Potok42

petak, 23.02.2018.

međučin

kada se naposljetku sve završi
još će ti samo prazne i nepouzdane
daljine ostati na raspolaganju.
opraštat ćeš se na putnom čvorištu
prije putovanja bez odredišta
(sva mjesta tvog opstojanja su postaje);
rastanci prije odlaska, ili polaska,
(svi razgovori su razdvajanje,
svaki dan je vrijeme za odlaženje)
međučin je u stalnosti drame, postavljen
između povijesti stanovanja u zgradi
koju si u pokretnoj ulici sam izgradio,
i zamarajućeg kloparanja kotača vlaka.
na peronu prometnik će konačno zazviždati,
a oni koji će te ispraćati mahat će javno,
okrenuti se i vratiti u vlastite zgrade
kao što si to i sam često puta učinio.
i njih čeka slična dorečenost nakon što stignu
do posljednjeg pregiba vremena
koje im je dodijeljeno u strateškoj igrici
nesavladivo bolnog puta u nepovrat.
trpjet ćeš gledajući pospano kroz prozor kupea,
s nepotvrđenom vjerom u novo buđenje.