Odlazak kroz Priču sa zapadne strane
IN MEMORIAM
IVANU KATIĆU
(1. IV. 1940. Starigrad – 5. XI. 2003. Zagreb)
S nevjericom je primljena vijest da je dramski umjetnik Ivan Katić, umro.
Prva hrvatska scensko-umjetnička kuća, zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište, izgovara tu neumitnu istinu i na svakom licu se osjeća da vijesti teško vjeruje. Gotovo cijelog utorka je Ivan Katić bio u svojoj kući, u HNK-u, susretao kolege, suradnike, pripremio program za svoju Scenu "Ivan" u Preradovićevoj, i nakon još jednog svog tvorački vrijednog dana, u noći na srijedu, vratio ovozemaljsku propusnicu.
Kad jedan tipično gavelijanski glumac završi karijeru kao dobrodušni i dobrohotni Doc u Priči sa zapadne strane, slavnom dijelu Leonarda Bernsteina, može se zamisliti raspon scenske izražajnosti i bogatstvo iskustvom ostvarivane akumulacije svih vrijednosti koje glumca čine umjetnikom dramske scene. U duhu Gavelline škole, Ivan Katić je suptilno razvio odnos prema temeljnom sredstvu-riječi.
Glas, slog, riječ, rečenica, kao temeljne kategorije za proučavanje izričajno-izražajnih mogućnosti u korist potpune afirmacije smisla teksta bili su konstanta pažnje, istraživanja i ustrajnog stvaralačkog uzlaza dramskoga umjetnika Ivana Katića.
Ivan Katić je završio Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu 1963. godine, a član ansambla Drame HNK u Zagrebu je bio od 1. studenoga 1969. godine.
Od mnogobrojnih predstava u kojima je glumio navest ćemo neke: Tako je ako vam se čini Pirandella u režiji Joška Juvančića; Škorpion J. Kulundžića, u režiji Ž.Oreškovića; Maskarada Ljermontova, u režiji B. Violića; Roman o Londonu Crnjanskoga, u režiji Koste Spaića; Teuta Demetera, u režiji K. Spaića; Ondine, Giraudouxa, u režiji H. Popecua; Očevi i sinovi, Friela u režiji Ivice Kunčevića, Ostavka Price u režiji G. Para, Kletva Šenoe u režiji Ž. Mesarića i mnoge druge, dok se od uloga ostvarenih u posljednja dva desetljeća izdvajaju njegove kreacije Thomasa Putnama u Millerovoj predstavi Vještice iz Salema, u režiji P. Šarčevića; Berlioza u predstavi Majstor i Margarita Bulgakova, u režiji H. Popescua; Agamemnona u predstavi Troilo i Kresida Shakespearea, u režiji Ivice Kunčevića Ante Bevande u Potpoljenim zvonima Brešana, u režiji Koste Spaića; Natka Nodila u Berenikinoj kosi Fabria, u režiji Georgija Para; starog svata u Hasanagi Bakarića u režiji M.Carića; Zlatikuma u Držićevom Skupu u režiji M. Carića te, posljednja uloga Doca u WestSide Story, Bernsteina u režiji S. Moše.
Svojim sonornim baritonom s basovskim timbrom Ivan Katić je uzorito discipliniranom energijom i smislom za organizaciju sebe u korist timske cjeline, kazališne predstave, svakim svojim nastupom pridonosio dostojanstvu te velike umjetnosti kakva je dramsko scenska.
Posebnu zahvalnost za nenadomjestive priloge u radu mu iskazuje i Collegium Hergešić, tribina za kulturu i znanost čiji je čest gost bio kao maestralni tumač poezije iz neprolaznih opusa hrvatskih klasika Matoša, Šimića, Ujevića, Cesarića, Tadijanovića… i drugih.
(Slobodan Elezović)
Posljednji ispraćaj Ivana Katića održat će se u ponedjeljak, 10. studenoga 2003. u 13:20 sati u krematoriju na Mirogoju, a komemoracija će se održati u utorak 11. studenoga 2003. u 12 sati u foyeru HNK.
HNK/
IskonInternet
07.11.2003.