vlatke Pokos i 29 godina starijeg Josipa Radeljaka u listopadu prošle godine mnoge su iznenadile. No nakon što se na Vlatkinoj ruci našao prsten, sve su manje sumnje u njihovo vjenčanje, pogotovo ako znate kako zaručnici govore jedan o drugom nakon trogodišnje veze koju su do prošlog ljeta prilično bezuspješno skrivali.
- Vlatka je mlada, uspješna i ambiciozna žena koja zaslužuje moje duboko poštovanje - izjavio je Radeljak koji je Vlatki na ruku stavio 12.000 dolara vrijedan Cartierov briljantni prsten.

- On je muškarac kakvog svaka žena može poželjeti - priča Vlatka koja nikada nije krila želju da se uda. Datum vjenčanja, kaže, ne želi otkriti niti najbližim prijateljicama. Jedino što je otkrila jest da će to biti intimna svečanost a ne glamurozni događaj. Radeljak se o tome nije izjašnjavao!?

---

  

Zdenka Hersak glumica

 Zdenka Hersak 
(Zagreb, 19.08.1928). Zavrsila Zemaljsku glumacku skolu u Zagrebu (1950). Clanica studija Jadran filma (1950-1952), a zatim (od 1953) Zagrebackog dramskog kazalista (Gavella). Znacajnije uloge: Kobila (J. Genet, Balkon), Babakina (A.P.Cehov, Ivanov), Bessie Burgeoss (S. O'Casey, Plug i zvijezde), Mary (E. Bond, Spaseni) i dr. Na filmu i televiziji igrala mnoge epizodne uloge, uglavnom koketa i pricljivic (npr. Dogadjaj V. Mimice, 1969; Kuzis stari moj V. Kljakovic, 1973; Luda kuca Lj. Ristica, 1985. i dr. HL

Fadil Hadzic kazalisni pisac, filmski redatelj, slikar i pisac

 Fadil Hadzic 
(Bileca, 23.04.1922).
Studirao slikarstvo na ALU u Zagrebu. Pokretac i urednik niza casopisa (Kerempuh, 1946-1950; Vjesnik u srijedu, 1953-1956; Telegram, 1960; Oko, 1973 i dr.), osnivatelj i voditelj kazalista (Kerempuhovo vedro kazaliste, poslije Komedija, pocetkom 50-ih; Jazavac, od 1964. i dr.). Napisao 50-ak kazalisnih komedija (Politicko vjencanje, 1968; Drzavni lopov, 1977; Gospoda i drugovi, 1984. i dr.). Jedan od utemeljitelja hrvatskog crtanog filma; direktor Duga-fila (1950-1951) i inicijator osnivanja filmskog festivala u Puli. Rezirao 10-ak dokumentarnih i 14 cjelovecernjih igranih filmova, najcesce prema vlastitom scenariju (Abeceda straha, 1961; Sluzbeni polozaj, 1964;Protest, 1964; Lov na jelene, 1972; Novinar, 1979. i dr.). Pod pseudinimom Zoran Zec objavio brojne humoristicke zapise. Bavi se slikarstvom te izlaze. Nagrada "Vladimir Nazor" za zivotno djelo i Nagrada "Dubravko Dujisin" (1988).
Djela:Budha me lijepo primio (putopisi), Zagreb 1955; Hrvatski olimp (kozerije), Zagreb 1970;Ljudi i majmuni (kozerije i aforizmi), Zagreb 1975; Tele sa dvije glave (satire), Zagreb 1979; Izabrane komedije, Zagreb 1985; Avanture ideologije (eseji), Zagreb 1990 i dr.HL

Slobodan Šnajder, autor

Šnajder , Slobodan OSNOVNI PODACI
ime: Slobodan
prezime: Šnajder
spol: muško
datum rođenja: 8.7.1948
zanimanje: Redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

---

 Slobodan Snajder 
(Zagreb, 08.07.1948)
Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1974).Jedan od osnivaca i dugogodisnji glavni urednik kazalisnog casopisa Prolog (1968-1986), potom (od 1991) glavni urednik biblioteke Cekade. Zapazen po izvedbi kazalisnog djela Minigolf (1969) i Histericna bajka (1970). Hrvatskim Faustom (1982) zapocinje niz drama u kojima za sredisnje likove uzme stvarne osobe iz hrvatske povijesti koje dramski transponira (Drzic, Kamov, Sinko, Gemma Boic). U 90-imnaizvodjeniji hrvatski kazalisni autor u inozemstvu (Hrvatski faust: Muhlheim, Bec; Zmijin svlak: Tubingen, Oslo, Frankfurt/M; Utjeha sjevernog mora: Frankfurt/O). Od 1992. kolumnist u Glasu Slavonije, a od 1994 u Novom listu.
Djela: (drame) Kamov, Zagreb 1978; Hrvatski Faust, Zagreb 1981; Glasi iz Dubrave, Zagreb 1986; Kroatische Faust (monografija), Bec 1993; Utjeha sjevernog mora, Zagre 1996 (eseji i kritike) Radosna apokalipsa, Rijeka 1988; (proza) Knjiga o sitnom, Zagreb 1996...
HL

Tito Strozzi glumac, redatelj, pisac i prevoditelj

 Tito Strozzi 
(Zagreb, 14.10.1892- Zagreb, 23.03.1970) Filozofski fakultet i Akademiju za glumacku umjetnost i pjevanje studirao u Becu, Jedan od najsvestranijih hrvatskih umjetnika, velike energije i poduzetnosti. Od 1919. clan HNK; glumi u drami, komediji i opereti, postavio na scenu velik broj kazalisnih djela. Njegove briljantne kreacije Krlezinih junaka, klasicnih heroja i salonskih ljubavnika, drze se antologijskima, a rezije obuhvacaju najsiri repertoar hrvatskih i stranih autora, od K. Mesarica i H. Ibsena do G.B. Shawa, W. Shakesparea i J.W. Goethea u drami, te od W. Glucka i L. van Beethovena do G. Verdija, R. Wagnera i M.P. Musogrskog u operi. Bavi se i filmom pa tako 1919. improvizira klavirsku prartnju za nijeme filmove, a u 20-im godinama osniva filmsko poduzece (Jugoslavia film d.d.; Strozzi film), rezira film Dvorovi u samoci, 1925, te glumi u vise filmova (Brisem i sudim I. Borstnika, 1919; U lavljem kavezu A. Grunda, 1919; Karolina Rijecka V. Pogacica, 1951; Pod sumnjom B. Belana, 1956; Tri Ane B. Bauera, 1959, i dr., a nastupa i u dokumentarnom filmu S. Weiganda Iza kazalisne rampe, 1957). Autor je niz proznih djela, eseja, osvrta u dnevnom tisku i kazalisnih komada (Alenka, 1919; Zrinski, 1925; Eco homo, 1935; Gaj, 1935; Kameleoni, 1940; Tomislav, 1944; Umorstvo na pozornici, 1964. i dr.) a poznati su i njegovi prijevodi klasicnih djela svjetske dramske i druge literature (npr. Goetheov Faust). Istaknuo se u pedagoskom radu i pokretanjem djecijih emisija na zagrebackoj radiopostaji (1935-1941). Pokreatao je i casopise (Rampa, 1919) i dram. bibljoteku (Scena, 1919).
HL

Branko Supek

 Branko Supek 
20. 12. 1945. - 5. 11. 2003.

Rođen je u Zagrebu, gdje završava Srednju glazbenu školu (Odsjek truba), Pedagošku akademiju (predmeti: engleski i književnost) te Akademiju za kazališnu umjetnost, koju diplomira 1971. godine na odsjeku gluma. Radi kao glumac u Zagrebačkom kazalištu mladih od 1971. godine. Jedan od osnivača neformalnih grupa (Rinoceros i Histrion). Snimio više od 10 filmova, 50-ak TV-drama i radio-drama. Nosilac triju glumačkih nagrada (Sterijino pozorje, Novi Sad; Male scene, Sarajevo; Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske).
Bavi se jedrenjem. Ima vlastiti brod i kao skipper uživa i vozi razne regate po Jadranu.









Uloge:
Lynus CHARLIE BROWN - MEMOARI JEDNOG PSA
Kuljigin TRI SESTRE
Kumek Šestinčanin KRALJEVO
Willy Cronck JOHN SMITH, PRINCEZA OD WALESA
Viktor GRAD U GRADU
Gospon Susjed Č.P.G.A.
Egidije BRAT MAGARAC
INSEKTARIJ
HAMPER
Tim Tooney NOVECENTO
BRAT MAGARAC
VELIKI MEŠTAR SVIJU HULJA
Tito ZAŠTIĆENA ZONA

BRANKO SUPEK
Bilo je to 21. rujna 1951. kad sam se kao šestgodišnji dječačić ukrcao na brod koji se zvao Zagrebačko pionirsko kazalište ili skraćeno PIK. Služio sam kao mali od amatera. A onda sam, sa 16 godina, pobjegao s broda, a bogami i od svojih roditelja, svirati trubu na pravi brod u Beiroűt (Libanon). Nakon šest mjeseci svirke dogrebao sam vlastitim noktima natrag u Zagreb, vrativši se na svoj matični brod PIK. Služim na tom brodu evo sve do sada. Prošlo je pedeset godina. Bilo je tu gadnih oluja. Promijenio je ime u Zagrebačko kazalište mladih. Mijenjale su se i posade, naročito zapovjednici, ali ja sam ostao... Sada služim kao profesionalni časnik i nadam se da ću na ovom brodu ostati do svog konačnog kraja.
Branko

Shakespeareov Macbeth, neosiguran pred usudom, konstatira: »Ovako lijep i ružan dan još ne vidjeh.» Na takav jedan lijep dan (jesen u Berlinu zna biti lijepa baš kao i u Zagrebu) vijest o brzom oporavku jednog prijatelja sustigla je vijest o smrti drugog. I sve nas uvijek iznova zaprepasti takva vijest, i nitko ne pristaje na to da bi ona bila manje strašna jer je tobože očekivana. Postoje strahovanja, ali nas smrtnike uvijek zaprepasti kad se ona pokažu osnovanima. Mi jesmo smrtni baš po tome što ne pristajemo na smrt. Kod smrti je najstrašnije što onaj tko umre, umre nama. U ovom slučaju, jednom kazalištu.
Mi se u tom kazalištu nikada nismo pomirili s najavama mogućnosti odlaska, i to na razini koja je elementarnija od razine na kojoj medicina dobija i gubi svoje bitke. Medicina zapadnjačka, kineska, šamanska ...na stranu! Najave bile su tako apsurne i nepravedne, da smo ih u Kazalištu jednostavno ignorirali. I sam mi je Branko, sasvim nedavno u svom stanu, ne mogavši više govoriti, napisao da će ta gluparija trajati još samo koji mjesec, i da će se vratiti u podjele, uz molbu da računamo s njim u budućim podjelama. I onda se pojavio na sceni – to je bilo zadnji put, na kraju stote izvedbe Brata magarca, predstave koja završava mirenjem sa Smrću, te je se imenuje sestrom...Naše je kazalište, dakle, imalo svoju svečanost, Branko Supek, mali brat Smrti u tom trenutku, izašao je s ansamblom, i ja sam pokušao jednu malu igru s tom Sestrom, nazvavši je «malim incidentom»...
No prije više od godine dana naše je kazalište priredilo jednu drugu svečanost – Branko Supek slavio je pedesetu (!) obljetnicu svoje umjetničke veze sa Zagrebačkim kazalištem mladih. Tomu su kazalištu mijenjali imena, kao što to čine (s) ulicama, ali je upravo glumac Branko Supek, negdašnji «pikovac» u kratkim hlačicama, bio ta njegova postojanost u promjeni, do današnjeg dana. Kao obljetničku predstavu, Branko Supek odabrao je Barricov Novecento, neobičan i suptilan mali komad (kratak roman?) u kojemu je na zaista virtuozan način upravo on, Branko Supek, zazivao jedno odsustvo...Baš kao što sad mi pokušavamo s njim. Novecento jest komad o mnogo toga, ali sigurno i o smrti. U predstavi, Supek se vratio svojoj mladalačkoj ljubavi – trubi. To, ali, nije bilo lako. Imao sam to zadovoljstvo mjesecima slušati kako Branko vježba na trubi, koja je uistinu zatrubila na predstavi, da bi upravo na rečenoj priredbi bila mu dodijeljena u trajan posjed. Truba je čudan instrument, vrlo oprečan: može zasvirati budnicu, koračnicu, marš...Ali ja barem nisam čuo tužnijeg instrumenta od Brankove trube koja se razlijegala hodnikom ZKM-a...Priredba kojom smo slavili Brankove jubileje, umjetničke i životne, bijaše vrlo vesela. Kad smo sastavljali njegov životopis, bilo nam je daleko od pameti da je to već pomalo i smrtopis.
U Smrtopis, na moje ogromne žaljenje, više nije mogao ući. Trebao je biti brat koji dolazi iz dalekog odsustva, pomalo i Mefisto...Branko Supek u tim se trenucima, privremeno, zaista privremeno, pomirio da će neko vrijeme biti izvan igre...Ali dolazio je na pokuse. Bilo je u njemu duševne veličine da pohvali rad mlađeg kolege.
Ja u teatru, našemu, ali ni u drugima s kojima sam došao u kakav-takav dodir, nisam sreo nikoga tko bi bio tako potpuno nesposoban mrziti i zavidjeti kao Branko Supek. Taj je čovjek nekako uspijevao sve ono što je u odnosima moglo biti «špičasto», neugodno, blokirajuće, okrenuti na dobro. Kao takav on bi svakoj zajednici uvijek davao više no što je od nje dobijao; u našem malom kolektivu Branko Supek bio je takva ljudska dragocjenost.
Frazom bi se moglo reći, umro je u jeseni svoga života. No kao malo kad, ta bi fraza ovdje bila neumjesna. Sve do trenutka kad ga je napala teška bolest, pa u stanovitom smislu sve do posljednjeg svog trenutka, on se doimao gotovo dječački, pigmalionski...On se nije morao nositi s vidljivim vanjskim znacima starenja. Nezajedljivi humor, kao temeljni pristup svim ljudima i pojavama, a osobito pak pojavama koje dijele ljude na načine vrlo zajedljive i zasukane, bio mu je svojstven; gotovo da bih se odvažio reći da je taj humor bio glavnom sastavnicom njegove osobnosti, dakle, i u glumi. Jamčim da ovo vrijedi u cijelom nizu uloga našeg novijeg repertoara, od malog brata magarca u Medvešekovoj predstavi, preko briljantne, blago-komične karikature Josipa Broza u Zaštićenoj zoni, do opsegom, ali ne i značajem, male pojave u Velikom meštru,pak onda do potpunog i briljantnog glumačkog agiranja u Novecentu, koji ćemo svi pamtiti kao njegov masterpiece...A ovo što nabrajam tek je vrh brijega jednog vrlo dugog i plodnog prisustva u hrvatskom kazalištu, potpuno u znaku vjernosti «matičnoj kući», koja je za nj bila i ostala ZKM.
Imam jedno obješnjanje za ove sastavnice njegova karaktera: Branko Supek toliko je volio život da jednostavno nije dospio mrziti. Doduše, svi mi smrtnici kažemo da volimo život, i da ništa toliko ne volimo kao život, čak i kad ga proklinjemo. Jedino je stvar u tome da većina nas ne zna tu svoju ljubav pokazati, pak je, sa stanovišta života, ta ljubav nesretna.
Smrt u posljednje vrijeme kosi u našoj branši: duga je lista konačnih odlazaka. Tom Durbešić, Darko Ćurdo, Budilica, Tom Bakarić (on se ipak najviše izrazio kao dramski pisac), sada Branko Supek. Te nas smrti obavezuju, a smrt Branka Supeka, napose, da mi koji smo preostali bolje osluškujemo jedni druge.
Adio, Branko.
Slobodan Šnajder.
http://www.zekaem.hr/?i=19

Drago Turina, scenograf

 Drago Turina 
(Virje, 06.05.1943). Zavrsio studij strojarsva i brodogradnje. Djeluje u kazalistu od 1965. (Teatar &TD, HNK, Dramsko kazaliste Gavella, ZKM i dr.)ostvarivsi uspjesne scenografije i na filmu (Mirisi, zlato i tamjan Ante Bababje, 1971; Timon Tomoslava Radica, 1973; Izbavitelj Krste Papic, 1976; Pad Italije Lordana Zafranovica, 1981. i dr.) HL

---

Drago Turina studirao je u Zagrebu, gdje je započeo svoj scenografski rad u studentskim kazalištima 1965./1966.
Od tada ostvario je više od dvjestopedeset scenografskih radova u raznim kazališnim kućama, na televiziji i filmu.
Osim u hrvatskim kazalištima, radio je u mariboru, Novoj Gorici, Sarajevu, Beogradu, Trstu, Brnu.
Od 1969. član je ULUPUH-a.

Najznačajnija scenografska ostvarenja:

- HNK, Zagreb: Kiklop, Timon Atenjanin, Mutter Courage, Troilo i Cresida, Figarova svadba, Večeras se improvizira...
- HNK, Split: Don Juan, Hrvatski Faust, Othello, Smrt Stjepana Radića...
- DK Gavella: Amadeus, Sokol ga nije volio, San Ivanjske noći, Talisman...
- GK Komedija: O'Kaj, Gubec beg, Grička vještica, Jadnici, Kralj je gol...
- ZKM: Opsada Sigeta, Štrokoloko, Maksimilijan, Magic and Loss, Charlie Brown, Božićna pjesma, Zaštićena zona...

Značajnije nagrade:
- Zlatni vijenac 1969., 1985., Festival MES Sarajevo;
- Sterijina nagrada 1977., Sterijino pozorje, Novi Sad;
- Zlatna arena 1977., Filmski festival Pula;
- Srebrna medalja Praškog Quadrienalla 1983., Prag
- Nagrada Marul 1992., 1995., 1997., Marulovi dani, Split
- Nagrada Hrvatskog glumišta 1994.

Radovi su mu objavljeni u knjigama:
- Rene Hainaux, Le decor de theatre dans le monde depuis, 1960., Bruxelles 1973.;
- Rene Hainaux, Spectacles 1970-1975 dans le monde, Bruxelles 1975.;
- Oistat, Japan, Dramatic space and its design, Tokyo 1984.;
- Vera Ptačkova, A mirror of world theatre, Prag 1995.;
- Giovanni Lista, La scene moderne, Paris 1997.;
- časopis Theatre Crafts, New York 1984. i Interscena, Prag 1987.

Izlagao je u Zagrebu, Novom Sadu, Pragu, Tokiju, Shanghaiu.

http://www.zekaem.hr/?i=21&p=drago_turina

Franjo Jurčec - Džimi, dramski glumac

 Franjo Jurcec Dzimi  (Hodošan, 1. 12. 1936.)



U Zagrebu završio gimnaziju te na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) diplomirao 1961. Od 1960. stalno je angažiran u Zagrebačkom pionirskom kazalištu (danas Zagrebačko kazalište mladih - ZKM). Glumom se počeo baviti u djetinjstvu uključivši se u rad 1948. godine osnovanog Pionirskog kazališta u Zagrebu. Glumio je u komediji Plavi model N.N. Nosova (1948.), komadima Đ. Dević Vlak u snijegu (prema romanu M. Lovraka) i Tamna priča (obje 1950.), bajci Mali palčić V. Rabadana (1951.). Glumački se dalje razvija u omladinskome Dramskom studiju toga kazališta, sudjelujući naizmjence i u klasičnom repertoaru i komadima za djecu i mlade. Glumio je u Romeu i Juliji W. Shakespearea, 1954., Mudri je Cigo u istoimenoj šali M. Čečuka, 1956. (a 1971. redatelj je obnovljene predstave), u Sofoklovoj Antigoni nastupio je 1957. kao Hemon, komediji Čudnovata obućarka F. Garcie Lorke kao Obućar, 1959. Nakon profesionalnog angažmana nastupa kao Tom Canty u komadu Kraljević i prosjak M. Markovića (prema romanu M. Twaina, 1962.), kao Lisac u Pinocchiju (Faverovoj adaptaciji romana C. Collodija, 1966.), Sjekira u gusarskoj bajci Kapetan Džon Piplfoks D. Radovića i M. Belovića (1967.), Ferdo Bezobrazić u djelu Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac A. Nemčića (1969.), glumi tri uloge u Doživljajima dobroga vojnika Švejka, R. Chmelika (prema romanu J. Hašeka, 1969.). Osobit uspjeh postiže ulogom Ježa u djelu Ježeva kućica B. Ćopića koja se izvodi od 1970. do 1980. Godine 1970. nastupa i kao Gašpar Alapić u djelu Obsidio Sigetiana carmen heroicum croaticum iliti Zriniada M. Međimorca, Trbonja u djelu Tri trbonje J.K. Oleša (1971.). U razdoblju izvedaba djela berlinskoga kazališta za djecu GRIPS tumačio je uloge neukrotivih dječaka stvorivši tip maloljetnog buntovnika (Zbrkica u Štrokoloko i Malapala R. Hacheflda i V. Ludwiga, Maksimilijan u komadu Maksimilijan Zviždukalo C. Krügera i V. Ludwiga, obje 1972., Šljiv u Žburkovoj djeci R. Hachelda, 1973., Artur u Mala, Pala, Artur i truba V. Ludwiga, 1975., Zvonko u komadu Pa to je da posiziš!, V. Ludwiga i R. Lückera, 1977., Cobra u Cobri i bebi V. Ludwiga, 1984.) U djelu Anno Domini 1573. T. Bakarića glumio je ženu - Magdu Lolić (1973.), zatim Slijepca u Preludiju za dobre ljude s trga D. Jelačića-Bužimskog (1974.), te Majstora Mrkonju u Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića I. Bakmaza (prema priči I. Brlić-Mažuranić, 1977.), Golijata u Davidu i Golijatu F. Hohlera (1979.), Petka u veseloj igri za djecu Robinzon uči plesati H. Schneidera (1980.), Djeda u igrokazu Nećko Svojeglavečko Z. Baloga (prema djelu Ah, ta današnja djeca! R. Pillota, 1983.). Bio je Fabrizie u ZaljubljenicimaC. Goldonija i Bobi u šaljivoj priči Ivek u bijegu I. Juhásza (obje 1986.), Grof Aloysius Palen u djelu Radni naslov: Nacija C. Sternheima (1989.), Menelaj u Odisej & sin ili Svijet i dom V. Taufera (1990.). Tumačio je 6 uloga u Zastavama M. Krleže te bio Baloo u Knjizi o džungli R. Kiplinga (1991.), Vratilo Tkalec u Snu Ivanjske noći W. Shakespearea (1992.), Gospodin Bolto u Božićnoj pjesmi Ch. Dickensa (1993.), Infaterist Podravec u drami U logoru M. Krleže (1994.), Ministar-predsjednik Kreont u Medeji 1995. J. Vele (1995.), Čovjek u zelenom kaputu u Hamperu R. Medvešeka (1996.), dvije uloge u Velikom meštru sviju hulja M. Krleže (2001.). U Kazalištu Mala scena glumio je Lakaja, Mlinara i Oca u komadu Cvilidreta s Gavranove stijene I. Drosa (1995.) te Glumca, Kuma, Andriju i Djeda u Varljivim pričama Z. Ladike (1999.). Sudjelovao na Dubrovačkim ljetnim igrama (Dragić u Tireni M. Držića, 1958., Toni u Kafetariji C. Goldonija i F. Čale, 1978.), na Festivalu djeteta u Šibeniku te na mnogobrojnim gostovanjima sa svojim kazalištem u inozemstvu. Kritičari su uvijek isticali njegovu razigranost i neposrednost u kontaktu s djecom.

Umirovljen je 2001. Dobio Orden rada sa srebrnim vijencem, 1975., Jugoslavensku nagradu za stvaralaštvo za djecu "Mlado pokoljenje" za ulogu Artura u Mala, Pala, Artur i truba V. Ludwiga, 1976., Prvomajsku nagradu UDUH, 1981. (za ulogu Petka u djelu Robinzon uči plesati H. Schneidera), Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1995.

Snimao i za televiziju. Sudjelovao u filmovima: Posljednji podvig diverzanta Oblaka (V. Mimica, 1979.), Vrijeme za... (Olja Kodar, 1993.), Je li jasno, prijatelju? (D. Ažimović, 2000.), Ajmo, žuti! (D. Žarković, 2001.), Kraljica noći (B. Schmidt, 2001.); televizijske serije: Profesor Florijan, M. Krleže, U logoru (Podravec).
http://www.zekaem.hr/?i=35&p=franjo_jurcec

Ante Rumora glumac

 Ante Rumora 

Djani Stipancev

 Djani Stipancev 

Nora Krstulović, redateljica

Krstulović , Nora OSNOVNI PODACI
ime: Nora
prezime: Krstulović
spol: žensko
datum rođenja: 1.2.1974
zanimanje: Redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

---

 Nora Krstulovic 

Vicko Ruic glumac/redatelj

 Vicko Ruic 

Davor Zmegac redatelj

 Davor Zmegac 

Bogdan Zizic redatelj

 Bogdan Zizic 

Drazen Zarkovic redatelj

 Drazen Zarkovic 

Ranko Zidaric glumac

 Ranko Zidaric 

Ljubo Zecevic glumac

 Ljubo Zecevic 

Zivko Zalar

 Zivko Zalar 

Ksenija Prohaska glumica

 Ksenija Prohaska 

Srdjan Badurina

 Srdjan Badurina 

Andrea Baković glumica

Članica ZKL od 1989. Važnije uloge u predstavama ZKL: Velika mačja bajka, Crni bijes, Ivica i Marica, Srećko među bubama, Potjeh, Osman, Heidi, Umišljena mišica, Crvenkapica itd.
Glumila u nekoliko TV serija te domaćih i stranih filmova (Medeni mjesec, Isprani, Vrijeme za..., Crvena prašina, Nepokoreni grad itd.)
Nekoliko godina bila je članica ansambla Kazališta Žar-ptica i Gradskog kazališta Komedije (Mačak Džingiskan, Klupko, Moj strašni tata itd.)
Paralelno se bavi glazbom te nastupa u TV emisijama i na raznim festivalima. Bavi se skladanjem te je izdala vlastiti CD «Plave oči».
Nagrađena je na SLUK-u 2001. za najbolju animaciju i glumačku kreaciju.
Netface, google

Andjelko Somborski

Ana Begic

Ana Merlin

Ana Marija Bokor

subota, 17.06.2006.

Božidarka Frajt glumica

Frait , Božidarka OSNOVNI PODACI
ime: Božidarka
prezime: Frait
spol: žensko
datum rođenja: 10.4.1941
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

(Velika Žuljevica, 11.11.1940). Zavrsila studij glume na zagrebackoj ADU. Isprva glumi u kazalistu, ali potom vise nastupa na filmu i televiziji. Javnu pozornost privukla glavnom ulogom u Živoj istini Tomislava Radica (1972), a osobito je dojmljiva u ulogama sucutnih likovazatomljivanih osjecaja (Zena s krajolikom I. Matica (1975); Ljubica Krese Golika (1978); Visoki Napon Veljka Bulajica (1981); Ritmu zlocina Zorana Tadica (1981). i dr. Neko vrijeme radila u lutkarskom kazalistu; pomocnica rezije na HRT-u.
imdb
kcerka: Bojana Gregoric

Ana Karić glumica

(Perusic, 13.05.1941). Zavrsila (1963) Akademiju za kazalisnu umjetnost u Zagrebu. Nastupa u zagrebackoj Komediji (1963-1966), nakon toga slobodna umjetnica, Nastupa u Teatru u gostima, Teatru &TD i drugdje. Uz Kazalisne uloge u Dundu Maroju (M. Drzica), Adamu i Evi (M. Krleze), Titusu Andronicusu (W. Shakespearea) idr., nastupila i u brojnim igranim filmovima, cesto u dojmljivim glavnim ulogama (Slucajni zivot A. Peterlica, 1969; Putovanje na mjesto nesrece Z. Berkovica, 1970; Tajna Nikole Tesle Krste Papica, 1980. i dr.)Nastupala cesto i u TV dramama.
imdb

---

Sonja Kastl balerina, koreografinja i pedagoginja

(Zagreb 14.07.1929)
Baletno obrazovanje stekla kod M. Froman, M. Jovanovic Gj. Fuckar. Angazirana 1945 u zagrebackom HNK-u. Usavrsavala se u Londonu (M. Skeaping) i 1956. u Parizu (Kiss, Preobrajenska). Profinjena klasicna i demi-karakterna balerina, postaje 1965. prvom ravnateljicom osamostaljenog Baleta HNK (do 1970). Glavne uloge: Aurora i Plava ptica u Trnoruzici (Cajkovski), Swanilda u Coppeliji (Delibes), Kraljica Amazonki u Pokolju Amazonki (Kogan-Semenoff), Jela u Djavolu u selu (Lhotka), Djevojka u Cudesnom mandarinu (Bartok), Julija u Romeo i Julija, Pepeljuga u Pepeljuzi (Prokofjev) i dr. Koreografira s N. Bidjin i samostalno: Dubrovacke slike (Bijelinski), Simfonija in Re (Sorkocevic), Simfonija mrtvom vojniku (Sakac), Posljednja uloga (Kuljaric), Tri kavalira frajle Melanije (Papandopulo); koreografira umetke u operama, operetama, mjuziklima i TV emisijama. Poslije voditeljica Baleta u Celovcu.
Glavna zenska uloga u filmu Zastava (Marjanovic, 1949). Nagrada za zivotno djelo "Vladimir Nazor".
Filmografija

---

Balerina iz engleskih rječnika

Nagradu Hrvatskoga glumišta za životno djelo balerina, koreografkinja i baletni pedagog Sonja Kastl primit će u utorak, 24. studenoga, na svečanosti u HNK / Drago mi je jer balerine i plesači ne dobivaju često nagradu za životno djelo, kaže poznata umjetnica


Ovogodišnja Nagrada Hrvatskog glumišta za životno djelo pripala je dami hrvatskog baleta Sonji Kastl, a bit će joj dodijeljena u utorak, 24. studenoga, na svečanosti u zagrebačkome HNK. Pamte se nezaboravne uloge nekadašnje prvakinje Baleta HNK kao što su Djevojka u »Čudesnom mandarinu«, Jela u »Đavlu u selu«, Aurora u »Trnoružici i brojne druge. Sonja Kastl bila je prva Julija u baletu »Romeo i Julija« u Londonu prigodom gostovanja zagrebačkog baletnog ansambla 1955. godine. Uvrštena je u nekoliko engleskih baletnih rječnika. Bila je i prva ravnateljica Baleta HNK u Zagrebu 1965. godine.
Vijest o nagradi zatekla ju je u Mariboru gdje koreografira Straussovu operetu »Šišmiš«. Sa Sonjom Kastl koja se u mladosti okušala i kao filmska glumica, razgovaramo o njezinu radu kao balerine, koreografkinje i baletnog pedagoga.
• Koje trenutke pamtite u Vašoj bogatoj karijeri?
- Teško je sve pamtiti, ali sjećam se svih uspješnih premijera i gostovanja kojima smo ansamblom HNK obišli pola Europe. Pamtim i jednu čestitku koju mi je izrekla moja kći Marina nakon premijere što sam je ostvarila u kazalištu »Komedija«, mjuzikla »Car Franjo Josip u Zagrebu«. Rekla je: »Mama, jako si lijepo to napravila i odlično si uvježbala ansambl«.
Izuzetno mi je drago što sam dobila Nagradu Hrvatskoga glumišta jer balerine i plesači ne dobivaju često nagradu za životno djelo. Drago mi je zbog naše struke, ali i strašno žao što moja Marina nije to doživjela.
• Tko je imao najviše utjecaja na Vašu karijeru?
- Svakako Margareta Froman s kojom sam počela raditi i koja je bila moj pedagog, a poslije bračni par Mlakar s kojima sam radila predstave.
• Koje su Vam najdraže uloge?
- Julija, Djevojka u »Čudesnom mandarinu« za koju sam dobila prvu nagradu Baletnog biennala u Ljubljani 1960. godine, moja prva karakterna uloga u »Pokolju Amazonki«, Jela u »Đavlu u selu« s kojim smo mnogo gostovali po Europi. Bila je to naša hit predstava. Na gostovanju u Londonu jedan od najuglednijih baletnih kritičara Cyril Beaumont rekao mi je da je moja životna šansa Giselle i da imam sve što ta uloga iziskuje. Međutim, kada je to djelo došlo na repertoar, imala sam ozlijeđenu nogu. Za tom ulogom beskrajno žalim.
• Kako ste kao balerina na vrhuncu karijere odlučili preuzeti ravnateljsko mjesto?
- Na jednoj predstavi »Đavla u selu« ozlijedila sam nogu. U isto vrijeme došlo je do smjene intendanata. Novi intendant, književnik Mirko Božić pitao me da li bih željela biti ravnateljica samostalnog Baleta. Odgovorila sam da bih, ako me savjet izabere. Tako sam sve manje plesala, a sve više sjedila na sastancima. Osamostaljenjem Baleta povećale su se ovlasti, povećao se broj radnih mjesta, mogli su se pozivati gosti, pedagozi, koreografi i sl.
• Što se promijenilo u baletu od vremena kada ste Vi plesali do danas?
- Ansambl se utrostručio. Danas su uglavnom svi plesači školovani, a u doba kada sam ja počinjala većina je u balet dolazila iz amaterskih skupina, pa bi se tek dolaskom u balet plesači počeli za njega osposobljavati. Zagrebački balet dao je mnogo vrhunskih umjetnika od kojih su neki napravili svjetsku karijeru. Jako se promijenila i baletna publika. U ono vrijeme postojala je galerija, pa je jedna strana navijala za jednu balerinu, a druga strana za drugu, što je bilo zgodno. Sjećam se trenutaka kada poslije premijere nismo mogli izaći iz kazališta, koliko je bilo ljudi. Dobivali smo mnogo cvijeća.
• Vaš lik je naslikan na stropu HNK. Kako to?
- Kada se obnavljalo kazalište, Zvonko Agbaba je primijetio da je jedan lik na slici vrlo sličan meni. Zatražio je moju fotografiju da se po njoj obnovi taj dio slike. To je za mene velika čast.
• Od kada se bavite koreografijom?
- Počela sam nakon povratka iz Pariza 1956. Koreografirala sam više od trideset baleta, ne računajući opere i operete. Često sam radila zajedno s Nevenkom Biđin i ona bi trebala biti zajedno sa mnom na pozornici kada budem primala nagradu. Žao mi je što više ne radimo zajedno. Slušale smo glazbu, Nevenka bi imala svoju ideju, ja svoju, pa bi vidjele što je bolje. Ponekad smo se čudesno poklapale. A počele smo zapravo slučajno. Pripremala se opera »Andre Chenier«, nije bilo koreografa, pa je ravnatelj Opere Ivo Vuljević pozvao nas dvije i ponudio nam da to napravimo. Uspjelo je i onda je došao Muzički biennale, pa su nas pozvali da odaberemo što želimo od domaćih skladatelja. Uvijek smo se zalagale za glazbu hrvatskih skladatelja jer je bolje promicati vlastitu umjetnost nego praviti lošu kopiju strane.
• Jedno ste vrijeme bili na čelu baleta u Klagenfurtu?
- Bilo je to lijepo razdoblje mog koreografskog i pedagoškog rada. Dvije godine bila sam šef baleta, koreograf, pedagog i korepetitor, a poslije toga još sam šest godina stalno gostovala. Svake godine postavila sam jedan balet i mnogo, mnogo opereta. Posebno mi je ostao u sjećanju balet Paula Konta »Tri K« prema Kafki, odnosno Kont, Kafka i Kastl.
• Posljednjih godina najviše ste koreografirali mjuzikle i operete u kazalištu »Komedija«, također u HNK u Osijeku, dok je u HNK u Zagrebu i Rijeci na repertoaru nekoliko opera u kojima ste postavili baletne točke. Prije dvije godine dogodilo se da ste u manje od dva mjeseca imali četiri premijere i dvije obnovljene predstave, a u tome razdoblju sa svojim koreografijama sudjelovali ste i u tri televizijske emisije. Kako ste to uspjeli?
- Uglavnom sam bila u vlaku. Čim bih završila pokuse za jednu predstavu i kada bi prošla generalna proba, trčala bih na vlak i jurila dalje. Gotove predstave uglavnom nisam vidjela. To razdoblje bilo je vrlo naporno, ali je bilo i veliko zadovoljstvo jer sam razmišljala samo o predstavama, a manje o osobnim problemima. Radovala sam se sa svakim ansamblom, živjela s njim i željela da sve što bolje uspije.Danas sam najviše vezana uz kazalište »Komedija« i veseli me rad s tim ansamblom.

Mladen Modrej Vučković

Vijesnik 24.11.1998

---

Šarm scenske vedrine
Ansambl »Croatia« je premijerno postavio balet na glazbu Leharove »Vesele udovice« u koreografiji Sonje Kastl i prvi put u Zagrebu prikazao novu koreografiju Marka Boldina »N.M.Q.P.«, a baletnu večer upotpunio je i ansambl Baleta HNK premijerom »Simfonijskog kola« Jakova Gotovca u koreografiji Zvonimira Reljića
Baletna trupa »Croatia« potvrdila se u proteklih osam godina kao pokretni, putujući ansambl kojem je glavni cilj promicanje baletne umjetnosti u manjim mjestima i u sredinama koje možda nikada i nisu imale priliku vidjeti balet. Dobar je običaj da se novi program premijerno predstavi na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta, iz kojega potječe najveći broj članova »Croatije«, i koje uvijek pruža potrebnu pomoć oko kostima, scenografije i ostalih tehničkih pitanja.
»Croatia« je ovaj put premijerno postavila »Veselu udovicu« i prvi put u Zagrebu prikazala novu koreografiju Marka Boldina, a baletnu večer upotpunio je i zaokružio ansambl Baleta HNK premijerom »Simfonijskog kola« Jakova Gotovca.
Balet u tri slike »Vesela udovica« vedra je baletna inačica popularne operete Franza Lehara. Koreografkinja Sonja Kastl šarmantno je, koristeći se prebogatom riznicom svojih koreografskih zamisli elegantne profinjenosti, postavila simpatičnu priču o žrtvi što je grof Danilo pridonosi za financijski spas svoje zemlje. Sonja Kastl velik je majstor valcera. Koliko god je valcer ritmičkom strukturom strogo određen, interpretativne varijacije što ih Sonja Kastl pronalazi za raznolike situacije su nebrojene i uvijek maštovite.
Saule Ashimova suvereno je otplesala naslovnu ulogu Hanne. Njezina interpretacija te primadonske uloge jednako je privlačila pozornost kao interpretacija subretske uloge Valencienne Tine Vrtar-Stipić, koja je u nju unijela mnogo šarma i scenske vedrine. Njihovi partneri, Svebor Sečak kao Danilo i Sven Copony kao Camille te Nicolae Vasc i Ovidiu Muscalu u ulogama baruna Zete i Ađutanta, uz ostali ansambl, nastupili su s mnogo entuzijazma.
Baletna trupa »Croatia« je u povodu svoga prvog nastupa u Royal Opera House Covent Garden u Londonu, osim klasičnog i nacionalnog repertoara što ga njeguje, posegnula i za suvremenim izrazom. Na svome drugom nastupu u Covent Gardenu u srpnju ove godine trupa je predstavila koreografiju Marka Boldina »N.M.Q.P.« (No more questions please) na glazbu dviju šansona Manu Chao i Charlesa Aznavoura. Ta koreografska minijatura u izvedbi koreografa i njegove partnerice Giulije Ferrari donosi niz duhovitih, nepretencioznih, a efektnih i jednostavnih koreografskih zamisli u crtanju male ljubavne priče dvoje zaljubljenih.
Baletni ansambl HNK kao, u ovom slučaju, domaćin i gost trupe »Croatia« želio je velik broj mlade publike upoznati sa »Simfonijskim kolom« Jakova Gotovca. Toga dragulja hrvatske glazbe nije dugi niz godina bilo na baletnoj sceni. »Simfonijsko kolo« je u malu cjelinu zgusnuti folklorni baletni biser što slijedi tipični nacionalni glazbeni izraz. Koreograf Zvonimir Reljić određenim je koracima, uz kostimske naznake, naglasio lokalne značajke Vrlike, Konavala i Istre.
Ovu klasično-moderno-folklornu baletnu večer scenski jednostavno i sasvim prikladno opremile su izborom kostima iz fundusa HNK Ika Škomrlj (»Vesela udovica«) i Diana Kosec Bourek (»Simfonijsko kolo«) te Dinka Jeričević opremom scene. Boldinovu koreografiju kostimski su odjenule Barbara Bourek i Giulia Ferrari, a svjetlom Vladimir Kazda.
Oba djela trupe »Croatia« optimalno su postavljena za svrhu kojoj su namijenjena, za gostovanja, a za »Simfonijsko kolo« bi bilo poželjno da se što češće vidi u HNK.
Mladen Mordej Vučković
Vijesnik 16.11.2002

---

petak, 16.06.2006.

TATJANA BERTOK – ZUPKOVIĆ glumica

Rođena je 1971. godine u Osijeku gdje je završila gimnazijsko školovanje te upisala Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu (dislocirani studij glume u Osijeku), koju je uspješno završila. Glumica snažne scenske energije te osobnosti, posvjedočila je to dosadašnjim ostvarenim repertoarom.

Već rano, na drugoj godini Akademije pokazala je iznimnu fascinaciju snažnim dramskim heroinama. Otad se intenzivno, sve do danas upuštala u filozofsko istraživanje žene te upravo ta vrsta glumačkog angažmana dovodi do sjajnih glumičinih uradaka. Počevši od odlične Hedde Gabler, snažne Elizabeth Proctor, melodramske Rovene, koketne Elmire, do proste Maggy, da bi sve to sublimirala i došla do scenske katarze kao Henriette, dok igrajući Sonju otvara jednu novu dimenziju u svom habitusu.
Glumica koja se transformira od mačkaste heroine dvadesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do zadnje prljave polulude ženturače, svojim je kreacijama dosegla zvjezdano nebo hrvatske scenske umjetnosti, što je rezultiralo i dvijema nominacijama za Nagradu hrvatskoga glumišta 1999. (Maggy u Frielovom Žetvenom plesu) te 2001. (Henriette u Strindbergovoj drami Ima zločina i zločina).
HNK Osijek
Filmografija

---

 Tatjana Bertok 

Jasna Bilušić, glumica

Bilušić , Jasna OSNOVNI PODACI
ime: Jasna
prezime: Bilušić
spol: žensko
datum rođenja: 31.05.1967 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

---

U seriji koja se snima za Novu TV pjevačica i glumica Jasna Bilušić će igrati ulogu Marije, Čensove stare ljubavi iz Rijeke. Predavačica na odsjeku glume Akademije dramskih umjetnosti članica je kazališta 'Komedija', gdje je odigrala veliki broj kazališnih predstava među kojima i 'Piaf', 'Jalta, Jalta', 'Crna kraljica' i mnoge dr. Glumila je u nekoliko TV serija i filmova. Dobitnica je nagrada 'Zlatni smijeh' i Nagrade hrvatskog glumišta.

---

 Jasna Bilusic 

Lukrecija Brešković-Opalk, glumica

 Lukrecija Breskovic-Opalk Brešković-Opalk , Lukrecija
OSNOVNI PODACI
ime: Lukrecija
prezime: Brešković-Opalk
spol: žensko
datum rođenja: 30.8.1940
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

D. Munitic

 D. Munitic 

Rada Sesic

 Rada Sesic 

Vlado Kruzic

 Vlado Kruzic 

Sven Sestak glumac

 Sven Sestak 

Ivica Simic glumac/redatelj

 Ivica Simic 

Anja Sovagovic-Despot glumica

 Anja Sovagovic-Despot 

Antun Vrdoljak redatelj

 Antun Vrdoljak 

Luka Vidović

 Luka Vidovic 

utorak, 13.06.2006.

Dora Fišter glumica

muz: Tadej Toš ( Kicarje kraj Ptuja, 17.06.2006)
deda:Tita Strozzi
baka: Elize Gerner-Strozzi









 Dora Fister 





http://www.24sata.hr/articles/view/25890/
http://www.24sata.hr/articles/view/26682/

Ivan Katić, glumac

Eliza Gerner-Strozzi, glumica

---

http://www.matica.hr/Vijenac/Vij188.nsf/AllWebDocs/+HNKutreba
Razgovor: Eliza Gerner
HNK-u treba Scena Strozzi

Cijenim Habuneka, no njegov prinos Hrvatskom narodnom kazalištu ne može se mjeriti s onim dinastije Strozzi: Marije Ružičke Strozzi, Maje Strozzi, Tita Strozzija i Borisa Papandopula

S kazališnom glumicom Elizom Gerner razgovarali smo u povodu objavljivanja njezine nove knjige Kazališne sudbine.

Možete li nam nešto više reći o svojoj novoj knjizi?

— Knjiga će prvi put biti predstavljena u Vinkovcima na Festivalu glumca, u Zagrebu će biti predstavljena tek na jesen. Knjiga se zove Kazališne sudbine, a u njoj sam pisala o našim velikim glumicama s kojima sam nastupala. Izdanje je opskrbljeno velikim brojem slika, i uz njih na njima nalazim se i ja.

Pisala sam o Mili Dimitrijević, Eli Haffner Gjermanović, Beli Krleža, Viki Podgorskoj, Boženi Kraljevoj i Ervini Dragman. S njima sam dijelila zajedničku kazališnu sudbinu, živjela život na sceni, u garderobi... živjela specifičan život. Pisala sam i o Mariji Ružički Strozzi, koju nikada nisam ni vidjela ni poznavala, ali sam živjela godinama s njezinim sinom Titom Strozzijem. U mom stanu još se nalaze njezini portreti, predmeti... Kod mene je i njezina knjiga sačuvanih kritika, hvalospjevi A. G. Matoša, Ive Vojnovića, Srđana Tucića, Stjepana Miletića... O spomenutim glumicama pisala sam ne samo iz kazališnog aspekta, pisala sam o njihovim radostima, ljubavima i odlasku na drugu obalu.

Nina Vavra, Nada Babić, Anka Kernic, Greta Kraus Aranicki (prva žena koja je režirala u našem kazalištu) bile su velike glumice, ali nisam s njima nastupala, neke od njih nisam nikada ni susrela.

U najljepšoj kući našega grada, kako je Bela Krleža nazivala Hrvatsko narodno kazalište, provela sam s tim umjetnicama nekoliko desetljeća. Godinama sam ih nosila u sjećanju, a kako je vrijeme odmicalo, one su mi se još više približile i u meni se pojavila potreba da o njima pišem, neobjašnjivi imperativ. Kako i zašto, ne znam odgovoriti. Ne razmišljam o tome tko će taj tekst čitati, komu će koristiti, ja sam ga napisala. U dalekoj budućnosti, jednom poslije, otkriti umjetnika koji je svom razdoblju nešto vrijedno darovao ima svoje vrijednosti i čari. Htjela sam te svećenice Talije donekle spasiti od zaborava. Probuditi maštu onih koji ih nisu vidjeli, a uspomene onih kojih su ih vidjeli. Bila sam im partnerica, što je stvorilo bliskost među nama. Značenje Marije Ružičke bez sjajnog partnera Andrije Fijana ili Vike Podgorske bez partnera Dubravka Dujšina bilo bi daleko manje.

Kako ste odlučili da počnete pisati?

— Vjerujte mi da sam odlučila pisati zbog Strozzija, zbog nepravde koja mu je učinjena, zbog njegova marginaliziranja. Prvu knjigu zapravo sam njemu posvetila.

Kako komentirate inicijativu za otvaranje Scene Habunek Hrvatskog narodnog kazališta?

— Pročitala sam da će se nova scena zvati Habunek. Vlado Habunek bio je dobar dramski redatelj, veliki esteta, ali mislim da više zasluga ima kao operni redatelj. Režirao je sjajne operne izvedbe poput Otmice Lukrecije, Medium, Koriolan itd. No njegov prinos Hrvatskom narodnom kazalištu ne može se mjeriti s doprinosom dinastije Strozzi: Marije Ružičke Strozzi, Maje Strozzi, Tita Strozzija i Borisa Papandopula. Marija Ružička Strozzi bila je jedna od najvećih hrvatskih glumica, kojoj je još za života otkriveno poprsje u kazalištu, i freske na zidu našeg kazališta krasi njezina pojava, nalazimo je i na Bukovčevu zastoru. Svaki slobodan trenutak iskoristila je za gostovanja hrvatskim jugom, da se čuje domaća riječ. Njezina je kći Maja Strozzi bila jedna od naših najblistavijih opernih pjevačica, nedostižna Violeta u Traviati. Igor Stravinski posvetio joj je četiri svoje pjesme. Godine 1923. dolazi u Zagreb da je prati na glasoviru na koncertu u Glazbenom zavodu. Na prvi Biennale dolazi u Zagreb i smjesta se zanima što je s Majom Strozzi. Tito Strozzi bio je naš najsvestraniji kazališni umjetnik: glumac, dramski i operni redatelj, pisac, prevodilac, dramaturg... Igrao je na stotine uloga, postavio na scenu bezbroj drama i opera (tristotinjak). Preveo je velik broj dramskih djela, uključivši i Goetheova Fausta. Režirao je i u inozemstvu i drame i opere, u Austriji, Francuskoj i Njemačkoj. Napisao je jedanaest drama, od kojih se Zrinski smatra jednom od najboljih naših povijesnih drama. Boris Papandopulo, sin pjevačice Maje Strozzi, jedan od najvećih kompozitora, također je potomak te obitelji.

Dakle, vaš je prijedlog da se buduća scena Hrvatskog narodnog kazališta nazove scena Strozzi...

— Apsolutno. U međuraću tri velika redatelja, Raić, Gavella i Strozzi, taj umjetnički trolist, podigla su Hrvatsko narodno kazalište na visoku europsku razinu. Prema Strozziju bile su učinjene velike nepravde. Nakon rata bio je nepravedno osuđen na kaznu zatvorom, doduše ne dugotrajnu. Smjena generacija bila je nemilosrdna prema njemu. U knjizi Julije Benešić — Tito Strozzi Branimir Donat napominje: »Postupak prema Titu Strozziju nisu puke mrlje, to su brazgotine na licu hrvatske umjetnosti.«

Godine 1948. Strozzi otvara svoj Studio. Tu sam i ja sudjelovala. Bilo je teško s repertoarom u to poslijeratno vrijeme. Forsirala se suvremena sovjetska drama i bili smo sretni kad su na repertoar dospjela djela ruskih klasika. U Studiju odabrana je za prvu predstavu Oluja A. N. Ostrovskog. Hrvatsko narodno kazalište u poslijeratnom razdoblju ostvarilo je niz nezaboravnih predstava ruskih klasika, poput Ane Karenjine, Šume i Dolijale lije A. N. Ostrovskog, Na dnu Gorkoga...

Možete li se osvrnuti na igranje Krleže u posljednjih deset godina?

— Uvijek se moram sjetiti poslijeratne predstave Glembajevih, točnije one koncem 1946. godine, s plejadom glumaca poput Bele Krleža, Dujšina, Strozzija, Petričića, Veljka Maričića, Viktora Becka itd. Mislim da je današnjim glumcima teško interpretirati Krležu, njegov intelektualni tekst, duge rečenice, kretati se u salonu... Strozzija su nazivali krležijanskim glumcem. Pamtim ga u svim krležijanskim ulogama, poput Leona, Urbana, Križovca, Lenbacha, Apatrida.

Koje su najmlađe generacije glumaca koje su po vama razumjele i dobro tumačile Krležu?

— Zanimljiva ostvarenja dali su Boris Buzančić, Vanja Drach, Relja Bašić, Neva Rošić, Zlatko Crnković, Jovan Ličina. Sjetila sam se i Dina Radojevića, koji je svojom eruptivnom snagom i poetskom vizijom ostvario grandioznu predstavu Kraljevo pokupivši najveća priznanja na europskim i američkim gostovanjima.

Kako doživljavate hrvatsko kazalište posljednjih godina?

— Mogu govoriti samo kao gledateljica s trideset i sedam godina kazališnoga staža. S mnogo razumijevanja pratim našu kazališnu produkciju i iskreno se radujem njezinim uspjesima.

Koje poslove vezane uz kazalište danas obavljate?

— Kad sam otišla iz kazališta, počela sam raditi više poslova. Radila sam u drugim medijima. Tri godine bila sam predsjednica žirija Nagrade »Hrvatskoga glumišta«. Sada sam predsjednica žirija Nagrade Mila Dimitrijević. Pišem u časopisu »Hrvatsko glumište«. Napisala sam u relativno kratku vremenu pet knjiga.

Kakva su vaša iskustva iz rada u žiriju Nagrade »Hrvatskoga glumišta«?

— To je naporan rad. Treba pogledati sve prijavljene predstave po Hrvatskoj. Biti u žiriju s jedne strane vrlo je nezahvalan posao, a s druge strane lijepo je doživjeti sreću i radost nagrađenih umjetnika. Kako je to, ja zapravo ne znam, jer nikada nisam dobila nikakvu nagradu. Nisam jedina. Ni Tito Strozzi, ni Ivo Serdar, ni Borivoj Šembera nisu doživjeli to priznanje, ali danas nagrade nose imena Tita Strozzija i Ive Serdara.

Vodite i glumački Fond solidarnosti.

— To mi je najdraža dužnost, kad uspijemo pomoći onima kojima je pomoć potrebna.

Što hrvatskom kazalištu danas najviše nedostaje prema vašem mišljenju?

— Hrvatskom narodnom kazalištu prostora. Svim kazalištima novca. Zgražam se nad eksperimentima nedarovitih redatelja, s ciljem épater pour les bourgeois. Kao da bi im lascivnost, trivijalnost i golotinja osigurali uspjeh?

Jeste li kada pjevali u kazalištu?

— U Višnjiku kao guvernanta Šarlota. Redatelj Škiljan na prvom mi je pokusu rekao: »Morate pjevati, plesati, izvoditi iluzionističke vještine.« Išla sam na poduku mađioničaru da zadovoljim redateljeve želje.

Postoje li snimci Strozzijevih predstava?

— Postoje snimci o njemu, ali ne o njegovim predstavama. Ima ih arhiv televizije.

Što je sa snimcima vaših predstava?

— Kazalište je prolazna umjetnost. Čim izgovorite riječ, ona postaje prošlost. Imam snimke svojih pojavljivanja na televiziji. Mnogo sam svojedobno radila u koprodukcijskim filmovima. Bile su to male uloge i veliki honorari. U kazališnom repertoaru imala sam velike uloge kako u HNK-u tako i u inozemstvu.

I kazalištu jednom treba reći zbogom. Bilo je i lijepo i ružno, ali uvijek uzbudljivo. Treba iz njega izaći uzdignute glave!


Razgovarala Marijana Lisjak

---

updated:20.07.2006.

Davor Meštrović-Meštar, TV novinar

OSNOVNI PODACI
ime: Davor
prezime: Meštrović
spol: muško
datum rođenja: 12.11.1967 u Zagrebu
zanimanje: pijanist
trenutno prebivalište: Zagreb

Mia Begović, glumica

---

updated: 19.07.2006.

Vesna Karuza, TV novinar

---

updated:19.07.2006.

Milan Mitrović, TV novinar

---

updated: 19.02.2006.

Sanja Plepelić, manekenka i fotomodel

updated: 19.07.2006.

subota, 10.06.2006.

Mira Bosanac, glumica

Updated 19.07.2006

---

Kaj mislite o Miri?

Dorotea Lazanin

Dorotea Lazanin
– Zaista ne bih mogla mijenjati svog muža, ali ako pričamo ovako, onda možda postoji netko tko mi je jako simpatičan. Mirza Džomba se čini kao jedna vrlo pozitivna i vesela osoba. Od svih muškaraca iz našeg javnog života jedino bi on došao u obzir. Jako mi je smiješan i zabavan, ali moram naglasiti da je moj muž nezamjenjiv.