Potok42

četvrtak, 25.02.2016.

usamljenost

I

pred plakatom si. upućuje
da se odazoveš okupljanju
ali ne vidiš ni kada ni gdje;
ispran je kišom napuštenosti.

II

Ne piješ vodu iz cjevovoda,
trpiš žeđ odbijaš nepredviđeno;
iz vlastitog bunara natapaš polja
nezavisnosti i gasiš vatru sumnji.

III

loviš ribu na udicu daleko od
pogleda i otimačke znatiželje;
ne izričeš opravdanja o potrazi
za lijekom koji truje javne vode.

četvrtak, 18.02.2016.

Zbogom Brode

Mihailu Ljermontovu

Zbogom, Brode, ti nasukani,
Olupino na grebenu historije,
Zbogom i vi, prijatelji isprani,
I ti, pokoran kapetanu otprije.

Možda u prividu je izbavljenje,
Bjekstvo od nadzora sve posade,
Od laži da je moguće isplovljenje
I obećanja da novi Brod grade.

četvrtak, 11.02.2016.

okidači depresije

od mog stana (u bezličnom kutijastom naselju)
u čijem je razmjernom sklopu prijenosna radionica
kao legura stopljena s internetskom platformom
za izradu prividnih skica koje nestrpljivo čekaju
puštanje kroz ulaz na pročelju nezbiljske stranice,
do središta grada na samom njegovom obodu,
ispruženog uz rijeku kojoj se jebe za povijest šetnje i ljubav,
vožnja autom dvostrani je odbojnik između dva košmara.
prelazim tu malu umetnutu razdaljinu što razdvaja
dva polja gusto nakićena okidačima depresije
kao telma i louise u potrazi za oslobođenjem od karme.
odmah nakon što sam izašao iz knjižnice do rijeke
raznijela me do mučne klonulosti dobra znanica plačipička.
u njenom zanosu traženja pravde, tužakanja, podmetanja
razabirem kako u mailovima nevidljivom tintom ispisuje
pozive upomoć da osjeća tugu jer njen muž nijednom
nije posjetio njenog oca u starčkom domu i kako žarko želi
imati psa kratke dlake malenog pametnog strpljivog nježnog.
na povratku odlučujem da ću ući u prodavaonice cimetove boje
posjetiti schulzove snovidne svjetove - zadržavajuće
čekaonice ispred zbunjujućih minskih polja depresije.

petak, 05.02.2016.

interpretacije

istina je samo jedna interpretacija
zajedništva pitanja i odgovora,
najjači glas iznad vike na burzi
jarkost u bojama neosjetnih razlika
nanešenih po zidu podvožnjaka
istaknuti miris u kuhinji restorana
stisak probitka koji budi iz sna na javi;
istina je doživljaj odraz u svijeti
o stvarnosti u kojoj se mijenjaju
zvukovi, vonj, svjetlost, doticanje.

istina je pobjednička verzija
izvedba na ledu bez padova
a život ritmično kretanje tumačenja
mojih tvojih naših njihovih
dok stojimo pored kola na parkiralištu
i ne pozdravljamo se ni pogledom
dok kuhamo umake i pečemo meso
i šutimo kao zaliveni u peki problema
dok telefoniramo ljudima glasovima
i ne pokušavamo zamisliti njihova lica.
istina bi trebala biti gola, a ona je toplo
napadno odjevena. izlazi iz garderobe
izbora u susret hladnim pogledima.