Marketing
Franjo Jurčec - Džimi, dramski glumac
Franjo Jurcec Dzimi 
(Hodošan, 1. 12. 1936.)
U Zagrebu završio gimnaziju te na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) diplomirao 1961. Od 1960. stalno je angažiran u Zagrebačkom pionirskom kazalištu (danas Zagrebačko kazalište mladih - ZKM). Glumom se počeo baviti u djetinjstvu uključivši se u rad 1948. godine osnovanog Pionirskog kazališta u Zagrebu. Glumio je u komediji Plavi model N.N. Nosova (1948.), komadima Đ. Dević Vlak u snijegu (prema romanu M. Lovraka) i Tamna priča (obje 1950.), bajci Mali palčić V. Rabadana (1951.). Glumački se dalje razvija u omladinskome Dramskom studiju toga kazališta, sudjelujući naizmjence i u klasičnom repertoaru i komadima za djecu i mlade. Glumio je u Romeu i Juliji W. Shakespearea, 1954., Mudri je Cigo u istoimenoj šali M. Čečuka, 1956. (a 1971. redatelj je obnovljene predstave), u Sofoklovoj Antigoni nastupio je 1957. kao Hemon, komediji Čudnovata obućarka F. Garcie Lorke kao Obućar, 1959. Nakon profesionalnog angažmana nastupa kao Tom Canty u komadu Kraljević i prosjak M. Markovića (prema romanu M. Twaina, 1962.), kao Lisac u Pinocchiju (Faverovoj adaptaciji romana C. Collodija, 1966.), Sjekira u gusarskoj bajci Kapetan Džon Piplfoks D. Radovića i M. Belovića (1967.), Ferdo Bezobrazić u djelu Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac A. Nemčića (1969.), glumi tri uloge u Doživljajima dobroga vojnika Švejka, R. Chmelika (prema romanu J. Hašeka, 1969.). Osobit uspjeh postiže ulogom Ježa u djelu Ježeva kućica B. Ćopića koja se izvodi od 1970. do 1980. Godine 1970. nastupa i kao Gašpar Alapić u djelu Obsidio Sigetiana carmen heroicum croaticum iliti Zriniada M. Međimorca, Trbonja u djelu Tri trbonje J.K. Oleša (1971.). U razdoblju izvedaba djela berlinskoga kazališta za djecu GRIPS tumačio je uloge neukrotivih dječaka stvorivši tip maloljetnog buntovnika (Zbrkica u Štrokoloko i Malapala R. Hacheflda i V. Ludwiga, Maksimilijan u komadu Maksimilijan Zviždukalo C. Krügera i V. Ludwiga, obje 1972., Šljiv u Žburkovoj djeci R. Hachelda, 1973., Artur u Mala, Pala, Artur i truba V. Ludwiga, 1975., Zvonko u komadu Pa to je da posiziš!, V. Ludwiga i R. Lückera, 1977., Cobra u Cobri i bebi V. Ludwiga, 1984.) U djelu Anno Domini 1573. T. Bakarića glumio je ženu - Magdu Lolić (1973.), zatim Slijepca u Preludiju za dobre ljude s trga D. Jelačića-Bužimskog (1974.), te Majstora Mrkonju u Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića I. Bakmaza (prema priči I. Brlić-Mažuranić, 1977.), Golijata u Davidu i Golijatu F. Hohlera (1979.), Petka u veseloj igri za djecu Robinzon uči plesati H. Schneidera (1980.), Djeda u igrokazu Nećko Svojeglavečko Z. Baloga (prema djelu Ah, ta današnja djeca! R. Pillota, 1983.). Bio je Fabrizie u ZaljubljenicimaC. Goldonija i Bobi u šaljivoj priči Ivek u bijegu I. Juhásza (obje 1986.), Grof Aloysius Palen u djelu Radni naslov: Nacija C. Sternheima (1989.), Menelaj u Odisej & sin ili Svijet i dom V. Taufera (1990.). Tumačio je 6 uloga u Zastavama M. Krleže te bio Baloo u Knjizi o džungli R. Kiplinga (1991.), Vratilo Tkalec u Snu Ivanjske noći W. Shakespearea (1992.), Gospodin Bolto u Božićnoj pjesmi Ch. Dickensa (1993.), Infaterist Podravec u drami U logoru M. Krleže (1994.), Ministar-predsjednik Kreont u Medeji 1995. J. Vele (1995.), Čovjek u zelenom kaputu u Hamperu R. Medvešeka (1996.), dvije uloge u Velikom meštru sviju hulja M. Krleže (2001.). U Kazalištu Mala scena glumio je Lakaja, Mlinara i Oca u komadu Cvilidreta s Gavranove stijene I. Drosa (1995.) te Glumca, Kuma, Andriju i Djeda u Varljivim pričama Z. Ladike (1999.). Sudjelovao na Dubrovačkim ljetnim igrama (Dragić u Tireni M. Držića, 1958., Toni u Kafetariji C. Goldonija i F. Čale, 1978.), na Festivalu djeteta u Šibeniku te na mnogobrojnim gostovanjima sa svojim kazalištem u inozemstvu. Kritičari su uvijek isticali njegovu razigranost i neposrednost u kontaktu s djecom.
Umirovljen je 2001. Dobio Orden rada sa srebrnim vijencem, 1975., Jugoslavensku nagradu za stvaralaštvo za djecu "Mlado pokoljenje" za ulogu Artura u Mala, Pala, Artur i truba V. Ludwiga, 1976., Prvomajsku nagradu UDUH, 1981. (za ulogu Petka u djelu Robinzon uči plesati H. Schneidera), Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1995.
Snimao i za televiziju. Sudjelovao u filmovima: Posljednji podvig diverzanta Oblaka (V. Mimica, 1979.), Vrijeme za... (Olja Kodar, 1993.), Je li jasno, prijatelju? (D. Ažimović, 2000.), Ajmo, žuti! (D. Žarković, 2001.), Kraljica noći (B. Schmidt, 2001.); televizijske serije: Profesor Florijan, M. Krleže, U logoru (Podravec).
http://www.zekaem.hr/?i=35&p=franjo_jurcec
Post je objavljen 18.06.2006. u 20:06 sati.