Potok42

petak, 08.03.2019.

istovremeno

u jednoj polovici mene
traje neprestani sajam,
blještavilo i ringišpili.
sve je živo, neukrotivo, nabrano,
žamorno, magično, zvjezdano, ozareno.
osjećam se prostrano, neuhvatljivo
ma kolika god bila ograničenja
priredbi, vremena, prolaza i placeva.
prevladava provizorno, rasplamtjelo,
a lože ih polet, ushit, žud.
blagdanski sam čist,
obilje je vidljivo, sigurno,
iako je zadovoljstvo pristupačno,
beskrajni su horizonti iščekivanja.
pogotovo oni.


u drugoj polovici mene,
istovremeno s trajanjem sajma,
širi se poluisušena močvara,
blato i vonj ustajalosti.
sve je sparušeno, nepokretno, prazno,
ispeglano, bezvoljno, opustošeno.
zalihe su ograničene, tlapnje namnožene,
a jačaju ih uznemirenost, potiskivanja,
potamnjelost strasti na rubovima
kao u lošem orgazmu.
stihovi kao da nastaju u ovoj polovici:
polupokretni su, s potkožnim bolnim drhtanjem,
ispod oblaka i sumnji, varavi, potišteni.
te ispovijedi osjećaja pod utjecajem – određuju.
pogotovo one.