Mlakić, Josip
OSNOVNI PODACI
ime: Josip
prezime: Mlakić
spol: muško
datum rođenja: 24.01.1964 u Bugojnu
zanimanje: ing.
trenutno prebivalište: Gornji Vakuf/Uskoplje intervju
Svakako na svoj način paradigmatičan BIH autor koji je hrvatsko čitateljstvo i kritiku osvojio na mah, čak i prije nego onu, državnim granicama uvjetovanom retorikom rečeno, domaću, zove se Josip Mlakić. On koji bi ostao tek inženjerom iz Uskoplja da mu nije pritajenog pripovjedačkog dara, koji se rasplamsao pod utjecajem zbilje, još uvijek ispisuje svoja ratna sjećanja i fantazije, nadograđene kolektivnom memorijom, legendama, kvalitetnom lektirom i autorskim impulsom. Mlakić nije još jedan od onih pisaca koji su, kako je ironizirao pokojni Izet Sarajlić, «najveći ratni profiteri u BIH», jer je pisao i prije rata, kao što nastavlja i nakon njega. Ipak, romani po kojima je šire poznat, «Kad magle stanu» i «Živi i mrtvi», su svi nekako vezani uz rat. Takav je i najnoviji naslova «Psi i klaunovi», objavljen u Biblioteci Tridvajedan nakladničke kuće VBZ. Iako je u međuvremenu, nakon uspjeha romana «Živi i mrtvi» koji je osvojio 100 000 kuna na natječaju iste izdavačke kuće, Mlakić objavio i žanrovski čisti krimić naslova «Čuvari mostova», te iako je hvaljeni pjesnik, autor kratkih priča i scenarija, njegov novi roman ponovno je svojevrsni događaj. Od nagrađenog i popularnog autora, naime, uvijek se očekuje da slijedi odjek svoje popularnosti. Za autora je ovaj novi roman zapravo prvi dio trilogije, koja bi se uskoro trebala pretvoriti u teatralogiju jer planira napisati i završni dio, koji se pak neće baviti samo BIH devedesetima nego malo duljim periodom.
Ukratko, Mlakićeve književne teme ne završavaju, kao što nisu ni počele s ratnim iskustvom. No, za razliku od spomenutih romana, ovaj najnoviji naslova «Psi i klaunovi» ima i humornu crtu. Velika većina romana pisana je iz vizure infantilnog pripovjedača, dječaka osnovnoškolca, koji opisuje događaje tik pred početak rata u BIH. Odluka za takav ipak nevjerodostojni pripovjedački glas nije oduzela bitno samoj napetosti, no ono što i jest nerečeno kompenzira se strukturnim trikom u završnici romana kad pripovijedanje preuzima stariji, odrasli glas. Ovdje treba reći da je Mlakić, prema vlastitoj tvrdnji, iskoristio dječaka kao pripovjedača samog početka rata, dakle diferencijacije između konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, upravo zato što dječje oči vide crno-bijelo, a baš je takvo bilo i vrijeme svrstavanja na takozvanu svoju stranu prije rata.
Kako god, svi narativi Josipa Mlakića izuzetno su filmični, što je posredno potvrdio i Zrinko Ogresta iskoristivši taj potencijal koscenarističkoj Mlakićevoj ulozi u filmu «Tu», pa postoji već scenarij prema «Psima i klaunovima» koji si je već rezervirao Branko Ištvančić. Recept za toliki uspjeh vlastitih proza pretočenih u filmske scenarije za Mlakića uopće nije tajna, ali ni iznenađenje jer i sam, kako tvrdi, vizualizira slike prije nego što ih opiše. Kritika je već uočila sličnost između novog Mlakićevog romana i legendarnog filma Slobodna Šijana «Ko to tamo peva» snimljenog prema scenariju Dušana Kovačevića. No, osim nekih formalnih, kao što ne putovanje autobusom, drugih i dubljih sličnosti nema, tvrdi Mlakić. Osim toga, roman «Psi i klaunovi» bi se zbog dječjeg pripovjedača mogao povezati i s nekim drugim domaćim klasicima: od Robija K. Viktora Ivančića, preko «Uloge moje porodice u svetskoj revoluciji» Bore Ćosića do, na primjer, drame Abdulaha Sidrana «Otac na službenom putu» prema kojoj je Emir, pardon, Nemanja Kusturica snimio istoimeni film.
Bilo kako bilo, Josip Mlakić, unatoč procvatu književničke karijere i to na više žanrovskih frontova, nije odselio iz rodnog Uskoplja gdje, kako kaže, uopće ne osjeća teret slave i popularnosti. Kolika god bila njegova skromnost, treba ipak spomenuti da se prema scenariju koji je napisao po romanu «Živi i mrtvi» zagrebački redatelj Kristijan Milić upravo sprema snimiti film. U međuvremenu, sam Mlakić već piše novi roman, bit će to kriminalističko-povijesna kronika smještena u osamnaestostoljetnu Bosnu, s glavnim likom koji je istovremeno i detektiv i franjevac. Dok ne dočekamo i televizijsku seriju s, recimo, Mustafom Nadarevićem u glavnoj ulozi, preporučamo Mlakićev recentni roman «Psi i klaunovi» kao kvalitetno štivo i kao poučni, i duhoviti, opis metamorfoza ljudskosti u kriznim situacijama. Bez namjere otkrivanja fabule, recimo samo da je naslov simboličan, baš kao i onaj, iako to pripada sasvim drugom žanru, ukoričenih zbirki kolumni Denisa Kuljiša. Jer, pse i klaunove, ili luđake i majmune, s maskama ili bez njih, prepoznajemo svuda oko nas, iako je rat odavno prošao.
Adresa:
josip.mlakic@tel.net.ba
Rođen u Bugojnu, BiH, 1964. godine.
Završio Strojarski fakultet u Sarajevu 1988. godine.
Nagrade i priznanja:
- Nagrada nakladnika Faust Vrančić za najbolji neobjavljeni roman 2000.
za roman "Kad magle stanu"
- V.B.Z.-ova nagrada za neobjavljeni roman 2002. "Živi i mrtvi"
- Nagrada Zrinski, 2003. za roman "Živi i mrtvi"
- Nagrada Djalski, 2003, za roman "Živi i mrtvi"
Objavio:
- Puževa kućica, priče, Uskoplje, 1997.
- Kad magle stanu, roman, Zagreb, 2000.
- Odraz u vodi, priče, Mostar, 2002.
- Obiteljska slika, priče, Zagreb, 2002.
- Živi i mrtvi, roman, Zagreb, 2002.
- Ponoćno drvo, izbor priča
- Čuvari mostova, roman, Hercegtisak, Split - Široki brijeg, 2005.
- Psi i klaunovi, roman, V.B.Z., Zagreb 2006.