Potok42

utorak, 15.06.2021.

izdisanje

kao iscrpljen konj
na putu kroz pustinju i prašumu
osobne afrike,
izdiše urođena snaga, obožavanje
naglašenih razlika, egzotika i
naklonost prema otmjenosti.
sve u mravinjaku opstojanja,
od žene - bića za kojim se žudilo
kao za de maistreovom lijepom
životinjom čije istančane draži
razveseljavaju i olakšavaju
ozbiljnu igru politike, koje je
predmet obožavanja i radoznalosti,
do parada i svečanosti, lihvarskih
obezvrjeđivanja, vojničkih vrlina,
plemenskih zahtjeva, svojstava
propisane ljepote – sve je postalo
odjek sanjarenja, izljev otpora zaboravu.
nisu izdahnuli samo pejsaži, prostor,
svjetlost, zidovi svijeta bez propagandne
ornamentike, jednostavna, blazirana priroda,
priprosta u usporedbi s ženskim pogledom,
ludorijama povijesti, knjigom, glazbom i plesom,
hodom prema slobodi izvan poretka nužnosti.