Potok42

petak, 22.08.2014.

kao duh što luta, moja draga

moj stari prijatelj nostalgičar
ljetne predahe ne iskorištava
da bi išao putevima revolucije
u potrazi za mjestima koja svjedoče
o prošlim izgubljenim razdobljima;
on na put kreće puteljcima evolucije
svojih predaka. nadahnjuju ga
korijeni. on je inače vrtlar iz ljubavi
i upućen je o čemu ovisi sjeme i plod.

a ja sam odavno prezreo mističnu
predodžbu o krvnim vezama i
botaničke metafore o rodbinskim
rasadama u gredicama za uzgoj
naših (oh!) plodova iz otpornog sjemena;
zamijenio sam ih čežnjom za budućnošću
u koju ću stići kao prošlost bez nasljednosti;
prispjet ću do kraja puta kao duh što luta
kao um svijest i nešto osjećaja, moja draga.