Potok42

utorak, 29.06.2021.

itaka

u potrazi za itakom možda si sve udaljeniji od cilja,
jer plovidba ne jamči dobar pravac prema odredištu.
čežnja ne ubrzava tvoj dolazak natrag,
na susret s onim što te je pripremalo za tuđi rat,
i s onima koji priželjkuju tvoj povratak.
tvojim očekivanjima protivi se more,
tvojoj nadi ne pokoravaju se brod, jedra i vjetar,
tvojim planovima odupire se posada;
vodi te svrha putovanja, održava volja,
pomažu samopouzdanje, lukavost i trpljenje.
u potrazi za itakom htio bi se osloboditi osame.
samoća nastaje iz premalo očekivanja od drugih,
i previše od sebe preblizu ničemu.

utorak, 22.06.2021.

prizivanje duhova

sjećajući ih se, mi prizivamo duhove,
promatrajući ih na fotografijama –
zaleđenom vremenu
na sjajnom papiru,
mi postajemo mediji,
dodirujući njihove stvari,
u nama oživljava moć
vladanja nestvarnošću.
na te spiritističke seanse,
bez polumraka i doticanja ruku,
bez ektoplazme,
dolaze naši prethodnici,
neki iz magličastog doba
izgriženih olovaka i tupih šiljila,
neki iz očekivane zone za ispadanje.
umorni smo od razgovora i poruka,
jer sve je duža kolona sugovornika
koji se odazivaju prizivanju.

utorak, 15.06.2021.

izdisanje

kao iscrpljen konj
na putu kroz pustinju i prašumu
osobne afrike,
izdiše urođena snaga, obožavanje
naglašenih razlika, egzotika i
naklonost prema otmjenosti.
sve u mravinjaku opstojanja,
od žene - bića za kojim se žudilo
kao za de maistreovom lijepom
životinjom čije istančane draži
razveseljavaju i olakšavaju
ozbiljnu igru politike, koje je
predmet obožavanja i radoznalosti,
do parada i svečanosti, lihvarskih
obezvrjeđivanja, vojničkih vrlina,
plemenskih zahtjeva, svojstava
propisane ljepote – sve je postalo
odjek sanjarenja, izljev otpora zaboravu.
nisu izdahnuli samo pejsaži, prostor,
svjetlost, zidovi svijeta bez propagandne
ornamentike, jednostavna, blazirana priroda,
priprosta u usporedbi s ženskim pogledom,
ludorijama povijesti, knjigom, glazbom i plesom,
hodom prema slobodi izvan poretka nužnosti.

utorak, 08.06.2021.

smrt i nemir

kada je upravnik milutin ubio džimija barku,
otvorila su se vrata poljskog zahoda,
okruženog korovom i tamom zabiti;
na prizor je palo zastrašujuće svjetlo,
a ja sam osjetio bol konačnosti.

kada se ubio kurt cobain,
prestala je moja vučja glad za rockom,
obustavljeni su opijajući rituali mladosti;
sustigao sam čovjeka sličnog sebi,
ranjavih nogu od cipela i ceste.

kada je umrla mira furlan
teret tuge vratio je moj film unazad,
na kadrove o dobu bez časti i poštenja;
osvetničku utjehu našao sam u objavljenim
imenima gadova koji su joj naudili.

utorak, 01.06.2021.

Kada je vjetar izdahnuo

Vjetar se cijelu noć ostvarivao: spuštao se, podizao,
nudio, tražio, zanovijetao, prijetio, molio, lomio,
nasrtao na lišće, pomicao crijepove, mreškao rijeku.
Oslabio je pred zoru; kada se potpuno razdanilo
prestao je, i kao posljedica i kao razlog nestao je.
Bio je naprasan i glasan, a sada tišina vlada.
Vjetar je izdahnuo, limeni pijetao je predahnuo.