Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Potok

    Adio

    avatar

    18.02.2016. (18:34)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Možda u prividu je izbavljenje,
    Bjekstvo od nadzora sve posade,..'    '

    rekla bih, privid je privid, a bijeg je tek predah bez konačnosti slobode; Ljermontov, taj boležljivi prvo dječak, umro je u dvoboju, a iza njega ostade poezija, koju sam uvijek čitala sa reakcijom u duši

    avatar

    18.02.2016. (20:01)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    ponekad se je potrebno oprostiti od nečeg starog u nadi da se izgradi nešto novo.

    avatar

    18.02.2016. (20:19)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Iluzije su ko i prividi tek otrovni mamci. I mogućnost bijega također je privid. Kroz privide sve naše greške se ponavljaju i slažu jedna na drugu. Prividi stvaraju previde.
    Sunce. Kad ih dobro i okrutno razodijene i protrese..ništa ih neće spasiti od sigurne propasti.
    " ..u životu umirati nije teško, živjeti život daleko je teže"

    avatar

    18.02.2016. (21:13)    -   -   -   -  

  • lion queen

    kakav sad adio?? vraćaj se ovamo!

    avatar

    19.02.2016. (07:03)    -   -   -   -  

  • easy

    Zgusnuta tuga .

    avatar

    19.02.2016. (15:12)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Odlazak, oproštaj, rastanak sugeriraju novi početak. Novo je strah iskustvu, jer iskustvo sadrži svojim uvećanjem vlastito sustavno stvaranje i prepoznavanje načela, a zbog kojih se i napušta staro. Prijelom je obilježen odlukom imanentnom vrednovanju sukusa Ja u oporbi sa svime što bi ga moglo narušiti.
    Zamišljam Dostojevskog pred streljačkim vodom gdje žali za nenapisanim Idiotom, netom prije no što će uslijediti pomilovanje. Zamišljam Ljermontova u posljednjem dvoboju kad prvi puca u zrak, čekajući svoj novi izvjestan početak. Cvjetajevu kad prijateljevom uzicom pravi si omču. Onda, potaknut komentarom SarahB o dirigiranim stihovima Majakovskog, zamišljam tog istog Majakovskog kad sthove Do viđenja uzme svojima, oprostivši si.
    Osobnost je nešto što se ne predaje. Winehouse to dobro primjećuje pjevajući: ne prevari si život! Sraz je tragična spoznaja šahovske pozicije bez izgleda, kojoj nedostaje prostora i vremena za slijedeći potez. To je percepcija stava o iskustvu koje ne želi uzmaknuti, dapače ne može, ako mu cjelovitost i nedodirnost jesu posljednji bastion obrane postojanja. No, novo je bojazan, strah pred održivošću postojećeg. Možda, u nekom postanju "jarčeve pjesme" do tragedije, slijed koji inzistira na katarzi postignutog u mogućnostima.

    avatar

    20.02.2016. (10:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...