Pregled posta

24sata objavljeno 29.04.2006. Markovina: Žene dolaze u kazalište­ samo zbog meneDamir je prije Akademije studirao na Medicinskom fakultetuGlumac Damir Markovina publici je postao poznat igrajući dobrog Luku Pongraca u sapunici "Villa Marija", a televizijsku karijeru nastavio je u krimi seriji "Balkan inc.", gdje glumi opakog mafijaša Boška. Rođeni Korčulanin završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu u klasi s Leonom Lučevom, Marinkom Prgom, Đorđem Kukuljicom i Slavenom Knezovićem, a prije Akademije godinu dana studirao je medicinu.
- Mislio sam da ću postati liječnik, ali u meni je prevladao virus kazališta kojim sam se inficirao potkraj srednje škole. Hvala mu na tome jer život bi mi bio u opasnosti od tuge i dosade da nisam postao glumac - kaže Damir. .
- S veseljem sam prihvatio Harisov poziv jer me zaintrigirao njegov koncept "Hamleta" u Otomanskoj Turskoj. Rad s Pašovićem smatram nezamjenjivim u glumačkom sazrijevanju i jako se veselim novoj suradnji na predstavi "Faust" - najavljuje Damir novu ulogu u Sarajevu, prisjećajući se da su ga i u tom gradu obožavateljice prepoznavale po ulozi u sapunici.

Gloria 2006., ozujak, broj: 586


DAMIR MARKOVINA I PETRA GRANIĆ

Ljubav ili šala

Pojavivši se zajedno na završnici Nokia Cro-a-portera, zagrebački glumac i 29-godišnja stilistica ničim nisu odavali dojam zaljubljenog para, iako su, kažu poznanici, već godinu dana u vezi



Napisala Damir Leljak
Snimio Petar Jurica

Iako nerado govore o svojoj ljubavnoj vezi i izbjegavaju izlazak na javna mjesta kad god je to moguće, zagrebački glumac Damir Markovina (32), kojeg trenutačno gledamo u ulozi mafijaša Boška u kriminalističkom serijalu "Balkan Inc.", i Petra Granić (29), zagrebačka stilistica i vlasnica studija za njegu kose zajedno su se pojavili na završnici modne manifestacije Nokia Cro-a-porter 25. ožujka na Zagrebačkom velesajmu. Viđeni su potom i na after partyju u klubu Gallery na Jarunu, gdje su uživali u koktelima i glazbi nizozemske DJ-ice Eno-C, ali nisu odavali dojam zaljubljenog para. Nisu se, naime, držali za ruke ili ljubili, a umjesto odgovora na bilo kakvo pitanje o svojoj vezi, samo su se zagonetno smješkali.
- Damir i ja dogovorili smo se da nećemo javno govoriti o našem odnosu jer to je naša privatna stvar, nešto što želimo zadržati samo za sebe - rekla je Petra, koja je bila u višegodišnjoj vezi s Edijem Ramićem, poznatijim kao DJ Eddy, dok je Damir, priča se, hodao s Jelenom Veljačom, svojom partnericom u sapunici "Villa Maria".

Počelo je u Jedinici

Ako je vjerovati tvrdnjama njihovih poznanika, Petra i Damir vole se već godinu dana. Upoznali su se u zagrebačkom klubu, popularnoj Jedinici, kamo i sada često zalaze, a zajedno su prvi put viđeni u studenom prošle godine, na premijeri Severinine predstave "Čekajući svog čovika". Budući da im poslovne obveze ostavljaju vrlo malo vremena za zajedničke trenutke, jer Damir po cijele dane boravi na setu serijala "Balkan Inc.", a Petra u svom salonu ili radeći priloge za razne časopise, vrijeme provedeno zajedno posebno ih veseli.

Gloria 2005., kolovoz, broj: 555
DAMIR MARKOVINA





Vratolomije na Veloj pržini

Zagrebački glumac, Luka Pongrac iz 'Ville Marije', svako ljeto provodi u Lumbardi na Korčuli odakle mu je otac i gdje ga svi zovu obiteljskim nadimkom Čiko: igra picigin, surfa i vadi ježince koji su mu najveća poslastica



Napisala Kristinka šćavina
Snimio Petar Jurica

Premda već 13 godina živim u Zagrebu, svojim domom smatram kuću u Lumbardi na Korčuli, odakle je rodom moj otac Roko. Toliko je volim da mi je u osobnoj iskaznici kao mjesto stanovanja još upisana Lumbarda. Tu me, doduše, nitko ne zove Damir, već Čiko - obiteljskim nadimkom koji seže stoljećima u prošlost - otkriva 31-godišnji glumac Damir Markovina koji se proslavio ulogom nespretnog dobričine Luke Pongraca u sapunici "Villa Maria". A koliko Lumbarđani vole svojeg trenutačno najpoznatijeg mještanina, dokazali su za vrijeme lanjskog karnevala kad su ulicu u kojoj je njegova kuća preimenovali u - Ulicu Luke Pongraca.
Igrom slučaja Damir je rođen u Beogradu, gdje je njegova majka Zinaida u to vrijeme studirala ekonomiju, a poslije je živio u Splitu i Mostaru, no otkad zna za sebe, ljeta provodi u Lumbardi. U doba dok je bio dijete, to je bilo u kući dunda Ivana, a od 1993., kad su se njegovi roditelji preselili u Lumbardu, kod mame i tate.
- Markovine su jedna od najstarijih obitelji u mjestu. Prvi od njih, Marko Markovina, ovamo se, prema podacima iz župnog ureda, doselio 1633. bježeći pred Turcima iz tadašnje Poljičke Republike - priča Damir, čije su najljepše uspomene iz djetinjstva vezane upravo za ljeta u Lumbardi. Na njih ga i danas podsjećaju ožiljci na glavi i koljenima, rezultat nestašluka u lumbardskoj luci.
- Igrali smo se lovice roneći ispod brodova. Igra bi trajala dok netko ne razbije glavu udarivši u dno barke. Taj netko najčešće sam bio ja - kroz smijeh priča Damir, koji i danas obožava pomalo neobične igre. Jedna od njih je takozvana "viroza", koju je izmislio njegov prijatelj, hvarski multimedijalni umjetnik Ivica Jakšić Puko.

Poprskane gospođe

- Baš sam prije nekoliko dana na Bolu s Pukom izvodio "virozu". Igra se sastoji u tome da pričekamo dok katamaran za Split počne isplovljavati, a tada s užitkom skočimo u pjenušave virove koje ostavlja za sobom - objašnjava Damir bit svoje omiljene igre. Kako je godinama trenirao vaterpolo, i odličan je plivač, nimalo se ne boji da bi ga struje mogle povući prema elisi katamarana.
- Jako volim "virozu", ali mi je ipak draži picigin, koji svakodnevno igram na Veloj pržini, lumbardskoj pješčanoj plaži, s prijateljima Markom, Vinkom, Senadom, Marinom i Antom. Katkad se toliko zanesemo skačući i prskajući oko sebe da starije gospođe negoduju, a dječica bježe desetke metara od nas - veli Damir, koji je nedavno, u žaru igre, istegnuo ručni zglob pa ga je morao učvrstiti elastičnom trakom. Omiljena zabava mu je i surfanje, premda u tome, kaže, nije tako vješt kao u piciginu.
- Volim surfati u korčulanskom kanalu, ali čim primijetim da će me vjetar i struje odnijeti predaleko od obale, bacim jedro u vodu i plivam prema obali gurajući pred sobom dasku.
No, zato mu je u plivanju od prijatelja malo tko ravan. Nije rijetkost da otpliva do obližnjeg otočića Vrnika udaljenog 800 metara od Lumbarde. A kad stigne na Vrnik, najdraža mu je zabava ronjenje na dah i vađenje morskih ježinaca.
- Sirova ikra ježinaca prava je delicija. Ima okus po jodu i soli, koji mnogima nije drag, no ja ga obožavam - otkriva Damir, dodajući da ga ribolov previše ne zanima. Jedan od razloga je i to što je velika spavalica, a za odlazak u ribolov treba ustati u cik zore. Dok je na ljetovanju, nije mu drago ni trošiti vrijeme na kuhanje.
- U Zagrebu živim kao podstanar, s osam godina mlađim bratom Draganom, koji upravo priprema
magisterij iz povijesti, pa sam silom prilika naučio kuhati. Najbolje mi uspijevaju tjestenine i rižota. Ljeti, dok sam u Lumbardi, pripremu gradela i pečenje ribe radije prepuštam ocu, a ni mama mi ne dopušta da se previše motam po kuhinji. Više voli da samo "naručim" neko od svojih omiljenih jela, među kojima je na prvom mjestu hobotnica na brudet.
Kako je cijela obitelj muzikalna - otac svira violončelo, gitaru i klavir, Dragan klarinet, a Damir saksofon i klarinet - često poslije večere zajedno zapjevaju. Mami, koja pjeva u korčulanskom zboru Moreška, najdraže su klapske pjesme, dok Damir voli rock, pogotovo grupu Let 3.

Večeri uz briškulu

- Njihov pjevač Prlja rodom je iz Korčule. Jednom je čuo kako Damir pjeva neku njihovu pjesmu i rekao da je tako dobar da bi ga mogao zamijeniti kad bi se on razbolio - s ponosom kaže Damirov otac Roko, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Splitu.
Ljetne večeri, dok se na terasi igraju pas -ibo i mačić Sandokan, obitelj rado provodi igrajući briškulu. Mama Zinaida, koja je najčešće u paru s Damirom, veli da se on poprilično razljuti kad im karta loše krene.
- Oba moja sina vole pobjeđivati i teško se predaju. Takvi su bili oduvijek - kaže gospođa Markovina, koju je nedavno veoma razveselilo kad je Damir osvojio modnog Oscara za najbolje odjevenog hrvatskog glumca. Iz toga bi se moglo zaključiti da Damir uvijek putuje s nekoliko kovčega, no on je u Lumbardu stigao samo s - jednom torbom.
- Unutra su osnovne stvari: nekoliko pari hlača, majica, košulja i moje omiljene kapice. Kapice su mi pravi fetiš: u ormaru ih imam više od deset. Na ljetovanju volim samo jednostavnu i udobnu odjeću. Lumbarda je upravo mjesto za to: ovdje je sve opušteno, nepretenciozno. Upravo je zato toliko i volim.

Gloria 2004., listopad, broj: 511
DAMIR MARKOVINA: LATINOLJUBAVNIK NA HRVATSKI NAČIN

Pronašao sam idealnu partnericu

Zagrebački glumac, kojemu je sapunica 'Villa Maria' donijela slavu, ali i privatnu sreću - s kolegicom Jelenom Veljačom - otkriva da ne može zamisliti život bez svoje Korčule, ljubavi i - stolnog nogometa

Napisala Sanja Renić
Snimci: Mario Kučera i Glorijin arhiv

Damir Markovina, 30-godišnji glumac zagrebačkog HNK, preko noći je postao popularan i stekao naklonost ženskoga dijela publike. Osim što u prvoj hrvatskoj sapunici "Villa Maria" glumi nesretnog dobričinu Luku Pongraca - a žene za takve likove imaju najviše razumijevanja - Damir je i fizički nalik latinoljubavnicima iz južnoameričkih serijala. Crnokos, visok 187 centimetara, markantnih crta lica i zavodničkog osmijeha bio je savršen odabir za ulogu Luke.

- Nikad nisam bio posebno ponosan na svoj izgled. To je nešto s čim sam se rodio i s čim moram živjeti. A kako sam podrijetlom Dalmatinac, mogao bih biti jedino tip mediteranskog ljubavnika - šali se Damir kojeg, otkako se emitira serijal, ljudi prepoznaju na svakom koraku.
- Pitaju me jesam li ja onaj iz serijala, no najsmješnije mi je bilo kad mi je neki dan ekipa iz kafića počela vikati: "Luka, ti si Bog!". Nekoliko puta su me ljudi pustili i da platim račune preko reda. Malo sam se čudno osjećao u tim situacijama, no ne
mogu reći da mi ne godi popularnost - kaže Damir, koji je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a publici je poznat po ulogama u predstavi "Ribarske svađe" u "Gavelli", u filmu "Jel' jasno, prijatelju?" te u TV serijalima "Olovne tišine" i "Naši i vaši". Premda svaki dan snima epizode "Ville Marije", Damir paralelno nastupa u predstavi "Heraklo i Alkestida" zagrebačkog HNK. Uloga Apolona, kaže, vrlo je zahtjevna: visi s užeta iznad pozornice, tuče se, viče...

- Potpuno sam iscrpljen. Svaki dan ustajem u šest ujutro i odlazim u studio Jadran filma, gdje snimam do šest na večer. Nakon toga trčim na probu u kazalište, gdje sam do deset na večer. Kad dođem kući, onesvijestim se od umora, a prije toga shvatim da mi je stan pun insekata i prašine. Međutim, to još nije ubrzalo bratovu i moju odluku da ga ipak pospremimo - žali se Damir, koji živi s osam godina mlađim bratom Draganom.
- Brat će uskoro diplomirati povijest, a ovih dana je stalno na putu jer u Splitu surađuje na jednom znanstvenom projektu. Živimo u sretnoj simbiozi, uz demarkacijsku liniju u stanu, tako da svatko zna svoj teritorij. Brat je ljevičar po uvjerenju, bio je čak predsjednik ogranka stranke SRP-a na Korčuli, i zovem ga Che Guevara - kaže Damir.

Očev utjecaj

Za razliku od Luke Pongraca iz serijala, koji živi samo s majkom, mladi glumac je odrastao u skladnoj obitelji. Rođen je u Beogradu 29. prosinca 1973. Otac Roko je doktor brodogradnje i profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, a majka Zinaida je diplomirana ekonomistica.

- Rođen sam u Beogradu jer je mama ondje studirala ekonomiju, no kad mi je bilo mjesec dana, roditelji su se vratili u Split gdje je otac dobio posao u Brodosplitu. No, zamalo da nisam ni stigao do Splita: naš je avion udario grom, ali na sreću putnicima nije bilo ništa. A kako je udar uništio cijeli sustav za kontrolu leta u splitskoj zračnoj luci, avion se morao vratiti u Beograd. Na kraju smo u Split došli mnogo sigurnijim putem - vlakom. Danas obožavam letjeti avionom i nemam strah od avionske nesreće jer ja sam svoju preživio - kaže u šali Damir, čija se obitelj nakon nekog vremena ponovno preselila, taj put u Mostar, gdje je otac dobio posao u tvornici avionskih dijelova Sokol.

- Bio je to predivan mali grad, koji se i pješice mogao obići, ali i dovoljno velik da ne poznaješ svakoga. Ondje su me svi zvali Roko, po tati. Naime, tim me imenom, slučajno pogledavši u rubriku "ime oca", već prvi dan prozvala razrednica i tako sam ostao Roko - otkriva Damir. Premda se u njegovoj obitelji nitko nije bavio glumom, Damir je od oca naslijedio ljubav prema umjetnosti.

- Svestran je, mnogi prijatelji zovu ga renesansnim čovjekom, jer uz svu svoju tehniku, nacrte i brodove, piše pjesme, slika i svira nekoliko instrumenata. Kao Dalmatinac, dvaput je bio izabran za najpopularnijeg građanina Mostara, a ondje je čak uspio osnovati dalmatinsku klapu i vaterpolski klub. Pravi dalmatinski kulturni imperijalist. Često me vodio u teatar, na opere i koncerte. Završio sam srednju glazbenu školu za klarinet , a kasnije sam svirao saksofon i imao vlastiti band. Odrastao sam na glazbi "novog vala", do iznemoglosti sam slušao Azru, a Šarlo akrobata mi je i danas najdraži bend. Jednog dana su me zamolili iz Mostarskog teatra mladih da im napravim glazbu za predstavu "Antigona", a na kraju sam i sudjelovao u predstavi i svirao saksofon. Od tada mi je pozornica život - govori Damir, koji se 1992., nakon što je u BiH izbio rat, preselio na Korčulu, gdje Markovine imaju obiteljsku kuću. Iste godine došao je u Zagreb i upisao se na Medicinski fakultet.

Raj u Lumbardi

- Nakon godinu dana, shvatio sam da medicina nije za mene: ne bih mogao cijeli život gledati ljudsku bol i patnju, i premda volim pomagati ljudima, nisam želio da mi to bude zanimanje. Teatar mi je uvijek bio tu, u podsvijesti, pa sam bio presretan kad sam iz prvog pokušaja prošao na akademiji - govori Damir, dodajući da - premda već 12 godina živi u Zagrebu - svojim pravim domom smatra Lumbardu na Korčuli.
- More, barka i picigin - to je moj raj. Otac mi je uvijek govorio da se svašta može dogoditi, no jedino sidro koje imam u životu jest Korčula. Moji roditelji žive dolje, i kako cijelo mjesto prati serijal, ujutro svi s mojom majkom komentiraju epizodu prijašnjeg dana. Njihovi komentari uvijek počinju s riječima: - E, onaj tvoj... - priča Damir, koji je odmalena igrao vaterpolo: ljeti na Korčuli, a ostatak godine u Mostaru. Trenirao je i karate, a kad je došao u Zagreb, zaljubio se u planinarenje po Sljemenu i rolanje. No, najdraži mu je ipak stolni nogomet, koji redovito igra s redateljem Zvonimirom Rumboltom.

- Gotovo smo opsjednuti tom igrom, a namjeravam nabaviti pravi, veliki, stolni nogomet i postaviti ga kod sebe doma. No, prvo moram kupiti veći stan - govori Damir, dodajući kako se nada da će mu uloga u prvoj hrvatskoj sapunici ispuniti planove o vlastitim kvadratima. Ili barem, da svoj 17 godina stari opel kadett zamijeni novim automobilom. A ulogu Luke je, priznaje, dobio odmah nakon audicije.

- Došao sam na probu na kojoj sam trebao čitati ulogu s Jelenom Veljačom, no kako je ona naravno kasnila, obavio sam čitanje sam jer mi se žurilo u Rijeku gdje sam pripremao predstavu "Filumena Marturano". Dok sam izlazio, stigla je i Jelena pa su me producenti zamolili da na brzinu zajedno pročitamo tekst. Bili su vrlo zadovoljni našom izvedbom i na kraju smo oboje dobili uloge. Jelenu dotad
nisam poznavao. Sreli smo se jednom na sceni HNK, kad je ona uskočila kao zamjena u predstavi "Nevjesta od vjetra", no naša dva lika tamo nisu progovorila gotovo ni riječi - priča Damir. Nakon sedam mjeseci ljubavnog staža pred kamerama, dvoje mladih toliko se zbližilo da ih se sve češće može vidjeti u svakodnevnim situacijama: kako šeću gradom, zajedno kupuju cipele...

- Godi mi zanimanje javnosti, ali o intimnom životu ne želim govoriti - kaže Damir i dodaje, uz svoj poznati osmijeh, da mu snimanje ljubavnih scena s Jelenom nije bilo nimalo teško.
- Nemam problema s takvim scenama jer su one dio glumačkog posla. Kakve će na kraju ispasti, ovisi o poklapanju energije između glumačkih partnera, a Jelena je savršen partner. Imamo vrlo lijep odnos na setu. Kad meni popusti koncentracija, ona me podiže, i obrnuto - objašnjava Damir, dodajući da je vrlo romantičan kad je zaljubljen.
- Onda sam lud. Vrlo sam nemiran i želim u voljenoj osobi otkriti ono što nitko drugi ne vidi u njoj. Jednom sam zbog ljubavi sjeo u auto i vozio 1100 kilometara do Napulja, gdje je živjela moja tadašnja djevojka - priča Damir, koji je pet godina bio u vezi s Talijankom Luisom Ventrellom, studenticom slikarstva koju je upoznao na plaži u Lumbardi. No, udaljenost je učinila svoje i par se u međuvremenu razišao.

Podstanarski stanovi

Šarmantan i komunikativan, Markovina, kako ga zovu prijatelji u Zagrebu jer im se sviđa njegovo prezime koje potječe iz okolice Splita, otkriva da se potpuno uživio u poslovni put Luke Pongraca.
- I sam sam, naime, prošao sličan put. Živio sam u studentskim domovima i promijenio čak sedamnaest podstanarskih stanova - objašnjava Damir, dodajući da svojim roditeljima ipak nije tako poslušan sin kao njegov televizijski lik.

- Oduvijek sam bio temperamentan i radio po svom, a roditelji su poštovali moje odluke i davali mi slobodu izbora. Bio sam dosadno odličan učenik, s prosjekom ocjena 5,0, trenirao sam vaterpolo i nikad me nije bilo doma. Osoba koja je, možda, najviše utjecala na mene u djetinjstvu bio je moj djed Lazar, kojeg sam obožavao. Umro je 1992., nekoliko dana prije nego što sam se upisao na akademiju. Bio sam beskrajno tužan što djed nije sa mnom doživio taj, meni iznimno važan, dan. Nas dvojica bili smo telepatski povezani, i danas ga osjećam - kaže Damir, uvjeren kako bi djed bio vrlo sretan da ga može vidjeti u ulozi Luke.

- Kad sam bio mali, obožavao sam "Kapelske kresove". Danas glumim sa Žarkom Radićem, svojim idolom iz djetinjstva, kojem sam se naklonio kad smo se prvi put sreli na setu. Svakom glumcu bi bila čast da ga publika pamti godinama kao što pamti njega - priznaje Damir i tvrdi da bi nakon "Ville Marije" vjerojatno ponovno prihvatio ulogu u sapunici.
- Ako je produkcija i priča dobra - kaže - zašto ne, no kad sredinom studenog završimo snimanje, prvo si želim dugi godišnji odmor