Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • Anaboni

    pametan čovjek priznaje svoju osobnu vagu koju inače skriva dok ne progovori poetski jer, sve prave istine su ove druge : sumnjičave, pomalo tužne i jako osobne......

    Ringišpil i klaunovski osmijeh je naša svadodnevica ma gdje bili i tko god nas gledao

    avatar

    08.03.2019. (20:00)    -   -   -   -  

  • robyn

    riječi koje završavaju samoglasnicima nevjerojatno produljuju pjesmu,
    sva ta stanja i značenja dobivaju pojačano značenje. čak zatiru polovice kao suprotnosti. kao da se rečenice razvijaju iz dana u dan. tu su vam šalice, tu pladnjevi, tu mrlje. vrijeme kao da je stalo.

    avatar

    09.03.2019. (09:31)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    istovremeno se spojilo pa bi se razdvojilo, istovremeno je podijeljeno, ali skupa sraslo

    avatar

    09.03.2019. (09:39)    -   -   -   -  

  • jeka

    Da. Kod pojedinaca je ta podvojenost dosta izražena. Vjerujem da znaš nositi 2 paketića:)

    avatar

    09.03.2019. (11:28)    -   -   -   -  

  • robyn

    nisam dodala, a mislim da je jako važno, osjeća se ta vibrantnost samog smisla života. rijetko sam to osjetila kod tvojih pjesama, a vjerujem da je jako poželjno. zapravo je fantastično usmjerenje prema unutarnjoj razmjeni. tako piše osoba koja voli sebe.

    avatar

    10.03.2019. (09:36)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Idila i bezbriga ne rađaju, to čine prijepori i sukobi. Kao u onoj indijanskoj poslovici o hranjenju dva vuka u sebi. Pripitomljen si ovisan. Propitomljen duguješ. Bi li Dostojevski bio manji da nije prije iskusio streljački stroj ispred sebe, ili bi Bukowski bio manje oštriji da je imao idilično djetinjstvo? Osim vanjskih utjecaja, razorniji su oni u nutrini. Kad se živi u tuđem tijelu, kad se promaši doba, ili kad je logika aporija.

    avatar

    10.03.2019. (16:00)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nema ravnoteže, u svakome od nas stanuju bar dvije strane istog...

    avatar

    13.03.2019. (07:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    istovremenost ne postoji, rekoše mudraci... ipak postoji... u poeziji... :)

    avatar

    13.03.2019. (07:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    Iz jedne knjige: "Kad filozof ode potražiti pouku iz individualizacije svijeta kod velikih pjesnika ubrzo se uvjeri da poredak svijeta nije uređen po načelu imenica nego prema načelu pridjeva!"

    Fenomenološki, istaknula bih vrijednost ove snažne pjesničke slike pojavljivanja stihova
    polupokretni su, s potkožnim bolnim drhtanjem
    koja je elementarna, sami život, prvobitno. Ona je biće - sav prostor slike život je bića stihova.
    Nastaju alkemijom što određuje, u mrklini, osami, gustini hranjivih elemenata kao sredini što mi priziva riječi: primordijalno, predsimboličko, i iako je ambijent estetikom težak, stihovi koji (kao da) tu i nastaju, stvorili su jednako i one što ih sadrži polovica prepuna obilja, zvjezdana, ozarena.

    Posebnost pjesme mi je u doživljaju, lakoći kojom sam uvučena u njen akustični prostor pa je taj prostor tebe prestao biti samo tvoj, i zaboravljajući na to čim sam koraknula na sajam, među blještavilo i ringišpile, magiju tog ozračja oživljenu magijom riječi........ pa su se na mjestu pjesničke stanke, stižući joj kroz prostornost stihova, još čuli odjeci što ih je ona sačuvala s udaljavanjem do mjesta u kojem nema pribježišta, gdje iščezava sigurnost poznatog i ostaje sam sa svime što je osnova nenastanjenog svijeta.

    Izdvojila bih još i završetke i jednog i drugog dijela koji mi se sviđaju. Pogotovo oni.

    avatar

    14.03.2019. (08:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    p.s.
    Moj dojam vezano uz jedan detalj:
    čini mi se riječ 'istovremeno' u drugoj strofi, koja se ponavlja
    jer već je data i naslovom, suvišna ako tako smijem reći
    jer već naslov sugerira da je to istovremeno. Utoliko, naglašenost istom riječju, doživljena je na ovaj način
    kako opisujem. Iako, poslije čitajući da bih propitala taj prvi dojam, mogla sam reći i kako je upravo ta riječ ili taj stih u kojem je
    potrebna baš tako kako jest, jer zadržava - u tom dijelu zadržava se još odjek iz prethodnog dijela...
    a nakon pjesničke stanke (završetak prvog stavka)
    Nadam se, vjerujem da mi nećeš zamjerati ovo 'sitničarenje' :)) a samopozvano, ali poslije
    u pjesmi koja slijedi za ovom, opet mi je slično zazvučalo
    slično naglašavanje (veza: naslov-određenost istim riječima u pjesmi)
    ali o tome ću ispod te pjesme.

    avatar

    26.03.2019. (12:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...