iza nas su košmarni dani bez
pomirenja sa svijetom, bez
zadovoljštine & sigurnosti.
u izmaglicama vlastite negacije
ostavili smo tragove od zvukova povlačenja
u neredu, od mirisa trpkog ukusa vremena.
ispred nas su opsjenari koji vade iz rukava
snove o slobodi i graja trgovaca
predviđanjima & ispiračima taloga reklama.
čekaju nas fraze- nacerene grimase lešina,
vrijeme bez utjehe, ceste bez putokaza.
vodit će nas otpor prema ponavljanju vječno istog
luckasti simboli, šapat o čistoći izvora
i varljivo svjetlo dobrovoljne usamljenosti.
gužva je postupno dobila izgled špalira
bez odavanja očekivane počasti:
zeleni mladići i djevojke uklanjaju se
šutljivom i tuđem; ne podnose ugled sile
kao ni on javnu molbu preoblikovanu u
znatiželju za opću korist, u prinudu nad njim.
nakon utvrđivanja istine o broju i razlozima
opet prolazi pored zbijenih krhkih tijela. i lica
koja se slobodno smiješe, neka bez srama.
ulazi u automobil i dok namješta retrovizor
shvati što ih je dovelo do pružanja otpora:
na usni bijelila se neobrisana pasta za zube.
u neizbježnim kratkim susretima
s licima koja poznajem odavno odnekud,
raspitujemo se o ostvarenom,
zamislima i ciljevima –
brzo kao što brzo trče trkači
na kratkim prugama. s prijateljima sam
trčao maratone. nekada, ne više.
i dok s tim licima trčim 100 ili 200 metara,
najviše u trgovinama, na tržnici, kolodvoru,
na ulicama, u kafeima i mailovima –
ja im kazujem kratke priče o kismetu
i kajanju. svom kajanju, svijesti o
postojanju drugih staza i drugih lica. o vjeri
u predodređenost koja je dio
nje same i uzrok njenog ispunjenja.
kratki susreti kratki su spojevi
u kojima ostajem kratkih rukava
jer tek poslije kratke utrke srce pulsira
usklađeno s proteklim naprezanjem.
< | srpanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni