Potok42

ponedjeljak, 30.06.2014.

kako nastaviti kretanje

tek kad moje godine postanu riječ
napisana ili izgovorena od mene ili drugih
osjetim veličinu tog broja kao težinu koja zaustavlja
protok dobrog raspoloženja. i sjetim se odmah
pouzdanog trika svoje majke, njenog
uzvraćanja znatiželjnima kako bi omogućila
vedrini nastavak kretanja: tri godine govorila je
da ima tridesetdevet godina.
u otpor prema vlastitom skretanju u praznine postojanja
ugrađujem iskustva predaka, životinja, strojeva. i savjete
travara, usluge liječnika i ogledala od pogleda sugovornika.
jer upravljam vozilom životom: stići što kasnije na cilj
postaje cilj. a moj otac nije skrivao svoje godine, on
nije čuo samo svoje motorno srce, osluškivao je i moje.
nesebičnost je nabolje gorivo za dug put.