Potok42

petak, 17.01.2020.

Nisam zaboravio

Uspomeni na Č. S.


Što si sve propustio otkada si izdahnuo
Ja ne vezem više pike
Na licu psihološke tkanine kojom smo pokrivali
Svoju izloženost znatiželji hladnoći prijetnjama
nema udubljenih i povišenih mjesta
Tužno tanko ravno bijelo platno upućuje na oskudicu
Trebalo je otimati a čekala se milostinja.

Jesmo li bili prosječni
Dok smo nudili smijeh ležernost radost
Uvijek se s nalične strane krila razdražljivost
Nesigurnost i odsustvo pokrića
Život nije povijest i uvezani sklopljeni ugovori
On je prevarant tužitelj odvjetnik i sud

Htio si uspjeti i jesi za previsoku cijenu
Odrekao si se sebe izdajnički
Na povratku iz gimnazije smijali smo se
Napadno cijelom Zrinskom
Nismo marili za prolaznike i poznanike
Vjerovali smo da smo nevidljivi dobri dusi
U pakao plesnjaka odlazio sam u
Pletenoj crnoj dolćeviti i pletenom
Prsluku s V izrezom Umišljenost je groteskna
Na kraju tjedna u Zagrebu
Govorili smo kako nas je naučila Puležanka
Kojoj si se sviđao
Ritorno alla citta che amo
A kad bi se vratili u svoj grad
Korzo bi pretvorili u bojno polje
Sijevali bi pogledi osvajane su princeze
U tom slatkom ratu
Na pomoći nam je bio barun Munchausen
A Sava je suučesnički odnosila
Naše male laži velika očekivanja
beskrajne žudnje Ostajala bi tek naša časnost

Nisam zaboravio zvukove i boje
Vremena koje nas je mijesilo kao glinu
I sada je tu Ugnjezdilo se u mojoj duši
I smeta mi disati bez kajanja i napora
Grad je razrušeno ubožište a ja sam samo jedan od
Preostalih klimavih zidova
Na kome su trošne police pune osjećajne bižuterije.