Marketing
Maksim Mrvica, pijanist
(Šibenik, 03.05.1975).
Dnevnik
Maksim Mrvica – hrvatski Liberace
Prije nekoliko godina, nakon što sam odslušala Maksima Mrvicu kako sa Simfonijskim orkestrom HRT-a svira, ako se dobro sjećam, solističku dionicu II. klavirskoga koncerta S. Rahmanjinova, napisala sam kritiku pod nazivom “Maksim nije Mrvica".Piše A. Bobinsky
Time sam aludirala na kontradikciju između imena i prezimena koju su proročanski smislili roditelji mladog pijanista.
Već je tada Maksim bio kontroverzna osoba: dok su neki bili fascinirani njegovom “karizmom”, drugi su bili skeptični, ne samo zbog nekonvencionalnog oblačenja, čestih promjena boje kose, piercinga i naglašenog scenskog elementa u svirci, već i zbog naznaka, tada tek u nastajanju, “nečeg krivog” što se pojavljivalo u razvoju nadarenog Šibenčanina. Dobro pamtim pitanje svojeg znanca (koji - iako nije glazbeni profesionalac - vjerojatno najbolje poznaje mlade hrvatske ozbiljnoglazbene naraštaje i čije bi riječi trebali slušati svi profesori, kritičari i “kritičari”) upravo nakon koncerta na kojem mi se Maksimova svirka dopala: “Ma tko tog malog gura?”
Godine su prošle, a Mrvica je – navodno – konačno postao Maksim: hrvatski ženski i ini časopisi pišu o njegovim bjelosvjetskim uspjesima. Je li Maksim Mrvica novi Ivo Pogorelić? Nije. Maksim je nešto puno gore od negdašnje stvarne zvijezde, koja danas, nakon godina poraznih kritika u inozemstvu, u Hrvatskoj još uvijek drži krug kritičara koji mu je naklonjen. Maksim je hrvatski Liberace (za neupućene: Wladziu Valentino Liberace, pijanistički kralj kiča koji je uglavnom nastupao u Las Vegasu do smrti 1987. godine) i, nažalost, ipak – mrvica. Do “Glorije” nije stigao osvajanjem neke ugledne svjetske ili europske pijanističke nagrade, nego ekstravagantnim izgledom i “umjetničkim” povezivanjem s gospodarom glazbenoga kiča u Hrvata - Tončijem Huljićem.
Naime, nakon navodnog uspjeha koji je postigao skladajući nekoliko brojeva za CD što ga je ženski gudački kvartet “Bond” snimio uz usrdnu pomoć producenta – stanovitog Mela Busha kojega je teško pronaći čak i na internetu, Huljić je nanjušio želju za slavom ekstravagantne mrvice i povezao ga s Bushom. Nakon još nekoliko piercinga i razvikanog potpisivanja ugovora za EMI, Maksim se pridružio tzv. crossover umjetnicima poput najslavnije među njima, danas zaboravljene Vanesse Mae i spomenutom kvartetu “Bond” te počeo masakrirati najpoznatija djela klasike.
Tako ga u spotovima možemo gledati kako izvodi “Bumbarov let” Nikolaja Rimskog-Korsakova, 1. stavak hiperpopularnog glasovirskog koncerta u a-molu Edvarda Griega ili temu iz filma “Exodus” u jezivim aranžmanima s huljićevsko-bushovskim zahvatima kojima dominiraju agresivni bubnjevi i glazbeno pojednostavljene glasovirske dionice s naglaskom na Maksimovoj tehničkoj spremi, dok se o muzikalnosti ne razmišlja niti podsvjesno.
Sam se Maksim pojavljuje odjeven u crnu kožu, spretne su mu ruke sapete kožnim trakama, a prsti opterećeni golemim srebrnim prstenjem, što sigurno otežava svirku, ali komu je to važno? Curice vrište – u Hong Kongu, Koreji, Japanu, Maleziji i Indoneziji te ostalim razvijenijim zemljama južne Azije. Kao što je Vanessa Mae plijenila više izgledom i briljantnom tehnikom nego muzikalnošću, tako i Mrvica privlači izgledom, atraktivnim scenskim nastupom i odjećom, kičastim spotovima (onaj za “Exodus” snimljen je u naoko razrušenom okružju s nekoliko ne baš dobrih plesača), uz obvezan izraz lica “patnika za glasovirom”. Maksim je, naime, nakon albuma “Geste” koji nazivam njegovim oproštajnim, jer se radi o posljednjoj njegovoj pažnje vrijednoj snimci ostvarenoj za zagrebački “Cantus”, na kojem je odlično izveo minijature suvremenih hrvatskih skladatelja, snimio i album “The Piano Player”, koji su njegovi menadžeri prodali još nekoliko puta – u verzijama “The Piano Player Hong Kong Version” i “The Piano Player Korean version”, iz njega je napravljen DVD a bogme i dvije “singlice” – “Croatian Rhapsody” i “Exodus”.
Na tom se albumu – inače, uz “Storm” Vanesse Mae, udžbeniku crossover kičeraja - nalaze varijacije na Haendelovu i Chopinovu glazbu, tema iz filma “Exodus” i “Hrvatska rapsodija” – sve u aranžmanima Huljića napisanima ekskluzivno za Mrvicu.
Na internetu se može naći podatak da je posljednji Mrvičin koncert u Hrvatskoj privukao publiku u kojoj je 75 posto slušatelja bilo mlađe od 30 godina, što bi trebao biti pozitivan znak – Maksim je još jedan u nizu velikana (Domingo, Pavarotti, Carreras) i “velikana” (Vanessa Mae, kvartet “Bond”, pa i Jean Michel Jarre) koji klasičnu glazbu navodno približava mladima. Korisno je da njegov fan club nudi i obavijesti o Hrvatskoj, o hrvatskom jeziku (nazivima brojeva, dana u tjednu, oslovljavanju, pozdravima i osnovnim frazama kojima se stranac može poslužiti ako se želi približiti svojem idolu). Na istom sam siteu saznala da se ubrajam u “maksimiste” – to su oni koji diskriminiraju Maksimovo umijeće i zaslužili su pogrdni “boooooo!”. Među Maksimovim su obožavateljima ustanovljeni i izrazi poput “maknetic” – snaga koja pojačava vezu između Maksima i njegovih obožavatelja, “makracles” – čudesa koja Maksim stvara za svoje ljubitelje, “mrvicaitis” – navodno nepovratno stanje u koje netko upada kad poludi za Maksimom, “makcessories” – spomenuto prstenje i kožne trake koje Maksim nosi dok svira te mnogi drugi izrazi, koji su na dotičnom websiteu redom zaštićeni copyrightom. Njegovo se prezime, uči nas internet, izgovara kao “Máravitsa” s tzv. rolanim “r”. O značenju prezimena na hrvatskom jeziku nitko nije napisao ni slova.
Bogovi, sačuvajte nas! Kao da nam nije dosta stadionskih koncerata na otvorenjima nogometnih prvenstava koje su izvodila spomenuta tri tenora, raznih Vanessa i izmišljenih veličina koje je u hrvatskim medijima stvorio Tonči Huljić, susrećemo se s uništavanjem nekad darovitog mladića, danas ozbiljnog, oženjenog muškarca koji se približava tridesetoj (rođen je 1975. godine) i statusu hrvatskog Liberacea.
U krajnjoj liniji, je li zvijezda kiča odjevena u kožu, tetovirana i izbodena ili pak nosi kostime urešene perjem poput Liberacea – svejedno je.
...samo u online izdanju...
Wikipedia
http://maksim.blog.hr/
Answers
http://maksimmrvica.com/
Post je objavljen 24.06.2006. u 02:08 sati.