''prelazim tu malu umetnutu razdaljinu koja razdvaja dva polja gusto nakićena okidačima depresije kao telma i louise u potrazi za oslobođenjem od karme.''
znaš, nekad davno mi je znalo doći, da baš kao Thelma & Louise "odletim" negdje izvan ove dimenzije, ali aterirala sam nekako mekano na drugi dio Onog svijeta gdje se osjećam dobro ... bez depre, bez negativnosti, kako god život donosio i što god gledala, nisam pasivna ni neempatična, ali nereaktivno osjećam, da sve mora biti baš tako kako mora
hvala ti na lijepom komentaru kod mene
11.02.2016. (19:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
od mog stana (u bezličnom kutijastom naselju) u čijem je sklopu internetska platforma gasi se depresija i rađa se radost pripadanja virtualnom susjedstvu... beskrajna mogućnost izbora... virtualnu susjedu isključiti, a da ona to ni ne zna, a virtualnog susjeda uključiti, a da on to ipak zna
jednoga dana stvorit će se novi svjetovi, u kojima će bivati samo umovi :) za sada nas ipak muči ono materijalno i fizičko :) zvano čežnja.. prije ulaska u nezaustavljivi vrtlog mliječne staze...
11.02.2016. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mišljenja sam kako komentar, ili bilo koja izjava, moraju ići tragom otkrivanja osobne zaintrigiranosti iznešenim s ciljem uspostave stava koji bi gravitirao univerzalnim načelima, a ne biti pukim afirmativnim sljedbeništvom, ili pak jarosnim protivljenjem. Prvo je sklono uljuljkivanju u ispravnost poput dogme,a potonje neosjetno za uspostavljanje komunikacije. Ovim razmišljanjem potaknut, usuđujem se, oduvijek, pisati o osobnim impresijama i otkrivati im korijenje. Jer, čovjek je društveno biće, iako njegov ustroj počiva na temelju samoće jednine, kako duhovno samo jednim vrutkom svijesti, tako i tjelesno kožom što svijest omeđuje. Ali, kako reče Tin - on živi u mnogima, mnogi u njemu žive. To pobratimstvo imanentno je sferi života, zapravo jednoj epizodi vremena koja će se samopotvrđivati budućim. Kako drugi utječu na nas, tako i svaki pojedinac na cjelinu. No, unatoč tome, imati nerv koji će svojim izdancima dodirivati lutajući nerv u uskoro potvrđenoj teoriji gravitacijskih polja prostor-vremena, zar to nije kazna, i zar to nije blagoslov?
12.02.2016. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok42
O-kidač.
11.02.2016. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''prelazim tu malu umetnutu razdaljinu koja razdvaja
dva polja gusto nakićena okidačima depresije
kao telma i louise u potrazi za oslobođenjem od karme.''
znaš, nekad davno mi je znalo doći, da baš kao Thelma & Louise "odletim" negdje izvan ove dimenzije, ali aterirala sam nekako mekano na drugi dio Onog svijeta gdje se osjećam dobro ... bez depre, bez negativnosti, kako god život donosio i što god gledala, nisam pasivna ni neempatična, ali nereaktivno osjećam, da sve mora biti baš tako kako mora
hvala ti na lijepom komentaru kod mene
11.02.2016. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Ne znam, ne mogu !
11.02.2016. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
od mog stana (u bezličnom kutijastom naselju)
u čijem je sklopu internetska platforma
gasi se depresija i rađa se radost pripadanja
virtualnom susjedstvu...
beskrajna mogućnost izbora...
virtualnu susjedu isključiti, a da ona to ni ne zna,
a virtualnog susjeda uključiti, a da on to ipak zna
jednoga dana stvorit će se novi svjetovi,
u kojima će bivati samo umovi :)
za sada nas ipak muči ono materijalno i fizičko :)
zvano čežnja..
prije ulaska u nezaustavljivi vrtlog mliječne staze...
11.02.2016. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mirče
Jako lijepo.
Svak po svom ja o mom.
Dobrodošli kod Mirka!
12.02.2016. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Mišljenja sam kako komentar, ili bilo koja izjava, moraju ići tragom otkrivanja osobne zaintrigiranosti iznešenim s ciljem uspostave stava koji bi gravitirao univerzalnim načelima, a ne biti pukim afirmativnim sljedbeništvom, ili pak jarosnim protivljenjem. Prvo je sklono uljuljkivanju u ispravnost poput dogme,a potonje neosjetno za uspostavljanje komunikacije.
Ovim razmišljanjem potaknut, usuđujem se, oduvijek, pisati o osobnim impresijama i otkrivati im korijenje. Jer, čovjek je društveno biće, iako njegov ustroj počiva na temelju samoće jednine, kako duhovno samo jednim vrutkom svijesti, tako i tjelesno kožom što svijest omeđuje.
Ali, kako reče Tin - on živi u mnogima, mnogi u njemu žive. To pobratimstvo imanentno je sferi života, zapravo jednoj epizodi vremena koja će se samopotvrđivati budućim. Kako drugi utječu na nas, tako i svaki pojedinac na cjelinu.
No, unatoč tome, imati nerv koji će svojim izdancima dodirivati lutajući nerv u uskoro potvrđenoj teoriji gravitacijskih polja prostor-vremena, zar to nije kazna, i zar to nije blagoslov?
12.02.2016. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
Lajt motiv " prodavaonice cimetove boje ".
12.02.2016. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...