Marketing
Sonja Kastl balerina, koreografinja i pedagoginja
(Zagreb 14.07.1929)
Baletno obrazovanje stekla kod M. Froman, M. Jovanovic Gj. Fuckar. Angazirana 1945 u zagrebackom HNK-u. Usavrsavala se u Londonu (M. Skeaping) i 1956. u Parizu (Kiss, Preobrajenska). Profinjena klasicna i demi-karakterna balerina, postaje 1965. prvom ravnateljicom osamostaljenog Baleta HNK (do 1970). Glavne uloge: Aurora i Plava ptica u Trnoruzici (Cajkovski), Swanilda u Coppeliji (Delibes), Kraljica Amazonki u Pokolju Amazonki (Kogan-Semenoff), Jela u Djavolu u selu (Lhotka), Djevojka u Cudesnom mandarinu (Bartok), Julija u Romeo i Julija, Pepeljuga u Pepeljuzi (Prokofjev) i dr. Koreografira s N. Bidjin i samostalno: Dubrovacke slike (Bijelinski), Simfonija in Re (Sorkocevic), Simfonija mrtvom vojniku (Sakac), Posljednja uloga (Kuljaric), Tri kavalira frajle Melanije (Papandopulo); koreografira umetke u operama, operetama, mjuziklima i TV emisijama. Poslije voditeljica Baleta u Celovcu.
Glavna zenska uloga u filmu Zastava (Marjanovic, 1949). Nagrada za zivotno djelo "Vladimir Nazor".
Filmografija
Balerina iz engleskih rječnika
Nagradu Hrvatskoga glumišta za životno djelo balerina, koreografkinja i baletni pedagog Sonja Kastl primit će u utorak, 24. studenoga, na svečanosti u HNK / Drago mi je jer balerine i plesači ne dobivaju često nagradu za životno djelo, kaže poznata umjetnica
Ovogodišnja Nagrada Hrvatskog glumišta za životno djelo pripala je dami hrvatskog baleta Sonji Kastl, a bit će joj dodijeljena u utorak, 24. studenoga, na svečanosti u zagrebačkome HNK. Pamte se nezaboravne uloge nekadašnje prvakinje Baleta HNK kao što su Djevojka u »Čudesnom mandarinu«, Jela u »Đavlu u selu«, Aurora u »Trnoružici i brojne druge. Sonja Kastl bila je prva Julija u baletu »Romeo i Julija« u Londonu prigodom gostovanja zagrebačkog baletnog ansambla 1955. godine. Uvrštena je u nekoliko engleskih baletnih rječnika. Bila je i prva ravnateljica Baleta HNK u Zagrebu 1965. godine.
Vijest o nagradi zatekla ju je u Mariboru gdje koreografira Straussovu operetu »Šišmiš«. Sa Sonjom Kastl koja se u mladosti okušala i kao filmska glumica, razgovaramo o njezinu radu kao balerine, koreografkinje i baletnog pedagoga.
• Koje trenutke pamtite u Vašoj bogatoj karijeri?
- Teško je sve pamtiti, ali sjećam se svih uspješnih premijera i gostovanja kojima smo ansamblom HNK obišli pola Europe. Pamtim i jednu čestitku koju mi je izrekla moja kći Marina nakon premijere što sam je ostvarila u kazalištu »Komedija«, mjuzikla »Car Franjo Josip u Zagrebu«. Rekla je: »Mama, jako si lijepo to napravila i odlično si uvježbala ansambl«.
Izuzetno mi je drago što sam dobila Nagradu Hrvatskoga glumišta jer balerine i plesači ne dobivaju često nagradu za životno djelo. Drago mi je zbog naše struke, ali i strašno žao što moja Marina nije to doživjela.
• Tko je imao najviše utjecaja na Vašu karijeru?
- Svakako Margareta Froman s kojom sam počela raditi i koja je bila moj pedagog, a poslije bračni par Mlakar s kojima sam radila predstave.
• Koje su Vam najdraže uloge?
- Julija, Djevojka u »Čudesnom mandarinu« za koju sam dobila prvu nagradu Baletnog biennala u Ljubljani 1960. godine, moja prva karakterna uloga u »Pokolju Amazonki«, Jela u »Đavlu u selu« s kojim smo mnogo gostovali po Europi. Bila je to naša hit predstava. Na gostovanju u Londonu jedan od najuglednijih baletnih kritičara Cyril Beaumont rekao mi je da je moja životna šansa Giselle i da imam sve što ta uloga iziskuje. Međutim, kada je to djelo došlo na repertoar, imala sam ozlijeđenu nogu. Za tom ulogom beskrajno žalim.
• Kako ste kao balerina na vrhuncu karijere odlučili preuzeti ravnateljsko mjesto?
- Na jednoj predstavi »Đavla u selu« ozlijedila sam nogu. U isto vrijeme došlo je do smjene intendanata. Novi intendant, književnik Mirko Božić pitao me da li bih željela biti ravnateljica samostalnog Baleta. Odgovorila sam da bih, ako me savjet izabere. Tako sam sve manje plesala, a sve više sjedila na sastancima. Osamostaljenjem Baleta povećale su se ovlasti, povećao se broj radnih mjesta, mogli su se pozivati gosti, pedagozi, koreografi i sl.
• Što se promijenilo u baletu od vremena kada ste Vi plesali do danas?
- Ansambl se utrostručio. Danas su uglavnom svi plesači školovani, a u doba kada sam ja počinjala većina je u balet dolazila iz amaterskih skupina, pa bi se tek dolaskom u balet plesači počeli za njega osposobljavati. Zagrebački balet dao je mnogo vrhunskih umjetnika od kojih su neki napravili svjetsku karijeru. Jako se promijenila i baletna publika. U ono vrijeme postojala je galerija, pa je jedna strana navijala za jednu balerinu, a druga strana za drugu, što je bilo zgodno. Sjećam se trenutaka kada poslije premijere nismo mogli izaći iz kazališta, koliko je bilo ljudi. Dobivali smo mnogo cvijeća.
• Vaš lik je naslikan na stropu HNK. Kako to?
- Kada se obnavljalo kazalište, Zvonko Agbaba je primijetio da je jedan lik na slici vrlo sličan meni. Zatražio je moju fotografiju da se po njoj obnovi taj dio slike. To je za mene velika čast.
• Od kada se bavite koreografijom?
- Počela sam nakon povratka iz Pariza 1956. Koreografirala sam više od trideset baleta, ne računajući opere i operete. Često sam radila zajedno s Nevenkom Biđin i ona bi trebala biti zajedno sa mnom na pozornici kada budem primala nagradu. Žao mi je što više ne radimo zajedno. Slušale smo glazbu, Nevenka bi imala svoju ideju, ja svoju, pa bi vidjele što je bolje. Ponekad smo se čudesno poklapale. A počele smo zapravo slučajno. Pripremala se opera »Andre Chenier«, nije bilo koreografa, pa je ravnatelj Opere Ivo Vuljević pozvao nas dvije i ponudio nam da to napravimo. Uspjelo je i onda je došao Muzički biennale, pa su nas pozvali da odaberemo što želimo od domaćih skladatelja. Uvijek smo se zalagale za glazbu hrvatskih skladatelja jer je bolje promicati vlastitu umjetnost nego praviti lošu kopiju strane.
• Jedno ste vrijeme bili na čelu baleta u Klagenfurtu?
- Bilo je to lijepo razdoblje mog koreografskog i pedagoškog rada. Dvije godine bila sam šef baleta, koreograf, pedagog i korepetitor, a poslije toga još sam šest godina stalno gostovala. Svake godine postavila sam jedan balet i mnogo, mnogo opereta. Posebno mi je ostao u sjećanju balet Paula Konta »Tri K« prema Kafki, odnosno Kont, Kafka i Kastl.
• Posljednjih godina najviše ste koreografirali mjuzikle i operete u kazalištu »Komedija«, također u HNK u Osijeku, dok je u HNK u Zagrebu i Rijeci na repertoaru nekoliko opera u kojima ste postavili baletne točke. Prije dvije godine dogodilo se da ste u manje od dva mjeseca imali četiri premijere i dvije obnovljene predstave, a u tome razdoblju sa svojim koreografijama sudjelovali ste i u tri televizijske emisije. Kako ste to uspjeli?
- Uglavnom sam bila u vlaku. Čim bih završila pokuse za jednu predstavu i kada bi prošla generalna proba, trčala bih na vlak i jurila dalje. Gotove predstave uglavnom nisam vidjela. To razdoblje bilo je vrlo naporno, ali je bilo i veliko zadovoljstvo jer sam razmišljala samo o predstavama, a manje o osobnim problemima. Radovala sam se sa svakim ansamblom, živjela s njim i željela da sve što bolje uspije.Danas sam najviše vezana uz kazalište »Komedija« i veseli me rad s tim ansamblom.
Mladen Modrej Vučković
Vijesnik 24.11.1998
Šarm scenske vedrine
Ansambl »Croatia« je premijerno postavio balet na glazbu Leharove »Vesele udovice« u koreografiji Sonje Kastl i prvi put u Zagrebu prikazao novu koreografiju Marka Boldina »N.M.Q.P.«, a baletnu večer upotpunio je i ansambl Baleta HNK premijerom »Simfonijskog kola« Jakova Gotovca u koreografiji Zvonimira Reljića
Baletna trupa »Croatia« potvrdila se u proteklih osam godina kao pokretni, putujući ansambl kojem je glavni cilj promicanje baletne umjetnosti u manjim mjestima i u sredinama koje možda nikada i nisu imale priliku vidjeti balet. Dobar je običaj da se novi program premijerno predstavi na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta, iz kojega potječe najveći broj članova »Croatije«, i koje uvijek pruža potrebnu pomoć oko kostima, scenografije i ostalih tehničkih pitanja.
»Croatia« je ovaj put premijerno postavila »Veselu udovicu« i prvi put u Zagrebu prikazala novu koreografiju Marka Boldina, a baletnu večer upotpunio je i zaokružio ansambl Baleta HNK premijerom »Simfonijskog kola« Jakova Gotovca.
Balet u tri slike »Vesela udovica« vedra je baletna inačica popularne operete Franza Lehara. Koreografkinja Sonja Kastl šarmantno je, koristeći se prebogatom riznicom svojih koreografskih zamisli elegantne profinjenosti, postavila simpatičnu priču o žrtvi što je grof Danilo pridonosi za financijski spas svoje zemlje. Sonja Kastl velik je majstor valcera. Koliko god je valcer ritmičkom strukturom strogo određen, interpretativne varijacije što ih Sonja Kastl pronalazi za raznolike situacije su nebrojene i uvijek maštovite.
Saule Ashimova suvereno je otplesala naslovnu ulogu Hanne. Njezina interpretacija te primadonske uloge jednako je privlačila pozornost kao interpretacija subretske uloge Valencienne Tine Vrtar-Stipić, koja je u nju unijela mnogo šarma i scenske vedrine. Njihovi partneri, Svebor Sečak kao Danilo i Sven Copony kao Camille te Nicolae Vasc i Ovidiu Muscalu u ulogama baruna Zete i Ađutanta, uz ostali ansambl, nastupili su s mnogo entuzijazma.
Baletna trupa »Croatia« je u povodu svoga prvog nastupa u Royal Opera House Covent Garden u Londonu, osim klasičnog i nacionalnog repertoara što ga njeguje, posegnula i za suvremenim izrazom. Na svome drugom nastupu u Covent Gardenu u srpnju ove godine trupa je predstavila koreografiju Marka Boldina »N.M.Q.P.« (No more questions please) na glazbu dviju šansona Manu Chao i Charlesa Aznavoura. Ta koreografska minijatura u izvedbi koreografa i njegove partnerice Giulije Ferrari donosi niz duhovitih, nepretencioznih, a efektnih i jednostavnih koreografskih zamisli u crtanju male ljubavne priče dvoje zaljubljenih.
Baletni ansambl HNK kao, u ovom slučaju, domaćin i gost trupe »Croatia« želio je velik broj mlade publike upoznati sa »Simfonijskim kolom« Jakova Gotovca. Toga dragulja hrvatske glazbe nije dugi niz godina bilo na baletnoj sceni. »Simfonijsko kolo« je u malu cjelinu zgusnuti folklorni baletni biser što slijedi tipični nacionalni glazbeni izraz. Koreograf Zvonimir Reljić određenim je koracima, uz kostimske naznake, naglasio lokalne značajke Vrlike, Konavala i Istre.
Ovu klasično-moderno-folklornu baletnu večer scenski jednostavno i sasvim prikladno opremile su izborom kostima iz fundusa HNK Ika Škomrlj (»Vesela udovica«) i Diana Kosec Bourek (»Simfonijsko kolo«) te Dinka Jeričević opremom scene. Boldinovu koreografiju kostimski su odjenule Barbara Bourek i Giulia Ferrari, a svjetlom Vladimir Kazda.
Oba djela trupe »Croatia« optimalno su postavljena za svrhu kojoj su namijenjena, za gostovanja, a za »Simfonijsko kolo« bi bilo poželjno da se što češće vidi u HNK.
Mladen Mordej Vučković
Vijesnik 16.11.2002
Post je objavljen 17.06.2006. u 05:33 sati.