tek kad moje godine postanu riječ
napisana ili izgovorena od mene ili drugih
osjetim veličinu tog broja kao težinu koja zaustavlja
protok dobrog raspoloženja. i sjetim se odmah
pouzdanog trika svoje majke, njenog
uzvraćanja znatiželjnima kako bi omogućila
vedrini nastavak kretanja: tri godine govorila je
da ima tridesetdevet godina.
u otpor prema vlastitom skretanju u praznine postojanja
ugrađujem iskustva predaka, životinja, strojeva. i savjete
travara, usluge liječnika i ogledala od pogleda sugovornika.
jer upravljam vozilom životom: stići što kasnije na cilj
postaje cilj. a moj otac nije skrivao svoje godine, on
nije čuo samo svoje motorno srce, osluškivao je i moje.
nesebičnost je nabolje gorivo za dug put.
u vrijeme općeg terora izbora
ne bira se svaki put
dosljednost i strogost.
zato se samo danas
odlučujem za
ljubaznu trpeljivost prema
liječnicima odvjetnicima novinarima
funkcionalnim autoritetima poznanicima
i sličnim izdajnicima toplinske podrške
u ledenom dobu ljudskosti;
u potrazi za oprečnim od suprotnosti
za pomirujućom osrednjom sredinom
izabrao sam podnošenje.
otkad traje razdor između krajnosti
koje se dotiču smrtonosnim siktanjem
ljudi zaklonište traže između.
Sjećam se Zdravka Majnarića,
volio je u posjeti ostati dugo.
Govorio je sporo u maniri plemića,
s tobom se borio beskrajna tugo.
Znam što je važno sada,
zbog pobjede smrti gnjevan ne ostati.
Započeti on ništa neće nikada,
jedino njegove posjete neće prestati.
< | lipanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Ja u svijetu, svijet u meni