" sustigao sam čovjeka sličnog sebi, ranjavih nogu od cipela i ceste. "
od kako pamtimo, sustižemo sebe s nedoumicama koje se nižu i zbunjuju, a, kako vrijeme odmiče i kako više uočavamo nerazumljive stvari , gomilamo zbunjenosti, ogorčenja, taložimo sebi tudje nestanke kao vlastitu bol jedinog nam svijeta, kojega unatoč sveg znanja , ne možemo prihvatiti u svoj njegovoj surovosti.
08.06.2021. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gradacija koja teče i dalje. To se ne da osporiti. Pa tako, pitam se: odakle u ljudima privlačnost k pozornosti nečemu što je izgubljeno? Možda svima ista izvjesnost? Očekivanje katarze? Strah? Ili saznanje kako je neuspjeh zajamčen, u duhu Aristolevog (parafraziram): rođenjem već umiremo? Ispada kako je cijeli ljudski rod osuđen da na autocesti vozi krivim smjerom, a tek poneki usude se voziti pravim te nastane kaos s kolateralnim žrtvama. Ne dopada mi se demokracija razmišljanja. Nije moguće da je većinsko mišljenje najispravnije. Jer ako je tako, svi bismo se rađali isti i jednaki, s jednakim pravima, s jednakim mogućnostima, s jednakim pravom na sreću (ups!). Naravno, uz dopuštenje da neki budu jednakiji.
09.06.2021. (07:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad odlaze dragi nam ostaju praznine koje punimo sjećanjima... bilo nas je trideset na maturalnom plesu... kod zadnje godišnjice mature deset manje... ostale su lijepe uspomene... u zadnje dvije godine su nam umirali prijatelji i članovi obitelji.... dok smo tugovali za jednim otišao bi već drugi... kao što ti kažeš ka kraju prvog stiha... osjećam bol konačnosti... a onda se tješim Matoševim stihom... miruj u smrti se sniva...
11.06.2021. (04:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve ima svoj neki efekt a potenciraju ga iste emocije. Sjetio sam se njenih uloga u smogovcima koje sam gledao kao dijete u prvoj polovici devedesetih, i u filmu kiklop.
12.06.2021. (13:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
" sustigao sam čovjeka sličnog sebi,
ranjavih nogu od cipela i ceste. "
od kako pamtimo, sustižemo sebe s nedoumicama koje se nižu i zbunjuju, a, kako vrijeme odmiče i kako više uočavamo nerazumljive stvari , gomilamo zbunjenosti, ogorčenja, taložimo sebi tudje nestanke kao vlastitu bol jedinog nam svijeta, kojega unatoč sveg znanja , ne možemo prihvatiti u svoj njegovoj surovosti.
08.06.2021. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Svi imamo rane koje nosimo... Neki ih kriju i oblače šarenu odjeću priko njih da ih sakriju, ali one svejedno bole. :)
08.06.2021. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
sve su to ugrizi...
08.06.2021. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Gradacija koja teče i dalje. To se ne da osporiti. Pa tako, pitam se: odakle u ljudima privlačnost k pozornosti nečemu što je izgubljeno? Možda svima ista izvjesnost? Očekivanje katarze? Strah? Ili saznanje kako je neuspjeh zajamčen, u duhu Aristolevog (parafraziram): rođenjem već umiremo?
Ispada kako je cijeli ljudski rod osuđen da na autocesti vozi krivim smjerom, a tek poneki usude se voziti pravim te nastane kaos s kolateralnim žrtvama. Ne dopada mi se demokracija razmišljanja. Nije moguće da je većinsko mišljenje najispravnije. Jer ako je tako, svi bismo se rađali isti i jednaki, s jednakim pravima, s jednakim mogućnostima, s jednakim pravom na sreću (ups!). Naravno, uz dopuštenje da neki budu jednakiji.
09.06.2021. (07:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Vremena prolaze...
09.06.2021. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
kad odlaze dragi nam ostaju praznine koje punimo sjećanjima... bilo nas je trideset na maturalnom plesu... kod zadnje godišnjice mature deset manje... ostale su lijepe uspomene... u zadnje dvije godine su nam umirali prijatelji i članovi obitelji.... dok smo tugovali za jednim otišao bi već drugi... kao što ti kažeš ka kraju prvog stiha... osjećam bol konačnosti... a onda se tješim Matoševim stihom... miruj u smrti se sniva...
11.06.2021. (04:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Sve ima svoj neki efekt a potenciraju ga iste emocije. Sjetio sam se njenih uloga u smogovcima koje sam gledao kao dijete u prvoj polovici devedesetih, i u filmu kiklop.
12.06.2021. (13:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...