ah, da. kako neopazice preskočimo cijela desetljeća, od točke a do točke d išlo se preko nekih kota koje suostale zamagljene tamo visoko. dok smo još hodali visoko i nasmijano. dok nas je čekalo... znaš, čuvaj taj svoj svjetlucavi šmuk. važna je svjetlost! pa zamisli da se taj sjaj ugasi, baš kao zadnja žeravka u pepelu, puhneš, više nema ničega. čuvaj te kamnčiće, poglancaj ih ponekad, zlato i dragulji su tako precijenjeni, pa zar ima više ljepote u ičemu takvom, pih, u dnu ormara je smotuljak starih čarapa i čipkasti rupčić, valjda od neke teške romantičarke, možda samo sjećanje na prabaku, od bake preko mame, za neku kćerčisu, unučicu, pa onda joj pokaži i špekule, reci da si imao prijatelja, da je otišao nekim poslom, važnim, a onda više nije imao vremena. čuvaj tu sitnu nevažnu svjetlost i pričaj o prijateljstvu i ostajanjima. ponekoj osamljenosti i osjećaju da je sve izgubljeno. ne sjećamo se točaka između baš jasno. ionako ćemo na kraju puta sve zavezati u vreću i napustiti. zato čuvaj svoje drangulije i pričaj o njima, možda netko poveže svoje točke do kraja... nekako, kako da to najbolje kažem, kao da lijepiš kolaž na neku moju šperploču, onakvu kakvu smo drgenjali pilicama koje su nesnosno uporno pucale. lijepiš te frcleke i onda mi se čini kao da smo dvoje klinaca koji sjede u sobi na podu i ukrašavaju si zidove, ha, ha.
17.01.2020. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@potočko hvala, no znaš kakav je poticaj pročitati nešto dobro. nešto taaaako dobro da ti uznemiri i uskomeša sve unutra i onda sretno i napunjeno obiljem nečije pjesme provali van. zahvalna ti na tomu.
@ančibombonči nemoj, nije tako, nikad ne bih mogla pisati onako kao ti, tako proživljeno, pa vidiš i sama, ima nas ovdje koji se čitamo, razumijemo, dobijamo jedni od drugih pravu raskoš misli i osjećaja, riječi i ideja, to je divno. a to kaj pišem duge komentare, pa ako nekom smeta nek samo veli, nebum se srdila, ha, ha. u ovo doba duhovne lijenosti i površnosti...
17.01.2020. (19:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
nudeći radost i smijeh, nezaborav se polako pojavljuje i - živi...
17.01.2020. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
ah, da.
kako neopazice preskočimo cijela desetljeća, od točke a do točke d išlo se preko nekih kota koje suostale zamagljene tamo visoko. dok smo još hodali visoko i nasmijano. dok nas je čekalo...
znaš, čuvaj taj svoj svjetlucavi šmuk. važna je svjetlost! pa zamisli da se taj sjaj ugasi, baš kao zadnja žeravka u pepelu, puhneš, više nema ničega. čuvaj te kamnčiće, poglancaj ih ponekad, zlato i dragulji su tako precijenjeni, pa zar ima više ljepote u ičemu takvom, pih, u dnu ormara je smotuljak starih čarapa i čipkasti rupčić, valjda od neke teške romantičarke, možda samo sjećanje na prabaku, od bake preko mame, za neku kćerčisu, unučicu, pa onda joj pokaži i špekule, reci da si imao prijatelja, da je otišao nekim poslom, važnim, a onda više nije imao vremena. čuvaj tu sitnu nevažnu svjetlost i pričaj o prijateljstvu i ostajanjima. ponekoj osamljenosti i osjećaju da je sve izgubljeno. ne sjećamo se točaka između baš jasno. ionako ćemo na kraju puta sve zavezati u vreću i napustiti. zato čuvaj svoje drangulije i pričaj o njima, možda netko poveže svoje točke do kraja...
nekako, kako da to najbolje kažem, kao da lijepiš kolaž na neku moju šperploču, onakvu kakvu smo drgenjali pilicama koje su nesnosno uporno pucale. lijepiš te frcleke i onda mi se čini kao da smo dvoje klinaca koji sjede u sobi na podu i ukrašavaju si zidove, ha, ha.
17.01.2020. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Tvoje rečenice vape da se slože u stihove bez ikakve promjene. Komentar je pjesma.
17.01.2020. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
poslije @tete svaki komentar je besmislen ma kako napisan bio
Lajkam te ionako
17.01.2020. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
@potočko
hvala, no znaš kakav je poticaj pročitati nešto dobro. nešto taaaako dobro da ti uznemiri i uskomeša sve unutra i onda sretno i napunjeno obiljem nečije pjesme provali van. zahvalna ti na tomu.
@ančibombonči
nemoj, nije tako, nikad ne bih mogla pisati onako kao ti, tako proživljeno, pa vidiš i sama, ima nas ovdje koji se čitamo, razumijemo, dobijamo jedni od drugih pravu raskoš misli i osjećaja, riječi i ideja, to je divno.
a to kaj pišem duge komentare, pa ako nekom smeta nek samo veli, nebum se srdila, ha, ha. u ovo doba duhovne lijenosti i površnosti...
17.01.2020. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...